Planinska jezera Bosne i Hercegovine

Planinska jezera u Bosni i Hercegovini se, na žalost, nalaze u završnoj evolutivnoj fazi razvoja i neka od njih već su, poodavno, poprimila odlike močvara ili bara. Do nekih jezera se može doći automobilom i s pravom postoji bojazan o sve većoj ugroženosti i nestanku ovih prelijepih “gorskih očiju“ koja svojom bistrom vodom ukrašavaju naša planinska bespuća.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinska jezera Bosne i Hercegovine se nalaze u središnjem dijelu Bosanskohercegovačke Dinarske planinske oblasti. Od jugoistoka prema sjeverozapadu Dinarskih planina, smjenjuju se planinski hrbati Lebršnika, Zelengore, Lelije, Crvnja, Treskavice, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice, Vrana, Vranice, Raduše, Cincara, Troglava i Šatora. Unutar ove zone susrećemo veliki broj planinskih jezera koja se, na žalost, nalaze u završnoj evolutivnoj fazi razvoja i neka od njih već su, poodavno, poprimila odlike močvara ili bara. Do nekih jezera se može doći automobilom i s pravom postoji bojazan o sve većoj ugroženosti i nestanku ovih prelijepih “gorskih očiju“ koja svojom bistrom vodom ukrašavaju naša planinska bespuća.
Gotovo sva planinska jezera u Bosni i Hercegovini su mlađe hidrografske tvorevine. Procesima spiranja i deponovanja produkata trošenja stijena intezivno se zatrpavaju jezerske kotline.Ako se u jezerskim slivovima ne obave neophodni sanacioni i zaštitnički radovi, uz obavezni naučni i stručni nadzor planinska jezera Bosne i Hercegovine će relativno brzo nestati. Osim prirodnih negativnih procesa, nestanak pospješuju kontinuirano i ostali negativni uticaji: zagađenje jezerske vode i okoline, vještački zahvati, devastacija jezerskih slivova, poribljavanje, izgradnja vikend nastamba pa čak i cijelih vikend naselja, auto-kampova i sl. npr. Prokoško i Boračko jezero.
Neka jezera, iako nose takav naziv s obzirom na svoj hidrografski i morfografski karakter više odgovaraju barama, lokvama ili močvarama, a manje jezeru. U ovom napisu je dat kratak pregled planinskih jezera bez obzira na njihovo porijeklo, veličinu i karakter. S obzirom na neznatnu površinu i zapreminu, planinska jezera Bosne i Hercegovine nemaju privredni značaj. Neka od njih imaju turističke funkcije, a većina  su pojilište za stoku nomadskih stočara.
U postojećoj geografskoj i drugoj literaturi doskora su prihvatana mišljenja da su gotovo sva planinska jezera nastala u morfološkim depresijama i da datiraju od pleistocenskog perioda kada su neke naše Dinarske planine bile zahvaćene glacijacijom. Zbog toga, još uvijek se neargumentovano sva planinska i neka druga prirodna jezera u Bosni i Hercegovini nazivaju “glečerska ili glacijalna jezera“. Više o ovome i mnogim drugim zanimljivostima možete saznati u knjizi PRIRODNA JEZERA BOSNE I HERCEGOVINE, limnološka monografija, Prof.dr. Muriz I. Spahić, HARFO-GRAF, Tuzla, 2001.

JEZERA NA ZELENGORI

Od svih bosanskohercegovačkih planina na Zelengori i Treskavici se nalazi najveći broj jezera. Poznata su po ljepoti pejsaža u kojem su smještena. Osim jezera na Borilovcu i pod Pliješem sva jezera na Zelengori su ledenjačkog (glacijalnog) porijekla. Napajaju se iz ledenjaka, podjezerskih izvora, okolnih izvora i potoka. Orlovačko, Borilovačko, Donje i Gornje Bare, Crno i Kladopoljsko jezero su najpristupačnija i do njih se vrlo blizu može doći automobilom. Do svih jezera vode pješačke staze od kojih su neke označene planinarskom markacijom. U svim jezerima osim u Bijelom i Gornjim Barama ima ribe. Prvo poribljavanje jezera izvršio je Ribarski institut Bosne i Hercegovine 1963. godine. Na području Nacionalnog parka “Sutjeska“ nalaze se sljedeća jezera: Crno, Bijelo, Donje Bare, Gornje Bare i Orlovačko. Jezera koja nisu pod zaštitom su sljedeća: Kladopoljsko, Štirinsko, Kotlaničko, Borilovačko i pod Pliješem.

