“Josipova staza” na Bjelašnici

“Josipova staza“ na Bjelašnici je planinarska staza koju su uredili i markirali sarajevski planinari visokogorci Josip Sigmund i Josip Nepomucki. Staza je pješačka i vodi na najviši vrh Bjelašnice (2067 m/nv), a polazna tačka je sa Velikog polja od Valentinovog bunara (1199 m/nv) na Igmanu. Sa Velikog polja pravac uspona vodi preko Vratla, Kasovog dola i Ravne vale kroz šumovito područje do ledničkog cirka Kotlovi. Dalje uspon nastavlja između grmova klekovine i strmim travnatim padinama iznad Kotlova do izlaska na ogoljeni greben na čijem je najvišem tjemenu smještena zgrada meteorološke stanice.
Staza je svečano otvorena 24.6.1934. godine. Sarajevski planinari su kasnije stazu nazvali ”Josipova staza” po imenima graditelja. Ova staza može nositi i naziv “Staza pet Josipa“ jer su još trojica Josipa svojim dugogodišnjim djelovanjem ostavili traga na Bjelašnici: Josip Schäffer, meteorolog – osmatrač, koji je radio pune dvije decenije u meteorološkoj stanici na vrhu Bjelašnice (1918. – 1938. god.), Dr Josip Fleger, jedan od osnivača i predsjednik HPD “Bjelašnica“ Sarajevo i Josip Plećak jedan od osnivača i tajnik također istoimenog planinarskog društva.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Radne akcije na obnovi staze

Članovi HPD “Bjelašnica 1923” Sarajevo poduzimaju mnoge radne akcije na uređenju Josipove staze. Nakon šezdesetšest godina od njenog uspostavljanja po prvi put je ova planinarska staza temeljito obnovljena u jesen 2000. godine.
Nekadašnja polazna tačka na Velikom polju je dislocirana, a nova lokacija je na Grkarici kod policijske stanice na raskršću za Igman i Bjelašnicu. Na stazi su postavljene nove markacije, putokazne i info table. Također su uređena tri odmorišta sa klupama koje nose naziv po imenima zaslužnih članova ovog planinarskog društva: Milana Leinerta, Sulje Suljagića i Josipa Sigmunda.
Nakon završetka svih radova na obnovi, staza je svečano otvorena 14.7.2001. godine. 

Leinertova klupa

Prva klupa na Josipovoj stazi nosi ime po prof. Milanu Leinertu, jednom od osnivača i prvom predsjedniku HPD “Bjelašnica“ Sarajevo. Na funkciju predsjednika planinarske podružnice izabran je na osnivačkoj Skupštini održane 1923. godine u Sarajevu. Na dužnosti predsjednika bio je do 1928. godine. Osim ovog pl. društva Leinert je učestvovao i u osnivanju “Društva planinara BiH“.

Suljagića klupa

Druga klupa na Josipovoj stazi nosi ime po Sulejmanu Suljagiću (1885. – 1962. god.), financijski službenik i aktivan planinar visokogorac i turni skijaš od 1903. godine. Jedan od osnivača Društva planinara u BiH i Planinarskog društva “Treskavica“ Sarajevo. Ova dva pl. društva su dala veliki doprinos na razvoju planinarstva u BiH. U svoje doba Suljagić je slovio kao jedan od najboljih poznavalaca Bh. planina. Bio je veliki ljubitelj planinske fotografije, posjedovao je vlastitu i veoma bogatu zbirku planinarskih fotografija koje je snimio na svojim turama po planinama BiH. Njegove fotografije su objavljivane u časopisima: “Hrvatski planinar“, “Naše ljepote“, “Novi behar“, u kalendaru “Narodna uzdanica” i dr. Napisao je nekoliko planinarskih članaka od kojih je najznačajniji opis Prenja. PD “Treskavica“ Sarajevo u znak sjećanja na ovog velikana Bh. planinarstva izgradila je česmu sa spomen-pločom ispred pl. kuće na Sustavcu. U planinarskom časopisu “Naše planine“ objavljen je zanimljiv članak o Suljagiću koji je napisao Uzeir Beširović Bešo – također još jedna legenda Bh. planinarstva.

