PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Armin Daguda, Osnovna planinarska škola

Postoji mnoštvo literature o planinarstvu, ali je veoma mali broj knjiga namjenjenih za edukaciju mladih planinara. Knjiga Osnovna planinarska škola je Priručnik za rad sa planinarskim družinama za mlade i prvi takve vrste u našoj zemlji.
Autori knjige su članovi Planinarsko sportskog društva “Zlatni ljiljan“ iz Sarajeva i kroz ovaj Priručnik ponudili su svoja dugogodišnja iskustva u teoretskom i praktičnom radu sa osnovcima i srednjoškolcima.
Knjiga je realizovana u okviru projekta “Planinarske družine-edukacija kroz planinarsku školu“, koji finansira Općina Novi Grad Sarajevo, a implementira Planinarsko sportsko društvo “Zlatni ljiljan“ iz Sarajeva.
Knjiga je konceptualno uređena iz više poglavlja, ima 330 stranica na formatu 165 x 240 mm s tvrdim uvezom. Ilustrovana je sa mnogim fotografijama, tehničkim skicama i crtežima za edukaciju planinara u skladu sa važećim propisima, standardima, tehničkim normativima i pravilima struke u planinarstvu.
Osim za potrebe edukacije mladih planinara ova knjiga može poslužiti i drugim ljubiteljima prirode koji planiraju izlete i ture u planinama.
Knjiga je objavljena u godini u kojoj obilježavamo 125 godina organizovanog planinarstva u Bosni i Hercegovini (1892. – 2017.) što nas posebno raduje.

Urednik: Braco Babić

Projekat “PLANINARSKE DRUŽINE-EDUKACIJA KROZ PLANINARSKU ŠKOLU“

Inicijator projekta:

Planinarsko sportsko društvo “Zlatni ljiljan“ Sarajevo
Općina Novi Grad Sarajevo, Kabinet načelnika općine – Semir Efendić

Projektni tim:

Sado Šatrović, projekt – menadžer
Zakir Šogolj, asistent projekt – menadžera za administrativna pitanja
Armin Daguda, asistent projekt – menadžera za nastavu
Nedžad Bublin, stručni saradnik za realizaciju projekta

U okviru projekta formirano je 13 planinarskih družina u 13 osnovnih škola i srednjoj elektrotehničkoj školi u Sarajevu. U toku drugog polugodišta školske 2016/2017. godine održana je teorijska nastava od 18 časova u osnovnim i 20 u srednjoj školi. Praktična nastava je izvedena na planinama oko Sarajeva. Organizirana su četiri izleta u kojima je učestvovalo preko 400 djece. Pomoć u realizaciji projekta pružili su mnogi iskusni planinari članovi PSD “Zlatni ljiljan“ i saradnici iz drugih pl. društava iz Sarajeva. Vrijedi istaknuti da je ovo prvi i najveći projekat ovog tipa u povijesti planinarstva u Bosni i Hercegovini.

OSNOVNA PLANINARSKA ŠKOLA
Priručnik za rad sa planinarskim družinama za mlade

Impressum

Autori:
Armin Daguda, prof. sporta i zdrastvenog odgoja
Zakir Šogolj, dipl. ing. poljoprivrede
Nina Mrvoljak, dr. medicine
Suzana Toplić-Berberović
Hamdija Fazlić, prof. odbrane i sigurnosti
Mr. sc. Senad Kolar
Izdavač: Planinarski savez FBiH, Sarajevo
Za izdavača: Zehrudin Isaković (predsjednik PS FBiH/BiH)
Recenzent: Mr. sc. Safet Kešo
Lektor: Nazif Osmanović
Korektor: Nazif Osmanović
DTP: Ermin Okerić
Naslovna strana: Ermin Okerić
Štampa: Štamparija Fojnica d.d. Fojnica
Za Štampariju: Šehzija Buljina
Tiraž: 500
Godina izdanja: 2017.
————————————————–
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
796.52(035)
Osnovna planinarska škola / [autori Armin Daguda …[et al.]. –
Sarajevo : Planinarski savez FBiH, 2017. – 332 str. : ilistr. ; 24 cm
Bibliografija: str. 330.
ISBN 978-9926-8139-1-8
1. Daguda, Armin
COBISS.BH-ID 24721926
————————————————–

Sadržaj knjige

Recenzija
– Mr. sc. Safet Kešo
Predgovor
– Zehrudin Isaković, predsjednik PS FBiH/BiH
– Mr. sc. Semir Efendić, načelnik općine Novi Grad Sarajevo
– Redžep Grabus, učitelj, instruktor planinarstva i alpinizma
Uvod
– Planinarsko sportsko društvo ”Zlatni ljiljan” Sarajevo
Planinarstvo; Istorija planinarstva; Planinarska etika; Priprema za izlet sa mladima, organizacija; Zemlja, stijene, nastanak planina, najvisočije planine na kontinentima; Istorijat planinarstva u Bosni i Hercegovini; Planine Bosne i Hercegovine.
Meteorologija; Oprema za ljetno planinarenje; Kretanje i boravak u planini ljeti; Prehrana planinara; Zimsko planinarenje; Oprema za zimsko planinarenje; Zimsko planinarenje-kretanje; Boravak u planini zimi.
Gorska sigurnost; Užad i njihova primjena u planinarenju; Orijentacija; Kartografija; Kompas; Opasnosti u planini; Prva pomoć.
Okoliš – životna sredina; Planinarski objekti, putevi, bivakiranje i boravak u planinarskim domovima.
Oprema za visokogorstvo i alpinizam; Priprema i planiranje u alpinizmu; Visina, aklimatizacija i visinska bolest.
Planinarske družine u školama; Test za polaznike osnovne planinarske škole (srednja škola); Test za polaznike osnovne planinarske škole (osnovna škola).
Literatura.

Promocija projekta i knjige

PSD ” Zlatni ljiljan” organizovao je 27.12.2017. god., prigodnu svečanost povodom završetka projekta pod nazivom ”Planinarske družine-edukacija kroz planinarsku školu”. Svečanost je održana u multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo na kojoj je prikazan kratak film sa svim aktivnostima u ovom projektu.
Na svečanosti je promovisana i knjiga ”Osnovna planinarska škola” koja je prvenstveno namjenjena za rad sa mladim planinarima. Knjiga je objavljena u godini u kojoj obilježavamo 125 godina organizovanog planinarstva u Bosni i Hercegovini (1892. – 2017.) što nas posebno raduje.
O projektu i knjizi govorili su: mr. sc. Safet Kešo, recenzent, Redžep Grabus, učitelj, instruktor planinarstva i alpinizma, autor Armin Daguda, prof. sporta i tjelesnog odgoja. Uz veliki broj gostiju svečanosti su prisustvovali i Ministar za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, prof. dr. Elvir Kazazović i Načelnik Općine Novi Grad Sarajevo, mr. sc. Semir Efendić.
Svečanost je završena podjelom certifikata učenicima OŠ i SŠ koji su pohađali i završili Osnovnu planinarsku školu u sklopu navedenog projekta. Nakon svečanosti posjetioci su razgledali izložbu planinarske fotografije i planinarsku-alpinističku opremu.

PLANINARSKI DNEVNIK
Osnovna planinarska škola za učenike 7. razreda

Impressum

Izdavač: Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, Kantona Sarajevo
Autori:
Elvir Kazazović, prof. dr. sporta i zdrastvenog odgoja
Armin Daguda, prof. sporta i zdrastvenog odgoja
Lektura: Suada Muftić, Fadila Mešanović
Naslovna strana i ilustrator: Dragan Rokvić
Ilustracije: Dragan Rokvić
Štampa: Štamparija “Fojnica“ d.d. Fojnica
Tiraž: 5.000
Godina izdanja: 2018.
————————————————–
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

796.524(075.2)(076)
Planinarski dnevnik : Osnovna planinarska škola za učenike 7. razreda /
[autori Elvir Kazazović, Armin Daguda ; ilustracije Dragan Rokvić]. – Sarajevo : Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, Kantona Sarajevo,
2018. – 104 str. Ilustr. ; 15 cm
ISBN 978-9926-8104-7-4
1. Daguda, Armin
COBISS.BH-ID 26338822

In Memoriam

Armin Daguda (1968. – 2025.), prof. sporta i zdrastvenog odgoja, član Planinarsko sportskog društva “Zlatni ljiljan“ iz Sarajeva.
Ostavio je neizbrisiv trag u planinarstvu Bosne i Hercegovine, ali i u srcima svih nas.
Bio je kreator projekta “Škole planinarstva za djecu i mlade”, koje je organizovao i vodio s posebnim žarom i entuzijazmom.
Autor je nekoliko knjiga i udžbenika/priručnika za planinarstvo, a svojim radom zadužio je ne samo naše društvo, veći i čitavu planinarsku zajednicu.
Karatista, ljubitelj filma, umjetnosti i rock muzike. Učio je mlade da upoznaju prirodne ljepote svoje domovine kroz planinarenje. Bio je mnogo više od profesora, bio je uzor, iskreni prijatelj i dobar drug na životnoj i planinarskoj stazi.

Naslovna slika: Armin Daguda, Osnovna planinarska škola – priručnik i planinarski dnevnik za mlade planinare

Grad Korčula na lijepom plavom Jadranu

Grad Korčula se nalazi na istoimenom otoku u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj. Smješten je na sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule. Izgrađen je na ovalnom poluotoku koji se proteže duboko u Pelješki kanal. Zbog zemljopisnih, povijesnih i kulturnih značajki oduvijek je bio administrativno i vjersko središte otoka, a niz posebnosti Korčulu čini jednim od istaknutijih hrvatskih povijesnih gradova. Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine općina Korčula imala je 5.663 stanovnika.
U pisanim dokumentima grad Korčula prvi put se spominje u 10. stoljeću, a još uvijek je neutvrđeno tačno vrijeme njegova nastanka. Korčula je najbolje očuvani otočni srednjovjekovni utvrđeni grad na Mediteranu. Okružen visokim kamenim zidinama i kulama koje uz sam zemljopisni položaj naglašavaju njegovu statešku ulogu. Korčulu su gradili korčulanski majstori od vrničkog i korčulanskog kamena. Zanimljivo je spomenuti glavnu ulicu koja sa sporednim je oblika riblje kosti.
Time su kuće zaštićene od vjetra koji često puše s mora a posebno u hladnom zimskom periodu, dok ljeti pružaju ugodnu hladovinu. Kula Veliki Revelin, Morska vrata, Trg Pjaceta, brojne crkve i galerije samo su neke od znamenitosti koje svakako vrijedi vidjeti. Prema nekim teorijama i tumačenju u gradu Korčuli se rodio Marko Polo (1254. – 1324. god.), slavni istraživač i putopisac.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Otok Korčula je bio naseljen još u prapovijesti, o čemu svjedoče nalazi otkriveni na nekoliko različitih lokacija. Najstariji su nalazi iz neolita pronađeni na otočiću Badija pokraj grada Korčule, dok je najbolje istraženo neolitsko nalazište Vela spilja u Vela Luci. Korčulu su stari Grci naselili u 6. st. pr. n. e. i to područje oko Vela Luke a kasnije su u okolici današnje Lumbarde osnovali još jednu naseobinu. U 3. st. pr. n. e. otok je bio sjedište ilirskih gusara. Krajem 1. st. pr. n. e. postala je rimskom kolonijom i nazvana Ilirikom. Grci su otoku dali ime Korkyra Melaina a Rimljani Corcyra Nigra u prijevodu “Crna Korkira”. U imenu otoka grčka riječ “melaina“ i latinska “nigra“ su istog značenja – “crno” a odnosi se na crnu tj tamnu boju borovih i hrastovih gustih šuma kojima su velike površine otoka pokrivene. Korčula je uz Mljet i Lokrum najšumovitiji otok u Hrvatskoj. Bizantski car Konstantin VII Porfirogenet (905-959. god.) zabilježio je hrvatski naziv za Korčulu (Kurkra ili Krkar).