• Kladopoljsko jezero (1350 m/nv) se nalazi na zapadnim obroncima planine Zelengore. Jezero leži u klancu blizu Kladovo polja, stiješnjeno između strmih stijena Muravskih strana i Planinice. Sa svih strana je obraslo bujnim šašom i drugim barskim biljkama od kojih se ističe žuti lokvanj. Na dnu jezera leže drvene klade. Oko jezera i u polju nigdje naokolo nema šumske vegetacije što upućuje da su u prošlosti ovdje bili veliki kompleksi šuma ili je pored jezera vodio put kojim su se prevozile klade (balvani). Po ovim kladama su jezero i polje dobili ime. Jezero je dugo 250 m, široko 100 m, i duboko do 9 m. U jezeru jedina vrsta ribe je potočna pastrmka. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom iz pravca Kalinovika preko sela Oblja, Suhog polja i Kladovog polja. Od Oblja do jezera može se pristupiti planinarskom markiranom stazom (2 sata hoda).
• Štirinsko jezero (1672 m/nv) se nalazi sa sjeverne strane vrha Mali Zimomor. Jezero leži na prostranoj visoravni Štirine po kojoj je jezero dobilo ime. Oko jezera su izvanredni planinski pejsaži: livade prekrivene zelenom travom, prošarane raznolikim planinskim cvijećem i bijelim krečnjaćkim površinama. Od svih jezera na Zelengori smješteno je na najvećoj je nadmorskoj visini i najveće površine. Jezero je dugo 600 m, široko 300 m, i duboko do 4,5 m. U njemu obitava jezerska zlatovčica. Uz Kotlaničko i Bijelo jedno je od tri zelengorska jezera do kojeg se ne može blizu prići automobilom. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz dva pravca: od lovačke kuće na Borilovcu i sa prijevoja na Borovnom brdu (2 sata hoda).
• Kotlaničko jezero (1528 m/nv) leži u kraškom udubljenju stiješnjeno golim kamenitim vrhovima Prutače, Kotura, Dumoša i Velikog Zimomora. U jezeru živi triton, endemični vodozemac. Najdublje je na Zelengori, dugo je 480, široko 200 i duboko 10 metara. Jezero je bogato ribom, jezerskom zlatovčicom, a u njemu ima tritona, endemičnog vodozemca. Do jezera se može priči sa prijevoja na Borovnom brdu planinrskom markiranom stazom (2 sata hoda).
• Orlovačko jezero (1438 m/nv) je jedno od najljepših planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u središnjem dijelu Zelengore i okruženo je vrhovima: Orlovcem, Ljeljenom i Stogom. Zatvoreno je visokim grebenima, djelomično okruženo buko­vom šumom i bujnim pašnjacima. Bubrežastog je oblika, dugo je 380 m, široko 100 m, i duboko do 5 m. Dno jezera je obraslo šašom i zelenom travom, pa zato voda izgleda modro-zelena. Obale su pješčane i lako pri­stupačne. Oko jezera su pašnjaci puni cvijeća, a iznad su sivi krečnjački vrhovi prošarani zelenom klekovinom i snježanicima. Do jezera se može prići terenskim vozilom iz dva pravca: iz Kalinovika preko Konjske vode i sa Čemerna preko prijevoja na Borovnom brdu.
• Crno jezero (1440 m/nv) leži u dubokoj šumi sa sjeveroistočne strane vrha Orlovac. Jajolikog je oblika, dugo je 170 m, široko 80 m, i duboko do 3 m. Dno jezera je prekriveno travom, a okolina visokom crnogo­ričnom šumom, pa uslijed toga voda izgleda crna i po tome je jezero dobilo ime. Zbog ambijenta u kojem se nalazi spada u naša najljepša planinska jezera. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom iz pravca Tjentišta preko Štavnja i Vrbnice do Srijemušne luke. Dalje do jezera 30 minuta hoda.
• Bijelo jezero (1416 m/nv) leži sa sjeverne strane vrha Orlovača. Na dnu jezera se nalazi sitni bijeli pijesak i po tome je jezero dobilo ime. Poznato je i po imenu Zeleno jezero zbog njegove boje. Najmanje je po površini, nepravilnog je oblika, dugo je 90 m, široko 70 m, i duboko do 2,5 m. Jezero je udubljeno u reljefu koji može omogućiti stvaranje veće akumulacije, što bi znatno povećalo površinu jezera. Od Crnog jezera je udaljeno oko 30 minuta hoda.
• Jezero Gornje Bare (1510 m/nv) leži sa sjeverne strane obronaka Tovarnice, u podnožju prijevoja Dobra i Uglješinog vrha. Ima oblik elipse, dugo je 150 m, široko 80 m, i duboko do 2 m. Dno jezera je muljevito, posuto pijeskom i obraslo sitnom travom. Oko jezera tereni su prekriveni visokom planinskom travom prošaranom grmovima borovnice. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom iz pravca Tjentišta preko Krekova i Careve Gore. Dalje do jezera 30 minuta hoda.
• Jezero Donje Bare (1470 m/nv) leži sa istočne strane vrha Ardov. Ima oblik elipse, dugo je 250 m, široko 120 m, i duboko do 4,5 m. Prekrasne livade i šume oko jezera čine alpski ugođaj. U neposrednoj blizini jezera se nalazi lovačka kuća. Do jezera se može prići terenskim vozilom iz pravca Tjentišta preko Krekova i Careve Gore;
• Borilovačko jezero (1550 m/nv) leži sa sjeveroistočne strane vrha Kalelija. Zovu ga i Jugovo jezero po bivšem lovočuvaru Nacionalnog parka “Sutjeska“ Jusufu Jugi koji je bio njegov idejni tvorac, konstruktor i graditelj. Jezero je nastalo vještačkim pregrađivanjem (zatvaranjem ponora) da voda ne otiče. Ovo čudesno djelo ljudskih ruku započeto je sa gradnjom sredinom prošlog vijeka. Jezero je tokom vremena poprimilo odlike prirodnog jezera. Kružnog je oblika, dugo je 250 m, široko 100 m, i duboko do 4 m. Okruženo je močvarnom mahovinom i barskim biljkama. Oko jezera su prostrani pašnjaci sa sočnom planinskom travom. Do jezera se može prići terenskim vozilom iz pravca Kalinovika preko Konjske vode i pravca Čemerna preko prijevoja na Borovnom brdu.
• Jezero pod vrhom Pliješ (1140 m/nv) leži u uvali u blizini raskršća puteva za Palež i Pašinu poljanu. Napaja se iz okolnih izvora, toplenjem snijega i kišnicom. Oblika je elipse, dugo je 250 m, široko 50 m, i duboko do 2 m. Sa svih strana je obraslo barskom vegetacijom. Iz jezera ističe potok Oteša koji se kod Miljevine ulijeva u rijeku Bistricu. Do jezera se može prići terenskim vozilom iz pravca Miljevine preko sela Rataja.

