Grad Korčula se nalazi na istoimenom otoku u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj. Smješten je na sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule. Izgrađen je na ovalnom poluotoku koji se proteže duboko u Pelješki kanal. Zbog zemljopisnih, povijesnih i kulturnih značajki oduvijek je bio administrativno i vjersko središte otoka, a niz posebnosti Korčulu čini jednim od istaknutijih hrvatskih povijesnih gradova. Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine općina Korčula imala je 5.663 stanovnika.
U pisanim dokumentima grad Korčula prvi put se spominje u 10. stoljeću, a još uvijek je neutvrđeno tačno vrijeme njegova nastanka. Korčula je najbolje očuvani otočni srednjovjekovni utvrđeni grad na Mediteranu. Okružen visokim kamenim zidinama i kulama koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju njegovu statešku ulogu. Korčulu su gradili korčulanski majstori od vrničkog i korčulanskog kamena. Zanimljivo je spomenuti glavnu ulicu koja sa sporednim je oblika riblje kosti.
Time su kuće zaštićene od vjetra koji često puše s mora a posebno u hladnom zimskom periodu, dok ljeti pružaju ugodnu hladovinu. Kula Veliki Revelin, Morska vrata, Trg Pjaceta, brojne crkve i galerije samo su neke od znamenitosti koje svakako vrijedi vidjeti. Prema nekim teorijama i tumačenju u gradu Korčuli se rodio Marko Polo (1254. – 1324. god.), slavni istraživač i putopisac.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Otok Korčula je bio naseljen još u prapovijesti, o čemu svjedoče nalazi otkriveni na nekoliko različitih lokacija. Najstariji su nalazi iz neolita pronađeni na otočiću Badija pokraj grada Korčule, dok je najbolje istraženo neolitsko nalazište Vela spilja u Vela Luci. Korčulu su stari Grci naselili u 6. st. pr. n. e. i to područje oko Vela Luke a kasnije su u okolici današnje Lumbarde osnovali još jednu naseobinu. U 3. st. pr. n. e. otok je bio sjedište ilirskih gusara. Krajem 1. st. pr. n. e. postala je rimskom kolonijom i nazvana Ilirikom. Grci su otoku dali ime Korkyra Melaina a Rimljani Corcyra Nigra u prijevodu “Crna Korkira”. U imenu otoka grčka riječ “melaina“ i latinska “nigra“ su istog značenja – “crno” a odnosi se na crnu tj tamnu boju borovih i hrastovih gustih šuma kojima su velike površine otoka pokrivene. Korčula je uz Mljet i Lokrum najšumovitiji otok u Hrvatskoj. Bizantski car Konstantin VII Porfirogenet (905-959. god.) zabilježio je hrvatski naziv za Korčulu (Kurkra ili Krkar).
U vladavini gradom, kao i cijelim otokom, kroz minula stoljeća izmijenilo se više vladara. Nakon pada Zapadnorimskoga Carstva (476. god.) Korčula je bila pod vlašću Ostrogota (od 493. god.), a nakon bizantsko-gotskoga rata došla je pod vlast Bizanta (od 535. god.). U 7. st. Slaveni dolaze na Jadransko more i osnivaju svoju državu u čijem je sastavu bio i otok Korčula. Od prve polovice 9. st. nalazila se u sastavu Neretvanske kneževine. Početkom 10. st. Mlečani su nakratko zavladali otokom. U 11. i 12. st. stanovništvo otoka priznaje vlast Zahumlja, a potom i Duklje. Od 1125-80., drugi je put bila pod mletačkom vlašću. Godine 1180-1221., nalazila se u sastavu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva.
U prvoj polovici 13. st. korčulanska je komuna nakratko bila pod vlašću humskih knezova, 1254-1358., njom su ponovo vladali Mlečani, u razdoblju 1358-1420., s povremenim prekidima, hrvatsko-ugarski kraljevi, 1390-94., bosanski vladari, a od 1403. protukralj Ladislav Napuljski te njegov pristaša vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Godine 1413-17., bila je pod upravom Dubrovačke Republike. Od 1420-1797., dio je posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Od 1797-1805., pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije, a od 1805-13. pod francuskom vlašću.
