Ovo je priča o usponima na osam alpskih vrhova koji su povijesnim događajima vezani uz Sočanski front. Front je formiran u Prvom svjetskom ratu nakon napada Kraljevine Italije na Austro-Ugarsku Monarhiju. Među 15 nacija koje su se borile u armijama dvije zaraćene strane bili su i vojnici iz Bosne i Hercegovine. Priča je posvećena poginulim vojnicima Bosansko-hercegovačkih pješadijskih regimenti na Sočanskom frontu, i biće objavljena u šest nastavaka.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
6. Dan, 30.8.2012. god.
(Iz zapisa u mojem pl. dnevniku)
Uspon na vrh Krn / Monte Nero (2244 m/nv)
Privodimo kraju našu višednevnu planinarsku turu. Posljednji je dan i nakon prespavane noći u planinskom domu na Krnskim jezerima sunce nas dočekuje na plavom nebu. Zaista smo imali sreće, evo već četvrti dan zaredom prati nas lijepo vrijeme. Završavamo s doručkom i polazimo u 07:30 h. Na planinarskoj stazi prema Velikom /Krnskom/ jezeru susrećemo nekoliko grupa planinara.
Prolazimo pokraj Velikog /Krnskog/ jezera u kojem se ogledaju padine Velikog Lemeža. Staza je u podnožju Malog Šmohora. Na kraju jezera je kameniti žlijeb iz kojeg se kratkim serpentinama penjemo na široku zaravan. Ubrzo stižemo do raskrižja planinarskih staza, lijevo je za Vrh nad Peski a malo ispred za vrh Krn i lovačku kolibu na Polju (1530 m/nv). Od lovačke kolibe je dobar pogled na vrh Veliki Šmorh, Vrh nad Peski, Batognicu i Krn.
Staza na Polju prelazi travnati teren. Nailazimo na natpis ŽIVJO, simpatičan pozdrav svima koji idu na vrh Krn. S kraja Polja započinje uspon stazom preko sipara sve do raskrižja na 1800 m/nv. Sa raskrižja lijevo je odvojak za Batogniško sedlo / Prag (2068 m/nv).
Od ovog raskrižja nastavljamo desno, stazom između velikih kamenitih blokova koja se u širokom luku strmo uspinje na Krnsku škrbinu (2058 m/nv). Oštro urezana škrbina razdvaja Krn i Batognicu. Na izlazu iz škrbine je malo sedlo na kojem je raskrižje označeno sa putokaznim tablama. Sa sedla pruža se lijep pogled na dolinu Soče.
Od raskrižja uspon na Krn traje 20 minuta a isto toliko vremena je potrebno i za vrh Batognicu i Gomiščkovo sklonište (na Krnu). Kod raskrižja pokraj kaverne je podignuta spomen ploča partizanima poginulim u Drugom svjetskom ratu. Tu je i nekolko topovskih granata iz Prvog svjetskog rata – eksponati Kobaridskog muzeja.
Od raskrižja nastavljamo s usponom istočnom stranom Krna. Nailazimo na stado ovaca. Od silne vrućine ovce leže i ne pomjeraju se (planduju). Zaobilazimo stado i preko sipara na kojem su ostaci žičanih prepreka iz Prvog svjetskog rata izlazimo na vrh Krn.
Na vrhu Krna je metalna ploča sa izgraviranim vidokrugom. Krn spada među najbolje razgledne vrhove Julijskih Alpa. Pogled seže do Karavanki i Kamniško-Savinjskih Alpa na istoku, Snežnika, Nanosa na jugoistoku, Jadranskog mora (oko 50 km zračne linije) na jugu, Furlanske nizine na jugozapadu, Dolomita, Kobaridski Stol i Kanin na zapadu, Visokih Tura na sjeverozapadu. Prema sjeveru pogled plijene vrhovi Julijskih Alpa: Montaž, Mangart, Jalovec, Mojstrovka, Prisojnik, Razor, Škrlatica, Triglav i Tosc, ispred ovih vrhova u prvom planu su Bavški Grintavec, Kanjavec i Tičarica. Ugledali smo i Veliki Vrh na Rombonu na kojem smo bili prije dva dana. Svojim karakterističnim konturama ističe se među mnogobrojnim okolnim vrhovima. Lijep je i pogled na Velkio Krnsko jezero, dolinu Soče sa Kobaridom i Tolminom, te na obližnji greben Krnčicu (2142 m/nv), vrh Batognicu i Vrh Nad Peski.
