Dinara, vrh Veliki Troglav

Planina Dinara se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine gdje čini prirodnu granicu sa susjednom državom Hrvatskom. Na vršnim dijelovima Dinare nema izraženih oštro odsječenih grebena pa administrativna granica prati granice nekadašnjih pašnjaka. Pravo ispaše između Bosanaca iz Livanjskog polja i Dalmatinaca bilo je predmet dugotrajnih sporova. Nakon mira u Požarevcu 1718. godine, tu su graničnu liniju u razdoblju od 1721. – 1723. godine na terenu utvrdili mletački providur u Dalmaciji Alvise Mocenigo i otomanski opunomoćenik Mehmed Sialy. Razgraničenje posjeda je definitivno završeno tek 1730. godine. Manji i visočiji dio Dinare pripao je Bosni a veći i niži Dalmaciji. Linija razgraničenja nije se nikada mijenjala, pa su tako četiri najviša vrha Dinare ostala i danas na teritoriji Bosne i Hercegovine: Veliki Troglav (1913 m), Veliki Bat (1854 m), Bunjevačko brdo (1849 m) i Slime (1848 m). Peti vrh po visini nosi naziv Dinara po istoimenoj planini a poznat je i lokalni naziv Sinjal (1831 m), nalazi se istočno od Knina i ujedno je najviši vrh Hrvatske.
U širem smislu to je planinski masiv 84 km dug koji osim Dinare obuhvaća planine Ujilicu (1654 m) na sjeveru, Troglav u središnjem dijelu i Kamešnicu (1856 m) na jugu. Taj masiv se prostire između Grahovskoga i Livanjskoga polja na sjeveroistoku, doline rijeke Cetine na jugozapadu, doline Butišnice i Graba na sjeverozapadu, dok se prema jugoistoku spušta između Sinjskoga polja i Buškoga blata. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok i taj se smjer naziva dinarskim, a po Dinari je dobio ime i planinski lanac Dinarsko gorje, koji se pruža od Julijskih Alpa u Sloveniji do Šarsko-pindskog gorja u Makedoniji. To je najveći i najduži planinski lanac na Balkanskome poluotoku. Najviši vrh Dinarskog gorja je Maja e Jezercës (2694 m) a nalazi se u sjevernom dijelu Albanije na Prokletijama / albanski: Bjeshkët e Nâmuna.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Dinara

Sjeveroistočne padine planine Dinare su strme, dok se jugozapadna strana stepeničasto spušta. Dinara je tipično područje dubokoga krša s razvijenim krškim oblicima, oskudicom vode i siromašnom vegetacijom. Klimu u vršnoj zoni karakteriziraju oštre i duge zime, dok su ljeta kratka i prohladna s malo vedrih dana. Jedna od njenih najvećih karakteristika je relativno malo oborina, koje padnu uglavnom u obliku snijega i niska vlažnost.
Dinara je mlađeg geološkog nastanka, najvećim dijelom krečnjačke i dolomitske građe. Zbog toga na cijeloj planini nema vodenih tokova ni znatnijih vrela. U biljnom pokrovu sjeveroistočne strane prevladava miješana šuma (bukva s jelom i nešto smreke). Na jugozapadnim padinama raširen je krški kamenjar, mjestimično obrastao rijetkom šumom i šikarom. Planinski pašnjaci na Dinari pogodni su za ovčarstvo a nalaze se na zaobljenim vrhovima i planinskim prijevojima između njih. Naseljenost je slaba i uglavnom okupljena u selima pokraj ceste u podnožju Dinare. Sjeverozapadnom stranom Dinare preko prijevoja Derala (965 m/nv) prolazi cesta Bosansko Grahovo – Knin, sjeveroistočnom Livno – Bosansko Grahovo, a južnom preko Vaganjskog sedla (1173 m/nv) na cesti Livno – Sinj.

