Planinarske i skijaške ture na Bjelašnici su izazovne i za uživanje. Vidici koji se sa njenih vrhova pružaju su nezaboravni. Posebno su neponovljivi doživljaji na prolasku kroz njen središnji dio gdje se nalaze prostrani pašnjaci, lokve i jezera, divovski lednički cirkovi i suri vrhovi. Prvobitna divljina, potpuni kontrasti u jednom danu: susreti s čobanima i stadima ovaca, srne i divokoze, jastrebi i orlovi, rijetko alpsko cvijeće, susreti s gostoprimljivim gorštacima u zabjelašničkim selima.
Bjelašnica je prekrasna planina ali uhvati li vas nevrijeme osjetiće te koliko može biti nemilosrdna. Na Bjelašnici se sukobljavaju kontinetalna i mediteranska klima, pa se vrijeme često mijenja i moguće je da se u jednom ljetnom danu izmjene sva četiri godišnja doba. Bjelašnica je poznata po jakim vjetrovima koji pušu ponekad brzinom većom od 100 km/h. Zime su oštre i duge sa veoma niskim temperaturama na njenim najvišim vrhovima. Nanosi snijega mogu biti i do 4 m visoki. Proljeće stiže tek u maju, ljeta su kratka i već krajem jeseni snjegovi ponovo zatrpaju planinu.
Kada na Bjelašnici započne nevrijeme onda je najbolje prekinuti turu tj. odustati od uspona na vrh i vratiti se najkraćim putem na početnu tačku uspona. U suprotnom sve dok traje nevrijeme stvari mogu krenuti po zlu. Oni koji su podcijenili čudi ove planine ili je nisu dovoljno poznavali bili su lakše ili teže povrijeđeni a neki su i smrtno stradali. Važno je prije polaska na planinu pogledati lokalnu meteorološku prognozu i saznati kakvi se vremenski uvjeti očekuju za taj dan. Bjelašnicu kao i sve druge planine uvijek treba poštovati i ne poduzimati olako rizike.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Kronologija tragedija na Bjelašnici
7.6.1897. god. Na vrhu Bjelašnice u zgradi meteorološke stanice počinio je samoubojstvo Anton Obermuller. Bio je prvi opservator koji je u met. stanici radio i u njoj živio od prvog dana kada je uspostavljena (1.8.1894. god.). O njemu postoji priča da je službu u met. stanici obavljao po kazni. Navodno je u oproštajnom pismu napisao da je neprestano danima trajalo veliko nevrijeme i da je došao sudnji dan – kraj svijeta i da je zbog toga počinio samoubojstvo. Da li je ova priča istinita ili ne, to niko ne zna, no ona se održala do današnjih dana. Grob Obermullera nalazi se stotinjak metara udaljen od vrha Bjelašnice i godinama prkosi vjetrovima i olujama. Spomen obilježje na njegovom grobu obnovio je EUFOR (2016. god.).
30.4.1959. god. Na trasi Bjelašničke transverzale gdje je predhodne godine izgrađen osigurani planinarski put kroz Strugove do izlaska na plato Male Hranisave smrtno je stradao planinar Jovica Kosanović. Nesreća se dogodila uslijed poskliznuća na zaleđenoj strmoj padini. Kosanović je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik PD “Zabrđe” Vitez.
2.12.1962. god. U snježnoj oluji na najvišem vrhu Bjelašnice u blizini meteorološke stanice smrtno je stradalo sedam mladih planinara: Slobodan Vujinac (18), Anđelko Pešić (15), Nikola Kožuh (17), Aleksandar Krnješevac (16) članovi PD „Naša krila“ Zemun, Zoran Ivanišin (20) član PD „Partizan“ Beograd, Zoran Tvorić (16) član PD „Željezničar“ Sarajevo i Siniša Tvorić (18) član PD „Bjelašnica“ Sarajevo. U grupi od jedanaest članova koji su učestvovali u tom pohoda samo su četvorica preživjela ovu nesreću i to: Miodrag Prvanović (31), Vojislav Matić (21), Branko Matić (16) i Rifat Hasečić (16), svi iz Zemuna. Nesreći je predhodilo nevrijeme koje je predhodnog dana 1. decembra zateklo planinare na usponu ka vrhu. Umjesto da se vrate na polaznu tačku sa koje su krenuli mladići su samouvjereno nastavili s usponom vjerujući da će im stupovi zimske markacije pomoći da sigurno dođu na najviši vrh Bjelašnice. Vrijeme se sve više pogoršavalo i navukla se gusta magla zbog koje su dalje pod vršnim grebenom izgubili orijentaciju. Po dolasku na prostoru najvišeg vrha Bjelašnice gdje su bili smješteni objekat meteorološke stanice i RTV objekat sa repetitorom lutali su u magli. Kako nisu uspjeli naći jedan od ovih objekta sklonili su se u usjek pod samim vrhom planine. Hladnu noć na otvorenom teško su podnijeli i bili su na granici izdržljivosti. Sutradan 2. decembra uslijed loših vremenskih uvjeta, psihičke i tjelesne iscrpljenosti, kolona se razbila na dva dijela. Čelo kolone od četiri mladića uspjelo je da se probije prema selu Milišići i da se spasi. Ostali su izgubivši vezu pojedinačno nastojali probiti se do vrha i tako tragično izgubili živote u krugu od 150 – 350 metara udaljenosti od RTV objekta i meteorološke opservatorije.
