Ovo je priča o usponima na osam alpskih vrhova koji su povijesnim događajima vezani uz Sočanski front. Front je formiran u Prvom svjetskom ratu nakon napada Kraljevine Italije na Austro-Ugarsku Monarhiju. Među 15 nacija koje su se borile u armijama dvije zaraćene strane bili su i vojnici iz Bosne i Hercegovine. Priča je posvećena poginulim vojnicima Bosansko-hercegovačkih pješadijskih regimenti na Sočanskom frontu, i biće objavljena u šest nastavaka.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
3. Dan, 27.8.2012. god.
(Iz zapisa u mojem pl. dnevniku)
Nakon jučerašnje obilne kiše osvanuo je lijep dan. Sunce je već obasjalo Rombon / Veliki Vrh koji jasno vidimo iz doline rijeke Lepenjice gdje smo prenoćili u planinskom domu dr. Klementa Jugo.
Na raskrižju za Bovec i Log pod Mangartom zaustavljamo se da posjetimo vojničko groblje. U groblju je pokopano 546 austrougarskih vojnika prenesenih nakon Prvog svjetskog rata sa okolnih manjih grobalja. Do 1938. godine ovdje su bili pokopani i italijanski vojnici. Njihovi posmrtni ostaci su preneseni u kosturnicu u Kobaridu. Jedan dio grobova je označen kamenim nadgrobnicima. Sa groblja pruža se pogled na obližnji vrh Svinjak (1653 m) i Rombon / Veliki Vrh (2208 m).
Nakon posjete groblju odlazimo u Bovec.
Bovec (453 m/nv)
Bovec (ital. Plezzo, njem. Flitch) je najveće mjesto u Gornjem Posočju sa preko 1.600 stanovnika. Nalazi se na sjeverozapadu Slovenije u blizini granice sa Italijom. Smješteno je u dolini rijeke Soče, sa sjevera okružene Julijskim Alpama a sa juga Beneškim Alpama. Bovec je poznat po dugoj tradiciji planinarstva još iz doba kada su trentarski lovci vodili bogatu klijentelu u lov na divljač po visokim alpskim vrhovima.
Okolica Bovca je bogata prirodnim znamenitostima i potrebno je više vremena da se posjeti sve ono najznačajnije. Na okolnim planinama su brojna jezera ledničkog porijekla – Krnsko jezero, najveće jezero u Julijskim Alpama; jama na Kaninu duboka preko 1500 m – jedna od najdubljih u svijetu (7.); atraktivni slap Boka visok 106 m; izvor rijeke Soče koju mnogi ljubitelji prirode svrstavaju u jednu od najljepših rijeka u Europi; Ravelnik muzej Prvog svjetskog rata na otvorenom. Veći dio područja općine Bovec je u sklopu Triglavskog nacionalnog parka.
Žičara ATC Kanin Bovec (436 m/nv)
Na polaznu – donju stanicu “A“ kabinske žičare stižemo u 09:00 h. Stanica je od središta grada udaljena oko 1 km. Cijena karte u jednom pravcu za naše pojmove je prilično skupa – za odrasle iznosi 28,00 €. Ali šta da se radi, plaćamo kartu i ukrcavamo se u kabinu žičare. Zauzvrat uštedit ćemo na vremenu za današnji uspon na vrh Visoki Kanin do kojeg je prije izgradnje žičare iz Bovca trebalo oko 8 sati hoda u jednom pravcu. Kabina žičare je zastarjela i tijesna, predviđena je za četiri putnika i volio bih vidjeti kako to izgleda kada svi uđu unutra sa ruksacima i skijama!? Prolazimo kroz dvije izlazne podstanice “B“ i “C“. Po dolasku na gornju – izlaznu stanicu “D“ (2202 m/nv) od dežurnog radnika žičare dobili smo kafu koja je uračunata u cijenu karte. Kafu smo popili na platformi stanice s pogledom na mnoge vrhove Julijskih Alpa od Triglava do Krna.
Planine Kanin / Montagne Canin
Planine Kanin (italijanski: Montagne Canin) su planinski lanac u zapadnim Julijskim Alpama, na granici Slovenije i Italije. Odvajaju gornju dolinu Soče u Sloveniji od doline Rezije u Italiji. Najviši vrh je Visoki Kanin (italijanski: Monte Canin Alto) nadmorske visine 2587 m.