Krn je najviši vrh Krnskih planina krajnje jugozapadne skupine Zapadnih Julijskih Alpa koja se prostire među dolinama Soče, Lepenjice i Tolminke. Jedan je od najposjećenih vrhova u Julijskim Alpama. Zbog svog položaja i izgleda (kao ogroman nos) vrh Krna je prepoznatljiv i vidan sa drugih vrhova u Julijskim Alpama. Najljepši pogled na Krn je iz doline Soče iz pravca Kobarida u koju pada njegova moćna zapadna stijena. Relativna visina Sočanske doline i vrha iznosi cijelih 2000 metara nadmorske visine. Iz pravca sela Drežnica kroz zapadnu 700-metarsku stijenu Krna vodi zahtjevan osigurani penjački put “smjer Silva Korena“ i nešto lakši “zapadni Drežnički smjer“. Poseban ugođaj na Krnu je blizina mora, koja se osjeti na njegovim južnim obroncima, do kojih doseže primorska toplina. U podnožju vrha na nadmorskoj visini od 400 – 800 m smjestilo se nekoliko sela. Mještani iz ovih sela izgone stoku na ljetnu ispašu. Na Krnu raste značajna alpska flora i rijetko zaštićeno planinsko cvijeće.
Vrhovi Krnskih planina su povijesnim događajima vezani uz Sočanski front. Na gotovo svim vrhovima vidljivi su ostaci mnogih utvrda, ruševina vojničkih zgrada, streljačkih jaraka, prepereka od bodljikave žice, gelera artiljerijskih granata raznih kalibara i protupješadijskih mina. Mnogobrojne pješačke i konjske staze (mulatjere) izgrađene su za opskrbu vojske oružjem, municijom i hranom. Italijani su vrh Krn (ital. Monte Nero) napali u 1. ofanzivi na Soči. Napad je izveden 16. juna 1915. godine iz dva pravca, grebenima: Lopatnik – Krnčica i Pleča – Kožljak. Uz jaku artiljerijsku podršku zauzimaju Krn ali zbog oklijevanja propuštaju priliku da zauzmu susjedni vrh Batognicu.
Iako je lijep i sunčan dan, s vidicima na sve strane, na vrhu Krna ne možemo se duže zadržati jer do kraja dana trebamo sići u Lepenu prije mraka. Upisujemo se u knijgu posjetilaca i nakon fotografisanja pokraj table s vidokrugom napuštamo vrh.
Gomiščkovo sklonište na Krnu (2210 m/nv)
Sa najvišeg tjemena Krna silazimo do kaverne smještene na zapadnoj strani od vrha Krna. Ulazimo u kavernu i osvjetljavamo tamu sa čeonim svjetiljkama. Kaverna je duga oko 30 m i na njenom kraju je izlaz na malu zaravan isklesanu u stijeni. Pogled s ovog mjesta je kao iz “orlovog gnijezda”. S tog mjesta je lijep pogled na Drežnicu, Kobarid i vrhove Kanina.
Malo niže od kaverne je smješteno Gomiščkovo sklonište (slov. zavetišće). Od vrha Krna je udaljeno manje od 10 minuta. Ispred skloništa je terasa gdje smo pod jarbolom sa zastavom Slovenije ručali i malo odmorili. Planinsko sklonište je na južnoj strani Krna. Izgradili su ga članovi PD ” Nova Gorica” 1951. godine. Sklonište nosi ime po Ervinu Gomiščku (1919. – 1950. god.) jednom od marljivih graditelja, koji je smrtno stradao prilikom osiguranja kuće pred nadolazeću zimu. Sklonište je otvoreno od početka juna do kraja septembra. Kapacitet skloništa je 50 zajedničkih ležaja.
