Mezića stijene na Čvrsnici

U dolini rijeke Drežnice, krajem 19. stoljeća živio je neki vješt lovac poznat po imenu Mezić. Često je odlazio u lov na divokoze po kojima je Čvrsnica bila nadaleko poznata. Strast za lovom dovela ga jednog dana u vrletima Dive Grabovice. Krenuo je koritom Radave tragajući za divokozama. Malo, pomalo stigao je do pod velike stijene i počeo se penjati s police na policu. Na jednoj ovećoj isturenoj polici ugledao je krdo divokoza. U trenutku kada je nanišanio ispred puške stale su gorske vile i omele ga da ne puca na divokoze. Pored ovoga vile su mu zabranile da više ne dolazi u lov na Čvrsnicu i nikome ne govori da ih je vidio. Iste večeri kad je stigao kući nije govorio o susretu s gorskim vilama. Legao je bez večere u krevet, iako umoran nije mogao zaspati od uzbuđenja, cijelu noć su mu pred očima bile vile. Sutradan kad je svanulo, krenuo je da ustane ali nije mogao da stane na noge. Od tog dana se razbolio i od tuge što ne može ići u lov na divokoze ubrzo je umro. Pred smrt je svojoj obitelji ispričao o susretu s gorskim vilama na Čvrsnici. Stijene u kojima je sreo vile narod prozva Mezića stijene u znak sjećanja na ovog lovca.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Prema narodnom vjerovanju, gorske vile rađaju se iz rose koja pada po lišću velikog stabla koje raste na tajnom mjestu. Najviše vremena provode u letenju sa drveta na drvo, kupanju, češljanju kose i igranju kola. Žive na planinama u velikim šumama i oko jezera. Najčešće ih viđaju čobani. Gorske vile su kažu lijepe i imaju vjenac cvijeća upleten u kosi. Nose duge haljine i u ruci drže čarobni štapić koji im služi da se mogu pretvori u divokozu kako bi lakše savladali strme dijelove planine. Pomažu ljudima u nevolji, no ponekad su osvetoljubive i zavidne. Poznaju sve tajne biljaka i liječenja. Vidaju rane i bratime se s junacima. Opjevane su u narodnim pjesmama.
Na Čvrsnici dva vrha nose ime po gorskim vilama: Veliki Vilinac (2118 m/nv) i Mali Vilinac (1996 m/nv). Sjeverno od ova dva vrha oko 2,5 km zračne linije nalazi se Vilina pećina (1600 m/nv) koja je također dobila ime po gorskim vilama.

Mezića stijene (1680 m/nv), sjeverozapadno su orijentisane i visoke oko 800 m a osim njih u dolini Dive Grabovice se nalazi i najviša stijena na Čvrsnici – Veliki kuk (1822 m/nv), jugoistočno je orijentisana i visoka oko 1100 m. Ove dvije stijene su ujedno i najviše stijene u planinama Bosne i Hercegovine.
Prvi koji su prepenjali Mezića stijene bili su Marjan Dragman i Emil Laszowski, alpinisti iz Zagreba, 16. – 17. augusta 1941. godine. Prvenstveni smjer nosi naziv “Dragman – Laszowski”.
Ocjena težine: V+, detalji -VI / III – IV, visina stijene 800 m, 19 sati, bivak.
Pristup: dolinom Dive Grabovice, te suhim koritom Radave do pod stijene. U Mezića stijenama je ukupno do sada ispenjano sedam smjeri (pet prvenstvenih i dvije varijante).