Ajdovska deklica i Zlatorog

Ajdovska deklica je okamenjen lik paganske djevojke, koja je živjela pod stijenama Prisojnika, kao kćerka diva Heljde, bila je dobra i milostiva, pomagala je ljudima. Putnike na drevnom karavanskom putu koji je spajao doline Save i Soče preko visokog prevoja na Vršiču vodila je kroz guste magle, jake ljetne oluje i visoke snježne smetove. Kada su se putnici vraćali natrag, u znak zahvalnosti za pruženu pomoć davali su joj hranu i vodu, tako da nikada nije bila ni gladna ni žedna.
Ova milostiva djevojka važila je za proročicu i mogla je da predvidi budućnost. Tako je jedne noći dok je majka sa tek novorođenim sinom u naručju spavala, prorekla je sudbinu njenog djeteta da će kad odraste postati veliki i hrabar lovac, koji će ubiti čuvenog Zlatoroga, a njegove rogove koji su ključni za pronalazak skrivenog blaga prodati za velike novce. Kada su njene rođene sestre gorske vile čule za ovo proročanstvo, prokleli su je i okamenili u stijeni, jer je najavila smrt njihovog omiljenog Zlatoroga. Čak i sada možemo vidjeti obrise njezinog lica sa prevoja na Vršiču (1611 m/nv) u sjevernoj stijeni Prisojnika. Okamenjen lik djevojke gleda na dolinu Suhe Pišnice u pravcu Kranjske Gore.
Zlatorog je uvijek bio sveta i neranjiva životinja, sa punim poštovanjem i velikoj naklonosti ljudi. Legenda kaže da su njegovi rogovi trebali biti ključni za pronalazak skrivenog blaga, koje se nalazilo ispod planine Boga-Bogatin, a koje je čuvao stoglavi zmaj. Po ovoj legendi iz krvi Zlatoroga je izrasla rijetka biljka – planika (runolist). Kozorog i planika su simboli slovenskih planina i kad ih planinari ugledaju na visokim stjenovitim liticama uvijek se njima obraduju. Legenda o Ajdovskoj deklici i Zlatorogu u Slovenaca je vrlo cijenjena, jer prikazuje dobrotu ljudi i pomoć svima kojima je potrebna.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Visoko iznad okamenjenog lika Ajdovske deklice smješteno je Prisojnikovo okno na 2300 m/nv. Zovu ga i Prednje okno ili Veliko okno i kroz njega se može proći osiguranim planinarskim putem „Kopiščarjeva pot“. Put je otvoren 1948. godine i nosi ime po vodiču Antonu Kravanji – Kopiščarju (iz doline Trente).
Okno se nalazi u vršnom grebenu Prisojnika ili Prisank (2547 m/nv). Na usponu je obavezna upotreba kompleta za samoosiguranje i kaciga. U proljeće na pojedinim mjestima zna biti zaleđenog snijega i dobro je ponijeti dereze i cepin, mogu zatrebati za svaki slučaj.
Do podnožja stijene odakle započinje uspon Kopiščarjevom poti može se pristupiti iz dva pravca: od Erjavčeve kuće (1525 m/nv) i Tičarjevog doma (1620 m/nv). Obje kuće su planinarski objekti i nalaze se odmah pokraj ceste na dionici: Kranjska Gora – Vršič. Prisojnikovom oknu može se pristupiti i pl. stazom od Tičarjevog doma uz Gladki rob, ova staza je manje tehnički zahtjevna u odnosu na predhodnu i na nekoliko eksponiranih mjesta kroz stijenu za osiguranje su postavljene sajle i klinovi.
Napomena: “Kopiščarjeva pot” je označena standardnom planinarskom signalizacijom, tehnički i kondicijski je veoma zatjevna i bilo kojim pravcem pristupa potrebno je 4 – 5 sati konstantnog penjanja uz veliku visinsku razliku (preko 1000 m).