Akcija potrage za nastradalim planinarima je trajala od 3. – 9. decembra. U traganju je učestvovalo 30 članova Gorske službe spasavanja Sarajeva i Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine uz pomoć osoblja meteorološke stanice i objekta RTV, mještana sela Milišići i Lukavac, radnika Fakultetskog oglednog dobra Igman, kojima su se kasnije pridružili pripadnici Narodne milicije i tri člana Gorske službe spasavanja Planinarskog saveza Slovenije iz Jesenice (sa specijalnim psima tragačima za lavine). Po dubokom snijegu, velikoj hladnoći i jakom vjetru uspjeli su pronaći tijela sedmorice nastradalih planinara i spustili ih sa vrha u dolinu a dalje su kamionom prevezeni u Sarajevo.
Četvorica preživjelih planinara je zbrinuto u sarajevskoj gradskoj bolnici gdje im je ukazana liječnička pomoć i njega, a mnogi građani su ih posjetili i ukazali im svu pažnju.
Na godišnjicu stradanja mladih planinara na mjestu gdje se dogodila nesreća podignut je skroman spomenik. Bjelašnička tragedija ostat će zapamćena kao jedna od najvećih, ali i najtežih akcija gorskih službi spasavanja. Takvu surovu i okrutnu Bjelašnicu nisu zapamtili ni najstariji gorštaci zabjelašničkih sela.
8.7.1966. god. Prilikom ispitivanja pećine na Podgradini smrtno je stradao Franjo Matić (20) student na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Volio je prirodu i u svoje slobodno vrijeme često je boravio u njoj. Bio je dobar planinar i speleolog amater. Nedovoljno opremljen za spuštanje u pećinu u koju je ušao nespretno je pao i tako izgubio svoj mladi život.
1966. god. U ljetnom periodu, od udara groma smrtno je stradao Derviš Fajić (sin Ibrahima) iz Podveležja u Hercegovini. Nesreća se dogodila na padinama Krvavca gdje čuvao stado ovaca na ispaši. Sahranjen je kod katuna Krošnje a na njegovom mezaru su postavljeni nišani.
1979. god. U ljetnom periodu, nestala je djevojka Zejna Brkan (25) iz Podveležja u Hercegovini. Nakon višednevne potrage njeno beživotno tijelo je nađeno u čatrnji kod katuna Krošnje. Sahranjena je kod katuna a na njenom mezaru je postavljena spomen ploča. Uzrok smrti je samoubojstvo. Pravi motivi i razlozi njenog stradanja su zbog nesretne ljubavi.
28.6.1997. god. Na usponu stazom od Podgradine prema planinarskom domu na Mrtvanjskim Stanarima uslijed srčanog udara preminuo je planinar Ismet Smailbašić iz Sarajeva.
15.1.2000. god. Na usponu stazom od planinarskog doma na Šavnicima koja preko Hobera vodi na Podgradinu uslijed pokliznuća na zaleđenoj strmoj padini smrtno je stradao planinar Anver Šaković (22), član Kluba “Yeti” Sarajevo.
6.7.2002. god. Na usponu iz kanjona rijeke Rakitnice prema selu Gornji Lukomir u blizini vodopada na potoku Peruće uslijed iscrpljenosti od velikog tjelesnog napora preminuo je planinar Kasim Džindo (61), član PD “Treskavica” Sarajevo.
27.2.2011. god. Na lokaciji Kotlovi dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao Gradimir Krajišnik, kada je snježna lavina zatrpala trojicu bordera. Nesreći je predhodilo to što se u grupi od dvanaest bordera njih pet odvojilo i ušlo u neobilježeno područje koje nije predviđeno za skijanje. U akciji spašavanja dvojica bordera je spašeno a nažalost Krajišnik je preminuo.
7.2.2016. god. Dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao planinar Dragi Novaković (28), član HPD ”Bjelašnica 1923” Sarajevo. Nakon uspona na najviši vrh Bjelašnice kolona od osam planinara se uputila Josipovom stazom prema planinarskom skloništu “Bozja – Kunath” u Kotlovima. Novakovići je predvodio kolonu, praveći u zaleđenoj strmoj padini stope kojima su ostali gazili hodajući za njim. Puhao je jak vjetar, povremeno brzinom većom od 100 km/h. U jednom trenutku dok se kolona kretala iznad Kotlova jedna se planinarka poskliznula i pala u ponor dubok više od stotinu metara. Novaković je znao da su Kotlovi prepuni oštrog stijenja i da se taj pad teško može preživjeti. U paničnom strahu i nevjerici pokušao se nagnuti nad provalijom da vidi gdje je planinarka pala i kako joj se može pomoći, no naleti vjetra su ga potpuno neočekivano otpuhali sa ivice litice i on je pao u duboki ponor gdje je zadobio teške povrede glave i trupa od kojih je na licu mjesta preminuo. Ostali planinari izvukli su se na sigurno mjesto i mobitelom obavjestili gorsku službu spašavanja o nesreći koja se dogodila. Uslijedila je akcija potrage za nastradalima u kojoj je teško povređena planinarka spašena i transportovana motornim sankama do olimpijskog ski-centra u Babinom dolu odakle je prevezena helikopterom OS BiH u KCUS gdje joj je ukazana liječnička pomoć. Nakon dugotrajnog liječenja uspješno se oporavila.