Sigmundova klupa

Treća klupa na Josipovoj stazi nosi ime po Josipu Sigmundu (1912. – 1943. god.), jedan od osnivača i pročelnik HPD “Bjelašnica“ Sarajevo. Sigmund je u periodu između dva svjetska rata bio veoma aktivan planinar visokogorac, alpinist i turni skijaš. U  stijenama Treskavice i Čvrsnice ispenjao je prvenstvene smjeri koje i danas po njemu nose naziv.
Ulica koja je povezivala Staru željezničku stanicu i hotel “Bristol“ u Novom Sarajevu nosila je ime po Josipu Sigmundu. Stara željeznička stanica je porušena početkom sedamdestih godina u prošlom stoljeću nakon završetka snimanja igranog filma “Valter brani Sarajevo“, a na njenom mjestu su izgrađeni neboderi i poslovni objekti. Nakon minulog rata u BiH naziv ostatka ulice je preimenovan.
Jedan od najljepših planinarskih objekata u bivšoj SFR Jugoslaviji na planini Treskavici je također nosio ime po Josipu Sigmundu ali je izgorio u požaru na početku minulog rata. Sigmund je u Drugom svjetskom ratu bio neustrašivi ilegalac i bliski suradnik legendarnog Vladimira Valtera Perića. U jednoj akciji sarajevskih ilegalaca Sigmund je pao u ruke ustaša i nakon strašnog mučenja je odveden na Vracama gdje je strijeljan, a Valter je poginuo 6.4.1945. godine u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva. Sa grupom boraca je čuvao električnu centralu koju su ustaše htjele da unište prilikom povlačenja. U ovim borbama, minobacačka granata je prekinula njegov životni put. Ostala je legenda o neustrašivom planinaru Sigmundu i odvažnom obavještajcu Valteru. Nakon rata obojica su posthumno proglašeni narodnim herojima.

Planinarsko sklonište “Bozja – Kunath“

Planinarsko sklonište “Bozja – Kunath“ nalazi se na lokalitetu Kotlovi (1750 m/nv) u podnožju najvišeg vrha Bjelašnice. Sklonište nosi naziv po imenu velikana Bh. planinarstva Drage Bozje i po imenu komandanta njemačkog vojnog kontigenta SFOR koji je donirao i postavio kontejner. U skloništu može boraviti 6 – 8 osoba. Za višednevni boravak treba ponijeti dovoljne količine vode jer duž Josipove staze i kod skloništa nema vrela. Sklonište je pod upravom HPD “Bjelašnica 1923“ Sarajevo.
Drago Bozja (1927. – 2014. god.) bio je strastveni zaljubljenik u prirodu i planinarenje. Jedan je od osnivača i prvi načelnik i instruktor Gorske službe spašavanja PS BiH i GSS stanice Sarajevo, gorski spasavalac, planinar visokogorac i skijaš. Za vrijeme održavanja XIV ZOI Sarajevo ʹ84 bio je na funkciji direktora sporta. Bozja je svoje bogato životno i planinarsko iskustvo činio dostupnim kroz mnoge fotografije, slajdove, novinske članke, vodio je radio i tv emisije posvećene planinarenju, napisao mnoge stručne skripte, priručnike, vodiče i druge publikacije iz oblasti planinarstva.

Ljetni i zimski smjer na stazi

“Ljetni smjer“: od raskršća poviše planinarskog skloništa “Bozja – Kunath“ krenuti desno markiranom planinarskom stazom preko krupnog kamenjara do strme padine iznad Kotlova gdje su postavljene sajle za osiguranje pričvršćene za stijenu klinovima. Dalje nastaviti uspon između grmova klekovine i preko strmih travnatih padina izaći kod bivše trafo-kućice. Nastaviti ogoljelim grebenom pokraj spomenika nastradalim planinarima, devastirane zgrade RTV i zgrade Meteorološke stanice Federalnog HMZ. Nakon izgradnje objekta startne kuće za smuk najviši vrh Bjelašnice bio je označen sa betonskim stupom koji je prije nekoliko godina potpuno zatrpan nasipom zemlje.

“Zimski smjer“: od raskršća poviše planinarskog skloništa “Bozja – Kunath“ krenuti lijevo markiranom planinarskom stazom prosječenom kroz klekovinu. Staza prolazi podnožjem ledničkog cirka Kotlovi i uspinje u pravcu ka objektu ski-žičare (međustanica). ). Dalje strmom travnatom padinom do izlaska na najviši vrh Bjelašnice.