Zbog svog isturenog položaja i razgleda koji se pružaju s njegove terase, sklonište je vrlo posjećeno. Domaćin skloništa kazuje: “U ljetnom periodu ovdje dolaze mnogi Italijani, to su svakodnevni memorijalni pohodi u kojima učestvuje nekoliko stotina turista, izletnika i planinara“. Na Krnu je italijanska vojska za nepune dvije godine ratovanja doživjela “dane ponosa i stradanja”. Nakon Prvog svjetskog rata Italijani su na Krnu podigli spomenik svom nacionalnom heroju potporučniku Picco Albertu, koji je predvodio napad na zauzimanju Krna i tom prilikom poginuo. Spomenik je nakon Drugog svjetskog rata porušen i na njegovom mjestu je izgrađeno Gomiščkovo sklonište. Odmor na terasi nam je prijao i zadovoljni napuštamo sklonište.
Uspon na vrh Batognica (2164 m/nv)
Od Gomiščkovog skloništa priječimo južnu stranu Krna i spuštamo se na Krnsko sedlo. Sa sedla se penjemo strmom zapadnom stranom Batognice. Staza je uklesana u stijenu, a na jednom dijelu su betonske stepenice. Stazu je izgradila italijanska vojska u Prvom svjetskom ratu radi lakšeg pristupa utvrdama. Povremeno nailazimo na klinove od osiguranja. Staza je jako eksponirana (s obje strane je ambis). Prolazimo pored utvrde sa koje se pruža pogled na greben Krnčice, travanatu ravan Na Polju i Veliko /Krnsko/ jezero. Malo poviše od utvrde u stijeni je isklesana spomen ploča poginulim vojnicima italijanske vojske. Prekoputa ploče, na vrhu špicaste stijene, postavljen je mali željezni križ s vijencem načinjenim od bodljikave žice. Prolazimo pored niza kaverni i stižemo na široki plato na kojem je vrh Batognice obilježen kamenom kupom.
Preko vrha je bila linija Sočanskog fronta između italijanske i austrougarske vojske. Vojnički položaji su bili jedni od drugih udaljeni svega 10 – 20 m. Na Batognici su se vodile teške i surove borbe do istrebljenja, ovdje je “čovjek čovjeku bio vuk“. Za nepune dvije godine linija fronta se nije pomakla ni za 1 m. Tu su vojnici s obje zaraćene strane najčešće ginuli od posljedica artiljerijskog granatiranja, a mnogi su se razboljeli i podlegli zbog surovih zima i dugotrajnog boravka na nadmorskoj visini većoj od 2000 m. Italijani su držali podnožje Batognice (na zapadnoj strani), a Austrougari vršni dio Batognice (na istočnoj strani). Italijani su planirali da prokopaju tunel ispod austrougarskih rovova i ekspolozivom sve dignu u zrak. Austrougari su prozreli namjere protivnika i 24.9.1917. aktivirali podzemnu eksploziju sa 4.100 kg nitroglicerinskog baruta. Prilikom eksplozije se obrušio cijeli vršni dio Batognice. Po nekim procjenama vrh je nakon eksplozije niži za desetak metara od predhodne visine. Mnogi italijanski vojnici su ostali zatrpani kamenim blokovima. Na najvišem tjemenu vrha nastao je ogroman krater kao posljedica ove velike eksplozije.
Sa vrha je lijep pogled na Krn, Kanin, greben Krnčice i Vrh nad Peski. Vide se i mnogi drugi vrhovi u Kamniško – Savinjskim Alpama i Julijskim Alpama. Na razorenom platou planinri su podigli veliku kamenu piramidu kao simbol “vrha kojeg više nema“. Na nebu iznad nas prelijeće dvadesetak paraglajdera. Prati ih orao koji leti od jednog do drugog paraglajdera kao da provjerava ko upravlja njime i ponovo se vraća iznad vrha Batognice i let nastavlja prema Krnu. Nakon sumornog ambijenta na Krnu i Batognici orlov let nam je uljepšao dan.
