PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Riješite se stresa kroz Mindfulness & Coaching u prirodi

Stalno ste napeti i zabrinuti? Osjećate se iscrpljeno i bez energije? Teško se nosite sa ljudima, lako eksplodirate? Toliko ste pod stresom da Vam je zdravlje postalo ugroženo? Želite postići toliko toga, ali ne možete da se fokusirate? Opterećeni ste i jednostavno ne znate više kako dalje? Osjećate da Vam treba promjena u životu ili karijeri, ali se ne usuđujete da je napravite?

Ako ste se negdje prepoznali, u ovom članku saznajte kako Vam Outdoor Coaching i Mindfulness u prirodi mogu donijeti olakšanje za situaciju u kojoj se trenutno nalazite.

Kao Certificirani Life & Business Coach, NLP Master i Mindfulness praktičar osnažujem ambiciozne profesionalce i lidere koji su pod stresom da prevaziđu svoje izazove, i postignu uspjeh kojem teže u karijeri i životu, minimizirajući stres i prevenirajući sagorijevanje.

U saradnji sa Bracom Babićem, našim iskusnim planinarsko-turističkim vodičem, osnažujem ih u prirodnom okruženju, na predivnim planinama oko Sarajeva. Na samo 45-minuta udaljenosti od grada, mi Vas možemo odvesti u netaknutu prirodu gdje ćete uz moju podršku Vi ili Vaš tim:

Otpustiti stres i povećati svoju otpornost na stresne situacije.
Naučiti efikasne Mindfulness tehnike za upravljanje stresom, svojim mislima i emocijama, koje kasnije možete raditi samostalno.
Meditirati u predivnoj prirodi i postati svjesni sadašnjeg trenutka.
Uspostaviti duboku vezu sa samim sobom i pronaći unutrašnji mir.
Otkriti opcije i strategije kako da napredujete u karijeri i životu usprkos pritiscima pod kojima se nalazite.
Prevazići svoje izazove i isplanirati pozitivnu životnu ili poslovnu promjenu.
Razviti novi pogled na svoj život i karijeru.
Obnoviti svoju životnu energiju i podići optimizam.
Sačuvati svoje zdravlje i poboljšati san.
Vidjeti predivne planinske predjele, disati čisti planinski zrak i relaksirati se potpuno na fizičkom i mentalnom nivou.
Doživjeti transformativnu moć Life Coachinga i Mindfulnessa uz moju stručnu podršku.

Znam jako dobro kako je biti na Vašem mjestu. Preživjela sam ektremno stresne situacije i mnogo godina sam bila u potrazi za pravim rješenjem za svoje lične probleme. Mindful način razmišljanja i života mi je donio mir i zato preporučujem da ovu vještinu usvoje sve osobe koje su izložene akutnim stresnim situacijama ili pate od posljedica hroničnog stresa, depresije, PTSP-a, paničnih napada, ili su jednostavno preplavljene brigama, strahovima i pritiscima svakodnevnog života. Osim toga Mindfulness znanstveno dokazano smanjuje simptome anksioznosti, depresije, burnouta, a povećava fokus, pažnju, produktivnost, poboljšava socijalne vještine i međuljudske odnose i općenito kvalitet života.

Life Coaching i Mindfulness u prirodi nije običan izlet. Iako na videu sve djeluje jednostavno, kao šetnja sa nekim laganim vježbama, u pitanju je intenzivan unutrašnji rad. Sva promjena se dešava u Vama, iznutra, kroz Vaše misaone procese, kroz buđenje svjesnosti, kroz meditativne šetnje, Mindfulness vježbe svjesnog disanja i pokreta, i kroz Life Coaching razgovor. Uz moju podršku naučićete kako da uspostavite kontrolu nad svojim mislima, kako da upravljate svojim emocijama, ponašanjem i postanete spremni da napravite ciljanu pozitivnu životnu ili poslovnu promjenu koju želite.

Nakon ciklusa sesija ili jednodnevnog boravka u prirodi moji klijenti su osnaženi i spremni da žive i rade u miru sa sobom i drugim ljudima i svim što se dešava oko njih. Imaju jasnoću šta žele postići, strategiju uspjeha kojom će to postići, pobjednički način razmišljanja, metode i alate da se iznesu sa svim preprekama na koje će naići. Sposobni su da postignu svoj cilj i uspjeh, a da na tom putu ostanu zdravi i u punoj mentalnoj snazi do kraja.

Ako želite, možete probati jednu veoma jednostavnu Mindfulness vježbu svjesnog disanja, koja je prikazana na videu.

Dok podižete ruke udahnite i brojite do 5.
Dok spuštate ruke izdišite i brojite do 5.
Uradite 10 ponavljanja.

Ovom vježbom postajete svjesni sadašnjeg trenutka, svjesni svoga tijela, svega što se dešava tu i sada, uspostavljate normalan ritam otkucaja srca i ravnomjerano disanje. Povećavate strpljenje. Vježbu možete raditi i kod svoje kuće, a ako ste u prilici probajte u prirodi na čistom zraku.

Naizgled ove vježbe su proste, ali probajte i vidjećete da je vrlo teško današnjem čovjeku usporiti, biti prisutan mentalno ovdje i sada.

Mindfulness vježbe nisu same sebi svrha. Cilj je da kroz Mindfulness trening osposobite sebe da se sa lakoćom iznesete sa stresnim i izazovnim situacijama kada naiđu. Da prođete kroz njih netaknuti, riješite situaciju i sačuvate svoj mir i zdravlje.

Ako osjećate da ne možete više da se iznesete sa stresnim situacijama sami, i sve što ste probali do sada nije dalo rezultate, javite se slobodno i saznajte kako Vam Life Coaching i Mindfulness u prirodi uz moju podršku mogu pomoći da pronađete svoj mir i sačuvate zdravlje.

Tri su načina kako Vas kao Certificirani Life & Business Coach, NLP Master i Mindfulness praktičar mogu podržati:

Kroz individualne Coaching sesije
Grupne radionice
Grupne Coaching radionice za timove

Sesije su moguće na Bosanskom i Engleskom jeziku.

Sada kada znate za metode kojima možete sebi značajno unaprijediti kvalitet života nemojte sebe i dalje iscrpljivati strahovima i brigama. Osnažite se da se lakše iznesete sa životom i dođete do svojih ciljeva, zdravi.

Svi poznati najuspješniji ljudi imali su svog Life Coacha koji ih je ohrabrio, osnažio i pokazao im pravi put kako da uspiju i da svoj um, tijelo i duh održavaju u optimalnom stanju za uspjeh.

A sada to možete i Vi.

Postanite otporni na stres i živite i radite sa lakoćom, puni životne energije i zadovoljstva.

Kada budete spremni, na linku ispod zakažite svoj besplatan 15-min. razgovor i saznajte više.

Zakažite 15-min info razgovor

OUTDOOR COACHING I MINDFULNESS
ZA TIMOVE

Lider ste i osjećate da Vam je potrebno da napunite svoje baterije, fokusirate svoj um i pronađete svoj unutrašnji mir?

Želite da unaprijedite motivaciju, produktivnost, mentalno i fizičko zdravlje Vašeg tima kako biste zajedno ostvarili sjajne rezultate u 2025. godini?

Evo nekoliko najvećih benefita koje možete dobiti kroz timski coaching i mindfulness u prirodi:

Lakše donošenje odluka.
Unaprijeđena emocionalna inteligencija.
Povećana otpornost i razvijene vještine upravljanja stresom.
Povećan fokus i produktivnost tima.
Bolja komunikacija i odnosi unutar tima.
Reduciran stres i sprječeno izgaranje na poslu.
Povećana kreativnost, inovativnost i sposobnost rješavanja problema.
Osnažen i povezan tim u jedinstvenu, motiviranu i zdravu zajednicu, spremnu da zajedno postigne poslovne ciljeve.

🌟Ukoliko i Vi želite unaprijediti sebe i performase svoga tima, pridružite nam se na grupnim sesijama ili jednodnevnim grupnim ritritima na prekrasnim planinama oko Sarajeva. Uronite u transformativno iskustvo u prirodi i doživite moć Life & Business Coachinga i Mindfulenssa uz moju podršku što će unaprijediti Vas i Vaš tim da postignete svoj puni potencijal. 🌄🌲🚶‍♂️🧘‍♀️😊🔋

Želite saznati više?

Zakažite 15-min. informativni razgovor

Život brzo prolazi. Živite svjesno!

Elena Babić-Đaković
Certified Life & Business Coach – ICI, NLP Master & Mindfulness practitioner who empowers ambitious professionals and leaders to overcome challenges and achieve success with a new winner's mindset, all while minimizing stress and preventing burnout. Discover more

Follow on LinkedIn / You Tube / Instagram

Z. Bibanović, BiH – kulturna kapija Evrope

Knjiga Bosna i Hercegovina – kulturna kapija Evrope, na revijalan način, kroz odabrane primjere, interpretira osobenosti kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Smatra se veoma važnim doprinosom u rekonstruiranju bosanskohercegovačkog identiteta koji nije neka nadnarodna tvorevina već civilizacijski proces koji traje na našem tlu od početaka pisane historije.
Spomenici materijalne i duhovne kulture svjedoče o civilizacijskim dostignućima naših predaka, a njihovo poznavanje i očuvanost svjedoči o stupnju našeg odgoja i obrazovanosti, a time i stupnju opće kulture. Zaštita kulturnog naslijeđa u svakom društvu i zajednici predstavlja kompleksan spektar stručnih, organizacionih i tehničko-tehnoloških postupaka sa ciljem da se isto sačuva u izvornom obliku. U našoj zemlji se ovom važnom društveno-kulturnom segmentu ne poklanja potrebna pažnja. Stanje je posebno usložnjeno ratnim i poslijeratnim prilikama, gdje su kulturno naslijeđe i kultura uopće ostale na margini. Uništavanje naslijeđa dovodi do razorenosti sustava baštine Bosne i Hercegovine. Stoga bismo svi zajedno trebali raditi na zaštiti i očuvanju naše baštine za buduće generacije.
Knjiga Bosna i Hercegovina – kulturna kapija Evrope, je svojevrsni nacionalni kulturni i prirodni bedeker (Karl Baedecker izdavač prvih turističkih vodiča), prvenstveno namijenjena menadžmentu i djelatnicima u turizmu i kulturi, djelatnicima u dodirnim sektorima privrede, dijaspori, diplomatiji, budućim investitorima (storytelling), umjereno ambicioznim istraživačima i općenito kolekcionarima uspomena i saznanja svih profesija.