JEZERA NA ČVRSNICI

• Jezero Crvenak (1970 m/nv) je na najvišoj nadmorskoj visini i ujedno po površini najmanje ledenjačko jezero u Bosni i Hercegovini. Poznato je i po imenu Crljenak. Nalazi se sa zapadne strane vrha Trinača na obodu vrletne Strmenice, u blizini čuvenih Hajdučkih vrata (10 minuta hoda). Ovalnog je oblika, dugo je 70 m, široko 50 m, i duboko do 9 m. Oko jezera tereni su prekriveni teško prohodnom klekovinom bora. U jezeru živi triton, endemični vodozemac. Jedno je od rijetkih naših planinskih jezera čija je voda pitka. Najpovoljniji pristup do jezera vodi od planinarske kuće “Vilinac“ planinarskom markiranom stazom (1 sat hoda).  
• Blidinjsko jezero (1183 m/nv) leži u Ivan Docu na samom kraju Dugog polja stiješnjeno strmim padinama vrha Jelinka na Čvrsnici i Borove glavice na Vran-planini. Jezero je nastalo vještačkim pregrađivanjem (zatvaranjem ponora) da voda ne otiče. Vremenom je poprimilo karakteristike prirodnog jezera. Jezero je dugo 2,5 km, široko 1,5 km, i duboko do 2 m. Po površini je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Ljeti velik dio vode nestaje u ponorima, zbog čega znatno opadne razina jezera. U jezeru se nalaze brojne riblje vrste klijena, oštrulje, podbile i kalifornijske pastrmke. Oko jezera tereni su pogodni za ispašu stoke, a manjim dijelom za obrađivanje, u prošlosti je ovaj omjer bio obrnut. Jezero je pod zaštitom Parka prirode “Blidinje“. Najpovoljniji pristup jezeru automobilom vodi iz pravca Jablanice preko Sovićkih vrata.
• Orlovo jezero (1800 m/nv) se nalazi istočno od ski-centra na Blidinju (oko 2,5 km zračne linije). Jezero leži na prostoru Donjih Mejdana u uvali južno od vrha Orlov kuk po kojem je dobilo ime. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se iz ledenjaka i obližnjeg izvora. Tereni oko jezera su obrasli teško prohodnom klekovinom bora. Jezero je skromnih dimenzija. Pristup do jezera je pješačkom stazom od grobne kapele na Risovcu (3 sata hoda).   
• Ledeno jezero (1750 m/nv) se nalazi u masivu Velike Čvrsnice. Jezero leži u amfiteatru pod impresivnim Pesti Brdom / vrh Ploča. Ledenjačkog je porijekla. Ambijent u kojem se jezero nalazi predstavlja pravu malu oazu. Vodom se napaja iz ledenjaka i obližnjeg izvora. Jezero je skromnih dimenzija. Pristup do jezera je od planinarske kuće “Vilinac“ (3 sata hoda).   

