Vrh Prutaš na Durmitoru

Durmitor je veliki planinski masiv koji pripada Dinarskom lancu a nalazi se na sjeverozapadu Crne Gore. Na Durmitora se nalazi 48 vrhova preko 2000 m nadmorske visine i 18 ledenjačkih jezera. Najviši vrh Durmitora je Bobotov kuk (2523 m/nv). Najviši vrhovi se nalaze na području NP “Durmitor” do kojih se može pristupiti markiranim planinarskim stazama. Nacionalni park je proglašen 1952. godine i zauzima površinu od oko 32 hiljade hektara. Osim samog planinskog masiva nacionalni park obuhvaća i veći dio kanjona rijeka Tare, Drage i Sušice te manji dio doline Komarnice. Durmitor je zahvaljujući svojoj ljepoti i važnosti 1980. godine uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Vrhovi Durmitora odlikuju se iznimnom ljepotom a među njima posebno se ističu: Minin bogaz (2387 m), Zupci (2309 m), Šareni pasovi (2248 m), Prutaš (2393 m), Uvita greda (2199 m), Obla glava (2303 m) i Stožina (1905 m). Sa vrhova Durmitora se pružaju nezaboravni pogledi na najviše planine Crne Gore i susjednih zemalja Bosne i Hercegovine, Srbije i Albanije.
Među durmitorcima se pripovjedaju mnoge legende o strašnim zmajevima, vješticama, vragovima, krilatim konjima, skrivenom blagu, lovcima na divokoze, tajanstvenim gorskim vilama i vilenjacima. Jedna legenda govori o vrhovima Durmitora kako podupiru nebeski svod i po tome ovu planinu zovu “Soha Nebeska”. Također govore da na najvišem vrhu Durmitora počivaju bogovi. A tamo gdje su bogovi – tamo su i gorske vile. Evo jedne od tih legendi koja nudi dramatičnu priču o ljubavi dvoje mladih, osveti i gorskim vilama.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Legenda o vrhu Prutašu

Postojao je neki Pivljanin, zvani Todor. Čuvajući ovce na Durmitoru zaljubi se u mladu i lijepu čobanicu Ružicu iz susjednog sela. Todor je bio vrijedan mladić, radiša, izuzetne snage i ljepote, što nije promaklo ni gorskim vilama. Jedne večeri, pozvale su ga da im se pridruži u kolu. Ali je postojao jedan uvjet za njihovog izabranika: ništa gvozdeno nije smio sobom ponijeti, ako je mislio u njihovo kolo da se hvata i da neku od vila obljubi.
No kad je krenuo kod vila u žurbi ili zaboravu, za pojasom ostavi svoj čobanski nož. Dok je igrao kolo s vilama ispade mu nož koji je zadjenuo za pojasom. Vile, koje su možda već bile zavidne na njegovu ljubav prema Ružici, jedva su dočekale taj propust. Zgrabile su mladića, podigle ga visoko među oblake i surovo bacile niz litice.
Todor je pao na grudi, a udarac je bio toliko snažan da je odlomio dio planine. Na tom mjestu danas se nalazi vrh koji je po tome dobio ime – Gruda, dok je dolina u kojoj je mladić izdahnuo dobila ime Todorov do. Skrhana bolom, Ružica je patila za svojim Todorom, i od velike tuge umrla. U znak sjećanja na nju vrh na kojem je često dolazila i tugovala nazvan je po njenom imenu – Ružica.
Todorovi drugovi, durmitorski čobani, nisu mogli oprostiti gorskim vilama ovakvu okrutnost. Smislili su lukav plan: povezali su svoje drvene štapove (pruteve) u dugačke merdevine i tiho se po noći popeli uz najstrmije stijene. Zatekli su vile kako spavaju na samom vrhu. Znajući da se sva njihova moć krije u kosi, čobani su im duge pletenice uvezali u čvrst snop i privezali za ogromnu stijenu koju su zatim gurnuli u ponor. Uz strašne krike, vile su ostale bez svoje moći i ćelavih glava pobjegle u jednu pećinu, koja je po tome dobila ime Vilina pećina. Od tada ih više niko nije vidio. Kažu da su žute trave po durmitorskim pašnjacima i livadama rasute kose gorskih vila i po tome su dobile ime “Viline vlasi”. Dugačke merdevine od pruća koje su čobani koristili ostale su prislonjene uz litice vrha. Legenda kaže da su one s vremenom okamenile, stvarajući karakteristične vertikalne slojeve po kojima je ovaj vrh dobio ime – Prutaš.