U vladavini gradom, kao i cijelim otokom, kroz minula stoljeća izmijenilo se više vladara. Nakon pada Zapadnorimskoga Carstva (476. god.) Korčula je bila pod vlašću Ostrogota (od 493. god.), a nakon bizantsko-gotskoga rata došla je pod vlast Bizanta (od 535. god.). U 7. st. Slaveni dolaze na Jadransko more i osnivaju svoju državu u čijem je sastavu bio i otok Korčula. Od prve polovice 9. st. nalazila se u sastavu Neretvanske kneževine. Početkom 10. st. Mlečani su nakratko zavladali otokom. U 11. i 12. st. stanovništvo otoka priznaje vlast Zahumlja, a potom i Duklje. Od 1125-80., drugi je put bila pod mletačkom vlašću. Godine 1180-1221., nalazila se u sastavu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva.

U prvoj polovici 13. st. korčulanska je komuna nakratko bila pod vlašću humskih knezova, 1254-1358., njom su ponovo vladali Mlečani, u razdoblju 1358-1420., s povremenim prekidima, hrvatsko-ugarski kraljevi, 1390-94., bosanski vladari, a od 1403. protukralj Ladislav Napuljski te njegov pristaša vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Godine 1413-17., bila je pod upravom Dubrovačke Republike. Od 1420-1797., dio je posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Od 1797-1805., pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije, a od 1805-13. pod francuskom vlašću.

Za Rusko-francuskoga rata 1806-07., Rusi su nekoliko puta osvojili Korčulu. Godine 1813-15., otok je bio pod britanskom okupacijom, a 1815-1918., ponovo je pod Austro-Ugarskom Monarhijom. Prva italijanska okupacija trajala je od 1918-21., nakon čega je Korčula ušla u sastav Kraljevine SHS / Jugoslavije. U vrijeme Drugog svjetskoga bila je pod italijanskom (1941-43.) i njemačkom okupacijom (1943-44.). Korčula je oslobođena u jesen 1944. kao prvi od srednjodalmatinskih otoka. Od 1945., bila je sastavni dio SR Hrvatske u SFR Jugoslaviji, a od 1991. godine samostalne Republike Hrvatske.

Danas je Korčula poznata turistička destinacija i jedna od najposjećenijih u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Otok obiluje prirodnim ljepotama izrazite privlačnosti. Turistički razvoj ovog otoka je započeo krajem 19. stoljeća kada je prvo javno kupalište uređeno u gradu Korčuli još 1904. godine. Početkom 20. stoljeća, u Beču je tiskana i prva korčulanska turistička brošura na nekoliko stranih jezika.
U neposrednoj blizini grada Korčule nalazi se arhipelag od dvadesetak nenaseljenih otočića koji su obrasli gustom makijom, a posebno se među njima ističe otočić Badija, sa prekrasnom borovom šumom i šljunkovitim plažama. Blizu grada Korčule, ističe se i aleja čempresa iz 18. stoljeća posađena uz strmo dugo stepenište koje se uspinje na vrh brežuljka Glavicu sv. Antuna.

Korčulani su bili nadaleko poznati kao vrsni kamenoklesari, sagradili su mnoge objekte u gradu Korčuli od vrničkog i korčulanskog kamena. Neki objekti su stari više stoljeća i pored toga su dobro očuvani do danas. U strogoj urbanoj kompoziciji, na određenim parcelama nastale su crkve, palače i kuće ukrašene vješto izrađenim elementima arhitektonske dekoracije. Portali, dovratnici, doprozornici, balkoni, razdjelni vijenci razigravaju pročelja na mnogim objektima. Pročelja krase i grbovi korčulanskog plemstava, biskupa, gradskih knezova, što Korčulu čini posebnom. Najljepši primjeri korčulanske stambene arhitekture nastali su u 15. i 16 stoljeću u karakterističnom gotičko-renesansnom stilu.
Jednaka pažnja posvećivala se i uređenju javnih površina – trgova i ulica. Karakteristične su uske ulice u staroj jezgri grada koje mogu biti od velike koristi, zaštićene su od vjetra koji često puše s mora a posebno u hladnom zimskom periodu, dok ljeti pružaju ugodnu hladovinu, a može se i pružiti konopac s prozora radi sušenje rublja.

Šta posjetiti i vidjeti u gradu Korčuli

• Ulaskom kroz glavna vrata staroga grada Korčule ulazite u muzej na otvorenom;
• Gradski muzej Korčula, smješten u palati Gabrielis iz 15. i 16. stoljeća;
• Moreška – viteški ples, na Korčuli došao u 16. stoljeću iz Španjolske;
• Interpretacijski centar Marko Polo;
• Korčulanska katedrala sv. Marka s Opatskom riznicom;
• Kula Veliki Revelin (“Kopnena vrata) sa stalnim postavom “Moreška“;
• Crkva i Zbirka ikona bratovštine Svih svetih;
• Brojne crkve i umjetničke galerije;
• Aleja čempresa iz 18. stoljeća posađena uz strmo dugo stepenište koje se uspinje na vrh brežuljka Glavicu sv. Antuna;
• Obilazak otočića u arhipelagu grada Korčule.

Kako doći na otok Korčulu

Korčula održava redovite trajektne i katamaranske linije sa kopnom iz Splita, Drvenika i Orebića.
Trajektne linije:
– Orebić (Pelješac) – Dominče (Korčula), 20 minuta;
– Split – Vela Luka (Korčula), 3 sata;
– Ubli (Lastovo) – Vela Luka (Korčula), 1 sat i 45 minuta.
Napomena:
– Cestovna udaljenost između grada Korčule i Vela Luke je 39 km.

Naslovna slika: Utvrđeni srednjovjekovni grad Korčula

Kamenita vrata i okna (7. dio)

Mnoge prirodne ljepote u planini prođu nezapaženo, skrivene od naših očiju jer uglavnom hodamo uređenim i označenim planinarskim stazama. Napustimo li ovakve staze i krenemo u vlastito istraživanje planinskih predjela možemo naići na nevjerovatna djela koja je stvorila Majka Priroda.
Kao rijedak geomorfološki fenomen u planini svojim atraktivnim izgledom privlače pažnju kamenita vrata i okna koja narod najćešće naziva “šuplja vrata“ ili “okno“. Ove geološke tvorevine nalaze se u teško pristupačnim i krševitim stijenama do kojih najlakše mogu pristupiti planinari i njihovu ljepotu zabilježe svojim fotografskim aparatom.
Fotografije sa opisom pristupa do kamenitih vrata i okana koja sam obišao na mnogim planinama biće ovdje objavljene u narednih nekoliko nastavaka.

Sadržaj (7. dio):
– Bjelašnica, okno pod Sarukom (1726 m/nv)
– Prokletije, okno u Visitoru (2150 m/nv)
– Klečka stijena, okno u Viharu (1154 m/nv)
– Treskavica, okno u Zubovima (1793 m/nv)
– Julijske Alpe, okno u Škrlatici (2740 m/nv)

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Bjelašnica, okno u Saruku (1726 m/nv)

Okno se nalazi na južnoj strani pod vrhom Saruk (1726 m/nv). Vrh ima karakterističan oblik po čemu je dobio naziv od turske riječi “saruk“ što u prijevodu znači “turban“ a to se najbolje vidi iz doline Studenog potoka. Najpovoljniji pristup do okna je iz sela Umoljani (1353 m/nv) planinarskom markiranom stazom do katuna na Gradini (1490 m/nv). Od katuna dalje nastaviti putem koji vodi prema dolini Studenog potoka. Prije ove doline skrenuti s puta na čobansku stazu kojom se stiže na Gornje polje.
U središnjem dijelu polja se nalaze ostaci kamenih temelja od nekadašnje stočarske kolibe. Dalje od tog mjesta nema nikave staze i treba krenuti na sjeverozapad u pravcu Saruka. Pristup do okna je veoma zahtjevan jer vodi između velikih kamenih blokova na strmoj padini sa grmljem i po nekim stablom bukve. Od Umoljana do okna je potrebno 1,30 sati hoda.
Umoljani su smješteni u širokoj dolini na južnoj strani planine Bjelašnice. Udaljeno je oko 50 km od Sarajeva (asfaltna cesta). U selu je nekoliko ugostiteljskih objekata koje pružaju usluge noćenja i domaće hrane. Po broju stanovnika Umoljani je najveće selo na području Zabjelašnice prostrane visoravni opasane sa svih strana visokim planinama: Treskavicom (2086 m/nv), Visočicom (1967 m/nv) i Bjelašnicom (2067 m/nv). Umoljani su zanimljivo mjesto i poznato je po legendi o okamenjenoj aždahi (zmaju), džamiji u kojoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata čuvana Sarajevska Hagada (danas u Zemaljskom muzeju). Džamija je preživjela mnoge oštre zime i tri rata. O džamiji postoji nekoliko priča. U blizini sela je Studeni potok koji se na kraju svog toka obrušava slapovima preko visokih kaskada u kanjon rijeke Rakitnice. Također je zanimljiva pješačka tura iz Umoljana u selo Gornji Lukomir. U prvom dijelu staza prolazi dolinom Studenog potoka a poslije iznad kanjona rijeke Rakitnice.
Vrijedi spomenuti da je selo Umoljani povoljna polazna tačka za uspon na mnoge vrhove u jugozapadnom masivu Bjelašnice a među njima su najznačajniji: Obalj (1896 m), Ograđenik (1843 m), Rasuha (1842 m), Kobilica (1826 m), Vaganj (1908 m), Krvavac (2067 m), Veliki Ljeljen (1907 m), Vjetreni kuk (1947 m), Vjetreno brdo (1968 m) i Žuljsko brdo (1896 m).

Prokletije, okno u Visitoru (2150 m/nv)

U Prokletijama postoje mnoga kamenita vrata i okna a nama planinarima su poznata ona koja se nalaze u blizini pješačkih staza: okno na Rudini u masivu Malji Necinat (2250 m/nv), Šuplja vrata u Karanfilima (2090 m/nv), Šuplja vrata u Trojanu (1900 m/nv), okno u Valušnici (1850 m/nv) i okno u Visitoru (2150 m/nv). Kroz Šuplja vrata u Trojanu i Karanfilima prolazi pješačka staza.
Visitor se nalazi sjeverozapadno od grada Plava, odmah iznad Plavskog jezera (908 m/nv). Okno je smješteno u stjenovitom grebenu koji povezuje dva najviša vrha na Visitoru: Planu / Banderu (2211 m/nv) i Smetni vrh / Maja e ljugu i bors (2198 m/nv). Greben je na jednom dijelu (dužine oko 30 m) jako uzak i kršljiv. S toga prelazak na tom dijelu grebena je rizičan i treba ga zaobići sa njegove zapadne strane. Dalje do okna nastaviti uspon strmom travnatom padinom. Pristup do okna nije markiran.
Na vrhu Plana / Bandera je postavljena metalna ploča sa ugraviranim vidokrugom na kojem su označeni mnogi vrhovi u planinama Crne Gore, Kosova i Albanije. Pogled na Plavsko jezero i Plavsko-gusinjske Prokletije ostaje u trajnom sjećanju. Osim širokih razgleda vrijedi vidjeti Visitorsko okno i Visitorsko jezero (1734 m/nv).
Pristupne planinarske staze su markirane i za uspon do dva najviša vrha na Visitoru potrebno je 5 sati hoda bilo kojim od sljedeća četiri pravca:
Pravac 1: Limski most (910 m/nv) – Brkovića česma – Ravni krš – Smetni vrh / Maja e ljugu i bors – vrh Plana/Bandera;
Pravac 2: Brezojevice (915 m/nv) – Mujov laz – Ravno – Velika gropa – Ravne livade – vrh Plana / Bandera – Smetni vrh / Maja e ljugu i bors;
Pravac 3: Brezojevice (915 m/nv) – Preslap – Mala gropa – katun Mramorje – vrh Plana / Bandera – Smetni vrh / Maja e ljugu i bors;
Pravac 4: Murino (840 m/nv) – Džamija – Visitorsko jezero (1820 m/nv) – vrh Plana / Bandera – Smetni vrh / Maja e ljugu i bors.
Prijedlog: uspon i povratak najbolje je izvesti kružnom turom, popeti se jednim a sići drugim pravcem. U tom slučaju ukupno vrijeme trajanja ture je 8 sati hoda.