14.5.2021. god. U kanjonu rijeke Rakitnice je pronađeno tijelo mlađeg muškarca (N.N.) koji je nestao 7. maja. Tim za spašavanje na vodi i pod vodom koji je pronašao nestalu osobu nakon pristupa ustanovio je da ne daje znakove života. Nakon što je obaviještena nadležna policijska stanica i dežurni tužilac krenulo se sa izvlačenjenjem tijela unesrećenog kroz izuzetno težak i nepristupačan teren. Akcija izvlačenja je završena u predvečernjim satima. U akciji potrage za nestalim učestvovalo je devet timova koji su pretraživali kanjon iz više pravaca. Učešće u ovoj akciji su uzele sljedeće GSS Stanice: Organizator i nosilac akcije GSS Stanica Sarajevo, GSS Konjic, SRK Neretva, GSS Trebević, dok su i ostale stanice GSS FBiH bile u pripravnosti.
24.12.2024. god. Nestao je meteorolog – osmatrač Mirza Tucaković (46) iz Konjica, uposlenik Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH. On je tog dana trebao da preuzme redovnu smjenu u meteorološkoj stanici na vrhu Bjelašnice (2067 m/nv). Nakon silaska sa šestosjeda, kojim se jedan dio puta prevezao, javio se mobitelom dežurnom kolegi u meteorološoj stanici i kazao da će zbog snažnog nevremena koje je tada zahvatilo cijelu planinu pokušati doći nekim drugim zaobilaznim pravcem do zgrade stanice. Nakon toga se više nije javljao, mobitel mu je bio nedostupan i nije na vrijeme došao u stanicu, potom je o njegovom nestanku obavješten Federalni MUP.
Istog dana je krenula potraga za njim ali nije dala rezultate zbog smanjene vidljivosti i jakog vjetra. Konačno 27. decembra, nakon četiri dana veoma naporne potrage, njegovo tijelo je pronađeno zameteno u snijegu na jugoistočnoj padini Bjelašnice između Ljeljana i Crnog vrha, na udaljenosti oko 1 km zračne linije od meteorološke stanice.
Za nestalim Tucakovićem su tragali pripadnici Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo, Federalne uprave civilne zaštite, Specijalne jedinice Federalne uprave policije i uposlenici KJP ZOI ‘84. Osim njih, u akciju su bili uključeni i potražni službeni psi specijalne policijske jedinice FUP-a koji su obučeni za potrage u ruševinama i lavinama. Na raspolaganju je bio i helikopter ove jedinice.
Valja naglasiti da je Tucakoviću ovo bio njegov tek drugi izlazak na Bjelašnicu, nakon što je, zbog manjka kadra, prebačen sa meteorološke stanice na Ivan sedlu. Uspon na vrh Bjelašnice u zimskom periodu dok traje nevrijeme može biti pogibeljan za svakog onog koji nema dovoljnog iskustva za boravak i kretanje u visokogorju te ne poznaje čudi ove planine. Na Bjelašnici su se i prije događale nesreće sa tragičnim ishodom upravo zbog nedovoljnog iskustva, loše procjene vremenskih uvjeta i nepoznavanje terena.
20.1.2025. god. Dogodila se nesreća na stazi Olimpijskog skijaškog centra u kojoj je stradao Faris Selmanović (17) iz Sarajeva. Prema prijavi njegovog druga, koji je tada bio sa njim na skijanju, Selmanović je oko 10:00 sati sišao sa šestosjeda i nakon toga izgubio kontrolu, izletivši sa skijaške staze u blizini Kotlova. Potom je za njim pokrenuta potraga u koju su se uključili pripadnici jedinice za podršku MUP-a Kantona Sarajevo i pronašli ga u 12:50 sati na oko 1500 m nadmorske visine u neposrednoj blizini staze Gornja Kolijevka iznad tehničkih puteva. Riječ je o zahtjevnom terenu, veoma strm, teško pristupačan, izložen jakim vjetrovima i niskim temperaturama, što je otežalo akciju spašavanja. Pripadnici policije zajedno sa službenicima Hitne medicinske pomoći transportirali su ga na KCU u Sarajevu. Selmanović je zadobio teške tjelesne povrede, kojima je podlegao 24. januara na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Koliko Bjelašnica može biti nemilosrdana planina zbog surove klime na njenim poljima i vrhovima odjekivala je i ova čobanska pjesma (ganga):
“O-ooj! Oj, Bjelašnice kleta planino, po tebi se hodat može samo kad je ljeto!“
Naslovna slika: Pogled sa Otiša na najviši vrh Bjelašnice (2067 m/nv)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 