Toponimi koji su nastali iz ove legende

– Vrh Prutaš (2393 m), nalazi se na zapadnom dijelu Durmitorskog masiva u blizini lokalne asfaltirane ceste koja povezuje mjesta: Žabljak – Trsa – Plužine. Od Žabljaka je udaljen oko 15 km zračne linije. Dobio je ime po tome što su Todorovi drugovi – čobani povezali svoje drvene štapove (pruteve) u dugačke merdevine i njime se popeli po noći uz najstrmije stijene kako bi se osvetili gorskim vilama za njegovu smrt. Vremenom su se drvene merdevine skamenile i ostale do danas vidljive na padinama ovog vrha.

– Vrh Gruda (2302 m), nalazi se sjeverno od Prutaša oko 500 m zračne linije. Između Prutaša i Grude nalazi se prijevoj na 2230 m/nv iznad Ilin dola. Vrh je dobio ime po tome što je Todor pao na grudi na tom mjestu i odlomio dio planine.

– Todorov do (1820 m), nalazi se jugozapadno od Prutaša u njegovom podnožju. Na tom mjestu je izdahnuo nesretni mladić Todor i po tome je ova dolina dobila ime.

– Vrelo Pištet (1825 m), nalazi se zapadno od Prutaša u Todorovom dolu. Kažu da je i kamenje oko ovog vrela pištalo od boli za stradalim Todorom, i po tome je dobilo ime – Pištet. Ovo vrelo je poznato i pod drugim imenom – Bjelinovac.

– Todorova glavica (1815 m), nalazi se zapadno od Prutaša oko 2 km zračne linije. U blizini vrha je velika lokva vode (ispod lokalne asfaltirane ceste).

– Vrh Ružica (2141 m), nalazi se jugozapadno od Prutaša oko 3 km zračne linije. Vrh je dobio ime po djevojci Ružici koja je patila za svojim Todorom, i od velike tuge umrla. Na ovaj vrh je često dolazila i tugovala.

– Za Vilinu pećinu nije poznato gdje se nalazi. To je tajanstveno mjesto u kojoj su se sakrile osramoćene i nemoćne gorske vile. Od tada ih više niko nije vidio.

– Viline vlasi, nalaze se po durmitorskim pašnjacima i livadama. To su žute trave za koje kažu da su rasute kose gorskih vila koje su im iz osvete počupali Todorovi drugovi – čobani.

– Vilina vrata (2200 m/nv), nalaze se na sjevernim padinama Prutaša. To je veliko kamenito okno kroz koje su prolazile gorske vile prema najvišem tjemenu vrha gdje su po noći igrale kolo. Pokraj okna prolazi planinarska markirana staza za Škrčka jezera.

Planinarski pristup na vrh Prutaš

Vrh Prutaš, Škrčka jezera i kanjon Sušice čine jedinstveno područje djelovanja tektonskih pokreta, kraške i ledničke erozije. Prutaš je kao rezultat djelovanja svih ovih faktora izdvojen vrh sa nizom osobenosti. Jedan je od najslikovitijih vrhova u masivu Durmitora i često posjećen od strane mnogih planinara.

Uspon na najviše tjeme Prutaša može se izvesti planinarskim markiranim stazama iz dva pravca.

1. pravac: Dobri do / vrelo Šarban (1671 m/nv) – Duško valje (1952 m/nv) – Škrčko ždrijelo (2114 m/nv) – Balja greda (2204 m/nv) – vrh Prutaš (2393 m/nv).
Visinska razlika: 722 m.
Vrijeme trajanja uspona: 2 sata i 15 minuta hoda.

2. pravac: Todorov do (1820 m/nv) – Pištet vrelo / Bjelinovac (1825 m/nv) – prijevoj iznad Ilinog dola (2230 m/nv) – vrh Prutaš (2393 m/).
Visinska razlika: 573 m.
Vrijeme trajanja uspona 1 sat i 30 minuta hoda.

Napomena: Na silasku sa Prutaša može se napraviti kružna tura planinarskom markiranom stazom do Škrčkih jezera (Veliko jez. na 1686 m/nv i Malo jez. na 1711 m/nv). Staza prolazi pokraj velikog kamenitog okna “Vilina vrata” (2200 m/nv) iznad Prutaškog dola. Silazak s vrha do jezera traje 1 sat hoda. Nakon obilaska jezera slijedi povratak za Dobri do i Todorov do također planinarskom markiranom stazom preko Škrčkog ždrijela. Silazak sa Škrčkog ždrijela u Dobri do je preko Duškog valja (1952 m/nv), a silazak u Todorov do je preko Goveđeg dola (1990 m/nv). Ukupno ova kružna tura traje oko 6 – 7 sati hoda.