Bjelašnica, na snježnim vrhovima Oblja

Obalj je visoki planinski masiv koji se nalazi oko 4 km zračne linije jugozapadno od najvišeg vrha Bjelašnice (2067 m/nv). Masiv Oblja je oivičen na istočnoj strani dolinom Studenog potoka, na zapadu Poljem i Mrkovaljem, na sjeveru Crvenim klancem i Dugim poljem, na jugu kanjonom rijeke Rakitnice.
Najviši vrh u masivu Oblja je na 1896 m nadmorske visine i istoimenog je naziva. Ostali vrhovi su: Ograđenik (1843 m), Rasuha (1842 m), Kobilica (1826 m), Ledni kuk (1754 m), Obli kuk (1750 m), Saruk (1726 m) i Javorska glavica (1651 m).
U podnožju Oblja na istočnoj strani je smješteno selo Umoljani (1353 m/nv) a na zapadnoj Gornji Lukomir (1472 m/nv). Područje u kojem se nalazi Obalj poznato je po nazivu Zabjelašnica. Od Sarajeva je udaljeno oko 50 km. Prostire se između Bjelašnice, Treskavice i Visočice gdje su sva sela smještena iznad 1200 m nadmorske visine. Različiti profili posjetilaca, od običnog turiste do iskusnog avanturiste, u ovom području mogu naći predjele pogodne za planinarenje, kanjoning i brdski biciklizam.
Pristup na najviši vrh Oblja je lijepa i izazovna planinarska tura. Polazna tačka je selo Umoljani. Uspon vodi planinarskom markiranom stazom na pravcu: katun Gradina – vrh Saruk – vrh Obli kuk – vrh Obalj (3½ sati hoda).
Uspon na vrh Obalj se može izvesti i kružnom turom. Sa vrha predhodno treba sići u selo Gornji Lukomir (45 minuta hoda) a dalje nastaviti planinarskom markiranom stazom koja jednim dijelom prolazi iznad kanjona rijeke Rakitnice na pravcu: Peruće potok – Grabovi hum – Bukov do – Pružine – Studeni potok – vidikovac Rudina – vrelo Sedrenik – džamija u Umoljanima. Kružna tura ukupno traje 8 sati hoda.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Bjelašnica, uspon na vrhove: Saruk, Obli kuk, Obalj i Ledni kuk
(zapis iz mojeg planinarskog dnevnika, 20. januar 2008. god.)

Lijepo vrijeme koje traje bez novih snježnih padavina iskoristili smo kako bi posjetili ovo zanimljivo planinsko područje. Iz Sarajeva smo krenuli rano ujutro regionalnim putem preko Babinog dola, Bijelih voda i sela Šabića. Po dolasku u Umoljane parkiramo automobil u središtu sela kod velike kamene česme. U selu nigdje žive duše. Dok hodamo kroz selo, tišinu remete jedino naši koraci i lajanje pasa.
Uobičajeno je da u ovo doba godine mještani “siđu” u grad dok zima ne prođe i stignu topliji dani. Prolazimo pored kuće staroga hodže Avde Bandića i prisjetih se našeg posljednjeg susreta s njime. Bilo je to prošle godine, u mjesecu februaru, na moju konstataciju da odlično izgleda zbog svojih godina starosti, efendija mi se zahvali i uz osmjeh uputi duhoviti odgovor: “Hvala na komplimentu, može i za ocjenu dva plus“.
Na kraju sela, sa lijeve strane iznad puta je planinarska kuća do koje smo svratili. Kucamo na ulazna vrata jer su bila zaključana ali nema odgovora. Vlasnik pl. kuće je Emin Fatić i vjerojatno je na vrhu Bjelašnice, gdje radi u meteorološkoj stanici. Htjeli smo s njime da popijemo prvu jutarnju kafu ali eto nije nam se dalo. Znači danas od kafe nema ništa. Tako nam i treba, jer smo jutros prošli pokraj kafane “kod Sulje“ u Babinom dolu a mogli smo svratiti na kafu i u Željinom planinarskom domu na Bijelim vodama.