Urednik: Braco Babić

Impressum

Naziv djela: Bosna i Hercegovina – kulturna kapija Evrope
Autor i izdavač: Zoran Bibanović
Biblioteka: Nacionalno blago Bosne i Hercegovine
Urednik: Braco Babić
Recenzenti: prof. dr. Adnan Busuladžić, prof. dr. Muriz Spahić
Lektor: Bojan Aleksić
Dizajn korica: Adis Elias Fejzić
DTP i grafička priprema: Feđa Maunagić
Štampa: Štamparija Fojnica
Za štampariju: Mirsad Mujčić
Godina izdanja: 2023.
Podržano od: Udruženje/Udruga turističkih agencija BiH – UTA BiH
————————————————–
ISBN 978 – 9926 – 38 – 026 – 7
CIP zapis dostupan u COBISS sistemu
Nacionalne i univerzitetske biblioteke
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
pod ID brojem 57303558
————————————————–
Knjiga je realizirana u sklopu projekta “Doprinos mreža OCD unapređenju kulturne baštine BiH”, koji finansira Evropska unija, a implementira Asosijacija za interkulturalne aktivnosti i spašavanje nasljeđa u BiH – IAISN, iz Sarajeva, sa partnerima Fondacija lokalne demokrtije – FLD, iz Sarajeva, Udruženjem građana ”Don”, iz Prijedora i Udruženjem ”Toper”, iz Doboja.
Iznesena stajališta u knjizi izražavaju mišljenje autora i kao takva ne predstavlja službene stavove Evropske unije.
————————————————–
Knjiga ima 432 stranice na formatu 165 x 240 mm s tvrdim uvezom. Ilustrovana je crno bijelim fotografijama (218). Knjiga je konceptualno uređena iz dva dijela. Prvi dio ima šest a drugi osam poglavlja.

Knjiga se može kupiti narudžbom na e-mail adresu: bibanoviczoran@gmail.com ili pozivom na tel. br.: +387 (0) 61/724 – 600 (Zoran Bibanović). Plaćanje prilikom pouzeča.

Promocija knjige je održana 29. februara 2024. godine, u izložbenom prostoru Bosanskog kulturnog centra – BKC, u Sarajevu. O knjizi su govorili: mr. sc. Mirzah Fočo, dipl.ing.arh, prof. dr. Muriz Spahić, dr. sc. Mirza Hebib i autor Zoran Bibanović.
————————————————–

SADRŽAJ

Biblioteka Nacionalno blago Bosne i Hercegovine

Biblioteka nacionalno blago Bosne i Hercegovine se bavi izdavanjem knjiga u štampanom i digitalnom obliku sa temama iz kulturnog i prirodnog naslijeđa u kojem se pojam “kultura“ ne odnosi samo na tzv. “visoku kulturu“ (intelektualne, muzičke, umjetničke i književne proizvode) već kulturu u “obuhvatnom značenju“ (način života jednog društva, njegove vrijednosti, praksu, simbole, institucije i ljudske odnose). Industrije kulture donose mnogim zemljama Evrope ogromne prihode, a posebno industrije filma, muzike, muzeologija i festivali, a razvoj kulturnog i eko-turizma imaju nemjerljivi društveni, politički i ekonomski značaj.
Naš prvijenac je knjiga autora Zorana Bibanovića, “Bosna i Hercegovina – kulturna kapija Evrope“, prva revijalna interpretacija Bosne i Hercegovine sa smjernicama za upravljanje i oblikovanje bosanskohercegovačkog kulturnog i eko-turističkog tržišta za međunarodno tržište kulturnog turizma.

Prvi dio

I – KULTURNI VALOVI I RATOVI KAO “VRLINE” STAROG SVIJETA
Mezopotamija i Egipat – darovi Nila, Eufrata i Tigrisa; Umjetnost Egipta i Mezopotamije; Helenski i rimski kulturni valovi; Sjajna antička umjetnost Grčke i Rima; Ranokršćanska i bizantijska umjetnost (od katakombi do bazilika); Podjela Rimskog carstva i propast zapadnog dijela; Crtice o svjetskim religijama i “naše” zajednice; Religijske zajednice Bosne i Hercegovine; Feudalizam, Franačka država, crkvena podjela i križarski ratovi; Marko Polo, Stogodišnji rat, geografska otkrića, izgon Maura i Jevreja; Reformacija, Tridesetogodišnji rat, Westfalski mir i stvaranjen NATO saveza.

II – HISTORIJA ŽELJEZA U BOSNI JE I HISTORIJA KULTURE I CIVILIZACIJE
Tragovi umjetnosti se mogu pratiti od prahistorije; Rimske ceste, terme i rimsko pravo u našim krajevima; Srednjovjekovna Bosna – piši kako govoriš; Stećci – ruševine bosanske Atlantide; Kulturni faktori vrijednosti; Miroslavljevo jevanđelje; Srednjovjekovni bosanski novac i umjetnost; Crkva bosanska, franjevci i zlatno doba Bosne u vremenu kralja Tvrtka I; Bosanski franjevac – Dobri Đuro iz Srebrenice.

III – NOVO DOBA – vrijeme Osmanskog carstva
Ahdnama – preteča evropske Povelje o ljudskim pravima; Islamska, renesansno-katolička i bizantsko-pravoslavna umjetnost; Alhamijado književnost i prvi štampari; Medrese i biblioteke; Dolazak Jevreja i nastanak sevdalinke, zlatno doba fresco slikarstva, bosanski Riječnik, franjevačke ljekaruše…; Položaj nemuslimana u Osmanskom carstvu i ljudska prava; Uništavanje bosanskog plemstva i nestanak bosančice.

IV – MODERNO DOBA – stvaranje nacije
Utjecaji baroka i prosvjetiteljstva – Grand Tour putovanja; Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske Monarhije (1878-1918.); Bosna i Hercegovina u okviru Kraljevine Jugoslavije (1918-1941.); SR Bosna i Hercegovina u okviru SFR Jugoslavije (1945-1991.); Vrijeme Republike Bosne i Hercegovine; Vrijeme Bosne i Hercegovine; Privredna udruživanja kroz historiju; Bosna i Hercegovina ratno poprište Evrope XX-og stoljeća.

V – CRTICE IZ HISTORIJE UMJETNOSTI XIX I XX STOLJEĆA
Umjetničke tendencije u Evropi XIX stoljeća i Ferdinand Hodler; Kraj epohe klasične umjetnosti; Bauhaus i “naš” Selman Selmanagić; Evropa XXI stoljeća i novi mediji.

VI – KULTNA MJESTA BOSNE I HERCEGOVINE
Kultno mjesto Jevreja; Kultna mjesta pravoslavnih; Kultna mjesta katolika; Kultna mjesta muslimana; Jedinstveni obred na svijetu – poželi želju na način Sarajlija i ona će ti se ispuniti.

Drugi dio

I – OSNOVE PRAVNOG OKVIRA EU

Evropska unija i institucije; Regionalizacija EU; Makro region Alpe i Jadransko-Jonska makroregija; Bosna i Hercegovina je jedna od najstrijih mediteranskih zemalja Evrope.

II – TURISTIČKI MULTIPROIZVOD BOSNE I HERCEGOVINE

III – TURISTIČKA GEOGRAFIJA I TURISTIČKI RESURSI
Klima; Geomorfološki resursi – reljef; Hidrografski resursi; Biogeografski resursi; Prirodni pejzaži; Šume Bosne i Hercegovine; Zaštićena područja prirode; Interpretacija antropogenih resursa kroz odabrane primjere.

IV – RAZVOJ AKTIVNOSTI U PRIRODI
Razvoj planinarstva kao ključne aktivnosti u prirodi; Razvoj planinarstva u Bosni i Hercegovini; Razvoj skijanja kao druge ključne aktivnosti u prirodi Evrope; Razvoj skijanja u Bosni i Hercegovini; Ostale važne aktivnosti u prirodi.

V – BOSNA I HERCEGOVINA – prostor i vrijeme
Sarajevo – kristalna kugla vračare; Belle epoque u Sarajevu; Historija je pripremila novo zlatno doba Sarajeva; Stolac – grad četiri velike svjetske tajne; Kulen Vakuf – zeleno srce NP Una; Trebinje – Trnoružica na vodenim ponorima; Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu; Mostar i Čapljina – gradovi sunca, mjeseca i njegove sestrice zvijezde Danice; Šta je ta Srebrenica?; Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine na listama UNESCO; Popis pokretne kulturne baštine rasute po evropskim državama.

VI – MARKETING (Strategije, brendovi, promocije)
Upravljanje nacionalnim blagom Bosne i Hercegovine; Bosna i Hercegovina – kulturna kapija Evrope.