Klečka stijena, okno u Viharu (1154 m/nv)

Klečka stijena se nalazi u jugoistočnom dijelu općine Prozor – Rama. Stijena je dobila naziv po selu Klek (780 m/nv) koje je smješteno zapadno od njenog najvisočijeg vrha – Vihar (1154 m/nv). Okno se nalazi na jugoistočnom dijelu Klečke stijene u blizini Vihara na samom rubu visoke litice. Iznad svoda okna moguć je prelazak na istaknuti dio stijene u narodu poznata kao “Pukli klis“.
Sa Vihara pruža se pogled na Jablaničko i Ramsko jezero, te planine Studensku, Čelinsku, Vranicu, Vitreušu, Bokševicu, Bitovnju, Bjelašnicu, Visočicu, Prenj, Čvrsnicu, Baćinu, Vran, Ljubušu, Cincar, Ravašnicu, Malovan i Radušu.
Na Vihar moguće je pristupiti iz dva pravca, od sela: Klek ili od Kućana. Obje staze su markirane i do vrha je potrebno 2 sata hoda. Najbolje je izvesti kružnu turu na sljedećem pravcu: selo Klek – Rudno (nekropola stećaka) – putem prema selu Došćici – ispod stijene Dedo i Nana – raskršće za Gvožđa – raskršće za selo Došćicu – Dužice – vrh Vihar – ponor Velika Zvečka – ponor Mala Zvečka – Izlaze – vrelo Grab – Kraljev stolac u Klečkom polju – selo Klek. Ukupna dužina staze: 8,5 km. Visinska razlika: 374 m. Ukupno vrijeme trajanja ture: 5 sati.
U okolini sela vrijedi vidjeti: džamiju i stećke, Kraljev stolac u Klečkom polju, stijenu Dedo i Nana, Klečku stijenu.
Pristup automobilom do početne tačke uspona:
Na putu M16.2 Jablanica – Prozor u naselju Gračanica treba preći most na Rami (kod ušća rijeke Volujak). Od mosta dalje započinje dug uspon asfaltiranom i uskom cestom s mnogobrojnim serpentinama. Do sela Klek treba savladati veliku visinsku razlika koja iznosi gotovo 400 m.

Treskavica, okno u Zubovima (1793 m/nv)

Okno je smješteno na samom rubu stijenovitog zida između Zmijskog jezera i najvišeg tjemena Zubova. Vrh je karakterističnog oblika sa šiljatim tornjićima u gornjem dijelu stijene koji iz daljine izgledaju kao zubi po čemu je vrh dobio ovaj naziv. Zubovi se nalaze između Oblika (1876 m/nv) i Ilijaša (1879 m/nv) sa kojima je povezan dugim i visokim stjenovitim zidom. Alpinisti su u stijenama ova tri vrha ispenjali brojne smjeri. U istočnoj stijeni Zubova prvi smjer su ispenjali sarajevski alpinisti: D. Entraut i V. Reba 26.6.1954. godine. Stijena je visine od 200 – 250 m. Kasnije, u narednim godinama u Zubovima su ispenjane i druge smjeri (u jugoistočnoj stijeni).
Pristup na Zubove može se izvesti planinarskim markiranim stazama i zavisno od izbora pravca pristupa potrebno je od 4 – 5 sati hoda do vrha. Ukupno tura sa povratkom traje od 7 – 8 sati hoda uz nekoliko kratkih predaha za fotografiranje te jednom dužom pauzom na vrhu za odmor i razgledanje. Najbolje je napraviti kružnu turu i pristupiti na vrh jednim a sići drugim pravcem na početnu tačku uspona.
Prijedlog za planinarske ture koje vode na vrh Zubova:
Pravac 1: Selo Turovi – pl. kuća na Sustavcu – pl. dom na Paleži – Skok – Stari konak – Turov stan – Ovčje ždrijelo – vrh Zubovi;
Pravac 2: Selo Turovi – pl. kuća na Sustavcu – Kožljen – Progriženica – Pešter – Turov stan – Ovčje ždrijelo – vrh Zubovi;
Pravac 3: Selo Dujmovići – Brda (spomenik) – vrelo Igrište – Klačina – Kukovi – Jablan do – Turov stan – Ovčje ždrijelo – vrh Zubovi;
Pravac 4: Selo Godinja – Lastva – Cikuški put – Cikuša – Turov stan – Ovčje ždrijelo – vrh Zubovi;
Napomena: Po izlasku iz Ovčjeg ždrijela nastaviti lijevo rubom stjene u pravcu Zubova. Na ovom dijelu nije utrta staza i treba birati prirodne prolaze kroz klekovinu do izlaska na vrh Zubova.
Pristup automobilom do početne tačke uspona:
Sela Turovi, Dujmovići i Godinja nalaze se u blizini mjestašca Trnovo (oko 30 km od Sarajeva, na putu za Foču, M18) od kojeg dalje vodi lokalna asfaltirana cesta (M442b) do početnih tačaka uspona na vrh Oblika. Do ovih sela može se prići i drugim pravcem također automobilom iz Sarajeva (oko 30 km, M18, M442a i M442b) cestom pokraj kamenoloma u Krupcu koja vodi za olimpijski skijaški centar na Bjelašnici i Igmanu. Sa ove ceste treba skrenuti na raskrižju za selo Dejčići od kojeg dalje također vodi lokalna asfaltirana cesta do sva tri navedena seoska naselja (M442b).

Julijske Alpe, okno u Škrlatici (2740 m/nv)

Škrlatica je vrh u Julijskim Alpama, visok 2740 m nad morem i to je drugi najveći vrh u Sloveniji (po visini iza Triglava). Nakon dugog traženja puta do vrha Škrlatice, dr Julius Kugy je prvi stigao do njega 1880. godine u pratnji dvojice vodiča iz Trente, Andreja Komaca i Matije Kravanja.
Na samom vrhu su članovi Turističkog kluba “Skala“ podigli 1934. godine veliki križ u znak sećanja na sve poginule planinare u slovenačkim planinama. Križ je srušen 1953. i ponovo postavljen 1996. godine.
Jedini prilaz na vrh Škrlatice planinarskom markiranom stazom je s južne strane, odakle započinje veoma zahtjevan uspon. Staza u prvom dijelu se uspinje i vodi siparom do pod južni stjenoviti zid. Dalje preko njega se penje stazom osiguranom sa klinovima i sajlama do izlaska na istureni greben koji vodi na vrh. Pristup na vrh je moguć iz sljedeća tri pravca:
Pravac 1: od pl. kuće u Krnici (1113 m/nv) preko Kriške stijene, 7 sati hoda;
Pravac 2: od Aljaževog doma u Vratima (1015 m/nv), pokraj Bivaka IV Na Rušju i kroz Zadnji Dolek, 6 sati hoda;
Pravac 3: od Pogačnikovog doma na Kriškim podima (2052 m/nv) preko Bovških vrata, 5 sati hoda.
S vrha Škrlatice vide se kao na dlanu mnogobrojni susjedni vrhovi: Lipnica, Špik, Mala i Velika Ponca, Oltar, Kepa, Široka peć, Kukova špica, Dovški križ, Visoki Rokav, Stenar i Dolkova špica. U daljini jasno se vide gotovo svi najviši vrhovi Julijskih Alpa u Sloveniji i Italiji: Triglav, Kanjavec, Bovški Gamsovec, Pihavec, Planja, Razor, Prisojnik, Jalovec, Visoka Ponca, Jôf di Montasio / Montaž, Jôf Fuárt / Viš, Monte Mangart / Mangrt, Monte Kanin Alto / Visoki Kanin i mnogi drugi vrhovi. Na sjeveru se također jasno vidi i vrh Dobratscha / Dobrač u najistočnijem dijelu Gailtalskih Alpa / Ziljskih Alpa, zapadno od grada Villach / Beljak u Austriji.

Naslovna slika: Prokletije, Šuplja vrata u Trojanu (1950 m/nv)

“Pješačka staza br. 1” na Trebeviću

Projekat “Pješačka staza br. 1” je značajan za oživljavanje dugogodišnje tradicije planinarenja na Trebeviću koje je započelo još u doba vladavine Austrougarske monarhije. Na Trebeviću je 1896. godine sagrađena prva planinarska kuća u Bosni i Hercegovini. Kuća se nalazila u blizini najvišeg vrha Trebevića na njegovoj sjevernoj strani i njome je upravljao “Bosnisch-Herzegowinischer Touristen Klub in Sarajevo” (Bosansko-hercegovački turistički klub u Sarajevu).
Pješačka staza je namjenjena za planinarenje i sportsko – rekreativne aktivnosti. Staza je pogodna u sva godišnja doba. Na najviši vrh Trebevića (1629 m/nv) može se pristupiti iz Sarajeva od Inat kuće (10 km) ili iz Istočnog Sarajeva od Lukavice (11 km). Za prelazak cijele staze potrebno je 10 sati hoda.
Trebević je od davnina bio omiljeno mjesto za izlete i planinarenje. Nakon izgradnje nove Sarajevske žičare i stavljanjem u funkciju “Pješačke staze br. 1” vraća se svom punom izdanju, čak je i jači nego što je bio, vikendom je pun izletnika, turista i planinara. Trebević se želi pozicionirati kao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija u zemlji, a ovakvi projekti idu ka tom cilju.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Projekat “Pješačka staza br. 1“ maršruta: Sarajevo – vrh Trebevića

Projekat je podržan od strane Gradske uprave Grada Sarajeva, a implementiran je od strane Planinarskog Saveza Bosne i Hercegovine / PS Federacije BiH.
Polazna tačka se nalazi kod Inat kuće (550 m/nv) na lijevoj obali Miljacke, pokraj Šeher-Ćehajine ćuprije. Odmah u početku slijedi uspon strmim ulicama kroz gradska naselja Alifakovac, Hošin brijeg, Pogledine i Dolovi. Nakon posljednjih kuća staza nastavlja Apelovom cestom između Male kape (897 m/nv) i Čoline kape (986 m/nv).
Dalje nastavlja pokraj bivše olimpijske bob staze do raskršća za Vidikovac (izlazna stanica Sarajevske žičare). Od ovog raskršća nastavlja uređenom pješačkom stazom sa klupama. Staza je iznad saobraćajnice i paralelno s njom vodi prema Ravnama (1060 m/nv) gdje se nalaze Pino Nature Hotel i dva velika parkirališta za automobile.
Od parkirališta staza nastavlja sjevernim padinama Trebevića kroz šumu. Uspon je blag ali je konstantan sve do velikog proplanka na Dobroj vodi (1300 m/nv) gdje se nalazilo bivše PTT Odmaralište. Dalje staza nastavlja mnogobrojnim dugim serpentinama kroz šumu do bivšeg planinarskog doma “Vaso Miskin Crni” (1560 m/nv). Od pl. doma do vrha Trebevića potrebno je oko 20 minuta hoda stazom kroz šumu do izlaska na ogoljeni stjenoviti greben ispresjecan streljačkim jarkovima za pješaštvo (isklesani su u doba vladavine A-U monarhije u BiH). Na najvišem tjemenu grebena nalazi se betonski stup sa oznakom vrha Trebevića (1629 m/nv).
Staza je obilježena sa putokaznim tablama i oznakama crveno-bijele boje (krug, linija) u skladu sa Uputstvom o obilježavanju planinarskih staza PS BiH / PS FBiH. Postavljene su i info table sa opisom staze i njenim tehničkim karakteristikama te preglednom kartom područja Trebevića sa ucrtanom trasom pješačke staze. Info table se nalaze na sljedećim lokacijama: u Sarajevu na polaznoj tački kod Inat kuće, na Ravnama kod Pino Nature Hotela i na vršnom grebenu Trebevića.