Od mezarja u Umoljanima penjemo se prema česmi pod Gradinom. Na koritu česme stoji daska za pranje rublja sa prakljačom i hrpica oprane ovčje vune koja je sva zaledila. Dalje nastavljamo s usponom do stočarskih koliba na Gradini. Kolibe su smještene na 1490 m nadmorske visine i zametene snijegom. U ljetnom periodu ovo malo naselje potpuno oživi, a na pašnjacima su stada ovaca. I dok stojimo kod koliba i uživamo u pogledu na moćni greben Oblog kuka i Ograđenika dogovaramo pravac uspona. Nakon jedan sat hoda dolazimo do kamenitog okna u podnožju vrha Saruk, s njegove južne strane. Okno je manjih dimenzija i čini ga veliki krečnjački blok poduprt sa jedne strane manjim stjenovitim stupom krhkog izgleda. Strme padine do okna savladali smo bez većih poteškoća jer je vjetar od ranije otpuhao snijeg. Kod okna pravimo kraću pauzu za predah. Sunce nas grije, otoplilo je i veoma je ugodno.
Od okna nastavljamo sa usponom i ubrzo izlazimo na Saruk. Vrh je na nadmorskoj visini 1726 m. Najviše tjeme vrha prestavlja ogromna stijena visoka 5 – 6 m na koju se treba popeti sa sjeverne strane. Naziv vrha potiče od turske riječi saruk što u širem prijevodu znači šal omotan oko fesa na glavi. Upravo ova stijena na vrhu tako izgleda posmatrana iz pravca doline Studenog potoka.
Od Saruka nastavljamo s usponom prema Oblom kuku i gazimo kroz dubok snijeg. Na cijelom putu ovo je najdelikatniji dio terena zbog dubokih škrapa i treba biti oprezan pri kretanju. Također i sam izlazak na greben Oblog kuka može biti zahtjevan zbog velikih sniježnih streha koje predstavljaju opasnost od obrušavanja.
Izazimo na greben gdje nas dočekuje tvrd i zaleđen snijeg. Ovdje pravimo prvu veću pauzu za odmor, koju koristimo za razgledanje i fotografiranje. I dok smo tako stajali zagledani u beskrajne daljine, na grebenu stižu naši prijatelji – sarajevski planinari Redžep Grabus i Asad Holjan. Predhodno su njih dvojica ispenjali prvenstvenu smjer u Oblom kuku, kroz središnji kuloar. Obradovali smo se obostrano ovom iznenadnom susretu i zajedno nastavljamo uspon na najviši vrh Oblja.
Od Oblog kuka započinje jak uspon strmom padinom koju treba savladati preko visokih sniježnih nanosa sve do izlaska na prostranu zaravan. Po izlasku na zaravan ugledali smo naš cilj do kojeg ubrzo stižemo priječenjem grebena.

Pogled sa najvišeg vrha Oblja je izvanredan, u daljini su se jasno vidjele mnoge planine u BiH i CG: Durmitor, Maglić, Bioč, Volujak, Zelengora, Lelija, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Vran i Vranica. Najljepši pogled se pruža na kanjon rijeke Rakitnice i vrhove Treskavice, Visočice i Bjelašnice. Nakon kraćeg odmora i fotografiranja napuštamo vrh. Redžep i Asad vraćaju se u Umoljane istim pravcem kojim smo pristupili na vrh, a mi smo odlučili da napravimo kružnu turu. Obzirom da zimski dan kratko traje odustajemo od silaska u selo Gornji Lukomir. Sa vrha Oblja priječimo greben do Lednog kuka od kojeg dalje silazimo jako strmom padinom uz pojačan oprez zbog mogućeg pokliznuća. Ubrzo stižemo kod slapova na potoku Peruće gdje smo malo odmorili. Nastavljamo dalje pored pećine Orlovače kod koje srećemo čobanina sa stadom ovaca. Čobanin nam govori da su jednom prilikom dolazili sarajevski speleolozi i istraživali ovu pećinu. Pokazao nam je i gdje se nalazi još jedna pećina ispod samog Lednog kuka koja do sada nije istražena. Obje pećine nisu ucrtane na topografskoj karti. Napomena: silazak sa vrha Oblja ovim pravcem skratili smo značajno ukupnu dužinu puta na povratku u Umoljane.
Malo kasnije sreli smo dvojicu mještana iz Gornjeg Lukomira i pokazali nam čobansku stazu za koju kažu da je planinarima nepoznata jer nije markirana. Staza priječi strme padine pod Lednim kukom i nakon toga se priključuje na pješačku stazu koja povezuje sela Gornji Lukomir i Umoljane (3 sata hoda). Od mjesta priključka dalje nastavljamo ovom pješačkom stazom koja je od prošle jeseni markirana (2007. god,). Po dolasku u dolinu Studenog potoka preskačemo sa kamena na kamen preko nabujale vode. Nakon toga stižemo do vidikovca na Rudinama gdje se kratko zadržavamo radi lijepog pogleda na kanjon rijeke Rakitnice. Dalje nastavljamo stazom pokraj vodenica na Sedreniku i dolazimo do džamije u Umoljanima. Od džamije do česme gdje smo jutros parkirali automobil stižemo pred sami mrak.
Na usponu iz sela Umoljani na vrhove Oblja u zimskim uvjetima učestvovali su:
Kenan Husremović, Sead Bijedić i Braco Babić.