VII – REGIONALNI KURIOZITETI
Priča o Istočnobosanskom i Bosanskom boru; Hipoteze.

VIII – OBRAZOVANJE I ZDRASTVENA KULTURA
Legende o zmiji (zmaju), pijetlu i kultu Asklepija (Eskulapa); Crtice iz historije zdravstvene kulture u Bosni i Hercegovini.

Bilješka o autoru

Zoran Bibanović je autor više knjiga, priručnika za obuku specijaliziranog osoblja u turističkim agencijama, koautor brojnih razvojnih projekata i manifestacija, turističkih programa, mnogobrojnih kolumni i član KOR-a za izradu Razvojnih strategija Kantona Sarajevo.
Dugogodišnji je djelatnik u industriji turizma, specijaliziran na poslovima strateškog razvoja turizma u Bosni i Hercegovini. Veliki zagovornik oblikovanja kulturnog i eko-turističkog tržišta Sarajeva za međunarodno tržište turizma i pokretanje stalne manifestacije Kulturni forum Sarajevo.
Za doprinos u razvoju industrije kulturnog turizma dobitnik je nekoliko domaćih i međunarodnih priznanja.

Bjelašnica, na snježnim vrhovima Oblja

Obalj je visoki planinski masiv koji se nalazi oko 4 km zračne linije jugozapadno od najvišeg vrha Bjelašnice (2067 m/nv). Masiv Oblja je oivičen na istočnoj strani dolinom Studenog potoka, na zapadu Poljem i Mrkovaljem, na sjeveru Crvenim klancem i Dugim poljem, na jugu kanjonom rijeke Rakitnice.
Najviši vrh u masivu Oblja je na 1896 m nadmorske visine i istoimenog je naziva. Ostali vrhovi su: Ograđenik (1843 m), Rasuha (1842 m), Kobilica (1826 m), Ledni kuk (1754 m), Obli kuk (1750 m), Saruk (1726 m) i Javorska glavica (1651 m).
U podnožju Oblja na istočnoj strani je smješteno selo Umoljani (1353 m/nv) a na zapadnoj Gornji Lukomir (1472 m/nv). Područje u kojem se nalazi Obalj poznato je po nazivu Zabjelašnica. Od Sarajeva je udaljeno oko 50 km. Prostire se između Bjelašnice, Treskavice i Visočice gdje su sva sela smještena iznad 1200 m nadmorske visine. Različiti profili posjetilaca, od običnog turiste do iskusnog avanturiste, u ovom području mogu naći predjele pogodne za planinarenje, kanjoning i brdski biciklizam.
Pristup na najviši vrh Oblja je lijepa i izazovna planinarska tura. Polazna tačka je selo Umoljani. Uspon vodi planinarskom markiranom stazom na pravcu: katun Gradina – vrh Saruk – vrh Obli kuk – vrh Obalj (3½ sati hoda).
Uspon na vrh Obalj se može izvesti i kružnom turom. Sa vrha predhodno treba sići u selo Gornji Lukomir (45 minuta hoda) a dalje nastaviti planinarskom markiranom stazom koja jednim dijelom prolazi iznad kanjona rijeke Rakitnice na pravcu: Peruće potok – Grabovi hum – Bukov do – Pružine – Studeni potok – vidikovac Rudina – vrelo Sedrenik – džamija u Umoljanima. Kružna tura ukupno traje 8 sati hoda.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Bjelašnica, uspon na vrhove: Saruk, Obli kuk, Obalj i Ledni kuk
(zapis iz mojeg planinarskog dnevnika, 20. januar 2008. god.)

Lijepo vrijeme koje traje bez novih snježnih padavina iskoristili smo kako bi posjetili ovo zanimljivo planinsko područje. Iz Sarajeva smo krenuli rano ujutro regionalnim putem preko Babinog dola, Bijelih voda i sela Šabića. Po dolasku u Umoljane parkiramo automobil u središtu sela kod velike kamene česme. U selu nigdje žive duše. Dok hodamo kroz selo, tišinu remete jedino naši koraci i lajanje pasa.
Uobičajeno je da u ovo doba godine mještani “siđu” u grad dok zima ne prođe i stignu topliji dani. Prolazimo pored kuće staroga hodže Avde Bandića i prisjetih se našeg posljednjeg susreta s njime. Bilo je to prošle godine, u mjesecu februaru, na moju konstataciju da odlično izgleda zbog svojih godina starosti, efendija mi se zahvali i uz osmjeh uputi duhoviti odgovor: “Hvala na komplimentu, može i za ocjenu dva plus“.
Na kraju sela, sa lijeve strane iznad puta je planinarska kuća do koje smo svratili. Kucamo na ulazna vrata jer su bila zaključana ali nema odgovora. Vlasnik pl. kuće je Emin Fatić i vjerojatno je na vrhu Bjelašnice, gdje radi u meteorološkoj stanici. Htjeli smo s njime da popijemo prvu jutarnju kafu ali eto nije nam se dalo. Znači danas od kafe nema ništa. Tako nam i treba, jer smo jutros prošli pokraj kafane “kod Sulje“ u Babinom dolu a mogli smo svratiti na kafu i u Željinom planinarskom domu na Bijelim vodama.

Od mezarja u Umoljanima penjemo se prema česmi pod Gradinom. Na koritu česme stoji daska za pranje rublja sa prakljačom i hrpica oprane ovčje vune koja je sva zaledila. Dalje nastavljamo s usponom do stočarskih koliba na Gradini. Kolibe su smještene na 1490 m nadmorske visine i zametene snijegom. U ljetnom periodu ovo malo naselje potpuno oživi, a na pašnjacima su stada ovaca. I dok stojimo kod koliba i uživamo u pogledu na moćni greben Oblog kuka i Ograđenika dogovaramo pravac uspona. Nakon jedan sat hoda dolazimo do kamenitog okna u podnožju vrha Saruk, s njegove južne strane. Okno je manjih dimenzija i čini ga veliki krečnjački blok poduprt sa jedne strane manjim stjenovitim stupom krhkog izgleda. Strme padine do okna savladali smo bez većih poteškoća jer je vjetar od ranije otpuhao snijeg. Kod okna pravimo kraću pauzu za predah. Sunce nas grije, otoplilo je i veoma je ugodno.
Od okna nastavljamo sa usponom i ubrzo izlazimo na Saruk. Vrh je na nadmorskoj visini 1726 m. Najviše tjeme vrha prestavlja ogromna stijena visoka 5 – 6 m na koju se treba popeti sa sjeverne strane. Naziv vrha potiče od turske riječi saruk što u širem prijevodu znači šal omotan oko fesa na glavi. Upravo ova stijena na vrhu tako izgleda posmatrana iz pravca doline Studenog potoka.
Od Saruka nastavljamo s usponom prema Oblom kuku i gazimo kroz dubok snijeg. Na cijelom putu ovo je najdelikatniji dio terena zbog dubokih škrapa i treba biti oprezan pri kretanju. Također i sam izlazak na greben Oblog kuka može biti zahtjevan zbog velikih sniježnih streha koje predstavljaju opasnost od obrušavanja.
Izazimo na greben gdje nas dočekuje tvrd i zaleđen snijeg. Ovdje pravimo prvu veću pauzu za odmor, koju koristimo za razgledanje i fotografiranje. I dok smo tako stajali zagledani u beskrajne daljine, na grebenu stižu naši prijatelji – sarajevski planinari Redžep Grabus i Asad Holjan. Predhodno su njih dvojica ispenjali prvenstvenu smjer u Oblom kuku, kroz središnji kuloar. Obradovali smo se obostrano ovom iznenadnom susretu i zajedno nastavljamo uspon na najviši vrh Oblja.
Od Oblog kuka započinje jak uspon strmom padinom koju treba savladati preko visokih sniježnih nanosa sve do izlaska na prostranu zaravan. Po izlasku na zaravan ugledali smo naš cilj do kojeg ubrzo stižemo priječenjem grebena.

Pogled sa najvišeg vrha Oblja je izvanredan, u daljini su se jasno vidjele mnoge planine u BiH i CG: Durmitor, Maglić, Bioč, Volujak, Zelengora, Lelija, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Vran i Vranica. Najljepši pogled se pruža na kanjon rijeke Rakitnice i vrhove Treskavice, Visočice i Bjelašnice. Nakon kraćeg odmora i fotografiranja napuštamo vrh. Redžep i Asad vraćaju se u Umoljane istim pravcem kojim smo pristupili na vrh, a mi smo odlučili da napravimo kružnu turu. Obzirom da zimski dan kratko traje odustajemo od silaska u selo Gornji Lukomir. Sa vrha Oblja priječimo greben do Lednog kuka od kojeg dalje silazimo jako strmom padinom uz pojačan oprez zbog mogućeg pokliznuća. Ubrzo stižemo kod slapova na potoku Peruće gdje smo malo odmorili. Nastavljamo dalje pored pećine Orlovače kod koje srećemo čobanina sa stadom ovaca. Čobanin nam govori da su jednom prilikom dolazili sarajevski speleolozi i istraživali ovu pećinu. Pokazao nam je i gdje se nalazi još jedna pećina ispod samog Lednog kuka koja do sada nije istražena. Obje pećine nisu ucrtane na topografskoj karti. Napomena: silazak sa vrha Oblja ovim pravcem skratili smo značajno ukupnu dužinu puta na povratku u Umoljane.
Malo kasnije sreli smo dvojicu mještana iz Gornjeg Lukomira i pokazali nam čobansku stazu za koju kažu da je planinarima nepoznata jer nije markirana. Staza priječi strme padine pod Lednim kukom i nakon toga se priključuje na pješačku stazu koja povezuje sela Gornji Lukomir i Umoljane (3 sata hoda). Od mjesta priključka dalje nastavljamo ovom pješačkom stazom koja je od prošle jeseni markirana (2007. god,). Po dolasku u dolinu Studenog potoka preskačemo sa kamena na kamen preko nabujale vode. Nakon toga stižemo do vidikovca na Rudinama gdje se kratko zadržavamo radi lijepog pogleda na kanjon rijeke Rakitnice. Dalje nastavljamo stazom pokraj vodenica na Sedreniku i dolazimo do džamije u Umoljanima. Od džamije do česme gdje smo jutros parkirali automobil stižemo pred sami mrak.
Na usponu iz sela Umoljani na vrhove Oblja u zimskim uvjetima učestvovali su:
Kenan Husremović, Sead Bijedić i Braco Babić.