JEZERA NA PRENJU

• Boračko jezero (404 m/nv) se nalazi na sjeveroistočnoj strani Prenja između Crne Gore i Tranjine. Boračko jezero predstavlja jedno od najvećih prirodnih jezera u Bosni i Hercegovini. Ledenjačkog je porijekla. Smješteno je u velikoj uvali na krajnjem jugoistočnom dijelu Boračke drage, u neposrednoj blizini regionalnog puta Konjic – Glavatičevo. Jezero je okruženo šumom crnogorice i bjelogorice. Ledničkog je porijekla. Oblika je elipse, dugo je 780 m, široko 400 m, i duboko do 14 m. Obala jezera je obrasla trstikom, lokvanjem i drugim barskim biljkama u kojima se gnijezde divlje patke, liske i gnjurci. Boračko jezero dobiva vodu od Boračkog potoka i potoka Boračke drage. Osim voda pritoke, jezero se napaja iz nekoliko jakih vrela u podnožju Kadine paljike i druga vrela. Iz jezera otječe rječica Šištica, duga oko 3 km i ulijeva se u Neretvu (lijeva pritoka). Na ušću voda ponire i probijaja se kroz stijene uz jak zvuk koji podsjeća na šištanje i završava u Neretvu vodopadom visokim 30 m. Po ovom šištanju rječica i vodopad su dobili ime Šištica. Vodopad se može vidjeti sa desne obale Neretve (pristup iz sela Kašići).
  Boračko jezero predstavlja pravi raj za ribolovce, u njemu ima šarana, potočne, jezerske i kalifornijske pastmke i riječnih rakova. Jezero je prijatno za kupanje, odmor, rekreaciju i pripremu sportskih ekipa. Preko ljeta izviđači (skauti) imaju svoje tabore pored jezera. U tom periodu na jezeru se održavaju mnogobrojna sportska takmičenja na vodi. Pogodno je kao ishodišna tačka za planinarenje po Prenju, rafting Neretvom, seoski i eko-turizam, vožnja kajakom ili kanuom, planinski biciklizam, paragliding. Zbog velikog broja izgrađenih objekata i negativnog ljudskog djelovanja jedno je od najugroženijih naših planinskih jezera. Do jezera se može prići automobilom iz Konjica (21 km). 
  Boračko jezero je stavljeno pod zaštitu države od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine (1954. god.). Također jezero je na popisu IBA (Important Bird Areas) važnih područja za očuvanje ptica i biološku raznolikost. 
• Jezerce (1655 m/nv) se nalazi u središnjem dijelu Prenja. Jezero leži u uvali sa južne strane markantnog vrha Taraš. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se iz ledenjaka i obližnjeg izvora. U ljetnom periodu oko jezera često boravi krdo konja, pastoralna slika koju vrijedi vidjeti. Lijep je i ugođaj kada se na površini jezera ogleda markantni vrh Osobac. Jezero je skromnih dimenzija. U blizini jezera se nalazi istoimena planinarska kuća (10 minuta hoda). Pristup do jezera je iz doline Konjičke Bijele preko Skoka planrskom markiranom stazom (3 sata hoda).

JEZERO NA ŠATOR-PLANINI

• Šatorsko jezero (1488 m/nv) se nalazi u središnjem dijelu Šator-planine. Jezero leži u prostranoj uvali sa sjeverne strane Velikog Šatora, najvišeg vrha Šator-planine. Ledenjačkog je porijekla. Elipsastog je oblika, dugo je 280 m, široko 150 m, i duboko do 8 m. Napaja se iz ledenjaka i podjezerskih izvora. U jezeru živi triton, endemični vodozemac. Iz jezera otječe Mlinski potok koji zajedno sa Šatorskim potokom čine Unac. U blizini jezera se nalazi Bulino vrelo koje po narodnom predanju liječi sve bolesti. Po tradiciji narod se na jezeru okuplja na Ilindan (2. august). Do jezera se može prići terenskim vozilom iz dva pravca: iz Bosanskog Grahova preko Tičeva i od Livna preko Gornjih Peulja.

JEZERO NA CRVNJU

• Crvanjsko jezero (1050 m/nv) se nalazi na istočnim obroncima planine Crvanj. Poznato je i po imenu Bačko. Sa sjeveroistočne strane je okruženo brdom Mali Vrh a sa zapadne i južne pojasom bukove šume. Ledenjačkog je porijekla. Bubrežastog je oblika, dugo je 500 m, široko 270 m, i duboko do 13 m. Napaja se iz ledenjaka, podjezerskih i okolnih izvora. Iz jezera otječe potok Jezerac koji se s potokom Gvozdnicom ulijeva niže Uloga u rijeku Neretvu (lijeva pritoka). Jezero je poribljeno šaranom i jezerskom pastrmkom. Na proces nestanka jezera značajno doprinosi regresivna erozija potoka Jezerac kojom se zahvataju sve veće količine vode. U uvjetima narastanja jezerskog dna moćnim fluvijalnim nanosom, regresijom otoke i brzim procesima zamočvarivanja jezero je poodavno ušlo u svoju završnu evolutivnu fazu. U neposrednoj blizini jezera se nalazi selo Jezero do kojeg se može prići terenskim vozilom iz Uloga (12 km). 