Opis i tehničke karakteristike staze

Izvođač radova: PD “Trebević – Stari Grad“ Sarajevo
Završetak radova: Novembar 2017. god.
Relacija: “Inat kuća“ – ul. Veliki Alifakovac (groblje) – ul. Čeljigovići – ul. Hošin brijeg – ul. Nalina – Jarčedoli (groblje) – ul. Iza gaja – ul. Pogledine – ul. Dolovi – “Apelova cesta“ – Olimpijska bob staza – Ravne (“Pino Nature Hotel“) – Dobra voda – pl. dom “V.M.C.“ – vrh Trebevića.
Polazna tačka i nadmorska visina: “Inat kuća“ 550 m
Krajnja tačka i nadmorska visina: vrh Trebevića 1629 m
Visinska razlika: 1079 m
Ukupna dužina staze: 10 km
Ukupno vrijeme hoda: 4 h 30 min.
Vrijeme hoda u etapama:
1. “Inat kuća“ – Jarčedoli 1 h
2. Jarčedoli – Ravne 1 h
3. Ravne – Dobra voda 1 h
4. Dobra voda – vrh Trebevića 1 h 30 min.

Napomena

– Za one koji nisu u psihofizičkoj kondiciji ili nemaju dovoljno slobodnog vremena da prođu cijelom njenom dužinom (treba računati i povratak!) ostavljena je mogućnost da se na stazu mogu priključiti na sljedećim lokacijama: na Jarčedolima kod groblja, od parkinga kod Pino Nature Hotela i na Dobroj vodi kod bivšeg PTT odmarališta.
– Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo uklonila je planinarske putokazne table i postavila svoje table na području Zaštićenog pejzaža “Trebević“.
– Na polaznoj tački kod Inat kuće prilikom izgradnje novog gradskog trga sa podzemnom garažom uklonjena je info tabla sa preglednom kartom i tehničkim podacima o stazi. Nakon završetka izgradnje ova info tabla nije ponovo postavljena.

Projekat “Pješačka staza br. 1“ maršruta: Istočno Sarajevo – vrh Trebevića

Projekat je podržan od strane Misije USAID-a u BiH, Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske te Ambasade Republike Italije u BiH, a implementiran je od strane Međunarodne organizacije za migracije – Misija u BiH.
Polazna tačka se nalazi u Lukavici kod gl. kapije Energoinvesta. Odmah u početku slijedi blagi uspon stazom kroz šumu iznad sela Ivanići te nastavlja uz Kose (646 m/nv) i Kadinog brda (678 m/nv) do sela Petruše. Dalje seoskim putem do izlaska kod kuća pokraj asfaltirane cesta između sela Gornji Miljevići i Stanojevići. Nakon prelaska asfaltirane ceste staza ulazi u šumu i nastavlja Miljevom stranom sa mnogobrojnim serpentinama. Na stazi se nalazi vidikovac sa klupom na Šiljku (1042 m/nv) sa kojeg se vide planine Jahorina, Treskavica, Visočica, Bjelašnica, Igman i dr.
Od vidikovca dalje staza nastavlja serpentinama sve do izlaska na makadamsku cestu koja od Knjeginca vodi desno i spušta se u selo Studenkovići. Krenuti ovom cestom lijevo prema Knjegincu. Sa ceste se povremeno vidi jedan dio Sarajeva (Novi Grad i Novo Sarajevo) a također se vidi i austrougarska kula na obližnjem vrhu Palež (1080 m/nv). Prije ove kule treba napustiti makadamsku cestu i skrenuti desno na stazu koja vodi kroz šumu. Staza je sa mnogobrojnim serpentinama i izlazi kod vrha Perčin (1190 m/nv).
U blizini se nalazi vidikovac sa klupom od kojeg dalje staza nastavlja između grmlja i preko proplanaka izlazi na asfaltiranu cestu koja od Knjeginca vodi desno i spušta se u selo Blizanci. Nakon prelaska asfaltirane ceste staza ulazi u šumu i nastavlja uzbrdo preko Studenog brda (1231 m/nv) sve do izlaska na zapadni greben Trebevića. Dalje nastaviti grebenom koji je sa jedne strane prema gradu zaklonjen crnogoričnom šumom a s druge je širom otvoren sve do izlaska na ogoljeni stjenoviti greben kote 1581 m/nv. Greben ove bezimene kote i vršni greben Trebevića ispresjecani su streljačkim jarkovima za pješaštvo (isklesani su u doba vladavine A-U monarhije u BiH). Na najvišem tjemenu grebena nalazi se betonski stup sa oznakom vrha Trebevića (1629 m/nv).
Staza je obilježena sa putokaznim tablama i oznakama crveno-bijele boje (krug, linija) u skladu sa Uputstvom o obilježavanju planinarskih staza PS BiH / PS RS. Postavljene su tri klupe za odmor i tri info table sa opisom staze i njenim tehničkim karakteristikama te preglednom kartom područja Trebevića sa ucrtanom trasom pješačke staze. Info table se nalaze na sljedećim lokacijama: u Lukavici na polaznoj tački kod gl. kapije Energoinvesta, u selu Gornji Miljevići pokraj ceste za selo Stanojevići i na vršnom grebenu Trebevića.

Opis i tehničke karakteristike staze

Izvođač radova: PD “Trebević – Istočno Sarajevo“;
Završetak radova: Maj 2018. god.;
Relacija: Lukavica – Ivanići – Kosa – Kadino brdo – Petruše – Gornji Miljevići – Miljeva strana – Šiljak – Perčin – Studeno brdo – zapadni greben – vrh Trebevića;
Polazna tačka i nadmorska visina: Lukavica 550 m;
Krajnja tačka i nadmorska visina: vrh Trebevića 1629 m;
Visinska razlika: 1079 m;
Ukupna dužina staze: 11 km;
Ukupno vrijeme hoda: 5 h;
Vrijeme hoda u etapama:
1. Lukavica – Gornji Miljevići 1 h
2. Gornji Miljevići – Šiljak 1 h
3. Šiljak – Studeno brdo 1 h
4. Studeno brdo – vrh Trebevića 2 h

Napomena

Za one koji nisu u psihofizičkoj kondiciji ili nemaju dovoljno slobodnog vremena da prođu cijelom njenom dužinom (treba računati i povratak!) ostavljena je mogućnost da se na stazu mogu priključiti na sljedećim lokacijama: iz Gornjih Miljevića – na cesti za selo Stanojevići, iz Knjeginjca – na cesti za selo Studenkovići i na cesti za selo Blizanci.

Nagrada na vrhu Trebevića

Planinare koji pristupe na najviši vrh Trebevića čeka ih jedinstvena nagrada. Stavljanjem svog otvorenog dlana u otisak na granitnoj ploči koja je postavljena na betonskom stupu. Otvoreni dlan je simbol mira, dobrih i neskrivenih namjera i prijateljstva prema drugim ljudima. Ploču je izradio prof. Stijepo Gavrić, akademski kipar iz Sarajeva.

Nezaboravni vidici sa Trebevića

Sa vrha Trebevića i sa vršnih grebena (zapadni i istočni) pruža se pogled na mnoge planine: Ozren-sarajevski, Romanija, Ravna pl., Jahorina, Zelengora, Lelija, Treskavica, Visočica, Bjelašnica, Igman, Ivan pl., Prenj, Čvrsnica, Vran, Ljubuša, Ravašnica, Raduša pl., Vranica, Zec pl., Vitreuša, Bitovnja, Vlašić, Budoželjska pl., Perun i Zvijezda.

Planinarenje i sportsko – rekreativne aktivnosti na Trebeviću

Trebević je pogodan za planinarenje i sportsko – rekreativne aktivnosti na otvorenom za svu populaciju od najmlađih do najstarijih. Posjetiocima preostaje da izaberu neku od aktivnosti koja odgovara njihovoj tjelesnoj kondiciji. Pregled sportsko-rekreativnih akcija koje se u toku godine održavaju na Trebeviću.

Pješačke šetnje i planinarske ture – uobičajene i najpovoljnije polazne tačke su: Ravne, Brus, Čelina i Gornji Miljevići. Destinacije koje vrijedi posjetiti su: najviši vrh Trebevića – Sofe, vidikovci na Draguljcu, Pitinim stijenama i Bijeloj stijeni, Tabačka ravan i Puhova ravan, vrela Dobra voda, Krčmarica i Tri budalaša, sela Blizanci, Donje Međuše i Gornje Međuše. Ture do navedenih destinacija traju od 1 do 2 sata hoda u jednom pravcu i po težini su u kategoriji laganih uspona.

Novogodišnji uspon na vrh Trebevića – tradicionalni planinarski pohod, ustanovljen 1950. godine na inicijativu planinarskih društava u Sarajevu. Pohod se održava svakog 1. januara uz učeše velikog broja planinara i planinarki. Polazna tačka je Pino Nature Hotel, a pravac uspona: Ravne – Dobra voda – vrh Sofe (1629 m/nv). Organizator pohoda je Stanica planinarskih vodiča Sarajevo.

“100 žena na Trebević” – tradicionalni planinarski pohod, ustanovljen 2014. godine na inicijativu Planinarskog Saveza Kantona Sarajevo. Pohod se održava u povodu Dana žena – 8. mart uz učešće velikog broja planinarki. Organizator pohoda je Stanica planinarskih vodiča Sarajevo.

Sankanijada – takmičenje u sanjkanju za djecu i ovim oživljena tradicija u sankanju na ligurama – saonice specifične izrade i izgleda po čemu je Sarajevo bilo poznato. Takmičenje se održava u februaru u sklopu manifestacije “Sarajevska zima“ a organizator je PD “Trebević – Stari Grad“ Sarajevo.

“Svi na Trebević“ – tradicionalni planinarski pohod koji svakog proljeća organizira Planinarsko društvo “Željezničar“ Sarajevo. Pohod se odvija na potezu od “Inat kuće“ i preko Ravni vodi na vrh Tebevića. U pohodu učestvuje veliki broj planinara iz svih planinarskih društava u Sarajevu.

Trebević trail – takmičenje u trčanju kružnom stazom dugom 13 km, sa 704 m uspona. Start i cilj su na istoj tački – Vidikovac kod izlazne stanice Sarajevske žičare. Trka se održava od 2022. godine u zimskom periodu povodom godišnjice 14. ZOI Sarajevo 1984.

Biciklistička trka stazama Trebevića – takmičenje sa brdskim biciklima na šumskim stazama održava se u ljetnom periodu.

“Via ferrata Bijela stijena“ – osigurana planinarska staza uspostavljena 2013. godine. Namjenjena je za obuku planinara koji će se kretati isto takvim stazama u visokom gorju. Staza nosi naziv po prof. dr. Josipu Flegeru (1896. – 1966.), suosnivaču i dugogodišnjem predsjedniku HPD “Bjelašnica” Sarajevo (od 1928. – 1941.).

Ugostiteljski i planinarski objekti na Trebeviću

Na Trebeviću postoji veći broj ugostiteljskih i planinarskih objekata. Opskrbljeni su hranom i napitcima, a neki od njih pružaju usluge noćenja. Otvoreni su radnim danom, vikendom i praznikom:

– “Pino Nature Hotel“ na Ravnama;
– Restoran “Vidikovac“ na izlaznoj stanici Sarajevske žičare;
– Centar za odmor i rekreaciju “Brus“ na Brusu;
– Restoran “Andrea“ na Brusu;
– Restoran “Trebevićki raj“ na Brusu;
– Restoran “Željko“ na Brusu;
– Restoran i zabavni park “Sunnyland“ na Zlatištu;
– Planinarski dom na Tabačkoj ravni (PD “Trebević – Stari Grad“);
– Planinarski dom na Čelini (PD “Trebević – Istočno Sarajevo“);
– Planinarska kuća “FiS“ na Tabačkoj ravni;
– “Napretkov dom“ na Malom Studencu;
– Planinarska kuća “Jure Franko“ na zapadnom grebenu.