Naslovna slika: Bjelašnica, Obalj – uspon na vrh Obli kuk (1750 m/nv).
Na slici gore desno vidi se planina Treskavica (2086 m/nv).

Kazani na rijeci Željeznici

U neposrednoj blizini sela Turovi, rijeka Željeznica je probijajući se na svom putu kroz stjenovitu krečnjačku gredu izdubila korito dužine od oko 150 m, duboko 8-10 m i široko 2-4 m. U tom dubokom i uskom koritu rijeka je stvorila niz okruglih udubljenja u kojima voda ključa kao u vrelom kazanu (loncu) i po tome je ova lokacija dobila ime Kazani.
Kazani na rijeci Željeznici pružaju vanrednu sliku prirodne ljepote i stavljeni su pod zaštitu kao Spomenik prirode (od 1957. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Rijeka Željeznica

Izvor Željeznice nalazi se zapadno od sela Godinja pod planinom Treskavicom. Izvor je smješten na 1020 m nadmorske visine u gustoj šumi pod Velikom Orlicom (1543 m/nv) i Malom Orlicom (1250 m/nv). U blizini izvora se nalazi pećina. Za vrijeme topljenja snijega i jakih kiša u pećini nastaje malo jezero. Tada voda iz jezera podzemnim kanalom teče u izvor Željeznice. Do izvora i pećine može se pristupiti iz sela Godinja pješačkom stazom (oko 30 minuta hoda). U Godinju se stiže asfaltiranom cestom iz pravca Turova (oko 2 km).
Rijeka Željeznica od izvora do Kazana, prima nekoliko potoka od kojih su najveći: Dubočaj, Bijeli potok, Bjelutovac, Klesni potok i Hrasnica. Na Željeznici je nizvodno od izvora prema Godinji nekada bilo šest mlinova a dva su bila na izlasku iz Kazana.
Najveće pritoke Željeznice su: Crna rijeka, koja se ulijeva niže sela Pendičići i Bijela rijeka, ulijeva se prije sela Kijevo. Željeznica je nakon Kijeva stvorila duboki kanjon dužine oko 4 km koji završava kod kamenoloma u blizini sela Krupac.
Pritoka Željeznice je i butmirska Tilava (Kasindolska rijeka), kao i hrasnička Večerica. Ušće Željeznice u rijeku Bosnu se nalazi zapadno od naselja Otes (nizvodno od Ilidže). Ukupna dužina Željeznice od izvora do ušća u rijeku Bosnu je oko 28 km. Pripada Crnomorskom slivu.
Na Željeznici nizvodno od sela Bogatići nalazi se hidroelektrana s instaliranom snagom od 6,5 MW, koja je svečano puštena u rad 1. maja 1947. godine. U novije vrijeme sagrađene su i dvije mini hidroelektrane. U blizini i na obalama rijeke nalaze se mnoga naselja a najveće je Ilidža.

Zanimljivo je spomenuti da postoji još jedna rijeka Željeznica u Bosni i Hercegovini. Duga je oko 16 km i pripada Crnomorskom slivu. Nastaje iz dva potoka: Velike vode i Male vode u Donjoj Radavi (1030 m/nv) na sjevernim padinama planine Bitovnje.
Na svom putu rijeka prima veći broj potoka a najveći su: Vukošića potok, Sredeljski potok, Nevra, Brložnjak, Ripulja, Brezovik, Bistrica, Jastrebac i Trošnički potok.
U dolinama kojom ova rijeka protiče smještena su sljedeća sela: Praje, Vrtle, Luke, Parež, Gojevići, Lužine, Bakovići i Drin. Od sastavaka Željeznice i Dragače u selu Drin (563 m/nv) nastaje Fojnička rijeka koja se u Visokom ulijeva u Bosnu.

Pristup do Kazana

Kazani se nalaze kod sela Turovi (898 m/nv). Do sela se stiže iz Trnova (oko 30 km od Sarajeva, na putu za Foču, M18). Na izlazu iz Trnova kod pilane na raskrižju skrenuti desno na lokalnu asfaltiranu cestu (M442b) i nastaviti istom oko 2 km do Turova. Proći pokraj sela i nakon stotinjak metara cestom (u pravcu sela Godinja, uzvodno) stiže se do mjesta gdje se može parkirati automobil. Odmah ispod ceste nalazi se nekoliko nadstrešnica s klupama pokraj rijeke. Za razgledanje Kazana najbolje je preći mali drveni most gdje se nalazi vidikovac. U blizini je i izvor potoka koji se ulijeva u Željeznicu neposredno nakon njenog prolaska kroz Kazane.

Naslovna slika: Kazani na rijeci Željeznici kod sela Turovi (898 m/nv)

Stari grad Vranduk – “Kapija Bosne“

Stari grad Vranduk se nalazi oko 10 km zračne linije sjeverno od Zenice na lijevoj strani doline rijeke Bosne. Sagrađen je krajem 14. stoljeća na stijenovitom uzvišenju (315 m/nv) kojeg rijeka obilazi u poluluku stvarajući hrid jako strmih padina. Smješten na ulazu klisure štitio je i nadzirao trgovački put koji je povezivao panonsku regiju sa jadransko-mediteranskim prostorom što mu je davalo geostratešku važnost. U srednjovjekovnom periodu prolazak kroz vrandučku klisuru smatrao se glavnim ulazom u “pravu“ Bosnu pa je Vranduk iz tog razloga dobio naziv – “Kapija Bosne“.
Vranduk je primjer jednog od najbolje očuvanih gradova srednjovjekovne bosanske države. Grad se sastoji od istaknute čeone kule sa stranicama od oko 5 m, postavljenih na strani mogućih napada i duguljastog obora prilagođenog konfiguraciji terena, dužine oko 25 m i širine oko 8,5 m. Glavni elementi utvrđenja čine: velika kula (glavna kula), mala kula (pomoćna kula) koja je štitila kapiju grada, te stražarnica pred gradom. U gradu je bila cisterna za vodu, ukopana u živu stijenu dubine 6 m i promjerom od 5,5 m. Grad je opasan bedemima čija visina varira od 4,5 m – 12 m, a debljina zidova je od 1,5 m – 2,5 m.
Na Vranduku su vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, nekoliko puta. U velikoj kuli izložena je manja muzejska kolekcija predmeta pronađenih prilikom arheoloških istraživanja i iskopavanja unutar zidina grada (1968. god.). Brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda: posude, nakit, novčići, alatke, mamuze, i dr. pohranjeni su u Muzeju grada Zenice.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Vranduk – srednjovjekovni utvrđeni grad

Vranduk je bio samo jedan u nizu srednjovjekovnih gradova središnje Bosne u kojoj se razvijao vrlo intenzivan politički, ekonomski i kulturni život. Prvi put se spominje u pismu dubrovačke vlade ugarskom kralju Sigismundu Luksemburškom od 23.3.1410. godine. Pretpostavlja se da je Vranduk sagrađen krajem 14. stoljeća. Od osnivanja do 1463. godine predstavlja banski, a zatim i kraljevski grad.
U Vranduku je jedno vrijeme stolovao bosanski kralj Stjepan Tomaš (1412. – 1461.) iz dinastije Kotromanića gdje je primao izaslanstva, potpisivao ugovore i izdavao povelje. Kralj Tomaš posvetio je Vranduku posebnu pažnju: preuredio grad, ojačao gradske zidine a ispod podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice. Njegov polubrat Radivoj Ostojić (1410. – 1463.) u poveljama se spominje kao “Knez od Vranduka” i “Bosanski protukralj“ koji je bio nezakoniti sin kralja Stjepana Ostoje (1378. – 1418.) a i on je također bio nezakoniti sin kralja Stjepana Tvrtka I. (1338. – 1391.).
Osmanlije zauzimaju Vranduk 1463. godine. Od tada postaje najsjevernije granično utvrđenje Osmanske imperije prema Ugarskoj. U vrandučkoj tvrđavi uspostavljena je stalna vojna posada na čelu sa dizdarom. U podgrađu su izgrađeni sadržaji upravnog, zanatskog i trgovačkog značaja. Ispod grada sagrađena je džamija posvećena sultanu Mehmedu II. zvanog el Fatih (Ovajač).
Početkom 18. stoljeća utemeljena je vrandučka kapetanija. U 18. i početkom 19. stoljeća grad je služio kao zatvor u kojem su posebno smještani politički protivnici i školovani ljudi, kao što su kadije i muftije, odtuda je nastala narodna izreka: “Otišao u Vranduk na kadiluk“.
U svom pohodu na Bosnu 1697. godine, austrijski princ i vojskovođa Eugen Savojski ga je, uočivši težinu njegovog osvajanja, zaobišao. Austrougarske trupe su 1878., zauzele grad i u njemu držale posadu do 1890. godine kada je napušten. Vranduk je tako nakon gotovo petstotina godina od svog postojanja izgubio geostratešku važnost koju je do tada imao.

