Legendu o Hrlinom grebu na planini Visočici prvi put sam čuo od hodže Zejnila-ef. Bibera i po njegovom sam je kazivanju zapisao u svoj planinarski dnevnik. Na višednevnoj planinarskoj turi po Visočici koja je trajala od 8.- 10.8.1997. godine konačili smo u hodžinoj kući u selu Luka (na području Bjelimići).
Na tim turama tada je sa mnom bio moj drug Ahmed Sulejmanović Jare.
Ovu legendu posvećujem dvojici divnih ljudi za koje me veže dugogodišnje prijateljstvo, rahmetlijama: hodži Zejnilu i sarajevskom planinaru Jaretu.
Autor teksta i fotografija: Braco Babić
Hrlin greb (Hrlin grob) nalazi se na prijevoju između vrha Parič (1941 m) i bezimene kote 1880 m. Smješten je na nadmorskoj visini 1775 m pokraj čobanske staze koja se niže Podova strmo obara u vrletnu dolinu potoka Međeđa. Na mezaru (grobnom mjestu) nekad davno u osmanskom periodu su podignuta dva bašluka (kameni nišani). Za bašluk sa gužvom narod pripovjeda da je podignut nekom hercegovačkom stočaru koji je ubijen i sahranjen na ovom mjestu. Ne zna se njegovo ime ali je poznato njegovo prezime Hrle – porijeklom iz Stoca. Po tome se mjesto na kojem je sahranjen zove Hrlin greb. Bašluci na mezaru su sačuvani do današnjeg dana. O tom tragičnom događaju i danas se ispredaju mnoge priče na sijelima u Bjelimiću.
Legenda govori o tome kako se jednog dana Hrle sa svojim stadom zaustavio na putu za Visočicu i zakonačio na pašnjacima u Potkraju ispod Sirovog gvozda. Hrle nije znao da je beg Koldžo Šurković iz Odžaka (najveće selo na području Bjelimići) zabranio svim hercegovačkim stočarima da na njegovim pašnjacima ne smiju boraviti bez njegovog znanja i dozvole. Kad je sutradan beg Koldžo čuo da je Hrle na njegovim pašnjacima dotjerao stoku, uzeo je pušku i uzjahao konja, te otišao da ga potraži i otjera sa planine. Susreli su se se kod vrela na Lokvicama i nakon kratke prepirke beg Koldžo je pucao iz puške na Hrlu, ali je ona zatajila. Hrle je nakon toga begu Koldži uzvratio ovim riječima: “Eh, moj beže, da vidimo hoće li i moja pušaka zatajiti kao što je tvoja”. Nanišanio je, puška je opalila i beg je smrtno pogođen pao s konja.
Nakon što je ubio bega Koldžu, Hrle je pobjegao u središnji dio Visočice i sakrio se u jednoj pećini u Međeđi. Za Hrlom su u potragu krenuli mnoge zaptije (policajci) i ubrzo su ga pronašli ali mu nisu mogli ni blizu prići jer je bio dobro naoružan i odlučan u odbrani, sve dok nisu pribjegli lukavstvu poslavši njegovog pobratima iz obitelji Mujan (iz Luka) da s njime pregovara, i obećavši mu život ako se preda, jer je bega Klodžu ubio u samodbrani. Međutim zaptije su prekršili dogovor i odmah su nakon predaje ubili Hrlu.

Na slici krajnje lijevo vidi se najviši vrh Bjelašnice – Opservatorija (2067 m).
Naslovna slika: Visočica, Hrlin greb (1775 m). Na horizontu vide se dva najviša vrha planine Visočice: Veliki Ljeljen (1963 m) – na sredini slike i Džamija (1967 m) – krajnje desno.


Da li postoje neke informacije o Baškailovom grobu na Visočici? Ja znam da su Boškailo iz Počitelja tu dovodili ovce preko ljeta. Moj pradedo je tu dolazio ali nisam uspio saznati ništa o tom grobu
VolimLiked by 1 osoba
Boškailov grob nalazi se na 1650 mnv, u podnožju sjeverne strane vrha Visočica (1736 mnv), udaljen oko 250 m. Obnovljen je prije nekoliko godina. Do groba se može pristupiti iz doline Jelenača ili Mandinog dola. Niže groba je Boškailov do, nazvan je po prezimenu obitelji Boškailo iz Počitelja u Hercegovini. Na TK BiH 1:25.000 stoji pogrešan naziv Bašakailov do, greška je u jednom slovu. Obitelj Rahimić (Pijesci – Mostar) imala je svoju kolibu u katunu Mehki do. Katun je okružen vrhovima Baturak (1769 mnv), Crveni kuk (1733 mnv) i Kom (1791 mnv). U ovom katunu kolibe su imale još nekoliko obitelji također iz Hercegovine: Kodro (Gubavica – Mostar), Koldžo/Čolaković (Pijesci – Mostar), Klarić (Stanovići – Čapljina), Peco (Stanovići – Čapljina), Tojaga (Pijesci – Mostar), Šoše (Bivolje brdo – Čapljina), Veldar (Počitelj – Čapljina). Ruševni ostaci koliba i torova u katunu Meki do, stoje i sada.
VolimLiked by 1 osoba
Postoje i slični nišanski nadgrobni spomenici koje sam prije mnogo godina pronašao negdje iza Baturaka na Visočici, visok oko 1700 metara. Oni su takođe atmosferski. Možete li mi reći nešto više o njima ili ako postoji slična legenda?
VolimLiked by 1 osoba
U mezarju (nekropoli) koje ste vidjeli na sedlu između vrha Glatko (1791 mnv) i vrha Baturak (1769 mnv), sahranjeni su članovi iz nekoliko humljačkih (hercegovačkih) obitelji koji su izgonili stoku na ljetnu ispašu. Među starim nišanima je skoro podignuta nova spomen ploča na mezaru Crnalić (Durana) Rame, 1958 – 1959. Imao je svega godinu dana kad je preselio na Ahiret. Spomen ploču je podigla njegova majka. U podnožju Glatka i Baturka nekad je bio katun/mahala Police (1450 mnv), jedan od najvećih na Visočici. Smješten je pokraj današnjeg lokalnog puta koji povezuje sela u Tušilima i Bjelimiće. U katunu su svoje kolibe imali obitelji: Čuković iz Rabina – Nevesinje, Čolić iz Vranjevića – Mostar, Gerin iz Dubokog – Ljubinje, Tucaković iz Hrasna – Neum, Gološ – Gnjilo brdo/Čobanovo polje – Mostar, Mrndić i Marić iz Kokorine – Mostar, Pobrić iz Rijoča/Podvelež – Mostar i Šemić iz Kamenog – Mostar.
VolimVolim