Pristup iz Sarajeva na Trebević

– Vlastitim automobilom asfaltnom cestom preko Vraca na Ravne (9 km) ili do Brusa (11 km). U ljetnom periodu može se terenskim vozilom prići do radiorelejnog tornja pod vrhom Trebevića makadamskom cestom od raskršća na Knjeginjcu (7 km);
– Javnim gradskim prevozom od Latinske ćuprije kombibusom za Jarčedole, redovna linija, saobraća svakodnevno;
– Javnim gradskim prevozom od Latinske ćuprije kombibusom za Brus, vanredna linija, saobraća vikendom i praznikom;
– Sarajevskom žičarom, vožnja u jednom smjeru traje 9 minuta.

Naslovna slika: Kolaž fotografija “Pješačka staza br. 1” na Trebeviću

Bjelašnica, prekrasna ali i nemilosrdna planina

Planinarske i skijaške ture na Bjelašnici su izazovne i za uživanje. Vidici koji se sa njenih vrhova pružaju su nezaboravni. Posebno su neponovljivi doživljaji na prolasku kroz njen središnji dio gdje se nalaze prostrani pašnjaci, lokve i jezera, divovski lednički cirkovi i suri vrhovi. Prvobitna divljina, potpuni kontrasti u jednom danu: susreti s čobanima i stadima ovaca, srne i divokoze, jastrebi i orlovi, rijetko alpsko cvijeće, susreti s gostoprimljivim gorštacima u zabjelašničkim selima.
Bjelašnica je prekrasna planina ali uhvati li vas nevrijeme osjetiće te koliko može biti nemilosrdna. Na Bjelašnici se sukobljavaju kontinetalna i mediteranska klima, pa se vrijeme često mijenja i moguće je da se u jednom ljetnom danu izmjene sva četiri godišnja doba. Bjelašnica je poznata po jakim vjetrovima koji pušu ponekad brzinom većom od 100 km/h. Zime su oštre i duge sa veoma niskim temperaturama na njenim najvišim vrhovima. Nanosi snijega mogu biti i do 4 m visoki. Proljeće stiže tek u maju, ljeta su kratka i već krajem jeseni snjegovi ponovo zatrpaju planinu.
Kada na Bjelašnici započne nevrijeme onda je najbolje prekinuti turu tj. odustati od uspona na vrh i vratiti se najkraćim putem na početnu tačku uspona. U suprotnom sve dok traje nevrijeme stvari mogu krenuti po zlu. Oni koji su podcijenili čudi ove planine ili je nisu dovoljno poznavali bili su lakše ili teže povrijeđeni a neki su i smrtno stradali. Važno je prije polaska na planinu pogledati lokalnu meteorološku prognozu i saznati kakvi se vremenski uvjeti očekuju za taj dan. Bjelašnicu kao i sve druge planine uvijek treba poštovati i ne poduzimati olako rizike.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Kronologija tragedija na Bjelašnici

7.6.1897. god. Na vrhu Bjelašnice u zgradi meteorološke stanice počinio je samoubojstvo Anton Obermuller. Bio je prvi opservator koji je u met. stanici radio i u njoj živio od prvog dana kada je uspostavljena (1.8.1894. god.). O njemu postoji priča da je službu u met. stanici obavljao po kazni. Navodno je u oproštajnom pismu napisao da je neprestano danima trajalo veliko nevrijeme i da je došao sudnji dan – kraj svijeta i da je zbog toga počinio samoubojstvo. Da li je ova priča istinita ili ne, to niko ne zna, no ona se održala do današnjih dana. Grob Obermullera nalazi se stotinjak metara udaljen od vrha Bjelašnice i godinama prkosi vjetrovima i olujama. Spomen obilježje na njegovom grobu obnovio je EUFOR (2016. god.).

30.4.1959. god. Na trasi Bjelašničke transverzale gdje je predhodne godine izgrađen osigurani planinarski put kroz Strugove do izlaska na plato Male Hranisave smrtno je stradao planinar Jovica Kosanović. Nesreća se dogodila uslijed poskliznuća na zaleđenoj strmoj padini. Kosanović je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik PD “Zabrđe” Vitez.

2.12.1962. god. U snježnoj oluji na najvišem vrhu Bjelašnice u blizini meteorološke stanice smrtno je stradalo sedam mladih planinara: Slobodan Vujinac (18), Anđelko Pešić (15), Nikola Kožuh (17), Aleksandar Krnješevac (16) članovi PD „Naša krila“ Zemun, Zoran Ivanišin (20) član PD „Partizan“ Beograd, Zoran Tvorić (16) član PD „Željezničar“ Sarajevo i Siniša Tvorić (18) član PD „Bjelašnica“ Sarajevo. U grupi od jedanaest članova koji su učestvovali u tom pohoda samo su četvorica preživjela ovu nesreću i to: Miodrag Prvanović (31), Vojislav Matić (21), Branko Matić (16) i Rifat Hasečić (16), svi iz Zemuna. Nesreći je predhodilo nevrijeme koje je predhodnog dana 1. decembra zateklo planinare na usponu ka vrhu. Umjesto da se vrate na polaznu tačku sa koje su krenuli mladići su samouvjereno nastavili s usponom vjerujući da će im stupovi zimske markacije pomoći da sigurno dođu na najviši vrh Bjelašnice. Vrijeme se sve više pogoršavalo i navukla se gusta magla zbog koje su dalje pod vršnim grebenom izgubili orijentaciju. Po dolasku na prostoru najvišeg vrha Bjelašnice gdje su bili smješteni objekat meteorološke stanice i RTV objekat sa repetitorom lutali su u magli. Kako nisu uspjeli naći jedan od ovih objekta sklonili su se u usjek pod samim vrhom planine. Hladnu noć na otvorenom teško su podnijeli i bili su na granici izdržljivosti. Sutradan 2. decembra uslijed loših vremenskih uvjeta, psihičke i tjelesne iscrpljenosti, kolona se razbila na dva dijela. Čelo kolone od četiri mladića uspjelo je da se probije prema selu Milišići i da se spasi. Ostali su izgubivši vezu pojedinačno nastojali probiti se do vrha i tako tragično izgubili živote u krugu od 150 – 350 metara udaljenosti od RTV objekta i meteorološke opservatorije.
Akcija potrage za nastradalim planinarima je trajala od 3. – 9. decembra. U traganju je učestvovalo 30 članova Gorske službe spasavanja Sarajeva i Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine uz pomoć osoblja meteorološke stanice i objekta RTV, mještana sela Milišići i Lukavac, radnika Fakultetskog oglednog dobra Igman, kojima su se kasnije pridružili pripadnici Narodne milicije i tri člana Gorske službe spasavanja Planinarskog saveza Slovenije iz Jesenice (sa specijalnim psima tragačima za lavine). Po dubokom snijegu, velikoj hladnoći i jakom vjetru uspjeli su pronaći tijela sedmorice nastradalih planinara i spustili ih sa vrha u dolinu a dalje su kamionom prevezeni u Sarajevo.
Četvorica preživjelih planinara je zbrinuto u sarajevskoj gradskoj bolnici gdje im je ukazana liječnička pomoć i njega, a mnogi građani su ih posjetili i ukazali im svu pažnju.
Na godišnjicu stradanja mladih planinara na mjestu gdje se dogodila nesreća podignut je skroman spomenik. Bjelašnička tragedija ostat će zapamćena kao jedna od najvećih, ali i najtežih akcija gorskih službi spasavanja. Takvu surovu i okrutnu Bjelašnicu nisu zapamtili ni najstariji gorštaci zabjelašničkih sela.

8.7.1966. god. Prilikom ispitivanja pećine na Podgradini smrtno je stradao Franjo Matić (20) student na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Volio je prirodu i u svoje slobodno vrijeme često je boravio u njoj. Bio je dobar planinar i speleolog amater. Nedovoljno opremljen za spuštanje u pećinu u koju je ušao nespretno je pao i tako izgubio svoj mladi život.

1966. god. U ljetnom periodu, od udara groma smrtno je stradao Derviš Fajić (sin Ibrahima) iz Podveležja u Hercegovini. Nesreća se dogodila na padinama Krvavca gdje čuvao stado ovaca na ispaši. Sahranjen je kod katuna Krošnje a na njegovom mezaru su postavljeni nišani.

1979. god. U ljetnom periodu, nestala je djevojka Zejna Brkan (25) iz Podveležja u Hercegovini. Nakon višednevne potrage njeno beživotno tijelo je nađeno u čatrnji kod katuna Krošnje. Sahranjena je kod katuna a na njenom mezaru je postavljena spomen ploča. Uzrok smrti je samoubojstvo. Pravi motivi i razlozi njenog stradanja su zbog nesretne ljubavi.

28.6.1997. god. Na usponu stazom od Podgradine prema planinarskom domu na Mrtvanjskim Stanarima uslijed srčanog udara preminuo je planinar Ismet Smailbašić iz Sarajeva.

15.1.2000. god. Na usponu stazom od planinarskog doma na Šavnicima koja preko Hobera vodi na Podgradinu uslijed pokliznuća na zaleđenoj strmoj padini smrtno je stradao planinar Anver Šaković (22), član Kluba “Yeti” Sarajevo.

6.7.2002. god. Na usponu iz kanjona rijeke Rakitnice prema selu Gornji Lukomir u blizini vodopada na potoku Peruće uslijed iscrpljenosti od velikog tjelesnog napora preminuo je planinar Kasim Džindo (61), član PD “Treskavica” Sarajevo.

27.2.2011. god. Na lokaciji Kotlovi dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao Gradimir Krajišnik, kada je snježna lavina zatrpala trojicu bordera. Nesreći je predhodilo to što se u grupi od dvanaest bordera njih pet odvojilo i ušlo u neobilježeno područje koje nije predviđeno za skijanje. U akciji spašavanja dvojica bordera je spašeno a nažalost Krajišnik je preminuo.

7.2.2016. god. Dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao planinar Dragi Novaković (28), član HPD ”Bjelašnica 1923” Sarajevo. Nakon uspona na najviši vrh Bjelašnice kolona od osam planinara se uputila Josipovom stazom prema planinarskom skloništu “Bozja – Kunath” u Kotlovima. Novakovići je predvodio kolonu, praveći u zaleđenoj strmoj padini stope kojima su ostali gazili hodajući za njim. Puhao je jak vjetar, povremeno brzinom većom od 100 km/h. U jednom trenutku dok se kolona kretala iznad Kotlova jedna se planinarka poskliznula i pala u ponor dubok više od stotinu metara. Novaković je znao da su Kotlovi prepuni oštrog stijenja i da se taj pad teško može preživjeti. U paničnom strahu i nevjerici pokušao se nagnuti nad provalijom da vidi gdje je planinarka pala i kako joj se može pomoći, no naleti vjetra su ga potpuno neočekivano otpuhali sa ivice litice i on je pao u duboki ponor gdje je zadobio teške povrede glave i trupa od kojih je na licu mjesta preminuo. Ostali planinari izvukli su se na sigurno mjesto i mobitelom obavjestili gorsku službu spašavanja o nesreći koja se dogodila. Uslijedila je akcija potrage za nastradalima u kojoj je teško povređena planinarka spašena i transportovana motornim sankama do olimpijskog ski-centra u Babinom dolu odakle je prevezena helikopterom OS BiH u KCUS gdje joj je ukazana liječnička pomoć. Nakon dugotrajnog liječenja uspješno se oporavila.