Legenda o Vranduku

U pradavna vremena na širokom i lijepom Vilinom polju jednog dana utabori se pleme koje je predvodila odvažna i premudra Senica, zajedno sa svojim sinom, neustrašivim ratnikom Dukom. U tom polju su živjele vile i viljenaci a okolo na brdima gorostasni divovi koji su ih štitili od neznanaca. Odmah po dolasku divovi ih napadoše, ali im se Senica i Duk sa saplemenicima junački odupriješe i u bijeg ih natjeraše. Čuvši za poraz, njihov starješina Vran pojuri prema klisuri da postavi na njenom ulazu stijenu, kako bi se stvorilo jezero i potopilo Vilino polje.
Istog dana u potjeru za njim krenu Duk, naoružan lukom i strijelom, te željeznim lancem sa debelim halkama. Tri dana i tri noći tragali su po planinskim gudurama i klisuri tražeći jedan drugog, a u ranu zoru treće noći počeše se dozivati.
– Vran, gdje si? Kukavče, ne bježi, javi se i izađi da junački megdan podijelimo! – glasinom sličnom grmljavini izazivao je Duk divovskog gorostasa.
– Tu sam! Strašljivče, ako smiješ priđi, da se u snazi ogledamo! – ljutito odazva se Vran.
– Vrraannn… Duukkk… – Vrraannn… Duukkk…! – odzvanjala su imena divovskog gorostasa i neustrašivog ratnika po planinskim gudurama i klisuri.
Konačno se sretoše, pa se odmah potukoše. Bacali su jedan drugog s brda na brdo, a kad se smoriše u koštac se uhvatiše. U podužem hrvanju ni jedan nije imao dovoljno snage ni umijeća da savlada protivnika. Vran je dozivao u pomoć vile, vilenjake i divove, a Duk je vješto koristio svoja ranija iskustva s megdana i prizivao plemenske duhove da mu pomognu. I, u jednom trenutku Duk se dosjeti! Zgrabi Vrana za glavu i okrenu mu lice prema suncu, a ovaj zažmiri i smete se. Duk iskoristi priliku i obori diva na zemlju, pa mu na vrat navuče i pritegne iz sve snage željezni lanac sa debelim halkama. Dok se div gušio i hroptao boreći se da uhvati zraka, Duk ga odvuče do najstrmije stijene na ulazu klisure na koju ga prikova da visi nad provalijom. Div je dugo umirao u najstrašnijim mukama, a Duk se pobjedonosno vratio na Vilino polje te sa suplemenicima podiže naselje koje, po imenu majke nazva Senica.
Nekadašnje Vilino polje sada se naziva Bilino polje. Mjesto gdje su na junačkom megdanu svoju snagu odmjerili divovski gorostas Vran i neustrašivi ratnik Duk, zove se Vranduk. Potomci Duka vremenom naselje Senica nazvaže Zenica.

Pristup

Do starog grada Vranduk stiže se automobilom iz Zenice (14,5 km). Od raskršća na magistralnom putu Zenica – Doboj (M17) na oko 100 m prije ulaska u tunel Vranduk skrenuti na lokalnu asfaltnu cestu i preći most na rijeci Bosni, dalje nastaviti ovom cestom i proći kroz tunel ispod Vrandučke tvrđave (ukupno oko 1,5 km). Napomena: Tunel je dosta uzak, oprezno voziti na prolasku. Po dolasku u podgrađu potražiti neko pogodno mjesto za parkiranje automobila.
Stari grad Vranduk je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine od 2005. godine. Uređen je za turističku posjetu. Utvrda zajedno s podgrađem daje cjelokupnoj slici Vranduka posebnu vrijednost zbog koje vrijedi otići do vidikovca poviše sela Zabrce na desnoj stranu doline rijeke Bosne.

JP BH Pošta izdalo je prigodnu poštansku marku s motivom Stari grad Vranduk,
autor: S. Obralić, godina izdavanja: 2000.

Naslovna slika: Vrandučka tvrđava sa podgrađem – pogled sa Zabrca

Braco Babić: Hajdemo u planine

Planinarenje u posljednje vrijeme postaje sve popularniji oblik rekreacije, posebno među mlađim generacijama. Savremeni način života mnoge ljude udaljio je od prirode. Svakodnevni boravak u zatvorenom prostoru uz višesatno sjedenje u školi, u uredu, u kući kraj televizora i računara, vožnja automobilom, dizalom, pokretnim stepenicama. Praktički nestaje svaka iole zamjetna tjelesna aktivnost koja je važna za očuvanje zdravlja. Redovita tjelesna aktivnost u prirodi smanjuje rizik od nastanka bolesti. Jedna od najpopularnijih aktivnosti u prirodi je planinarenje. Svrha planinarenja je probuditi svijest ljudi i ukazati im da fizičkom aktivnošću – kretanjem i boravkom u čistoj i lijepoj prirodi mogu očuvati svoje zdravlje. Hodanjem planinarskim stazama jačaju motoričke sposobnosti koje pozitivno utječu na snagu, ravnotežu i koordinaciju. Boravkom u prirodi upoznaju biljni i životinjski svijet, a kretanjem čuvaju i jačaju svoje psihičko i fizičko zdravlje.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Boravak u planini nudi maksimalan odmak od sumorne svakodnevnice koja tišti ljude posebno u velikim gradovima. Već nakon nekoliko izleta čovjek osjeti promjenu u sebi, život doživljava na nov i drugačiji način u pozitivnom smislu. Uz to, planinarenje je pravi melem za dušu. Relaksira i oslobađa od stresa, podstiče pozitivne emocije i podiže samopouzdanje.
Planinarenjem se mogu baviti svi, bez obzira na spol i godine starosti, prvenstveno tu odlučuje ljubav prema prirodi, da je čovjek zdrav i ima jaku volju. Prije odlaska u planinu treba pripremiti tijelo za napore koje ga očekuju na planinarskoj turi. Brzo hodanje, trčanje i biciklizam su primjeri aktivnosti koje mogu da povećaju aerobni kapacitet i izdržljivost. A ako ste početnik koji razmišlja o planinarenju, bit će vam potrebna i odgovarajuća planinarska oprema, neophodna za siguran i udoban boravak u planini.
Više na ovu temu pogledajte razgovor sa Bracom Babićem u tv prilogu BHRT “Jutro plus” – kliknite na link:

https://www.youtube.com/watch?v=b8vbRzR0ShQ

Naslovna slika: Jahorina, Crni vrh (1788 m/nv)

Dinara, vrh Veliki Troglav

Dinara se nalazi na jugozapadu Bosne i Hercegovine gdje čini prirodnu granicu sa susjednom državom Hrvatskom. Na vršnim dijelovima Dinare nema izraženih oštro odsječenih grebena pa administrativna granica prati granice nekadašnjih pašnjaka. Pravo ispaše između Bosanaca iz Livanjskog polja i Dalmatinaca bilo je predmet dugotrajnih sporova. Nakon mira u Požarevcu 1718. godine, tu su graničnu liniju u razdoblju od 1721. – 1723. godine na terenu utvrdili mletački providur u Dalmaciji Alvise Mocenigo i otomanski opunomoćenik Mehmed Sialy. Razgraničenje posjeda je definitivno završeno tek 1730. godine. Manji i visočiji dio Dinare pripao je Bosni a veći i niži Dalmaciji. Linija razgraničenja nije se nikada mijenjala, pa su tako četiri najviša vrha Dinare ostala i danas na teritoriji Bosne i Hercegovine: Veliki Troglav (1913 m), Veliki Bat (1854 m), Bunjevačko brdo (1849 m) i Slime (1848 m). Peti vrh po visini nosi naziv Dinara po istoimenoj planini a poznat je i lokalni naziv Sinjal (1831 m), nalazi se istočno od Knina i ujedno je najviši vrh Hrvatske.
U širem smislu to je planinski masiv 84 km dug koji osim Dinare obuhvaća planine Ujilicu (1654 m) na sjeveru, Troglav u središnjem dijelu i Kamešnicu (1856 m) na jugu. Taj masiv se prostire između Grahovskoga i Livanjskoga polja na sjeveroistoku, doline rijeke Cetine na jugozapadu, doline Butišnice i Graba na sjeverozapadu, dok se prema jugoistoku spušta između Sinjskoga polja i Buškoga blata. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok i taj se smjer naziva dinarskim, a po Dinari je dobio ime i planinski lanac Dinaridi, koji se pruža od Julijskih Alpa u Sloveniji do Šarsko-pindskog gorja u Makedoniji. To je najveći i najduži planinski lanac na Balkanskome poluotoku. Najviši vrh Dinarskog gorja je Maja e Jezercës (2694 m) a nalazi se u sjevernom dijelu Albanije na Prokletijama / albanski: Bjeshkët e Nâmuna.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Dinara

Sjeveroistočne padine planine Dinare su strme, dok se jugozapadna strana stepeničasto spušta. Dinara je tipično područje dubokoga krša s razvijenim krškim oblicima, oskudicom vode i siromašnom vegetacijom. Klimu u vršnoj zoni karakteriziraju oštre i duge zime, dok su ljeta kratka i prohladna s malo vedrih dana. Jedna od njenih najvećih karakteristika je relativno malo oborina, koje padnu uglavnom u obliku snijega i niska vlažnost.
Dinara je mlađeg geološkog nastanka, najvećim dijelom krečnjačke i dolomitske građe. Zbog toga na cijeloj planini nema vodenih tokova ni znatnijih vrela. U biljnom pokrovu sjeveroistočne strane prevladava miješana šuma (bukva s jelom i nešto smreke). Na jugozapadnim padinama raširen je krški kamenjar, mjestimično obrastao rijetkom šumom i šikarom. Planinski pašnjaci na Dinari pogodni su za ovčarstvo a nalaze se na zaobljenim vrhovima i planinskim prijevojima između njih. Naseljenost je slaba i uglavnom okupljena u selima pokraj ceste u podnožju Dinare. Sjeverozapadnom stranom Dinare preko prijevoja Derala (965 m/nv) prolazi cesta Bosansko Grahovo – Knin, sjeveroistočnom Livno – Bosansko Grahovo, a južnom preko Vaganjskog sedla (1173 m/nv) na cesti Livno – Sinj.