JEZERA NA LEBRŠNIKU

• Jezero pod vrhom Kuk (1501 m/nv) leži u uvali okruženoj stjenovitim liticama Kuka, Lupoglava, Krvavice i Košare otvorene samo s jedne strane prema Škiljevića poljani. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se iz ledenjaka i nekoliko okolnih izvora. Jezero pripada izvorišnoj čelenki rijeke Sutjeske. Dugo je 50 m, široko 25 m, i duboko do 2 m. Sezonskog je karaktera, u ljetnom periodu presuši. Pokraj jezera je katun. U blizini jezera se nalazi planinarski dom smješten u Papinom dolu do kojeg se može prići terenskim vozilom sa prijevoja Čemerno (8 km). Dalje do jezera 30 minuta hoda.
• Jagodino jezero (1507 m/nv) leži u širokoj uvali okruženoj Jagodinom glavicom i vrhom Košare. Ledničkog je porijekla. Napaja se iz lednika i nekoliko okolnih izvora. Jezero pripada izvorišnoj čelenki rijeke Sutjeske. Dugo je 60, široko 40 i duboko 2 metra. Sezonskog je karaktera. U posljednjih nekoliko godina tokom ljeta presuši. U blizini jezera se nalazi planinarski dom u Papinom dolu do kojeg se može prići terenskim vozilom sa prijevoja Čemerno(8 km). Dalje do jezera 30 minuta hoda.
• Jezero pod Ravnom Gredom (1400 m/nv) leži u uvali pod liticom s antenskim stubom na vrhu (zapadno od Viline pećine). Poznato je i po imenu Jezerina. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se iz ledenjaka i nekoliko okolnih izvora. Dugo je 100 m, široko 30 m, i duboko do 2 m. Sezonskog je karaktera, u ljetnom periodu presuši. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom sa prijevoja Čemerno do katuna (Inića grob). Dalje preko Ravne bare do jezera 40 minuta hoda.
• Jezero u Čemernom (1288 m/nv) leži u uvali sa desne strane puta ka izvoru Sutjeske. Skromnih je dimenzija. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Sezonskog je karaktera, u ljetnom periodu presuši. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom. Od prijevoja Čemerno je udaljeno 1 km.
• Škipina lokva (1647 m/nv) leži na širokoj zaravni u blizini Provaljenog dola (oko 2 km zapadno od Orlovca – najviši vrh Lebršnika). Skromnih je dimenzija. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Sezonskog je karaktera i ljeti presuši. Do jezera se može prići iz Papinog dola (2 sata hoda).

JEZERA NA TRESKAVICI

Na Treskavici se nalazi veliki broj jezera. Poznata su po iznimnoj ljepoti pejzaža u kojem su smještena. Napajaju se iz ledenjaka i podjezerskih izvora, okolnih izvora i potoka. Veliko, Platno, Crno i Bijelo jezero su ledenjačkog porijekla (glacijalnog) i proglašena su spomenikom prirode.
Upozorenje: na Treskavici su u minulom ratu (1992. – 1995.) vođene borbe, iza kojih su ostala neeksplodirana ubojita sredstva i protupješačke mine. Iz tog razloga ne preporučuje se kretanje mimo planinarskih markiranih staza. Posebno su rizična područja oko jezera na Spasovači, Gornjoj bari i Simovića bari.  