Na Batognici kao i na Kaninskom sedlu su eksponati Kobaridskog muzeja na otvorenom. Mnogobrojni ostaci gelera i nekoliko topovskih granata na postolju, potsjećaju da se ovdje vodila jedna od najkrvavijih bitki na Sočanskom frontu. Napuštamo Batognicu i prolazimo pokraj kaverni austrougarske vojske. Silazimo na Batogniško sedlo / Prag (2068 m/nv). Ovo sedlo se nalazi između Batognice i Vrhom nad Peski. Na sedlu je raskrižje obilježeno planinarskim putokazima, lijevo je staza za planinski dom na Krnskim jezerema a desno za Kuhinju i Tolmin. Tu se rastajemo od dvojice Čeških planinara koji su s nama bili na Batognici i odlaze za Tolmin.
Spomenik Na Peski (1966 m/nv)
Od raskrižja na Batogniškom sedlu dalje nastavljamo planinarskom markiranom stazom preko sipara. Staza priječi jugoistočne padine Vrha nad Peski. Ovaj vrh kao da je zalutao među “Julijce“ svojim izgledom više priliči nekom vrhu u Saharskoj pustinji. Sa svih strana je potpuno ogoljen i pjeskovit, zbog čega je vrh i dobio ime.
U podnožju vrha još uvijek je vidljiv streljački jarak. Staza je paralelna s ovim jarkom sve do spomenika poginulim austrougarskim vojnicima. Spomenik je oblika velike kamene piramide i nalazi se u blizini vojničkog groblja na lokaciji Na Peski. Od spomenika silazimo stazom u pravcu sjevera između kraških vrtača i udolina. Staza priječi istočne padine Vrha nad Peski.
Stižemo u podnožje vrha Malen (1764 m/nv) na čijim padinama se vide ruševni ostaci vojničkih zgrada. Od ovog mjesta dalje nastavljamo zatravljenom i širokom stazom (mulatjera) i stižemo na Prehodce (1639 m/nv). Od Krna dovdje sa usputnim zadržavanjem za fotografisanje hodali smo oko 3 sata. Prehodci je planinski prijevoj između duboke i uske doline Tolminke na južnoj i ravnice Za Lepočami na sjevernoj strani. Prijevoj razdvaja Krnsko gorje od Donjeg Bohinjskog gorja. Na Prehodcima je raskrižje planinarskih markiranih staza za Batognicu, Krnska jezera, Komnu i Tolmin.
Sa Prehodaca se vide sljedeći vrhovi: Debeljak (1869 m), Velika Montura (1958 m), Velika Baba (2013 m), Lanževica (2003 m), Škofič (2013 m), Rdeči rob (1913 m). Našu pažnju privlače litice obližnjeg vrha Veliki Kuntar (1711 m). Sa Prehodaca nastavljamo mulatjerom i ubrzo stižemo na raskrižje za Komnu. Na raskrižju se odvajamo lijevo i zatravljenom stazom preko Doliča (1453 m/nv) stižemo na raskrižje za Veliko Krnsko jezero. Sa raskrižja nastavljamo silazak desno i nakon 10 minuta hoda stižemo u planinski dom na Krnskim jezerima. U domu pravimo dužu pauzu za večeru i odmor. U 19:30 h napuštamo dom i od gornje stanice teretne žičare započinjemo sa silaskom planinarskom markiranom stazom u dolinu Lepene. Silazak mnogobrojnim serpentinama je bio naporan jer smo bili umorni od cjelodnevnog hodanja.
U planinski dom Dr Klementa Juga stižemo po mraku sa upaljenim čeonim svjetiljkama u 21:00 h. Naša današnja tura je završena nakon 13½ sati hoda. U trpezariji doma skromno smo proslavili sretan završetak naših višednevnih planinarskih tura na vrhovima Julijskih Alpa i Sočanskom frontu. U pohodu su učestvovali sarajevski planinari Kemaludin Mutapčić i Braco Babić. Putovanje u Sloveniju je trajalo od 24. – 31.8.2012. godine.
Boravak u Sloveniji ostaće nam u sjećanju ne samo zbog ljepote prirode i izazovnih vrhova u Julijskim Alpama već i zbog druženja i gostoprimstva koje su nam pružili naši prijatelji planinari iz Breg ob Savi (kod Kranja): Joža i Milena Jerala, Klemen i Tanja Malovrh. Ovom prilikom srdačno im se zahvaljujemo.
Naslovna slika: Julijske Alpe, Krnske planine, završni uspon na vrh Batognica (2164 m)
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 