Troglav

Troglav kao središnji masiv planine Dinare dugačak je oko 30, a širok oko 10 km. Troglav je kao i što sam naziv govori, planinski splet koji se sastoji od tri vrha: Mali Troglav 1661 m, Srednji Troglav 1790 m i Veliki Troglav 1913 m, po tome je vjerojatno dobio ime.
Vrh Veliki Troglav udaljen je 1 km zračne linije od granice s Hrvatskom. Vrh je označen geodetskim betonskim stupom sa oznakom imena vrha i njegovom nadmorskom visinom. U blizini stupa prema jugu nalazi se upisna kutija sa sveskom i planinarskim žigom.
Sa vrha se pružaju široki vidici u svim smjerovima, a ako je dan vedar vide se mnoge planine i krška polja. U krugu od 360º vide se planine: Šator, Staretina, Velika Golija, Slovinj, Vitorog, Cincar, Tušnica, Kamešnica, Biokovo, Mosor, Svilaja, Promina, Ozeblin, Ujilica, Osječenica i Klekovača. Također vidi se Livanjsko polje, Cetinsko polje i jezero Peruća.

Planinarstvo i alpinizam na Troglavu

Iako se Troglav nalazi u BiH, planinarska tradicija je vezana uz Dalmaciju. Prvi su ga počeli posjećivati članovi splitskog HPD ”Mosor” tridesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1970. prvi put je označena planinarska staza sa Livanjskog polja iz Sajkovića na najviši vrh Troglava – Veliki Troglav. Staza je označena u okviru Republičke transverzale “Po planinama Bosne i Hercegovine”. Kontrolna tačka u transverzalnom dnevniku nosila je oznaku KT – 84. Transverzala je zvanično otvorena 1972. godine. Nakon minulog rata u BiH do danas nije obnovljena.
Sjeverna stijena Troglava privukla je i alpiniste. Penjački su je obradili zagrebački i splitski penjači. Prvi uspon zabilježen je 1957, a većina problema riješena je 1961. godine prilikom alpinističkog taborovanja zagrebačkih penjača. Do sada u je u sjevernoj stijeni Troglava registrirano desetak prvenstvenih penjačkih smjerova.

Planinarski uspon na vrh Veliki Troglav

Najatraktivniji uspon na ovaj vrh započinje od autobusne stanice Sajkovići (u Livanjskom polju) na cesti Livno – Bos. Grahovo (37 km od Livna, 36 km od Grahova), koja se nalazi 2 km od sela Kazanci prema Livnu. Od stanice u Sajkovićima odvaja se seoska cesta kod velikog iskopa šljunka, pored malog mosta. Markacija vodi tom cestom 500 m uzbrdo kroz zaseok Rosić (746 m/nv), gdje kod prve kuće napušta cestu i izlazi desno na livadu. S livade dalje u šumu, zatim lijevo uz kamenjar do nekadašnjih zarušenih baraka drvosječa na šumskoj cesti što se ovamo penje 4 km južnije iza crkve u Gubinu (zaseok Bobići). Od baraka slijedi jači uspon markiranom stazom kroz šumu između Sajkovaćke i Gubinske drage sve do izlaska na tzv. “Okretaljku” prije Poparića lokve. Do ovdje se može doći i automobilom (najbolje terenskim!) šumskom cestom iz Gubina (oko 7,5 km). Na ovoj cesti postavljena je rampa koja može biti zaključana i predhodno se treba najaviti u ŠGD d.o.o HB šume Kupres, koji imaju ključ od rampe.
Od “Okretaljke” (1315 m/nv) slijedi uspon stazom kroz šumu do raskrižja pod Sajkovaćko ždrlo (1400 m/nv) sa kojeg je nastavak uspona moguć po dvije varijante: lijevo je “lakša” staza a desno “teža” (tzv. Mery staza). Najbolje je napraviti kružnu turu i pristupiti na vrh prvom a sići drugom stazom. Ova kružna tura ukupno sa povratkom traje oko 8 sati hoda uz nekoliko kratkih predaha za fotografiranje te jednom dužom pauzom na vrhu za odmor i razgledanje. Napomena: na Troglavu nema izvora i treba ponijeti dovoljne količine vode za piće.

Naslovna slika: Dinara, vrh Veliki Troglav (1913 m/nv)

Hambina Carina na Trebeviću

Hambina Carina je naziv za ulicu koja se nalazi na sjevernim padinama Trebevića. Smještena je u gradskom naselju na području Mjesne zajednice ”Širokača” u općini Stari Grad Sarajevo. Riječ je o saobraćajnici koja je služila još u antičkom razdoblju. U vrijeme osmanske uprave u kraju u kojem se nalazi ova ulica, bila je dumrukhana (carinarnica), gdje se carinila roba što je unošena u Sarajevo.
Ulica Hambina Carina pruža se od kraja ulice Za Beglukom (660 m/nv) do raskrižja sa regionalnom cestom Sarajevo – Jahorina (R446), u blizini austrougarske kule na Zlatištu (823 m/nv). Ulica je duga oko 1,5 km, u donjem dijelu do raskrižja sa ul. Brajkovac s obje strane kolovoza je veliko mezarje, a poslije od raskrižja sa ul. Trebevićka su kuće s baščama i voćnjacima. Ulica nema pločnik za kretanje pješaka u saobraćaju. Duž ulice u pravcu prema Trebeviću postoji šest raskrižja sa susjednim ulicama, ovim redosljedom: ul. Komatin, ul. Žagrići, ul. Cicin Han, ul. Brajkovac, ul. Trebevićka i ul. Šumarska.
Godine 1948. ulica je dobila naziv Zelengorska po planini Zelengori u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini. Zelengora je poznata po ljepoti njenih jezera i legendarnoj bitki na Sutjesci u Drugom svjetskom ratu. Bitka na Sutjesci (maj/juni 1943. god.) je bila odlučujuća bitka pete neprijateljske ofenzive kojom su jugoslovenski partizani uz velike ljudske žrtve uspjeli da probiju obruč znatno većeg broja njemačkih snaga i njihovih osovinskih saveznika u blizini rijeke Sutjeske.
Rješenjem Skupštine grada Sarajeva od 23.8.1993. godine, ulici je vraćeno njeno prvobitno ime – Hambina Carina.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Legenda o Hambinoj Carini

Ko je bio Hambo po kojem je carinarnica i ulica dobila ime? O tome govori ova stara legenda. Hambo je rođen i živio u mjestašcu Jeleč kod Foče, u doba vladavine Osmanlija. Bio je to snažan i ponosit čovjek, koji se nije nikoga bojao i poštivao. Niko se od mještana nije smio zamjeriti s njime. Imao je nekoliko sinova i bili su strah i trepet svima ko bi im stao na put u Jeleču i okolnim selima u dolini rijeke Govze. Hambo je uvijek bio dobro naoružan kao da odlazi u lov. Preko ramena je nosio dvije puške kremenjače, a za pojasom je imao zadenutu kuburu (pištolj) i handžar (nož). Bio je kavgadžija i volio je da izaziva ljude na megdan. Jašući na konju u galopu prošao bi pokraj kule bega Čengića u Ratajama, što se u ta vremena smatralo neposluhom, običaj je bio da se u znak poniznosti i poštovanja prema bezima sjaše s konja i tiho prođe pokraj njihove kule. Znao je s konjem namjerno jahati preko livada i kroz voćnjake begovog imanja. Time je izazivao begovu ljutnju i bijes. Beg je iz osvete smislio jedan opaki plan kako da se riješi Hambe za sva vremena.
Beg je zbog toga pozvao Hambu da dođe kod njega u kulu i dogovorio s njime da mu odnese jedno pismo u Sarajevo i preda ga valiji (upravnik vilajeta – provincije). Za ovu uslugu beg mu je obećao da će ga bogato nagraditi po povratku u Jeleč. Hambo ne sluteću kakvu mu je beg podvalu spremio pristade i uzeo je pismo. Po dolasku u Sarajevo uputio se u palaču kod valije i predao begovo pismo. Valija ga pozvao i pitao zna li šta piše u pismu koje mu je donio. Hambo je kazao da nije otvarao pismo a da ga je i otvorio ne bi znao šta u njemu piše jer nije znao ni pisati ni čitati.
Na to će mu valija kazati: “U pismu piše da si ti razbojnik i da te treba objesiti”. Hambo se nakon ovih riječi istog trenutka zaletio i skočio kroz prozor koji je bio otvoren. Kako je bio spretan dočekao se na nogama i potrčao iz sve snage uzbrdo kroz mahalu Bistrik. Trčao je iz jednog u drugi sokak kako bi zavarao gonioce koji su krenuli za njim da ga uhvate. S prozora jedne kuće stariji čovjek ga upita: “Što bježiš?” Hambo mu odgovori: “Dobri čovječe pomozi, gone me zaptije, ni krivog ni dužnog!”. Na to je čovjek odmah otvorio kapiju i ugurao ga u svoju avliju i sakrio u magazu. Zaptije su trčeći prošli sokakom i ne sluteći da se Hambo nalazi u jednoj od kuća. Čovjek je poslije otišao do magaze i od Hambe saznao za pismo i podvalu koju mu je beg spremio. Hambo mu je kazao da nije iz Sarajeva i da se treba vratiti u svoje rodno mjesto Jeleč.
To i nije baš bilo lako izvedivo, jer je trebalo proći pokraj zgrade carinarnice, gdje kontrolišu sve ljude na ulasku i izlasku iz grada. Njih dvojica su tada smislili plan kako da Hambo na prevaru izađe iz grada. Istog dana kada je pao akšam čovjek je donio odjeću od svoje hanume koju je obukao Hambo, a preko glave stavio je zar a zatim su krenuli ka carinarnici. Po mrkloj noći čovjek je išao prvi s fenjerom u ruci i svjetlio put a za njim je išao Hambo. Carinici su poznavali ovog čovjeka i nisu ga zaustavili misleći da je on poveo svoju hanumu u šetnju.
Hambo je po dolasku u Jeleč svojim sinovima ispričao kako je sve proteklo s begovim pismom i kako je neopaženo izašao iz grada. Priču o Hambi koji se preobukao u ženske haljine i prošao pokraj carinika narod je pripovjedao kao jednu veselu zgodu, pa su iz tog razloga carinarnici na Trebeviću dali ime – Hambina Carina.