Kaninske planine pružaju se pravcem od istoka prema jugozapadu. Na ovom pravcu u središnjem dijelu masiva se nalaze mnogi visoki vrhovi ovim redosljedom:
Rombon / Veliki Vrh (2208 m), Velika Črnelska špica / Cima Confine (2334 m), Hudi Vršič / Monte Cergnala (2345 m), Lopa / Monte Leupa (2403 m), Prestreljenik / Monte Forato (2498 m), Hudi Vršič / Monte Lunga (2471 m), Peči / Cima Celso Gilberti (2453 m), Vršič / Monte Ursic (2541 m), Visoki Kanin / Monte Kanin Alto (2587 m), Mali Kanin / Monte Kanin Basso (2577 m), Črni Vogel / Cerni Vogu (2442 m), Vrh Laške Planje / Lasca Plagna (2448 m), Vrh Žlebi / Monte Slebe (2339 m), Velika Baba / Baba grande (2161 m) i dr.
Na Kaninu su dva skijališta, jedno je na slovenskoj a drugo na italijanskoj strani. Nekada dva odvojena skijališta od 2009. godine su povezana i time je sezona skijanja produžena do kasno u proljeće, jer se snijeg duže zadrži na italijanskoj strani.
Do skijališta na Kaninu sa slovenske strane stiže se kabinskom žičarom od Bovca. Žičara je izgrađena 1974. godine i od polazne – donje stanice “A“ (436 m/nv) do gornje stanice “D“ (2202 m/nv) svladava visinsku razliku od 1766 m za 40 minuta vožnje.
Na italijanskoj strani skijališta također vozi kabinska žičara od Sella Nevea (1140 m/nv) do Sella Prevala (2067 m/nv). Gornje stanice kabinskih žičara na slovenskoj i italijanskoj strani povezane su ski-liftovima na Sedlu pod Presteljenikom (2292 m/nv).
Oba skijališta su pogodna polazna tačka za uspon na mnoge visoke i izazovne vrhove Kaninskog gorja. Sa najvišeg vrha Visoki Kanin / Monte Canin Alto pruža se lijep razgled na Julijske Alpe a kada je vedro vrijeme vidi se i dio Tršćanskog zaljeva u Jadranskom moru.
Okno u Prestreljeniku (2393 m/nv)
Od gornje – izlazne stanice “D“ krenuli smo planinarskom markiranom stazom preko Prestreljeniških podova. Na prvom raskrižju postavljena je putokazna tabla za planinarski dom Petra Skalarja (skretanje lijevo, 45 minuta hoda). Prolazimo ovo raskrižje i nastavljamo ravno preko sipara u podnožju vrha Prestreljenika, s njegove južne strane. Na drugom raskrižju napuštamo stazu koja dalje ravno nastavlja za vrh Visoki Kanin. Skrećemo desno na stazu preko sipara u pravcu okna. Završni uspon do okna je preko stijene na kojoj je za osiguranje postavljena sajla sa klinovima. Nakon 45 minuta hoda od stanice “D” stižemo do okna u Prestreljeniku.
Okno je približnih dimenzija 10 x 8 m. Pogled iz okna je nezaboravan. Na sjeveru u grupi visokih vrhova ističu se: Jôf di Montásio / slov. Montaž (2753 m) i Jôf Fuárt / slov. Viš (2666 m). U dolini ispod okna vidi se skijalište Sella Nevea i ledenjak koji se prilično sačuvao od ljetnjih vrućina. Osvrćemo se u pravcu juga i prvo što smo ugledali je planinski dom “Petra Skalarja“ naš današnji cilj.
Iz okna može se pristupiti na vrh Prestreljenik / Monte Forato (2498 m). Penjački uspon je II stepena teškoće po policama sjeverne strane vrha. Na ovaj vrh može se pristupiti i “via normale” planinarskom markiranom stazom sa sedla pod Prestreljenikom (2287 m/nv).
Kroz okno prolazi slovensko-italijanska granica i označena je kamenom pločom ugrađena u stijenu (granični kamen br. 14-2). Pored ploče je limena kutija sa upisnom knjigom za posjetioce i figurica sv. Blažene djevice Marije. Nakon razgledanja i fotografisanja, upisujemo se u knjigu posjetilaca.
Lijepo vrijeme privuklo je veliki broj planinara na Kanin i jedna grupa upravo je stigla do okna Prestreljenika. Među njima pažnju nam privlači jedan planinar – mlađahni otac koji je na leđima uprtio svoju malu kćerkicu. Sa strahom posmatramo kako nevješto balansira penjući se uz sajlu. Oboje su bez kaciga na glavi i pored njih je u trenu proletio kamen koji je oborio jedan od prisutnih planinara. Rizična avantura koja se sretno završila za oboje.