• Veliko jezero (1550 m/nv) se nalazi u središnjem dijelu Treskavice. Jezero leži u velikoj uvali između Ljeljena na zapadu i Nikolinih stijena na istoku. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se iz ledenjaka, podjezerskih i okolnih izvora i potoka. U jezero se potokom uljeva voda iz Platnog jezera. Zbog konstantnog zatrpavanja siparima i naplavinom dimenzije jezera se vremenom sve više smanjuju. Dugo je 290 m,  široko 150 m, i duboko do 5 m. Voda iz jezera otječe na istočnoj strani jezera i ponire pod morenskom prečagom na Šišanu. Dalje teče kao potok Glibovac do vodopada Skakavac nakon kojeg mijenja ime u Hrasnica. Istočne obale jezera su obrasle barskom vegetacijom. Jezero je poribljeno kalifornijskom pastrmkom. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz sela Turovi (2,30 sati hoda).
• Platno jezero (1580 m/nv) se nalazi u neposrednoj blizini Velikog jezera (jugoistočno oko 150 m). Zovu ga i Blatno jezero. Jezero leži u dnu Krajačića klanca stiješnjeno između Nikolinih stijena i Buca glave. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se iz ledenjaka Nikolinog ždrijela i podzemnih izvora. Dugo je 80 m, široko 30 m, i duboko do 2 m. Dno jezera je prekriveno muljem i blatom bijele boje. Jezero otječe na sjevernoj strani potokom u Veliko jezero. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz sela Turovi (3 sata hoda).
• Crno jezero (1675 m/nv) se nalazi sjeverozapadno od Velikog jezera. Jezero leži u uvali između Ljeljena i Ilijaša. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se lednjakom i podjezerskim izvorima. Dugo je 170 m, široko 100 m ,i duboko do 4 m. Ljeti je pogodno za kupanje i kampovanje. U jezeru živi triton, endemični vodozemac. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz sela Turovi (3,30 sati hoda).
• Bijelo jezero (1697 m/nv) se nalazi sjeveroistočno od najvišeg vrha Treskavice – Ćabe. Jezero leži u podnožju Ćabenskih stijena koje ga siparom intezivno zatrpavaju i prijete njegovom nestanku. Ledenjačkog je porijekla. Napaja se ledenjakom i Konjskih vrela. Dugo je 140 m, široko 80 m, i duboko do 1 m. U jezeru se dugo zadržava snijeg i led, po tome je dobilo ime. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz sela Turovi (4 sata hoda).
• Zmijsko jezero (1633 m/nv) se nalazi istočno od vrha Oblik. Jezero leži u uvali ispod stjenovitog grebena koji povezuje vrhove Oblik i Zubove. Iznad jezera je vrletna pješačka staza koja od Turovog stana vodi na Ovčije ždrijelo. Tokom cijele godine u jezeru ima vode. Napaja se iz ledenjaka i podjezerskog izvora. Dugo je 80 m, široko 30 m, i duboko do 2 m. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz sela Turovi (3 sata hoda).
• Jezero na Turovom stanu (1640 m/nv) se nalazi sa sjeveroistočne strane vrha Oblik. Jezero leži okruženo sa svih strana gustom bukovom šumom u neposrednoj blizini bivše lovačke kuće. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Tokom cijele godine ima vode u njemu. Poznato je kao značajno pojilište divljih zvijeri i ostaloj divljači. Dimenzije jezera su skromne. Do jezera se može prići planinarskom markiranom stazom iz sela Turovi (3 sata hoda).
• Trokunsko jezero (1220 m/nv) se nalazi južno od sela Dujmovići (oko 1,5 km zračne linije). Zovu ga i Suho jezero. Jezero leži u dubokoj uvali pod krševitim liticama Malog Čardaka (1455 m/nv) sa njegove zapadne strane. Jezero je gotovo zatrpano sa odlomcima stijena i stabala drveća oborenih lavinama. Primjer je negativnih fizičkogeografskih procesa zbog kojih je jezero presušilo i gotovo nestalo. Do jezera se može prići pješačkom stazom iz sela Dujmovići (1 sat hoda).
• Jezero na Spasovači (1590 m/nv) se nalazi južno od bivše lovačke kuće. Jezero leži u plitkoj uvali pod Vjetrenim stijenama okruženo s jedne strane bukovom šumom. Tereni oko jezera su tipično planinski pašnjaci. Napaja se topljenjem snijega i obližnjeg izvora. Dimenzije jezera su skromne. Sezonskog je karaktera i ljeti presuši. Upozorenje: tereni neposredno oko jezera predstavljaju rizičnu površinu od neeksplodiranih eksplozivnih sredstava i protupješačkih mina koja su ostala iz minulog rata.
• Jezero na Gornjoj bari (1600 m/nv) se nalazi južno od Pašine planine. Jezero leži u većoj uvali u podnožju strmenitog Zelenog struga gdje je u prošlosti bio veliki katun. U neposrednoj blizini jezera se nalazi srednjevjekovna nekropola sa stećcima. Napaja se topljenjem snijega i dva okolna izvora. Skromnih je dimenzija. Sezonskog je karaktera i ljeti presuši.
  Upozorenje: tereni neposredno oko jezera predstavljaju rizičnu površinu od neeksplodiranih ubojnih sredstava i protupješačkih mina koja su ostala iz minulog rata.
• Jezero Simovića bara (1395 m/nv) se nalazi zapadno od lovačke kuće na Gvoznom polju (oko 1,5 km zračne linije). Jezero leži u dubokoj uvali pod krševitim liticama grebena koji povezuje dva markantna vrha: Veliki Treskač i Mali Treskač. Okruženo je sa svih strana bukovom šumom. Zovu ga i Gospina lokva ili Gvozno jezero. Jezero je nastalo vještačkim pregrađivanjem (zatvaranjem ponora) da voda ne otiče. Vremenom je poprimilo karakteristike prirodnog jezera. Napaja se iz ledenjaka i okolnih izvora. Tokom cijele godine u jezeru ima vode. Veći dio površine jezera je pod gustom vodenom vegetacijom. Jezero je dugo 200 m, široko 100 m, i duboko do 4 m. Poribljeno je kalifornijskom pastrmkom. Zbog izuzetno velikih primjeraka ribe često ga posjećuju strastveni ribolovci. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom iz pravca Kalinovika preko Gvoznog polja makadamskom cestom do lovačke kuće (8 km. Dalje do jezera nastaviti planrskom markiranom stazom (30 minuta hoda).
  Upozorenje: tereni neposredno oko jezera predstavljaju rizičnu površinu od neeksplodiranih ubojnih sredstava i protupješačkih mina koja su ostala iz minulog rata.

