Hrlin greb na Visočici

Legendu o Hrlinom grebu na planini Visočici prvi put sam čuo od hodže Zejnila-ef. Bibera i po njegovom sam je kazivanju zapisao u svoj planinarski dnevnik. Na višednevnoj planinarskoj turi po Visočici koja je trajala od 8.- 10.8.1997. godine konačili smo u hodžinoj kući u selu Luka (na području Bjelimići).
Na tim turama tada je sa mnom bio moj drug Ahmed Sulejmanović Jare.
Ovu legendu posvećujem dvojici divnih ljudi za koje me veže dugogodišnje prijateljstvo, rahmetlijama: hodži Zejnilu i sarajevskom planinaru Jaretu.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Hrlin greb (Hrlin grob) nalazi se na prijevoju između vrha Parič (1941 m) i bezimene kote 1880 m. Smješten je na nadmorskoj visini 1775 m pokraj čobanske staze koja se niže Podova strmo obara u vrletnu dolinu potoka Međeđa. Na mezaru (grobnom mjestu) nekad davno u osmanskom periodu su podignuta dva bašluka (kameni nišani). Za bašluk sa gužvom narod pripovjeda da je podignut nekom hercegovačkom stočaru koji je ubijen i sahranjen na ovom mjestu. Ne zna se njegovo ime ali je poznato njegovo prezime Hrle – porijeklom iz Stoca. Po tome se mjesto na kojem je sahranjen zove Hrlin greb. Bašluci na mezaru su sačuvani do današnjeg dana. O tom tragičnom događaju i danas se ispredaju mnoge priče na sijelima u Bjelimiću.

Legenda govori o tome kako se jednog dana Hrle sa svojim stadom zaustavio na putu za Visočicu i zakonačio na pašnjacima u Potkraju ispod Sirovog gvozda. Hrle nije znao da je beg Koldžo Šurković iz Odžaka (najveće selo na području Bjelimići) zabranio svim hercegovačkim stočarima da na njegovim pašnjacima ne smiju boraviti bez njegovog znanja i dozvole. Kad je sutradan beg Koldžo čuo da je Hrle na njegovim pašnjacima dotjerao stoku, uzeo je pušku i uzjahao konja, te otišao da ga potraži i otjera sa planine. Susreli su se se kod vrela na Lokvicama i nakon kratke prepirke beg Koldžo je pucao iz puške na Hrlu, ali je ona zatajila. Hrle je nakon toga begu Koldži uzvratio ovim riječima: “Eh, moj beže, da vidimo hoće li i moja pušaka zatajiti kao što je tvoja”. Nanišanio je, puška je opalila i beg je smrtno pogođen pao s konja.

Nakon što je ubio bega Koldžu, Hrle je pobjegao u središnji dio Visočice i sakrio se u jednoj pećini u Međeđi. Za Hrlom su u potragu krenuli mnoge zaptije (policajci) i ubrzo su ga pronašli ali mu nisu mogli ni blizu prići jer je bio dobro naoružan i odlučan u odbrani, sve dok nisu pribjegli lukavstvu poslavši njegovog pobratima iz obitelji Mujan (iz Luka) da s njime pregovara, i obećavši mu život ako se preda, jer je bega Klodžu ubio u samodbrani. Međutim zaptije su prekršili dogovor i odmah su nakon predaje ubili Hrlu.

---

Naslovna slika: Visočica, Hrlin greb (1775 m). Na horizontu vide se dva najviša vrha planine Visočice: Veliki Ljeljen (1963 m) – na sredini slike i Džamija (1967 m) – krajnje desno.