14.5.2021. god. U kanjonu rijeke Rakitnice je pronađeno tijelo mlađeg muškarca (N.N.) koji je nestao 7. maja. Tim za spašavanje na vodi i pod vodom koji je pronašao nestalu osobu nakon pristupa ustanovio je da ne daje znakove života. Nakon što je obaviještena nadležna policijska stanica i dežurni tužilac krenulo se sa izvlačenjenjem tijela unesrećenog kroz izuzetno težak i nepristupačan teren. Akcija izvlačenja je završena u predvečernjim satima. U akciji potrage za nestalim učestvovalo je devet timova koji su pretraživali kanjon iz više pravaca. Učešće u ovoj akciji su uzele sljedeće GSS Stanice: Organizator i nosilac akcije GSS Stanica Sarajevo, GSS Konjic, SRK Neretva, GSS Trebević, dok su i ostale stanice GSS FBiH bile u pripravnosti.

24.12.2024. god. Nestao je meteorolog – osmatrač Mirza Tucaković (46) iz Konjica, uposlenik Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH. On je tog dana trebao da preuzme redovnu smjenu u meteorološkoj stanici na vrhu Bjelašnice (2067 m/nv). Nakon silaska sa šestosjeda, kojim se jedan dio puta prevezao, javio se mobitelom dežurnom kolegi u meteorološoj stanici i kazao da će zbog snažnog nevremena koje je tada zahvatilo cijelu planinu pokušati doći nekim drugim zaobilaznim pravcem do zgrade stanice. Nakon toga se više nije javljao, mobitel mu je bio nedostupan i nije na vrijeme došao u stanicu, potom je o njegovom nestanku obavješten Federalni MUP.
Istog dana je krenula potraga za njim ali nije dala rezultate zbog smanjene vidljivosti i jakog vjetra. Konačno 27. decembra, nakon četiri dana veoma naporne potrage, njegovo tijelo je pronađeno zameteno u snijegu na jugoistočnoj padini Bjelašnice između Ljeljana i Crnog vrha, na udaljenosti oko 1 km zračne linije od meteorološke stanice.
Za nestalim Tucakovićem su tragali pripadnici Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo, Federalne uprave civilne zaštite, Specijalne jedinice Federalne uprave policije i uposlenici KJP ZOI ‘84. Osim njih, u akciju su bili uključeni i potražni službeni psi specijalne policijske jedinice FUP-a koji su obučeni za potrage u ruševinama i lavinama. Na raspolaganju je bio i helikopter ove jedinice.
Valja naglasiti da je Tucakoviću ovo bio njegov tek drugi izlazak na Bjelašnicu, nakon što je, zbog manjka kadra, prebačen sa meteorološke stanice na Ivan sedlu. Uspon na vrh Bjelašnice u zimskom periodu dok traje nevrijeme može biti pogibeljan za svakog onog koji nema dovoljnog iskustva za boravak i kretanje u visokogorju te ne poznaje čudi ove planine. Na Bjelašnici su se i prije događale nesreće sa tragičnim ishodom upravo zbog nedovoljnog iskustva, loše procjene vremenskih uvjeta i nepoznavanje terena.

20.1.2025. god. Dogodila se nesreća na stazi Olimpijskog skijaškog centra u kojoj je stradao Faris Selmanović (17) iz Sarajeva. Prema prijavi njegovog druga, koji je tada bio sa njim na skijanju, Selmanović je oko 10:00 sati sišao sa šestosjeda i nakon toga izgubio kontrolu, izletivši sa skijaške staze u blizini Kotlova. Potom je za njim pokrenuta potraga u koju su se uključili pripadnici jedinice za podršku MUP-a Kantona Sarajevo i pronašli ga u 12:50 sati na oko 1500 m nadmorske visine u neposrednoj blizini staze Gornja Kolijevka iznad tehničkih puteva. Riječ je o zahtjevnom terenu, veoma strm, teško pristupačan, izložen jakim vjetrovima i niskim temperaturama, što je otežalo akciju spašavanja. Pripadnici policije zajedno sa službenicima Hitne medicinske pomoći transportirali su ga na KCU u Sarajevu. Selmanović je zadobio teške tjelesne povrede, kojima je podlegao 24. januara na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Koliko Bjelašnica može biti nemilosrdana planina zbog surove klime na njenim poljima i vrhovima odjekivala je i ova čobanska pjesma (ganga):
“O-ooj! Oj, Bjelašnice kleta planino, po tebi se hodat može samo kad je ljeto!“

Naslovna slika: Pogled sa Otiša na najviši vrh Bjelašnice (2067 m/nv)

Osjećate li se iscrpljeno? Od žurbe, stresa, posla, života? Pridružite nam se!

Pronađite svoj unutrašnji mir, spriječite burnout, sačuvajte zdravlje, podignite svoju energiju i raspoloženje i ostvarite svoje ciljeve sa lakoćom, uz Mindfulness & Coaching u prirodi – sa Elenom i Bracom.

Ako je Vaše zdravlje već narušeno stresom ili se osjećate iscrpljeno od posla i života, teško donosite odluke, samo radite i nemate života, produktivnost Vam opada, teško izlazite na kraj s ljudima, stalno ste zabrinuti, ne spavate i osjećate se loše, i usamljeno, u ovom članku saznajte kako uz pomoć mindfulnessa i coachinga u prirodi možete poboljšati svoje psihofizičko stanje, kako biste do cilja koji ste sebi zacrtali stigli zdravi.

Kao lider na zahtjevnoj poziciji ili ambiciozni profesionalac u bilo kojoj oblasti gdje se radi pod pritiskom, neprestano ste izloženi stresu, bilo da dolazi izvana ili iz Vaših vlastitih misli i stremljenja ka uspjehu. Ta neprekidna izloženost neminovno uzima danak Vašem zdravlju, čineći Vas ranjivim na posljedice koje dugoročno mogu ugroziti ili već ugrožavaju Vašu sposobnost da ostvarite svoje ciljeve.

Biti na vrhu, biti prvi i najbolji, nije lako. Znam, jer sam i sama bila u takvim životnim ulogama. Zato Vas pozivam da nastavite sa čitanjem i saznate kako možete bolje upravljati stresom da biste postigli svoje ciljeve sa lakoćom.

Vi kao osoba koja ima veliki cilj i nevjerovatnu želju i san da postigne to što ste zacrtali, da biste izdržali i istrajali do kraja, trebate postati svoj najveći izvor snage! Naučiti kako sebe podržati, ohrabriti, i sebe voditi. Od svog uma napraviti svog najvećeg saveznika, svoje najjače tajno oružje koje imate. I dovesti sebe u optimalno psihofizičko stanje za uspjeh. Jer Vi trčite maraton i trebate izdržati i stići do cilja, zdravi!

Ja Vas mogu podržati da dođete do svog cilja, a da pri tom ostanete potpuno zdravi mentalno i fizički, bez obzira na sve prepreke koje će Vas sabotirati na putu do Vašeg uspjeha!

Ako osjećate da Vam je teško i frustrirajuće dok razmišljate o sebi i svojim trenutnim problemima, znajte da je to dobar znak! To je osjećaj koji Vam govori da morate nešto promijeniti, da ste predodređeni za više, bolje od ovoga što Vam se sada dešava!

Promjena na bolje je moguća!

Ako su drugi brojni lideri i ambiciozni profesionalci uspjeli, to znači da to sigurno možete postići i Vi!

Ako ste ambiciozna osoba, na odgovornoj poziciji, želite da postignete veliki cilj i dajete se 300%, ne štedeći sebe i polako pucate od svega ili ste se već razbolili…nastavite čitati.

Kao certificirana životna i poslovna trenerica (ICI), NLP Master (IN) i Mindfulness Intensiv praktičarka (In Me) , a uskoro i certificirana Mindfulness trenerica, osnažujem lidere, menadžere i ambiciozne profesionalce koji su pod pritiskom, da se bolje nose sa stresom i svojim izazovima, naprave pozitivnu promjenu u životu i karijeri, te postignu uspjeh i zadovoljstvo, bez žrtvovanja svog zdravlja. U saradnji sa Bracom Babićem, iskusnim i certificiranim planinarsko-turističkim vodičem, osnažujem svoje klijente u prirodnom okruženju, na predivnim planinama oko Sarajeva.

Pogledajte u videu kako izgleda jedan od naših Mindfulness izleta na kojem nam se možete uskoro pridružiti, 10.maja 2025.godine.

Videography: Davor Đaković

Lideri i ambiciozni profesionalci sa kojima radim znaju da je njihova mentalna snaga ključna da bi stigli do cilja! I zato biraju da uz moju podršku rade na sebi i naprave od svog uma svog najvećeg saveznika.

Učim ih moćnim tehnikama kojima će se iznijeti sa stresom, ovladati svojim mislima i emocijama i kako da vode sebe. Podržavam ih kroz visoko personaliziran pristup i vodstvo ka ostvarenju njihovog specifičnog cilja, osposobljavajući ih da efikasno i samostalno upravljaju svojom životnom energijom, vremenom i životom.

Oni znaju da je za njihov uspjeh presudno da budu zdravi.

Učim ih da nađu vrijeme za sebe i da vole sebe. Da se oslobode prošlosti, budućnosti, briga i strahova i da žive život ovdje i sada, punim plućima.

Oni predano rade na sebi mjesecima, kod kuće, na poslu, a često i u prirodi na predivnim planinama koje nas okružuju, stvarajući pozitivnu promjenu, uz moju podršku. Nagrada za to im je njihov rezultat, njihovo dobro zdravlje, zadovoljstvo, i ostavarenje cilja koji su sanjali.

Priroda nudi jedinstven doživljaj. U prirodi nema titula, wi-fi signala, ni materijalnih stvari po kojima mnogi ljudi mjere nečiju vrijednost. U prirodi čovjek može brzo da spozna sebe. Daleko od svega, sa distance, čovjek jasno vidi gdje je griješio i šta treba promijeniti da bi živio bolje i bio sretan.

Kroz Coaching, NLP i Mindfulness u prirodi vodim svoje klijente ka promjeni i osnažujem ih da mogu primijeniti stečenu mudrost i vještine kako bi stvorili promjenu i postigli cilj nakon što se vrate u urbano okruženje.

Pretpostavljam da Vam je sve ovo možda nepoznato. I da možda nemate toliko vremena da odvajate za sebe.

Ili možda još niste spremni da se upustite u lični razvoj tako duboko.

Ali osjećate da trebate nešto poduzeti i želite da živite i radite s lakoćom, bez stresa. Zar ne?

Ako je tako, imam nešto izuzetno za Vas:

Moj jednodnevni Mindfulness Masterclass u prirodi, za lidere i ambiciozne profesionalce pod stresom!

Ova moja grupna Mindfulness i Coaching radionica u netaknutoj prirodi je jedinstveni spoj Mindfulness, NLP i Coaching metoda na našim prostorima!

U samo jednom danu tu možete od mene naučiti najefikasnije tehnike za upravljanje stresom, životom i uspjehom, za kojima sam ja tragala širom svijeta i koje sam naučila od najvećih svjetskih životnih učitelja i testirala u posljednjih 7 godina.

Najbolje od najboljih, u svega 6 sati, od mene, za Vas i Vaše dobro!

Prijavite se na Masterclass ovdje

Zamislite sebe da ste se vratili kući sa predivnog izleta, nasmijani, potpuno relaksirani, oslobođeni stresa koji Vas je toliko dugo opterećivao.

Osjećate se preporođeno, život se vratio u Vas!

Moj jednodnevni Mindfulness & Coaching Masterclass u prirodi pružit će Vam i više od toga.

Vratićete se kući osnaženi moćnim Mindfulness tehnikama koje ćete kasnije moći primjenjivati u svakodnevnom životu i uz pomoć kojih ćete se sa lakoćom iznijeti sa stresom i izazovima i vratiti svoje zdravlje u normalu.

Imaćete sposobnost da efikasno rješavati probleme, prevazilazite svoje izazove, i trajno obnavljate, čuvate i mudro upravljate svojom dragocjenom energijom i vremenom.

Uz personalizirani plan za pozitivnu životnu promjenu i usvajanje zdravijeg stila života, postavit ćete sebi čvrste temelje za postizanje svog dugoročnog uspjeha i blagostanja u svim aspektima Vašeg života i karijere.