JEZERA NA BJELAŠNICI

• Lokvanjsko jezero (1760 m/nv) se nalazi na sjeveroistoku planine Bjelašnica. Jezero leži u uvali sa zapadne strane vrha Mala Vlahinja. Ledenjačkog je porijekla. Oblika je elipse, dugo je 100 m, široko 60 m, i duboko 2 m. Napaja se iz ledenjaka i obližnjeg izvora. U jezeru živi triton, endemični vodozemac. Izloženo je jakim zatrpavanjem sipara sa istočne strane na kojoj se počela formirati močvara. Polovina površine jezera prekrivena je barskom vegetacijom s tendencijom njenog daljnjeg širenja. Ako se ne izvrši hitna sanacija jezeru prijeti potpuni nestanak. Do jezera se može doći markiranom stazom od planinarskog doma “Mrtvanjski Stanari“ (1,30 sati hoda).
• Blatačko jezero (1150 m/nv) se nalazi na jugozapadu planine Bjelašnica. Jezero leži u kraškoj uvali u neposrednoj blizini sela Blace po kojem je i dobilo ime. Ledenjačkog je porijekla. Ovalnog je oblika, dugo je 420 m, široko 175 m, i duboko do 2 m. Napaja se iz podjezerskih izvora. Korištenjem ovoga jezera kao glavno pojilište za stoku otpočeo je proces nastanka barske vegetacije. Jezero je poprimilo močvarni izgled i samo jedna trećina je bez močvarne i barske vegetacije. Već duže vrijeme po definiciji ono danas ne predstavlja jezero. Do jezera se može prići terenskim vozilom iz pravca Konjica preko sela Džepa i Vrdolja.
• Kalajli jezero (1645 m/nv) se nalazi na sjeverozapadu planine Bjelašnica. Jezero leži u jednoj od mnogobrojnih vrtača na prostoru između katuna Opančak i vrha Hranisava. Jezero je skromnih dimenzija. Ledničkog je porijekla. Napaja se iz lednika i podjezerskih izvora. Vode u jezeru ima tokom cijele godine. Do jezera se može blizu prići terenskim vozilom iz pravca Tarčina do katuna Opančak. Dalje ćobanskom stazom do jezera (1 sat hoda).
• Sitničko jezero (1695 m/nv) se nalazi u centralnom masivu planine Bjelašnica. Jezero leži u većoj udolini u neposrednoj blizini planinarske kuće “Sitnik“. Skromnih je dimenzija. Jezero je nastalo vještački (sredinom prošlog stoljeća) pregrađivanjem i zatvaranjem dna da voda ne otiče. Ima važnu ulogu kao pojilište za stoku. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Sezonskog je karaktera i ljeti presuši.
• Balića jezero (1370 m/nv) se nalazi u centralnom masivu planine Bjelašnica. Jezero leži u udolini kod sela Umoljani u blizini zaseoka Elezovići. Skromnih je dimenzija. Napaja se iz dva okolna izvora, topljenjem snijega i kišnicom. Sezonskog je karaktera i ljeti presuši. Služi kao pojilište za stoku. Do jezera se može prići ćobanskom stazom iz Umoljana ili Elezovića (30 minuta hoda).

JEZERA NA RADUŠI

• Veliko ili Rumbočko jezero (1830 m/nv) se nalazi u središnjem dijelu planine Raduše. Jezero leži u uvali sa sjeveroistočne strane Idovca, najvišeg vrha Raduše. Okruglog je oblika, dugo je 85 m, široko 70 m, i duboko do 1,5 m. Jezero nema stalne pritoke ni otoke. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Sa sjevera i sjeverozapada intezivno se zatrpava plavinom koja nadire ka njegovoj sredini. Jezero je danas potpuno prekriveno barskom vegetacijom. U bliskoj budućnosti jezeru prijeti opasnost od nestanka. Do jezera se može prići terenskim vozilom iz pravca Prozora preko sela Ibrahimov dolac (Zahum).
  Upozorenje: u blizini jezera postoji sumnjiva rizična površina od neeksplodiranih ubojnih sredstava i protupješačkih mina koja su ostala iz minulog rata.
• Malo ili Voljičko jezero (1730 m/nv) se također nalazi u središnjem dijeluplanine Raduše. Jezero leži u uvali na prostoru Plandišta sa sjeveroistočne strane vrha Kik. Skromnih je dimenzija. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Prekriveno je barskom vegetacijom i prijeti mu opasnost da isčezne. Pristup do jezera je kao i za Idovačko jezero.  