Planinski dom Petra Skalarja (2260 m/nv)
Napuštamo okno u Prestreljeniku i priključujemo se na stazu koja vodi za vrh Visoki Kanin. Od mjesta priključka započinje uspon strmom stazom na sedlo između Hudim vršičem / Monte Lunga (2471 m) i vrhom Osojnic (2371 m). Sa staze se vidi planinski dom u koji trebamo svratiti radi prijave za noćenje. Također i da ostavimo višak stvari jer nas očekuje uspon na najviši vrh Kaninskih planina. Ubrzo stižemo na raskrižje gdje skrećemo lijevo na stazu za planinski dom. Staza koju smo napustili dalje nastavlja za vrh Visoki Kanin / Monte Canin Alto. Silazimo stazom u pravcu doma preko grebena sa dubokim ponorima na obje strane. Hodamo oprezno i držimo se markirane staze da ne bi skrenuli u goli krš i kamenjar po kojem su Kaninske planine poznate. Od okna u Prestreljeniku do planinskog doma stigli smo za 1½ sat hoda.
Dom je smješten na Kaninskim podovima (2260 m/nv) u podnožju markantnog vrha Konjc (2295 m). Izgrađen je 1983. godine i nosi naziv po slovenskom revolucionaru Petru Skalarju / Ferdi Kravanji (1911. – 1944. god.). Otvoren je od početka mjeseca jula do kraja augusta. Dom je pod upravom PD “Bovec“. Do doma se može pristupiti planinarskom markiranom stazom od gornje – izlazne stanice “D“ za 1 sat hoda.
Od planinskog doma pruža se pogled na mnoge vrhove nad Kaninskim podama od Velike Babe, Laške Planje, Visokog Kanina i Prestreljenika pa sve do Rombona. Ispred, na istoku među mnogim vrhovima slijeva na desno ističu se: Mangart, Jalovec, Triglav i na kraju Krn. U daljini se vidi nizija Furlanija, Jadransko more i dio poluotoka Istre. U dolini rijeke Soče vidi se Bovec.
Javljamo se domaćinima Jolandi i Milivoju radi prijave noćenja u domu. Iz ruksaka vadimo suvišne stvari i uzimamo samo nužni minimum potrebno za ovaj uspon. Kratak odmor i nastavak puta prema zadanom cilju – najvišem vrhu Kaninskih planina.
Od planinskog doma polazimo u 13:30 h. Nakon 20 minuta hoda ponovo smo na stazi za vrh Visoki Kanin.
Uspon na vrh Visoki Kanin / Monte Canin Alto (2587 m/nv)
Uspon na vrh Visoki Kanin (ital. Monte Canin Alto) iz pravca planinskog doma Petra Skalarja poznat mi je od prije, jer sam 2003. godine bio na njegovom vrhu. Tada jureći na vrh zbog kratkog boravka na Kaninu propustio sam priliku da posjetim okno u Prestreljeniku i danas mi se napokon ispunila želja.
Planinarska markirana staza u prvom dijelu je polegnuta i priječi velike sipare u pravcu zapada, tik pod stijenom glavnog grebena. Dobro je označena i orijentacijski jednostavna (po lijepom vremenu). Cijelo vrijeme ispred vidimo vrh na koji smo krenuli. Hodanje ovom stazom je vrlo ugodna šetnja prema onom šta nas dalje čeka na usponu.
Niže od staze prostire se goli krš i kamenjar koji je teško opisati (kao i na Orjenu). Obasjan suncem, blješti takvom bjelinom da se u njega ne može gledati bez sunčanih naočala. U tom surovom području ugledali smo prirodni most koji je načinila velika stijena položena horizontalno iznad dubokog ponora. Nemamo vremena da odemo tamo, prava šteta, bila bi to zanimljiva slika.
Kaninske planine poznate su po dubokim kraškim ponorima. Pet jama je dublje od 1000 m, šest dubljih od 800 i dvadesetdvije dubljih od 500 m. Speleolozi su do sada istražili veliki broj jama. Na samom kraju sipara je stijena koju smo uz dobre oprimke svladali i napokon izlazimo na dugo očekivani greben.
Sa grebena se otvaraju široki vidici na sve strane. Napredujemo s priječenjem grebena oprezno. Staza je zahtjevna i od planinara se očekuje čvrst i odmjeren korak, bez straha od dubine. Jedno vrijeme krećemo se po samom rubu grebena koji uskoro napuštamo i silazimo južnom padinom po klinovima i sajlama na Kaninsku škrbinu (2494 m).
