Kamešnica, vrh Konj

Kamešnica se nalazi na jugozapadu Bosne i Hercegovine gdje čini prirodnu granicu sa susjednom državom Hrvatskom. Pripada Dinarskom planinskom lancu. Najviši vrh Kamešnice je Konj (1856 m/nv) a nalazi se na teritoriji Bosne i Hercegovine. Na padinama Kamešnice krški kamenjar zauzima veliku površinu i vjerojatno je po tome ta planina dobila ime. Kamešnica je posebno atraktivna u proljetnim i jesenjim mjesecima. Vidici koji se pružaju sa njenog glavnog grebena i najviših vrhova daju posebnu dimenziju i šarm. 
U blizini Kamešnice je Livno (udaljeno oko 15 km) čija se stara jezgra smjestila na izvoru rijeke Bistrice. To slikovito i povijesno mjesto ima veliki potencijal za razvoj planinskog turizma. U Livnu su dva planinarska društva, PD ”Cincar” i PD ”Kamešnica”. Na okolnim planinama uspostavili su postojeću infrastrukturu, o kojoj brinu i održavaju ih. Tako su markirane mnoge pješačke staze i izgrađeno nekoliko planinarskih domova, kuća i skloništa. 
Sve to privlači brojne planinare posebno one iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koji najčešće posjećuju taj prelijepi kraj. Osim na Kamešnici, moguće su mnoge zanimljive i izazovne ture na planinama u blizini Livna – na Cincaru (2006 m), Troglavu (1913 m), Tušnici (1697 m), Malovanu (1826 m), Stožerniku (1758 m) te malo dalje na Šatoru (1873 m), Vitorogu (1906 m), Raduši (1956 m) i Ljubuši (1797 m).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planina Kamešnica

U nizu kojeg čine Ilica – Dinara – Troglav, Kamešnica je najmanje poznata i teško pristupačna planina. Veći njezin dio, s najvišim vrhom Konj, pruža se pravcem sjeverozapad – jugoistok u duljini oko 20 km. Počinje kao široka visoravan kod Vaganjskog sedla (1173 m/nv), gdje graniči s Prolog-planinom koja je povezuje sa Troglavom. Postepeno se izdiže kao Donja Kamešnica u jugoistočnom smjeru prema glavnom grebenu na kojem je najviši vrh Konj (1856 m/nv), nakon kojeg naglo gubi visinu i kao odsječena završava nad Buškim jezerom (716 m/nv).
Kamešnica je tipično planinsko područje dubokoga krša i razvijenim krškim oblicima, oskudno vodom i siromašno vegetacijom. Klimu u vršnoj zoni karakteriziraju oštre i duge zime, dok su ljeta kratka i prohladna s malo vedrih dana. Jedna od njenih najvećih karakteristika je relativno malo oborina, koje padnu uglavnom u obliku snijega i niske vlažnosti.
Zbog geografskog položaja, s jedne strane na udaru je mediteranske, a s druge strane kontinentalne klime. Kamešnica je stanište raznih biljnih i životinjskih vrsta, među kojima se ističe žuta sirištara – endemična biljka. Na prisojnim padinama (na hrvatskoj strani) vegetacija je oskudna, a na osojnima (na bosanskohercegovačkoj strani) razvijena je šuma bukve, jele i smreke.

Planinarenje na Kamešnici

Kamešnicu su prvi počeli posjećivati članovi HPD ”Mosor” iz Splita, početkom tridesetih godina prošlog stoljeća. To planinarsko društvo sagradilo je 1934. planinsku kuću nad Kurtagića dolcem, na putu od Vaganjskog sedla prema Konju. Naredne godine, 1935., sagradili su planinsku kuću na Vagnju. Obje te kuće stradale su u Drugom svjetskom ratu, a nisu obnovljene jer je to područje pripalo općini Livno (u BiH). Članovi HPD ”Mosor” iz Splita  nastavili su, bez obzira na to, planinarsku i skijašku tradiciju i često dolazili na Kamešnicu.  

Najpovoljnije vrijeme za planinarenje na Kamešnici je u proljetnim i jesenjim mjesecima. Tad su temperature zraka puno ugodnije na usponu i ne treba nositi previše vode za piće kao u ljetnim danima. U zimskom periodu uspon na najviši vrh Kamešnice je zahtjevan i rizičan posebno u uvjetima ako su temperature niske i puše jak vjetar. Istovremeno, u slučaju da zapada veća količina snijega, može nastati mećava koja bitno otežava kretanje i orijentaciju posebno na vršnom grebenu ili nešto niže na krševitom terenu gdje su škrape obrasle grmljem. Također od veće količine svježe napadalog snijega, koji se još nije slegao, može se formirati lavina koja predstavlja potencijalnu opasnost. Iz tog razloga treba biti oprezan posebno na strmim padinama i pod vršnim grebenom na kojem je najviši vrh Konj.
Dana 23.2.2013. godine na zimskom usponu prema najvišem vrhu Kamešnice – Konj (1856 m/nv), dogodila nesreća kad je snježna lavina zatrpala četvero alpinista iz Hrvatske. Lavina se formirala na strmoj padini, od svježe napadalog snijega. Istog dana trojica su alipinista pronađena i zbrinuta, u splitsku i livanjsku bolnicu. U potragu za četvrtim alpinistom, Edvardom Reteljom (52), bilo je uključeno više od 150 gorskih spašavatelja iz Hrvatske i BiH. Tek sutradan poslijepodne pronađeno je njegovo tijelo, u podnožju 75-metarske litice preko koje je prošla lavina.