Carine u srednjevjekovnoj bosanskoj državi

Bosansko-humski vladari i feudalci su naplaćivali carine direktno ili indirektno preko zakupaca. Zakupci su bili većinom Dubrovčani koji su za tu svrhu imali posebna društva. Carine su plaćane još od 12. vijeka. Treba istaći da su carine naplaćivane različito u 15. vijeku, što dokazuje da političke prilike u Bosni nisu bile sređene zbog čestih promjena na prijestolju i zbog porasta moći pojedinih feudalaca o kojima je ovisio i kraljevski prijesto.
Carine su se naplaćivale u sljedećem mjestima: Maslinama kod Stona, Stonu, Drijevi (Gabeli), Nehranju, Nerezima, Svitavi, Buni, na Vrabaču kod Konjica, u Konjicu, Visućima, Ledenicama, na Ljutoj, Novom (Hercegnovom), Kotoru, Trebinju, Mičevcu, Popovu, u Tjentištu na Sutjesci, Cernici kod Ključa (Gacko), Ustikolini, Onogoštu (Nikšiću), Brskovu, Prijepolju, Goraždu, Ostružnici, Hvojnici, Kreševu, Srebrnici, Kučlatu (Kušlatu), Kostirovu, Duboštici, Kamenici, Olovu, Glasincu, Borču, Deževicama, Konac-Polju, u Ulogu i još na drugim mjestima.

Carine na ulazu u grad Sarajevo

Dok se naša zemlja nalazila pod vlašću Osmanskog carstva (1463. – 1878.), oko grada su se pravile carinarnice, čiji su službenici kontrolisali i carinili svu robu i o tome su na kraju dana slali pismeni izvještaj šeher-ćehaji (turski: şehir kȃhyası – gradski načelnik). Carinjena je i roba koju je seosko stanovništo dopremalo u grad za prodaju na pijaci (poljoprivredni i mliječni proizvodi).
Carina u prijevodu znači “carev udio” i onaj ko je dolazio u Sarajevo, dio svoje robe ili protuvrijednost u novcu ostavljao je u tadašnje carinarnice i tek je tada mogao ući u grad. I to s tačno određenim danom odlaska.
Carine su bile postavljene na više mjesta na ulazu u grad. Na padinama Trebevića bile su tri carine: na Pajama, Vracama i Širokači koja je kasnije dobila naziv Hambina Carina. Dvije carine su bile na istočnom ulazu u grad: jedna kod Višegradske kapije na Vratniku a druga poviše Alifakovca na cesti prema Kozjoj ćupriji. Sjeverno od grada bila je carina na cesti prema selu Nahorevu.
Za vrijeme vladavine austrougarske (1878. – 1918.) na cesti prema Ilidži bila je carina na Dolcu poznata po nazivu Dolac-Malta (od njemačke riječi: maut – cestarina) i carina kod stare željezničke stanice na Pofalićima.

Naslovna slika: Sarajevo, pogled sa Hambine carine

Stari grad Kučlat / Kušlat

Stari grad Kučlat ili Kušlat nalazi se s desne strane iznad ušća rijeke Jadar u Drinjaču, južno od Zvornika (oko 20 km). To je majstorsko djelo vještih graditelja na važnom strateškom mjestu, s kojeg se nadziralo cijelo područje i karavanski put još iz vremena Rimljana.
Grad Kučlat prvi put se spominje 1345, a 1346. godine se navodi kao mjesto dolaska jednog dubrovačkog zlatara. Tada su Dubrovčani u Srebrnici iskorišćavali rudnike. U povelji bosanskog kralja Ostoje nalazi se potpisnik (svjedok) Nikola Kučlatović (Cuclatovich) 1417. godine. Nikola je bio “magister aulae” kralja Ostoje. Po njegovoj se obitelji i grad Kučlat prozvao. Kučlat je imao i svoje podgrađe (varoš) sa dubrovačkom kolonijom. Tu je bila i carina. Podgrađe se prvi put spominje 1396. godine pod nazivom Podkučlat.
Za rata kralja Sigismunda protiv Stjepana Ostoje (bosanski kralj u dva navrata od 1398. – 1404. i od 1409. do 1418.) predao je herceg Hrvoje ugarskoj vojsci početkom 1410. godine četiri grada: Kučlat, Srebrenik, Brodar i Susjed.
Kučlat su zauzeli Osmanlije 1463. godine. Sultan Mehmed II zvani el Fatih (Osvajač) nije ga zauzeo lako, nego ga je opsadom prisilio na predaju. Nakon osvajanja na gradu je uspostavljena stalna vojna posada. Kučlat je bio pod upravom Zvorničke kapetanije. Napušten je nešto prije 1833. godine.
Evlija Čelebi (1611. – 1682.), osmanski putopisac i diplomat piše da je Kučlat grad sa tvrdim kamenim bastionima i da ima malu kapiju na jugoistočnoj strani. Grad nema opkopa, a opasan je gotovo sa svih strana dubokim ponorom. Posada je brojila 28 čuvara na čelu s dizdarom. Na gradu je bilo 5 topova. Cisterni za pitku vodu, smještenoj izvan utvrde, prilazi se samo jednom veoma strmom stazom koja je jakom ogradom zaštićena s obje strane. U gradu je vidio malu drvenu džamiju i četiri kuće za stanovanje koje je koristila posada. Osim ovih, kaže, da ima hambara i zgrada – spremišta za oružje. Također spominje trgovačko naselje Podkutlač (podgrađe) i navodi podatak o postojanju jedne male džamije i 120 kuća s baščama i vinogradima, kao i podatak o ostacima građevina iz predosmanskog doba.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Kučlat / Kušlat – srednjovjekovni utvrđeni grad

Kučlat ili Kušlat (309 m/nv) je jedan od najnepristupačnijih srednjovjekovnih gradova u Bosni, koji je skromnim fortifikacionim elementima bio skoro neosvojiv. Sagrađen je na okomitoj stijeni koja se sa 150 m visine obrušava u klisuru. Ne postoje podaci ko je i kada sagradio ovaj grad. Po nekim povijesničarima, ova vojna utvrda možda je i najstariji srednjovjekovni grad izgrađen u Bosni.
Danas su očuvani dijelovi zidova koji ne dozvoljavaju tačno utvrđivanje prvobitnog stanja. Još postoje zidovi u vidu nepravilnog poligona sa ravnim stranicama koji opasuju grad sa sjevera, zatim ostacima jedne poligonalne branič-kule u sjeverostočnom uglu. Njen tačan tlocrt nije moguće utvrditi. Izgleda da je bio petougaon. Zajedno sa okolnim liticama u tlocrtu grad je imao oblik izlomljene elipse.

O nastanku džamije

Nakon dolaska Osmanlija, a iz duhovne i vjerske potrebe njihovih vojnika, nastala je Kušlat džamija. Vjerojatno je sagrađena u 15. stoljeću za vrijeme vladavine sultana Mehmeda II el-Fatiha (1451. – 1481.).
Sam naziv Kušlat potiče od riječi “kuşlar” što na turskom jeziku znači ptica. U narodu postoji vjerovanje da je ova džamija posebno odabrano mjesto gdje dolaze rajske ptice da pjevaju. Džamija na Kušlatu bila je i mjesto okupljanja uleme iz raznih krajeva Osmanskog Carstva. Riječ ulema (tur. < arap. ‘ulamā’: učenjaci, množina od ‘ālim) u islamu odnosi se na viši sloj teologa i pravnika, smatraju se čuvarima islamske predaje i sustava božanskoga prava.