Za Rusko-francuskoga rata 1806-07., Rusi su nekoliko puta osvojili Korčulu. Godine 1813-15., otok je bio pod britanskom okupacijom, a 1815-1918., ponovo je pod Austro-Ugarskom Monarhijom. Prva italijanska okupacija trajala je od 1918-21., nakon čega je Korčula ušla u sastav Kraljevine SHS / Jugoslavije. U vrijeme Drugog svjetskoga bila je pod italijanskom (1941-43.) i njemačkom okupacijom (1943-44.). Korčula je oslobođena u jesen 1944. kao prvi od srednjodalmatinskih otoka. Od 1945., bila je sastavni dio SR Hrvatske u SFR Jugoslaviji, a od 1991. godine samostalne Republike Hrvatske.
Danas je Korčula poznata turistička destinacija i jedna od najposjećenijih u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Otok obiluje prirodnim ljepotama izrazite privlačnosti. Turistički razvoj ovog otoka je započeo krajem 19. stoljeća kada je prvo javno kupalište uređeno u gradu Korčuli još 1904. godine. Početkom 20. stoljeća, u Beču je tiskana i prva korčulanska turistička brošura na nekoliko stranih jezika.
U neposrednoj blizini grada Korčule nalazi se arhipelag od dvadesetak nenaseljenih otočića koji su obrasli gustom makijom, a posebno se među njima ističe otočić Badija, sa prekrasnom borovom šumom i šljunkovitim plažama. Blizu grada Korčule, ističe se i aleja čempresa iz 18. stoljeća posađena uz strmo dugo stepenište koje se uspinje na vrh brežuljka Glavicu sv. Antuna.
Korčulani su bili nadaleko poznati kao vrsni kamenoklesari, sagradili su mnoge objekte u gradu Korčuli od vrničkog i korčulanskog kamena. Neki objekti su stari više stoljeća i pored toga su dobro očuvani do danas. U strogoj urbanoj kompoziciji, na određenim parcelama nastale su crkve, palače i kuće ukrašene vješto izrađenim elementima arhitektonske dekoracije. Portali, dovratnici, doprozornici, balkoni, razdjelni vijenci razigravaju pročelja na mnogim objektima. Pročelja krase i grbovi korčulanskog plemstava, biskupa, gradskih knezova, što Korčulu čini posebnom. Najljepši primjeri korčulanske stambene arhitekture nastali su u 15. i 16 stoljeću u karakterističnom gotičko-renesansnom stilu.
Jednaka pažnja posvećivala se i uređenju javnih površina – trgova i ulica. Karakteristične su uske ulice u staroj jezgri grada koje mogu biti od velike koristi, zaštićene su od vjetra koji često puše s mora a posebno u hladnom zimskom periodu, dok ljeti pružaju ugodnu hladovinu, a može se i pružiti konopac s prozora radi sušenje rublja.
Šta posjetiti i vidjeti u gradu Korčuli
• Ulaskom kroz glavna vrata staroga grada Korčule ulazite u muzej na otvorenom;
• Gradski muzej Korčula, smješten u palati Gabrielis iz 15. i 16. stoljeća;
• Moreška – viteški ples, na Korčuli došao u 16. stoljeću iz Španjolske;
• Interpretacijski centar Marko Polo;
• Korčulanska katedrala sv. Marka s Opatskom riznicom;
• Kula Veliki Revelin (“Kopnena vrata) sa stalnim postavom “Moreška“;
• Crkva i Zbirka ikona bratovštine Svih svetih;
• Brojne crkve i umjetničke galerije;
• Aleja čempresa iz 18. stoljeća posađena uz strmo dugo stepenište koje se uspinje na vrh brežuljka Glavicu sv. Antuna;
• Obilazak otočića u arhipelagu grada Korčule.
Kako doći na otok Korčulu
Korčula održava redovite trajektne i katamaranske linije sa kopnom iz Splita, Drvenika i Orebića.
Trajektne linije:
– Orebić (Pelješac) – Dominče (Korčula), 20 minuta;
– Split – Vela Luka (Korčula), 3 sata;
– Ubli (Lastovo) – Vela Luka (Korčula), 1 sat i 45 minuta.
Napomena:
– Cestovna udaljenost između grada Korčule i Vela Luke je 39 km.
Naslovna slika: Utvrđeni srednjovjekovni grad Korčula
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 