Planinarski uspon na vrh Konj

Tura: selo Podgradina – izvor Ozrna – Studeno vrilo – pl. kuća “Pešino vrilo” – Rovanje – vrh Konj. Uspon je srednje težine. Ukupno vrijeme sa povratkom traje oko 7 sati hoda.

Ovo je uobičajeni i najkraći planinarski uspon na vrh Konj iz sela Podgradina kod Livna. Ko želi da bolje upozna planinu Kamešnicu krenut će od Vaganjskog sedla (1173 m/nv) na cesti Livno – Prolog – Sinj ili od planinske kuće “Orlovac” (673 m/nv) na Donjim Koritima (u Hrvatskoj).

Selo Podgradina je smješteno na nadmorskoj visini od 725 m, u blizini crpne stanice na brani koja stvara Buško jezero. Iz pravca Livna nakon brane skrenuti desno na seosku cestu. Polazna tačka uspona je odmah iznad sela kod mostića na potoku gdje se može parkirati automobil. Preći mostić i skrenuti desno na stazu prema izvoru Ozrna (sa koritom za vodu). Izvor se nalazi ispod jedne velike stijene i već stoljećima pruža pitku vodu stanovnicima sela.
Od izvora započinje uspon pješačkom stazom koja je obilježena sa putokaznim tablama i planinarskim markacijama. Staza prolazi kroz gustu bukovu šumu. Dobro je prohodna i vodi Gagića dragom kojom protiče potok. Nakon 30 minuta hoda stiže se do raskrižja za Brljušu i Sinj (lijevo). Raskrižje je obilježeno sa putokaznim tablama. Od raskrižja nastaviti stazom i nakon 1 sat hoda stiže se na mali proplanak gdje je smještena planinarska kuća “Pešino vrilo” (1400 m/nv). U blizini se nalazi izvor (sa koritom za vodu) po kojem je ova kuća dobila naziv. Kuća je pod upravom PD “Kamešnica“ Livno. Važno je napomenuti da je ovo posljednji izvor prema vrhu i treba natočiti dovoljne količine vode za piće. Od izvora Ozrna u Podgradini do pl. kuće “Pešino vrilo” potrebno je 1 sat i 30 minuta hoda.  

Od pl. kuće nastaviti uspon stazom kroz šumu oko 500 m. Po izlasku iz šume staza prelazi krševiti teren do vidikovca sa kojeg se pruža pogled na Buško jezero, planine Cincar i Tušnicu, Livno i mnoga seoska naselja u podnožju Kamešnice. Od vidikovca dalje staza vodi preko Rovanja. Staza je dobro ugažena na strmoj padini prošarana travnatim busenjem i niskim grmovima. Po izlasku iz strmine na greben nastaviti u pravcu sjeverozapada. Do vrha se stiže ogoljenim stjenovitim grebenom. Vrh je označen većim kamenom s natpisom imena i nadmorskom visinom. Kod ovog kamena u blizini nalazi se upisna kutija sa sveskom posjetilaca i žigom ugrađenim u stijenu.

Kad je vedro nebo sa najvišeg vrha Kamešnice – Konj, pruža se odličan pogled u svim smjerovima. Kao na dlanu vidi se Livno, Livanjsko polje sa mnogobrojnim selima i gotovo cijela Sinjska krajina. Jasno se vide i mnoge planine: Šator, Staretina, Mala i Velika Golija, Slovinj, Cincar, Tušnica, Malovan, Stožer, Ravašnica, Raduša, Ljubuša, Vran-planina, Čvrsnica, Zavelim, Biokovo, Mosor, Svilaja i Dinara. Također se vide jezera – Buško, Lipsko i Mandečko, smještena u blizini Kamešnice. Od pl. kuće “Pešino vrilo” do vrha Konj potrebno je 2 sata hoda.

Buško jezero

Buško jezero nalazi se na području općina Tomislavgrad i Livno. Smješteno je podnožju istočne strane Kamešnice, na nadmorskoj visini od 716 m. Zapremina akumulacijskog bazena je 782 hm³. Jezero je površine 55,8 km², i dubine do 17 m. Površinom i zapreminom najveća je vještačka akumulacija u Bosni i Hercegovini i jedna od najvećih u Europi. Jezero je nastalo potapanjem Buškoga blata, sedamdesetih godina u prošlom stoljeću. Voda iz jezera koristi se i za potrebe hidroelektrane “Orlovac“ u Hrvatskoj. Preko crpne stanice kod Podgradine i dnevnog kompenzacijskog bazena Lipa voda se usmjerava kroz tunel do turbina. Tunel duljine oko 12 km i prokopan je kroz središnji masiv Kamešnice.
Oko Buškog jezera nalaze se mnoga seoska naselja: Podgradina, Golinjevo, Prisoje, Vrilo, Grabovica, Korita, Zidine, Čule, Škoj, Gale, Kurtovine, Rašeljke, Liskovača i dr.
Na Buškom jezeru, nalazi se Eko-selo Grabovica turističko odredište poznato po autentičnoj gradnji od kamena, bogatim sadržajima poput restorana, vila, mini zoo vrta, jahačkog kluba, sportskih terena, a nudi i smještaj, staze za šetnju, te aktivnosti poput jahanja i vožnje biciklom. Također na Buškom jezeru u blizini sela Zidine i Korita nalazi se Duhovni centar Karmel sv. Ilije, jedini muški karmelićanski samostan u Bosni i Hercegovini.
U ljetnom periodu Buško jezero je pogodno za kupanje i sportove na vodi. Jezero je poribljeno (šaran, pastmka, podbila, babuška, klijen i som).

---

Naslovna slika: Kamešnica, pogled sa istočnog grebena na Buško jezero