Radionica obuhvata:

🧘‍♂️☯️ Mindfulness sesije sa tehnikama za upravljanje stresom ( meditacija buđenja svjesnosti, svjesno disanje, meditativna šetnja, Ćigong pokret, i Mindfulness stavovi).

🎯 🌟 NLP Coaching sesija sa tehnikama i stavovima za rješavanje problema i stvaranje pozitivne promjene u karijeri i životu.

🌄 🌞 Planinarenje po predivnoj planini u okolini Sarajeva.

😍 🚶‍♂️🚶‍♂️🚶‍♂️ Druženje sa empatičnom i podržavajućom grupom drugih ambicioznih lidera i profesionalaca koji isto kao i Vi žele unaprijediti svoje zdravlje i performanse.

🌟💪💪 Stručna podrška i vodstvo iskusnih profesionalaca:
Elena Babić Đaković – certificirani Mindfulness Life Coach i
Braco Babić – certificirani planinarsko-turistički vodič.

+ 🎁 Bonus: Personalizirana individualna Life Coaching podrška nakon radionice.

🔴 Broj mjesta je ograničen. Prijavite se već danas dok još ima mjesta i osigurajte mjesto za sebe i svoje kolege ili prijatelje, po promotivnoj cijeni!

% 🎁 Dijeljenjem ove objave dobijate popust na učešće Vas ili osobe koja dođe po Vašoj preporuci na radionicu.

Ne dozvolite da Vas stres sabotira na putu do Vašeg cilja.

Ne čekajte da Vam se desi bolest da biste nešto promijenili!

Iskoristite ovu jedinstvenu priliku.

Krenite sa nama u planinu i uz moju podršku i primjenu svega što ćete naučiti od mene taj dan, živite i radite sa manje stresa, više energije, postignute svoje ciljeve sa lakoćom, i ostanite zdravi.

Zapišite datum u kalendar!

10. maj 2025.g. – Mindfulness & Coaching Masterclass u prirodi – sa Elenom i Bracom

Osigurajte svoje mjesto već danas.

Prijavite se na Masterclass ovdje

Život brzo prolazi. Živite svjesno!

Elena Babić-Đaković
Certified Life and Business Coach (ICI), NLP Master (IN), and Mindfulness Intensive Practitioner and Trainer (In-Me), who empowers high-pressure leaders and high achievers to manage their stress better, so they can achieve their goals and succeed without burnout, through my unique blend of NLP Life and Business Coaching and Mindfulness in the middle of nature. Discover more

Follow on LinkedIn / You Tube / Instagram

Park prirode “Učka“

Park prirode “Učka” obuhvata istoimenu planinu i dio područja Ćićarije, a smješten je uz obalu sjevernog Jadrana, te veže Istru i kontinentalni dio Hrvatske. Park se nalazi na području Istarske i Primorsko-goranske županije. Park je ukupne površine 160 km². Najviši vrhovi su Vojak (1396 m/nv) i Veli Planik (1272 m/nv). Park je proglašen zaštićenim područjem 1999. godine. Od 2001. godine je pod upravom Javne ustanove PP “Učka”.
Blizina mora pogoduje specifičnoj klimi i bujnoj vegetaciji do vršnih predjela. Mnoge rijetke životinjske i biljne vrste se stoga mogu naći u rezervatu. Na vršnom grebenu Učke obitava stenoendem Učkarski zvončić (Campula tomamasiniana) a unutar zaštićenog prirodnog područja nalazi se geomorfološki spomenik Vela (Vranjska) draga, koji je tokom dugog geološkog razdoblja poprimio svoj sadašnji izgled.
Učka, kao i Ćićarija, oduvijek je svojom ljepotom privlačila mnogobrojne planinare i ljubitelje prirode da uživaju u zelenilu livada i šuma koje krase ovo planinsko područje. Na prijevoju Poklon (922 m/nv) nalazi se planinarski dom. Simbol Parka je kamena kula sagrađena 1911. godine na vrhu Vojak (1396 m/nv), najvišem vrhu planine Učke i poluotoka Istre. Sa vrha kule pružaju se lijepi razgledi na Istru, Riječki i Tršćanski zaljev, planine Gorskog Kotara, slovenske Alpe i italijanske Dolomite.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinarenje u PP “Učka“

Prvu planinarsku kuću na Učki sagradili su 1887. godine članovi bečkog “Österreichisher Touristen Club” u doba vladavine Austro-Ugarske Monarhije. Kuća je sagrađena na prijevoju Poklon nadmorske visine 922 m, između Učke i Ćićarije. Kuća je nosila naziv “Kronprinzessin Stephanie Schutzhaus” a za vrijeme vladavine Kraljevine Italije – rifugio “Duchessa d’ Aosta”. Kuća je propala za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Poklon čuva spomen na hodočasnike koji su iz Istre u Rijeku putovali pješice preko planine Učke te bi se, kada su prvi put ugledali zavjetnu crkvu Gospe Trsatske, na prijevoju prekrižili i poklonili – po tome je dobio ime.

Današnji planinarski dom na Poklonu sagradili su članovi Planinarskog društva “Opatija” (1965. god.). Dom je smješten uz samu cestu Vranja – Veprinac. Bio je tada jedini planinarski doma na Učki. Dom ima kuhinju, trpezariju i 2 sobe sa 14 kreveta, raspolaže tekućom vodom, sanitarnim čvorom i elektrikom. Otvoren je i opskrbljen vikendom i praznicima. Pristup automobilom iz Rijeke do pl. doma “Poklon”: putem E751 28,1 km ili putem Ul. Istarske divizije 28.9 km.

Prijevoj Poklon je najčešća polazna tačka za uspon na najviši vrh Učke – Vojak (1396 m/nv). Od Poklona do vrha Vojak potrebno je 1½ sat hoda. To je najkraći pješački uspon na ovaj vrh, te nije kondicijski zahtjevan. Staza je prikladna za sve uzraste. Putokazi i planinarske markacije na stazi su pregledne. Pokraj staze na nekoliko mjesta su postavljene edukativne info-table o biljnom pokrovu i životinjskom svijeta koji obitava u rezervatu. Ukupno vrijeme trajanja pješačke ture ovim pravcem (sa razgledanjem i povratkom) je oko 3 sata hoda.

Kula “Vojak”

Na najvišem vrhu planine Učke – Vojak (1396 m/nv) nalazi se kamena kula, visoka 4 m. Kulu su sagradili 1911. godine članovi bečkog “Österreichisher Touristen Club” u doba Austro-Ugarske Monarhije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata kula je bila u funkciji austougarske ratnopomorske promatračnice. Nedugo nakon završetka rata, vlasništvo i skrb nad kulom pripalo je riječkom ogranku talijanskog alpinističkog kluba “Sezione di Fiume del C.A.I. (Club alpino italiano).

Nakon proglašenja planinskog masiva Učke i dijela Ćićarije Parkom prirode “Učka” (1999. god.), kula na Vojaku je postala njegovim simbolom. Javna ustanova Park prirode “Učka” s ciljem očuvanja kulturnopovijesne baštine u potpunosti je obnovila kulu (2004. god.). U unutrašnjosti kule je uređen info-punkt i suvenirnica, a na vrhu se nalazi vidikovac sa teleskopom. Metalni žig namjenjen planinarima, da ga mogu za uspomenu otisnuti u svoj dnevnik, ugrađen je u stijenu koja se nalazi u blizini kule.
Kad je vedro vrijeme sa kule se mogu vidjeti, u krugu od 360º, mnogi vrhovi planina u slovenskim Alpama, Gorskom Kotaru i Istri: Grintovec, Snježnik-slovenački, Obruč, Risnjak, Bjelolasica, Viševica, Mali Rajinac, Televrin, Sisol, Slavnik, Triglav, Nanos i Planik. Lijepi su i razgledi na poluotok Istru, Riječki i Tršćanski zaljev i italijanske Dolomite.

Vela (Vranjska) draga

Ovaj lokalitet nalazi se na zapadnoj padini Učke i zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode. Odlikuje se krečnjačkim stupovima i stijenama koje predstavljaju izuzetnu geomorfološku i pejzažnu vrijednost. Sadašnji je izgled Vela (Vranjska) draga poprimila postepenom i dugotrajnom erozijom i okršavanjem. U odlomcima stijena na siparu vidljivi su brojni fosilni ostaci različitih foraminifera i školjaka koji svjedoče o bogatoj geološkoj povijesti i paleookolišu u kojem su živjeli. Uz jedinstvena geološka obilježja Vela (Vranjska) draga posjeduje i brojne druge: pripadnike rijetke ornitofaune, arheološke nalaze iz špilje Pupićina peć, te raznoliku floru.

Vitki stjenoviti stupovi visine do 50 m u kanjonu privukli su 1931. godine alpiniste iz Trsta a predvodio ih je Emilio Comici (promotor prve italijanske penjačke škole). Uskoro su postali popularno penjačko vježbalište i za alpiniste iz Rijeke. Ukupno je ispenjano 16 prvenstvenih smjeri. Danas je jedno je od najpoznatijih vježbališta za poklonike slobodnog penjanja u Hrvatskoj.

Naslovna slika: Vidikovac na Vojaku, najvišem vrhu Učke (1396 m/nv)

Tvrđave Prilep i Kulina na Bistrici

Tvrđave Prilep i Kulina su smještene jedna nasuprot druge na samom izlazu iz kanjona rijeke Bistrice. Nalaze se oko 2,5 km nizvodno od Miljevine, malog mjesta kod Foče.
Ove dvije srednjovjekovne utvrde nalazile su se na važnom strateškom mjestu, s kojeg se nadziralo cijelo područje i karavanski put još iz vremena Rimljana. Vjerojatno su služile kao kule-stražarnice u širem tvrđavskom sistemu župe Bistrice u Gornjem Podrinju.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Bosna i Hercegovina je jedna od najstarijih država na Balkanu. O njenoj hiljadugodišnjoj postojanosti svjedoče mnogi srednjovjekovni utvrđeni gradovi. Među njima se ubrajaju i tvrđave Prilep i Kulina na Bistrici.

Tvrđava Prilep

Prilep je smješten na desnoj strani kanjona Bistrice na lokalitetu Hodža (791 m/nv), kod sela Gornja Kuta. Srednjovjekovni grad Prilep spominje se u dubrovačkim izvorima 28.2.1392. godine. U posjedu herceg Stjepana Vukčića Kosače spominje se 1454. godine. Pod Osmansku vlast pao je 1465-66. godine. Nema podataka da li su Osmanlije u njemu držali posadu. Nema ni tragova tabija. Arheolozi nisu istraživali ovaj grad. Ostaci grada su sada obrasli šikarom i visokom vegetacijom.
Grad se sastojao od glavne utvrde i većeg prostora nepravilnog četvorougla ograđenog bedemima veličine 38 x 35 m. U ovom povelikom oboru bilo je nekoliko stambenih zgrada čiji su ostaci i danas vidljivi. Glavna utvrda se sastojala od tri kvadratične kule od kojih su prva i druga bile povezane bedemom, dok je treća, slobodnostojeća bila zaštićena vlastitim bedemom sa tri strane. Prva kula je imala vanjsku stranu kvadrata oko 4 m, druga oko 5,5 m, a treća oko 5 m. Debljina zidova kula je bila oko 1,20 m, a debljina je varirala od 0,70 m – 1,00 m. Ukupna površina grada je oko 150 m².
Prilep je velika utvrda priljepljena uz liticu, odakle mu vjerovatno potječe naziv.
U podnožju prve kule na sjevernoj strani nalazi se manja pećina sa grobnicom. Sarkofag u grobnici je isklesan u “živoj“ stijeni. Nema podataka ko je ovdje bio sahranjen. U blizini utvrde se nalazi srednjovjekovna nekropola sa nekoliko stećaka.