JEZERA NA VISOČICI

Na sjeveroistočnim obroncima planine Visočice nalazi se nekoliko jezera skromnih dimenzija. Jezera leže u uvalama na nadmorskoj visini od 1300 m do 1650 m. Napajaju se iz ledenjaka i kišnicom. Sezonskog su karaktera i u ljetnom periodu presuše. Osobine su većih lokava i uglavnom služe kao pojilište za stoku.
Među njima su značajna: Veliko jezero pod vrhom Vito, Srednje jezero i Malo jezero pod vrhom Subar, jezero Kolovetnice pod vrhom Drstva, jezero pod Mokrim stijenama i jezero u dolini Jelenača. Do jezera se može doći planinarskim markiranim stazama iz doline Tušila u kojoj je smješten planinarski dom “Vrela“ kod sela Sinanovići.

• Kolečića bara (1650 m/nv) se nalazi u centralnom masivu planine Visočica. Jezero leži sa sjeveroistočne strane vrha Veliki Ljeljen na prostranoj visoravni na kojoj su mnogobrojna vrela i potoci. Zbog bogatstva vodom visoravan je dobila ime Jezera. Skromnih je dimenzija. Napaja se topljenjem snijega i kišnicom. Kao i jezera u Kaocima sezonskog je karaktera. Tokom ljeta presuši. Zanimljivo je istaći da su sva jezera na Visočici prije dvije decenije bila puna vode preko cijelog ljeta što je značajno za ispašu stoke. Visočica je bila poznati centar nomadskog stočarenja.
  Do polazne tačke se može prići terenskim vozilom iz dva pravca: iz sela Sinanovići (Tušila) preko prijevoja Oštra bara i sela Luka (Bjelimići) dolinom Kolijevke. Oba pristupa vode do katuna Police gdje se nalazi srednjovjekovna nekropola sa stećcima te dalje nastaviti kroz Bojadžin do planinarskom markiranom stazom do Poljica gdje se nalazi također velika srednjovjekovna nekropola sa stećcima u čijoj se blizini nalazi jezero (1 sat hoda).                    

JEZERO NA VRANICI

• Prokoško jezero (1636 m/nv) se nalazi u centralnom masivu planine Vranica. Jezero leži u širokoj kotlini okružene s jedne strane vrhovima nadmorske visine preko 2000 m. Jedno je od najvećih i najljepših jezera u planinama Bosne i Hercegovine. Ledenjačkog je porijekla. Ovalnog je oblika, dugo je 430 m, široko 190 m, i duboko do 13 m. Napaja se iz ledenjaka, podjezerskih i okolnih izvora i nekoliko potoka. Poribljeno je kalifornijskom pastrmkom. U jezeru živi vodeni gušter (Triton alpestris), endemični vodozemac. U okolini jezera raste planinska orhideja (Orchis bosniaca). A u barskoj vegetaciji – šaši, povremeno boravi divlja patka (Anas bosha). Jezero je proglašeno spomenikom prirode. Jedno je od najugroženijih naših planinskih jezera. Negativni fizičkogeografski procesi i veliki broj stočarskih koliba i vikendica izgrađenih posljednje decenije na jugozapadnoj jezerskoj slivnoj strani (najbogatijom pritočnim vodama) pridonijeli su stvaranju većeg sistema močvarne i barske vegetacije. Jedna trećina jezera već je dobro zamočvarena i ako se ne poduzmu sanacioni radovi u cilju zaštite u dogledno vrijeme mu prijeti nestanak. Ovom treba pridodati i regresivnu eroziju koja se odvija po uzdužnom profilu jezerske otoke koja zahvata sve veće količine jezerske vode. Procesu su pogodovali zahvati prilikom izgradnje šumskog puta kojim je presječena jezerska otoka.
  Na obali jugoistočne strane jezera okružene rijetkom šumom smrče i klekovinom bora na temeljima starog doma koji je izgorio u požaru 1983. godine gradi se novi pl. dom.  
  Do jezera se može prići terenskim vozilom iz pravca Fojnice preko Jezernice i Vlaške ravni. Na Vranici se nalazi veći broj lokvi koja nikada ne presuše: na Kolu pod Ločikom, na Dobruškoj Vranici pod Kukuruzevljem i u Širokom dolu pod Nadkrstcem.
  Prokoško jezero je proglašeno spomenikom prirode Bosne i Hercegovine.

---

Naslovna slika: Zelengora, Kladopoljsko jezero (1350 m/nv)