Troglav

Troglav kao središnji masiv planine Dinare dugačak je oko 30, a širok oko 10 km. Troglav je kao i što sam naziv govori, planinski splet koji se sastoji od tri vrha: Mali Troglav 1661 m, Srednji Troglav 1790 m i Veliki Troglav 1913 m, po tome je vjerojatno dobio ime.
Vrh Veliki Troglav udaljen je 1 km zračne linije od granice s Hrvatskom. Vrh je označen geodetskim betonskim stupom sa oznakom imena vrha i njegovom nadmorskom visinom. U blizini stupa prema jugu nalazi se upisna kutija sa sveskom i planinarskim žigom.
Sa vrha se pružaju široki vidici u svim smjerovima, a ako je dan vedar vide se mnoge planine i krška polja. U krugu od 360º vide se planine: Šator, Staretina, Velika Golija, Slovinj, Vitorog, Cincar, Tušnica, Kamešnica, Biokovo, Mosor, Svilaja, Promina, Ozeblin, Ujilica, Osječenica i Klekovača. Također vidi se Livanjsko polje, Cetinsko polje i jezero Peruća.

Planinarstvo i alpinizam na Troglavu

Iako se Troglav nalazi u BiH, planinarska tradicija je vezana uz Dalmaciju. Prvi su ga počeli posjećivati članovi splitskog HPD ”Mosor” tridesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1970. prvi put je označena planinarska staza sa Livanjskog polja iz Sajkovića na najviši vrh Troglava – Veliki Troglav. Staza je označena u okviru Republičke transverzale “Po planinama Bosne i Hercegovine”. Kontrolna tačka u transverzalnom dnevniku nosila je oznaku KT – 84. Transverzala je zvanično otvorena 1972. godine. Nakon minulog rata u BiH do danas nije obnovljena.
Sjeverna stijena Troglava privukla je i alpiniste. Penjački su je obradili zagrebački i splitski penjači. Prvi uspon zabilježen je 1957, a većina problema riješena je 1961. godine prilikom alpinističkog taborovanja zagrebačkih penjača. Do sada u je u sjevernoj stijeni Troglava registrirano desetak prvenstvenih penjačkih smjerova.

Planinarski uspon na vrh Veliki Troglav

Najatraktivniji uspon na ovaj vrh započinje od autobusne stanice Sajkovići (u Livanjskom polju) na cesti Livno – Bos. Grahovo (37 km od Livna, 36 km od Grahova), koja se nalazi 2 km od sela Kazanci prema Livnu. Od stanice u Sajkovićima odvaja se seoska cesta kod velikog iskopa šljunka, pored malog mosta. Markacija vodi tom cestom 500 m uzbrdo kroz zaseok Rosić (746 m/nv), gdje kod prve kuće napušta cestu i izlazi desno na livadu. S livade dalje u šumu, zatim lijevo uz kamenjar do nekadašnjih zarušenih baraka drvosječa na šumskoj cesti što se ovamo penje 4 km južnije iza crkve u Gubinu (zaseok Bobići). Od baraka slijedi jači uspon markiranom stazom kroz šumu između Sajkovaćke i Gubinske drage sve do izlaska na tzv. “Okretaljku” prije Poparića lokve. Do ovdje se može doći i automobilom (najbolje terenskim!) šumskom cestom iz Gubina (oko 7,5 km). Na ovoj cesti postavljena je rampa koja može biti zaključana i predhodno se treba najaviti u ŠGD d.o.o HB šume Kupres, koji imaju ključ od rampe.
Od “Okretaljke” (1315 m/nv) slijedi uspon stazom kroz šumu do raskrižja pod Sajkovaćko ždrlo (1400 m/nv) sa kojeg je nastavak uspona moguć po dvije varijante: lijevo je “lakša” staza a desno “teža” (tzv. Mery staza). Najbolje je napraviti kružnu turu i pristupiti na vrh prvom a sići drugom stazom. Ova kružna tura ukupno sa povratkom traje oko 8 sati hoda uz nekoliko kratkih predaha za fotografiranje te jednom dužom pauzom na vrhu za odmor i razgledanje. Napomena: na Troglavu nema izvora i treba ponijeti dovoljne količine vode za piće.