Tvrđava Kulina

Kulina je smještena na lijevoj strani kanjona Bistrice na lokalitetu Čelina (830 m/nv), kod sela Donji Budanj. Pretpostavlja se da je tvrđava sagrađena u 14-15. vijeku. Prema ovoj dataciji bila je u posjedu vlastele iz dinastije Kosača. Ne pominje se u dosad poznatim pisanim izvorima. Arheolozi nisu istraživali ovaj grad. Ostaci grada su sada obrasli šikarom i visokom vegetacijom.
Tvrđava je sagrađena na najvišem tjemenu litice visoke oko 350 m. Osnovu utvrđenja čine bedemi koji zatvaraju plato ukupne površine oko 65 m². U sjeverozapadnom dijelu otkriveni su tragovi četiri polukružne kule prečnika 2,5 m. Utvrđenje je imalo dvije zgrade veličine 4 x 9 m i cisternu za vodu čiji su ostaci i danas vidljivi. Pokraj ostataka utvde se nalaze i dvije kamene stolice (sofe) isklesane u “živoj” stijeni. Sa vidikovca kod tvrđave se pruža lijep pogled na kanjon rijeke Bistrice, susjednu tvrđavu Prilep, sela Donja i Gornja Kuta i vrh Kmur (1508 m/nv).
U blizini sela Donji Budanj (680 m/nv) se nalaze i pješčane piramide kao jedinstven prirodni fenomen zanimljive forme i kolorita. Na tom se području nalaze i četiri pećine: Tamnica, Toplica, Ledenjača i Mala Kutlača. Na Čelini se nalazi i srednovjekovna nekropola Grabe sa nekoliko stećaka.

Ekipa BHRT je posjetila tvrđave Prilep i Kulinu na Bistrici i zabilježila u kakvom su stanju danas. Pogledajte dokumentarni film koji je tom prilikom snimljen, kliknite na link:

Naslovna slika: Panorama sa vidikovca na Kulini (830 m/nv)

Mindfulness: Vaš štit od stresa u savremenom svijetu

Pronađite svoj unutrašnji mir i postignite uspjeh, bez sagorijevanja.

U današnjem svijetu, obilježenom globalnim izazovima, mnogi se suočavaju s visokom dozom stresa. Ratovi, sukobi, inflacija, konstantan pritisak na poslu, lični problemi i svakodnevna životna borba utiču na naše mentalno i fizičko zdravlje. Visok krvni pritisak, ubrzan rad srca, emocionalna nestabilnost, gubitak energije, samo su neke od posljedica stresa.

Kako, usprkos tolikom stresu, ostati pametan i zdrav i pri tome još i uspjeti?

Ovo pitanje posebno pogađa lidere, menadžere i ambiciozne prezaposlene profesionalce koji se svakodnevno suočavaju s pritiscima i često cijenu svog uspjeha plaćaju zdravljem.

Odgovor se krije u praktikovanju Mindfulness-a.

Šta je Mindfulness?

Mindfulness je drevna vještina svjesnog usmjeravanja pažnje na sadašnji trenutak.

Iako ga često povezuju sa relaksacijom, Mindfulness nije tu da bismo se mi osjećali bolje, već da bismo postali bolji.

Mindfulness praksa obuhvata meditacije, vježbe disanja, meditativne šetnje, pokret i životne stavove. To je način života i filozofija koja današnjim liderima, menadžerima i ambicioznim profesionalcima može pomoći da:

Upravljaju stresom i ostanu zdravi.
Poboljšaju koncentraciju i donose ispravne odluke.
Razviju emocionalnu i socijalnu inteligenciju.

U današnjem svijetu, stres je neizbježan. Mindfulness nam pomaže da se nosimo s izazovima s lakoćom i sačuvamo zdravlje. U tome je ključna naša sposobnost da se nosimo sa problemima. Problemi će se uvijek pojavljivati, ali naša sposobnost da ih rješavamo se također može razvijati. Kroz redovno praktikovanje mindfulness tehnika, povećavamo našu mentalnu snagu i svakodnevno sebi stvaramo trenutke mentalnog odmora.

Za donošenje racionalnih i ispravnih odluka, lideri, menadžeri i profesionalci moraju posjedovati stabilan i fokusiran um. Mindfulness nam pomaže da upravljamo svojim mislima i emocijama. Mi nismo naše misli. Naš um je alat kojim mi možemo i trebamo upravljati, a ne da on upravlja nama. Lideri, menadžeri i profesionalci koji prakticiraju Mindfulness, efikasno usmjeravaju svoju energiju, održavaju svoje pshofizičko stanje u optimalnom stanju, postižu uspjeh lakše i grade kvalitetne odnose.

Uspješni lideri, menadžeri i profesionalci su svjesni svojih i tuđih emocija. Mindfulness im pomaže da budu prisutni u interakciji s drugima, stvarajući tako kvalitetne veze i snažan pozitivan uticaj na svoju okolinu.

Jednom od tehnika svjesnog disanja, fokusirajući se na sadašnji trenutak, postižemo usporavanje otkucaja srca, snižavanje krvnog pritiska i smanjenje stresa. Kroz redovnu praksu, razvijamo unutrašnji mir i spokoj.

Kako Mindfulness pomaže u postizanju uspjeha?

Uspješni ljudi znaju da je njihovo zdravlje ključno za dugoročni uspjeh.

Mindfulness liderima, menadžerima i ambicioznim profesionalcima omogućuje da:

Ostanu mentalno i fizički zdravi, usprkos pritiscima.
Postignu ciljeve i uspjeh, bez sagorijevanja.
Ostanu sabrani i fokusirani na rješenja.
Donose promišljene odluke.
Efikasno upravljaju svojom energijom i vremenom.
Inspiriraju i motiviraju svoj tim.
Imaju kvalitetne ljudske odnose.
Žive ispunjeno, sa više zadovoljstva.

O meni

Kao neko ko je prevazišao ekstremno stresne situacije, znam iz prve ruke koliko stres može naškoditi zdravlju. Također znam koliko Mindfulness donosi olakšanje i lično ga praktikujem svakodnevno. Kada god je moguće, to radim u prirodi, na mjestima koja me ispunjavaju energijom, gdje se mogu povezati sa sobom i univerzumom na dubokom nivou. Naročito volim raditi Mindfulness pokret koji je proizašao iz Ći Gonga i hodati svjesno po našim planinama, što se malo i vidi na videu.

🌿 Pridružite mi se na trenutak u mojoj mindful šetnji šumom do skrivenog vodopada i uživajte u zvuku vode.

Sada, kao certificirani NLP Life & Business Coach, certificirani Mindfulness Intensive praktičar, a uskoro i certificirana Mindfulness trenerica In-Me (april 2025.), moja misija je osnažiti druge lidere i ambiciozne profesionalce da se bolje nose sa stresom, postignu uspjeh i pritom ostanu zdravi.

Ukoliko ste pod stresom i osjećate se uznemireni zbog neke situacije, evo šta možete učiniti za sebe već danas, sami, a jednostavno je.

Odvojite par trenutaka za sebe.
Zastanite.
Obratite pažnju na svoju okolinu.
Šta vidite, čujete, osjetite?
Zatim se fokusirajte na svoje disanje i dišite.
Udahnite 4 sekunde – zadržite dah 7 sekundi, izdahnite 8 sekundi.
Ponovite onoliko puta koliko Vam godi, dok ne osjetite da ste mentalno tu i da ste bolje, smireni.

Ovom vježbom ćete se opustiti, a može Vam pomoći i navečer da lakše zaspite.

4 sekunde udah – 7 zadrži dah – 8 izdah

Ovo je samo jedna od tehnika disanja. Svjesno disanje je jednostavna, a moćna tehnika kojom možemo da se oslobodimo osjećaja napetosti i prepterećenosti ili ako smo iscrpljeni, da se energiziramo.

Integracija u medicini i psihologiji

Zvanična medicina često samo smanjuje ili uklanja simptome uzrokovane stresom, ali ne rješava uzrok.

Mindfulness i koučing mogu da ponude snažnu podršku i nadopunu zvaničnoj zapadnoj medicini, ali je važno naglasiti da nisu zamjena za nju.

U radu sa svojim klijentima, kroz Mindfulness ih učim kako da se iznesu sa stresom i očuvaju svoje zdravlje, dok ih kroz koučing vodim ka rješenju problema i otklanjaju uzroka stresa, stvarajući pozitivnu promjenu u životu.

S obzirom na to da je Mindfulness priznat kao terapijska tehnika i sve se više integriše u psihološke programe za očuvanje mentalnog zdravlja širom svijeta, kombinacija ovih pristupa, ukoliko je potrebno, omogućava da klijenti postignu cjelovitiji i dugoročniji napredak po pitanju svog zdravlja.

Ako osjetite posljedice stresa po svoje zdravlje ili ga želite sačuvati, pozivam Vas na Mindfulness put buđenja svjesnosti:

Kroz moje transformativne radionice, individualne sesije i grupne treninge u prirodi, i Vi možete:

Ovladati vještinama upravljanja stresom.
Sačuvati i unaprijediti svoje psihofizičko stanje.
Izgraditi mentalnu snagu.
Unaprijediti emocionalnu i socijalnu inteligenciju.
Obnoviti životnu energiju i poboljšati san.
Postići svoje ciljeve, bez izgaranja.
Osloboditi se uzroka stresa i riješiti probleme koji Vas već dugo muče.
Kreirati pozitivnu životnu promjenu.
Integrirati Mindfulness u svoj svakodnevni život.
Povezati se sa sobom i prirodom na dubokom nivou.

Ja sam Elena Babić- Đaković, certificirana životna i poslovna trenerica (ICI), NLP Master (IN), certificirana Mindfulness Intensiv praktičarka (In-Me), a uskoro i certificirana Mindfulness trenerica (april 2025.). Osnažujem lidere, menadžere i ambiciozne profesionalce koji su pod pritiskom, da bolje upravljaju stresom i iznesu se sa svojim izazovima, naprave pozitivnu promjenu u životu i karijeri i postignu uspjeh kojem teže, bez žrtvovanja svog zdravlja. Kroz jedinstvene transformativne radionice, online, uživo u Sarajevu ili na okolnim planinama, podržavam svoje klijente kroz individualne, timske i grupne sesije i radionice.

Tri su načina kako Vas mogu podržati:

Individualne sesije
Grupne radonice
Rad sa timovima

Ne dozvolite da Vam stres i preopterećenost ugroze zdravlje i spriječe Vas da ostvarite svoj puni potencijal.

Ostvarujte svoje ciljeve sa lakoćom, zdravi i puni energije.

Prvi korak ka tome je da se upoznamo, da saznate više kako uz moju podršku možete uvesti Mindfulness u svoj život.

Rezervišite termin koji Vam odgovara na linku ispod, i vidimo se uskoro.

Zakažite besplatan 15-min video poziv

Želite saznati više o ovoj temi?

Pišite mi u komentarima, rado ću odgovoriti na Vaša pitanja.

Život brzo prolazi. Živite svjesno!

Follow on LinkedIn / You Tube / Instagram

Braco Babić: Planinarenje je moj način života

Joker PodCast Lutrija BiH;
Urednik i voditelj: Sanjin Latifić;
Gost: Braco Babić, planinarsko-turistički vodič;
Sarajevo, 14.02.2025. god.

Kažu da u planinama živi sloboda. Čovjek se u planini na svježem i čistom zraku osjeća ugodno, fizički se osjeća bolje i duhovno vedrije. Kažu i da smo uistinu bili samo na onim mjestima do kojih smo došli pješke.
Danas se družimo sa čovjekom koji se upravo pješice popeo na brojne planinske vrhove. Gospodin Braco Babić već više od šest decenija gaji jedinstvenu strast i entuzijazam kada je planinarenje u pitanju i veliko je zadovoljstvo ugostiti ga u Joker Podcastu Lutrija BiH.
Vedro gospodine Braco, dobro došli i hvala na izdvojenom vremenu.