Višestoljetna tradicija

U džamiji se svakog petka u mjesecu klanjala džuma-namaz (muslimanska molitva) sve do aprila 1992. godine. Tradicija se zadržala i u današnje vrijeme, a svakog posljednjeg petka u mjesecu augustu džuma-namaz se obavlja uz prisustvo većeg broja vjernika. Nekada se na prostoru kod džamije učila i kišna dova (molitva za kišu). Naime, za vrijeme sušnih godina muallim (vjeroučitelj) bi izvodio mektepsku djecu pred džamiju, u pratnji vjernika iz ovog i susjednih džemata, gdje bi se obavljala kišna dova. Riječ mektep (tur. mektep < arap. maktab: mjesto za pisanje) u islamu odnosi se na muslimansku osnovnu vjersku školu, koja traje tri godine. U njoj se uče osnove arapskoga pisma i islama, osobito obavljanje namaza. Čitaju se i uče napamet tekstovi Kur'ana, zbog čega se naziva i kur'anska škola. Kur'an (arap.: القرآن, fonetski: al-Qurʾān) jest sveta knjiga islama. Muslimani vjeruju da je Kur'an Božija knjiga koja je objavljena njegovom posljednjem poslaniku Muhammedu (570. – 632.).
Džamiju su pohodili i mnogi nevoljnici s uvjerenjem da će baš na ovom blagoslovljenom mjestu naći lijek za svoje bolesti ili bolesti svojih najmilijih, pa su kod džamije klali kurbane i ostavljali poklone u novcu i stvarima. Kušlat džamija je mjesto na kojem ljudi doživljavaju neku posebnu životnu radost i često se dogodi da se mladenci odluče da se vjenčaju u džamiji, a zabilježeno je ovdje i nekoliko prosidbi za ženidbu.

Legenda

Džamija na Kušlatu je popularno mjesto ne samo za vjernike nego i za putnike, namjernike, koje privlače priče i legende vezane za njen nastanak. Jedna legenda koja se pripovjeda u ovim krajevima, kazuje kako je bila jedna vrlo pobožna žena koja je održavala i čistila ovu džamiju, te da je imala dvoje male djece za koje se brinula. Jednog dana dok je klanjala namaz, njeno dvoje djece se igralo na prostoru ispred džamije i jasno je čula vrisak djece, koja su pala sa stijene u provaliju. Kako je bila čvrsta vjernica nije prekinula namaz, nego je do kraja otklanjala namaz uzdajući se u Boga, da će zaštititi njenu djecu. Kad je završila namaz i predala selam, preplašena, utvrdila je da nema njene djece pred džamijom pa je brzo uskom i strmom stazom sišla u podnožje stijene. Zatekla je svoju djecu kako se veselo igraju. Znala je da ih je Uzvišeni spasio i već sljedeću noć je usnila kako njenu djecu sa stijene snose meleci (anđeli), strepeći da li će ona pustiti ruke i prekinuti namaz jer da je pustila ruke u namazu, meleci, ta duhovna i nevidljiva bića, bi pustili ruke, na kojim su nosili njenu djecu.

Obnova džamije

Džamija je zapaljena 14. marta 1993. godine od strane vojske Republike Srpske, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Obnova džamije uslijedila je nakon povratka Bošnjaka u okolna mjesta i administrativnih priprema koje je provela Islamska zajednica u BiH 2009. godine. Džamija je ponovo izgrađena na istom mjestu, u svojoj izvornoj formi i autentičnim građevinskim materijalom. Obnovu džamije su financirali vakifi: dr Džemil i dr Senada Hujdurović, te advokat Hadži-Alija i Hadži-Hasiba Efendić. Idejni tvorac i organizator obnove džamije je sudija hadži-Ibrahim Hodžić. Na vanjskom stražnjem zidu džamije postavljena je spomen-ploča sa imenima vakifa.

Pristup

Dolinom Jadra ispod utvrđenog grada Kučlat / Kušlat prolazi magistralni put na relaciji Sarajevo – Zvornik (M19). Automobil se može parkirati pokraj puta kod hair-česme od koje započinje uspon pješačkom stazom. Na stazi su mnogobrojne kamene stepenice. Duž cijele staze je postavljena zaštitna ograda, a na nekoliko mjesta se nalaze klupe. U gornjem dijelu staze na maloj zaravni pod samim vrhom vrletne stijene nalazi se još jedna hair-česma sa klupom.
Uspon ovom stazom je cijelo vrijeme, od početne tačke do džamije i traje oko 30 minuta hoda. Poviše džamije na najvišem tjemenu okomite stijene nalazi se vidikovac sa kojeg se pruža lijep pogled na dolinu kojom teče rijeka Jadar.

JP BH Pošta izdalo je prigodnu poštansku marku s motivom Džamija na Starom gradu Kučlatu / Kušlatu, autor: A. Branković, godina izdavanja: 2024.

Naslovna slika: Džamija na starom gradu Kučlatu / Kušlatu (309 m/nv)

Treskavica, vrh Oblik

Vrhovi Treskavice oduvijek su bili izazovni za planinarenje, a među njima su: Oblik (1876 m), Zubovi (1793 m), Ilijaš (1879 m), Ogorjeli kuk (1943 m), Djevojački kuk (1950 m), Ćabenske stijene (2060 m), Krajačića klanac (1971 m), Nikoline stijene (1908 m) i Veliki Treskač (1969 m). U stijenama ovih vrhova ispenjane su brojne alpinističke smjeri.
U sjevernoj stijeni Oblika prvi smjer su ispenjali sarajevski alpinisti: M. Novaković, M. Buturović, M. Petrović i D. Entraut, 26.6.1954. godine. U narednim godinama u Obliku su ispenjane i druge smjeri: u sjevernoj stijeni, jugoistočnoj i istočnoj a najatraktivnija je stijena sjeveroistočnog brida. Stijene su visine od 150 – 180 m.
Vrh Oblik bio je kontrolna tačka (KT 3) planinarske transverzale “Stijene i vrhovi Treskavice“. Osnivač transverzale je PD “Treskavica” Sarajevo. Transverzala je puštena u mjesecu oktobru 1987., i bila je u funkciji do 1991. godine. Transverazala nije obnovljena.
Vrh Oblik privlači pažnju i zbog stjenovitog grebena koji posmatran iz daljine predstavlja profil ljudske glave u ležećem položaju, na kojem se jasno ističu čelo, nos i usta. Zanimljivo da se ovo vidi kako sa sjeverne tako i sa južne strane vrha i po tome je vjerojatno vrh dobio svoje ime – Oblik. Važno je spomenuti da postoji još jedan vrh Oblik na Treskavici. Vrh je na 2030 m nadmorske visine i nalazi se oko 500 m sjeverno od vrha Opaljeni kuk (2018 m). Na TK R=1:25.000 stoji samo naziv vrha bez oznake nadmorske visine.
U doba austrougarske uprave i okupacije Bosne i Hercegovine na Turovom stanu (1640 m/nv) istočno od Oblika izgrađena je lovačka kuća koja je nosila naziv ”Katharinen – Hütte”. U doba vladavine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1926. godine u Jablan dolu (1631 m/nv) sjeverezapadno od Oblika izgrađena je prva planinarska kuća na Treskavici.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinarski uspon na vrh Oblik

Uspon na Oblik može se izvesti planinarskim markiranim stazama i zavisno od izbora pravca pristupa potrebno je od 4 – 5 sati hoda do vrha. Ukupno tura sa povratkom traje od 7 – 8 sati hoda uz nekoliko kratkih predaha za fotografiranje te jednom dužom pauzom na vrhu za odmor i razgledanje. Najbolje je napraviti kružnu turu i pristupiti na vrh jednim a sići drugim pravcem na početnu tačku uspona.
U nastavku slijedi prijedlog za pet planinarskih tura koje vode na vrh Oblika.

Tura br. 1

Selo Turovi – pl. kuća na Sustavcu – pl. dom na Paleži – Skok – Stari konak – Crno jezero – vrh Oblik.
Napomena: od raskrižja na Skoku moguće je izvesti varijantu uspona pravcem preko potoka Glibovca i prijevoja na Šišanu te pokraj Velikog jezera i Crnog jezera.

Tura br. 2

Selo Turovi – pl. kuća na Sustavcu – Kožljen – Progriženica – Pešter – Turov stan – Volovsko ždrijelo – vrh Oblik.
Napomena: od raskrižja na Turovom stanu moguće je izvesti varijantu uspona pravcem pokraj Zmijskog jezera te kroz Ovčje ždrijelo.

Tura br. 3

Selo Dujmovići – Brda (spomenik) – vrelo Igrište – Klačina – Kukovi – Jablan do – Volovsko ždrijelo – vrh Oblik
Napomena: od raskrižja pod Kukovima i Velike Orlice moguće je izvesti varijantu uspona pravcem preko Velikog Čardaka i Kućara te pokraj pećine Ledenice do prijevoja na Prohinom smetu.

Tura br. 4

Selo Dujmovići – Klepići – Pržine – Pazarište – Crvena kosa – Ždrebanovo vrelo – pećina Ledenica – prijevoj na Prohinom smetu – prijevoj na Volovskom ždrijelu – vrh Oblik.
Napomena: ova pl. tura je najduža zbog velike udaljenosti od početne tačke sve do izlaska na vrh.

Tura br. 5

Selo Godinja – Lastva – Cikuški put – Cikuša – Turov stan – Ovčje ždrijelo – vrh Oblik.
Napomena: ova pl. tura je najzahtjevnija zbog jakog uspona koji cijelo vrijeme traje od početne tačke sve do izlaska na vrh.

Pristup automobilom do početne tačke uspona

Sela Turovi, Dujmovići i Godinja nalaze se u blizini mjestašca Trnovo (oko 30 km od Sarajeva, na putu za Foču, M18) od kojeg dalje vodi lokalna asfaltirana cesta (M442b) do početnih tačaka uspona na vrh Oblika. Do ovih sela može se prići i drugim pravcem također automobilom iz Sarajeva (oko 30 km, M18, M442a i M442b) cestom pokraj kamenoloma u Krupcu koja vodi za olimpijski skijaški centar na Bjelašnici i Igmanu. Sa ove ceste treba skrenuti na raskrižju za selo Dejčići od kojeg dalje također vodi lokalna asfaltirana cesta do sva tri navedena seoska naselja (M442b).