Odjednom pojavile su se dvije divokoze s malim jaretom na susjednoj polici. Nisu se preplašile, izgleda da su se navikle na planinare i fotografisali smo ih iz blizine. Uskoro nailaze dvoje Poljaka, kažu vraćaju se s vrha u planinski dom Petra Skalarja u koji će noćiti. Pod samim vrhom sreli smo i jednog Italijana koji je upravo krenuo da siđe ferratom Via Brigata Alpina “Julia“. Ferrata je s italijanske strane vrha i obnovljena je 2009. godine. Penjački uspon je teškoće II stepena po policama sjeverne strane vrha. Pozdravljamo se s njime i kaže da je na vrh pristupio od bivaka “Elio Marussich“ i grebenom preko vrha Krnica / Pico dell Carnizza (2434 m).
Nastavljamo s usponom po dobro razvedenom grebenu i izlazimo na vrh. Od planinskog doma Petra Skalarja do najvišeg vrha Kaninskih planina pristupili smo za 2½ sata hoda. Na vrhu stoji drvena greda, ostatak nekadašnjeg velikog drvenog križa koji je stradao od udara groma. Na gredi je postavljena spomen ploča Borisu Mlekužu, slovenski alpinist i gorski spasavalac koji je poginuo sa još četvoricom gorskih spasavalaca kod Okrešlja u Turskoj gori (Kamniško-Savinjske Alpe). Nesreća se dogodila na vježbi spašavanja kada se srušio helikopter u kojem su bili (1997. god.). Ploču su postavili njegovi prijatelji – alpinisti iz doline Rezije (italijanski: Val Resia).
Knjiga “Tragedija v Turski gori“ autora Iztok Tomazina (ljekar, alpinista i gorski spasavalac) posvećena je nastradalim slovenskim gorskim spasavaocima. Prikazuje dramatične događaje prije nesreće i nakon nje. Knjiga je objavljena 2007. godine.
Na vrhu se nalazi limena kutija sa upisnom knjigom za posjetioce. Preko vrha i duž grebena je državna granica Slovenije i Italije. Granica je obilježena graničnim kamenom br. 14-11 i kamenom pločom br. 14-14. Sa vrha se može nastaviti grebenom u pravcu juga na vrhove: Mali Kanin (2572 m), Črni vogel (2422 m), Vrh Laške planje (2448 m), Vrh Žlebi (2317 m) i Velika Baba (2148 m).
Pogled sa vrha je jedan od najljepših u Julijskim Alpama. Na zapadu vidi se Mormolada – najviši vrh Dolomita u Italiji a na sjeveru Großglóckner – najviši vrh Austrije. Na istoku vide se gotovo svi najviši vrhovi Julijskih Alpa u Sloveniji. Na italijanskoj strani uzdiže se markantni vrh Jôf di Montásio / Montaž (2753 m) – drugi po visini u Julijskim Alpama i prisjećam se uspona na njegov vrh (2008. god.).
Nakon fotografisanja upisali smo naša imena u knjizi posjetilaca. Žig od vrha nalazi se u planinskom domu Petra Skalarja. Na vrhu smo bili više od jednog sata. Napuštamo vrh i silazimo bez žurbe, ko zna hoćemo li ikada opet doći na Kaninske planine. Divokoze nam opet priređuju svoju igru, kao da znaju da uživamo u njihovim smjelim skokovima po policama strmoglavih litica.
Stižemo u dom u 19:30 h. Od gostiju u domu je samo ono dvoje Poljaka koje smo sreli danas na usponu. Domaćin Milivoj nas je počastio sirom i maslinama s otoka Korčule koje mu je neki planinar donio. Nakon večere izlazimo ispred doma, mjesec je već sijao na zvjezdanom nebu. Posmatramo udaljena svjetla mnogih naselja na obali Jadranskog mora. U dolini ispod nas vidimo svjetla Bovca.
Današnja planinarska tura do okna u Prestreljeniku i na vrh Visoki Kanin trajala je ukupno 7½ sati hoda (pauze nisu uračunate!). Odlazimo ranije na spavanje jer nas sutra čeka kondicijski zahtjevna tura – uspon na dva vrha: Prestreljenik / Monte Forato i Rombon / Veliki Vrh.
Naslovna slika: Julijske Alpe, Planina Kanin / Montagna Canin, pogled na vrh Jôf di Montásio / Montaž (2753 m) – na italijanskoj strani Julijskih Alpa
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 