Rijeka Bijela kod Trnova

Zagonetni crteži i znakovi u kanjonu Bijele

Rijeka Bijela je na svom toku od izvora prema Željeznici stvorila duboki kanjon dužine oko 6 km koji započinje ispod vrha Stojvice (958 m/nv) a završava prije sela Mošići (614 m/nv). Na tom dijelu rijeka čini nekoliko manjih slapova i brzaka nizvodno. Kanjon Bijele je slabo posjećen, ponekad naiđu rijetki ljubitelji prirode i ribolovci.
U kanjonu je nekad davno bila vodenica, smještena na desnoj obali rijeke. Do vodenice se moglo pristupiti pješačkom stazom iz sela Gaj i Mijanovići, a koja je danas zarasla u žbunje. U blizini gdje se nalazila, na jednoj većoj, okomitoj stijeni urezani su zagonetni crteži i znakovi. Je li ovo bilo neko kultno mjesto u dalekoj prošlosti, možemo samo nagađati. Lokacija do danas nije arheološki istražena. Po mišljenju povjesničara, ti crteži potječu iz brončanog doba (2200. do 750/700. god. p.n.e.). Danas svjedoče o drevnoj ljudskoj prisutnosti u ovom lijepom planinskom kraju.
Vrijedi spomenuti da se slični crteži i znakovi mogu vidjeti na ulazu pećine Ledenjača kod sela Budanj (blizu Miljevine) i Djevojačke pećine kod sela Brateljevići (blizu Kladnja).

Stijenska umjetnost

Crtež ili znak izveden ljudskom rukom, tj. urezan ili slikan bojom, na površinu prirodne stijene je umjetnički izraz kao posebna vrsta opredmećivanja ljudskog stvaralaštva. Urezani crteži i znakovi nazivaju se još i petroglifima, a slikani piktografima. I jedni i drugi mogu biti u zatvorenom (na stijenama pećina ili pripećaka), ili na otvorenom (na prirodnim gromadama kamena ili namjerno postavljenim kamenim blokovima).
Stijenska umjetnost raširena je širom svijeta već od razdoblja paleolitika, a iz različitih razloga: magijskih, religijskih, kao oznaka teritorija ili markacija staza i puteva, ili samo kao ukras. Takve je znakove i prikaze često teško datirati jer nemaju uvijek neki drugi arheološki ili povijesni kontekst, a oni na otvorenom izloženi su različitim vanjskim utjecajima i oštećenjima.
Neki od njih prikazuju različite mitološke ili povijesne događaje, prizore iz svakodnevnog života, pa su važan dokument života i običaja pojedinih ljudskih zajednica.

Bosna i Hercegovina – “zemlja rijeka“

U Bosni i Hercegovini su evdentirane 262 manje ili veće rijeke, pa se stoga za našu zemlju s pravom može reći da je “zemlja rijeka“. Bosna i Hercegovina je poznata po svojim čistim i netaknutim vodama. Rijeke i potoci izviru u planinama, a potom urezuju sebi put kroz kanjone i doline. Pripadaju crnomorskom i jadranskom slivu. Najveći broj rijeka se ulijeva u Savu, glavnu pritoku rijeke Dunav, koja se ulijeva u Crno more, dok je Neretva jedina rijeka koja se ulijeva u Jadransko more.
U novije vrijeme rijeke u BiH su pod stalnom opasnosti od uništavanja radi brojnih projekata za izgradnju malih hidroelektrana. U BiH je izgrađeno 114 MHE (do 2021. god.), a koje u svom punom kapacitetu rada samo do 3% doprinose proizvodnji električne energije na godišnjem nivou (koje imamo i viška u BiH pa se izvozi u susjedne države). Dok naše rijeke presušuju ekološki stručnjaci smatraju da u narednih nekoliko decenija možemo ostati bez dovoljnih količina pitke vode. Planskim dokumentima Općine Trnovo (FBiH) predviđena je izgradnja akumulacije na rijeci Bijela.

Ime rijeke Bijela

Ime rijeke Bijela dolazi od: pjenaste, “bijele” vode nastale zbog brzaka ili bijelog (svijetlog) kamenja u koritu. U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko rijeka s istim imenom:
– Bijela (pritoka Neretve), uzvodno od Konjica;
– Bijela (pritoka Neretve), nizvodno od Jablanice;
– Bijela (pritoka Neretve), uzvodno od Mostara;
– Bijela (pritoka Lepenice), nizvodno od Tarčina;
– Bijela (pritoka Drine), uzvodno od  Foče;
– Bijela, (pritoka Željeznice), nizvodno od Trnova.


Komentariši