Stari grad Jeleč

Stari grad Jeleč je srednjovjekovni utvrđeni grad u mjestu Jeleč. Prvi put se spominje 1268. godine u povelji Bele IV. Arpadovića, hrvatsko-ugarskog kralja.
U vlasti velikog bosanskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače spominje se 1444, 1448. i 1454. godine. Jeleč je imao i podgrađe Podjeleč koje se spominje 1425, 1438. i 1450. godine, a predstavljao je glavni trg u gornjem toku Drine. Dubrovački trgovci su putovali u Jeleč preko Nevesinja, Konac-Polja, i Gacka. Jeleč i Podjeleč su pripadali srednjovjekovnoj Župi Bistrici.
Utvrda je sagrađena na Gradini, dominantnom uzvišenju (750 m/nv), dosta strmih stjenovitih strana na lijevoj obali Govze kod ušća Krupice. Prema oskudnim ostacima utvrđenog grada može se zaključiti da je više puta dograđivan i proširivan. U najstarijoj fazi je imao jednu kvadratičnu kulu i obor nepravilnog šesterokuta. Stranice kule s vanjske strane su iznosile oko 7 m, debljina zida oko 1,5 m, dok je unutarnja prostorija u obliku približnog kvadrata imala stranice oko 4 m. Zid obora imao je istu debljinu kao i kula.
Nakon što su Turci zauzeli Jeleč (1463.), u konačnoj fazi utvrđeni grad je višestruko povećao svoju provršinu. Sagrađena je još jedna kvadratična kula s nekoliko obora. Grad je imao stalnu posadu i svoga dizdara. U dužnost čuvara grada spadalo je i čuvanje puta na relaciji: Rataja – Jeleč – Borija – Jelašca – Jažići u Zagorju.
Ostaci nekadašnjeg grada su zarasli u grmlje i crnogoričnu šumu. Do grada se može pristupiti pješke iz Jeleča za oko 30 minuta hoda.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Jeleč – povijesno mjesto

Jeleč se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području opštine Foča. Naselje je smješteno na nadmorskoj visini od 656 m u dolini Govze okruženo padinama Zelengore. Na lijevoj strani Govze protežu se slikovite litice Husada (1534 m/nv), a na desnoj vrleti Radomišlje (1606 m/nv).
Jeleč ima povijest dugu više od osam stotina godina i oduvijek je bio na raskrižju puteva trgovine, kultura, religija i imperija. Iza Gradine gdje je bio srednjovjekovni utvrđeni grad Jeleč nalazi se manja nekropola sa stećcima. U selu Ocrkavlje kod Miljevine u blizini ušća Govze u rijeku Bistricu pronađeni su ostaci rimske građevine i spomenika s natpisom (3. st.) koji je prenesen u Zemaljski Muzej u Sarajevu. Na tom lokalitetu se nalazi i veća nekropola sa stećcima. Sve ovo ukazuje na kontinuitet ljudske prisutnosti i naseljavanja u ovom kraju.

U doba vladavine Osmanske imperije, Jeleč postaje kasaba (varoš) sa mnogim dućanima, hanom i hamamom, džamijom sa kamenim minaretom i medresom.
O čemu svjedoči putopisno djelo Evlije Čelebije, osmanskog putopisca i diplomate (Evliya Çelebi, Istanbul 1611. – Kairo 1682.). Evlija je prvi put u Bosni boravio 1661. godine.
S obzirom na svoj strateški položaj, u ne tako davnoj prošlosti Jeleč je stradao u Prvom i Drugom svjetskom ratu. U agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu 4. maja 1992. godine pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Prije toga u Jeleču i okolnim selima bilo je oko 800 stanovnika a danas živi oko 50. Zbog teških okolnosti mnogi su se iselili u druga mjesta i inostranstvo. Uprkos svemu obnovljene su mnoge obiteljske kuće, osnovna škola i džamija Sinan-paše.
Pristup u Jeleč je asfaltnim putem od Miljevine (oko 5 km). Miljevina je rudarski gradić smješten oko 1 km nizvodno od ušća Govze u rijeku Bistricu. Nalazi se na magistralnom putu M18 Sarajevo – Foča.

”Jeleč pa Beč”

U doba vladavine Austro-Ugarska Monarhije u Jeleču su bile tabhane, zanatske radionice u kojima se štavila koža. Nakon obrade koža je slata u Beč za potrebe izrade odjeće, obuće i kožne galanterije. U tom periodu to mjesto je doživjelo svoj najveći prosperitet i blagostanje o čemu svjedoči izreka ”Jeleč pa Beč”.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u okolini Jeleča vršena je eksploatacija šume na Zelengori. Za potrebe transporta balvana i drvene građe izgrađena je šumska željeznica. Pruga je puštena u saobraćaj 1930. godine na relaciji: Brod na Drini – Miljevina – Rataja – Jeleč – Govza – Bukovik – Palež. Ukupna dužina ove pruge iznosila je 27 km. Također je izgrađen i odvojak sa ove pruge na relaciji: Rataja – Oteša – Ćatino jezero – Kadin most – Zaklop. Ukupna dužina pruge na ovom odvojku iznosila je 10 km.
Eksploatacija šume na ovom području nastavljena je u doba SFR Jugoslavije od 1946. – 1992. godine. U tom periodu muškarci su uglavnom radili na sječi šume, u rudniku mrkog uglja u Miljevini ili u ribnjaku na Krupici, dok su žene radile u ćilimari.