Devastacija i zaštita staze

Josipova staza je značajna za povijest planinarstva na Bjelašnici. Godinama je važila za jednu od najljepših planinarskih staza u našim planinama sve dok nisu ovdje prije desetak godina stigle drvosječe i svojim motornim pilama posjekli mnoga stoljetna stabla kao i stabla sa planinarskom markacijom na dijelu staze kroz šumu. Nakon masovne sječe stabla su do balvaništa izvlačena sa velikim traktorima koji su razorili i nanijeli trajne ožiljke na šumskom zemljištu, vidljive i danas.
Područje Bjelašnice, Igmana, Treskavice, Visočice i kanjona rijeke Rakitnice u prostornom planu SR Bosne i Hercegovine (1980. – 2000. god.) označeno je kao budući Nacionalni park – zbog velike biodiverzitetske i pejzažne vrijednosti. Napravljeno je niz studija, projekata, elaborata ali do danas nije ništa urađeno. Možda će u budućnosti nove generacije prepoznati visoke vrijednosti ovog područja i trajno ga zaštite od daljne devastacije.     

Naslovna slika: Pogled na središnji dio Bjelašnice i vrh Krvavac (2062 m/nv) – na sredini grebena

Miholjsko ljeto

“Miholjsko ljeto” je naziv za razdoblje toplog vremena koje u jesen nastupi nakon blagdana sv. Mihovila, 29. septembra (prema kalendaru Rimokatoličke Crkve) a 12. oktobra (prema kalendaru Pravoslavne Crkve).
Ovaj meteorološki fenomen je karakterističan za sjevernu Zemljinu poluloptu gdje se mijenjaju četiri godišnja doba i može da potraje nekoliko sedmica zaredom.
Prema narodnoj tradiciji dok traje “Miholjsko ljeto“ treba većinu radova u polju privesti kraju prije ulaska u hladniji dio godine. 
Pojam “Miholjsko ljeto” koji se javlja u našoj zemlji i većem dijelu regiona u nekim zemljama Europe je poznat pod nazivom “Bablje ljeto” (Bugarska i Rusija) i “Indijansko ljeto“ (Francuska i Velika Britanija).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Nakon vrelog ljeta, uslijedila je suha i natprosječno topla jesen. Oktobar 2022. godine će biti jedan od najsušnijih od kako se vrše mjerenja, jer konkretnih padavina ovog mjeseca nije bilo, a prema trenutnim prognozama neće ih ni biti. I ove godine, sunce i lijepo vrijeme nas nije iznevjerilo. Traju dani sa idealnom temperaturom zraka.
Kako jesen odmiče, živopisne nijanse crvene, narančaste i zlatne transformiraju nepregledne krajolike. Ovi prizori podsjećajući nas na ljepotu i moć koje postoje izvan ljudskih kreacija. Svaki krajolik ima svoj jedinstveni šarm, približava nas prirodi i ispunjava nas dubokim poštovanjem prema svijetu u kojem živimo. Krenite u planine i uživajte u zadivljujućim jesenskim bojama koje donose mir i spokoj. 

Naslovna slika: Ozren – sarajevski, Odžak (995 m/nv), na putu od Barica za Gornje Biosko

Kamenita vrata i okna (3. dio)

Mnoge prirodne ljepote u planini prođu nezapaženo, skrivene od naših očiju jer uglavnom hodamo uređenim i označenim planinarskim stazama. Napustimo li ovakve staze i krenemo li u vlastito istraživanje planinskih predjela možemo naići na nevjerovatna djela koja je stvorila Majka Priroda. 
Kao rijedak geomorfološki fenomen u planini svojim atraktivnim izgledom privlače pažnju kamenita vrata i okna koja narod najćešće naziva “šuplja vrata“ ili “okno“.
Ove geološke tvorevine nalaze se u teško pristupačnim i krševitim stijenama do kojih najlakše mogu pristupiti planinari i njihovu ljepotu zabilježiti svojim fotografskim aparatom. 
Fotografije sa opisom pristupa do kamenitih vrata i okna, koje sam obišao na mnogim planinama, ovdje će biti objavljene u narednih nekoliko nastavaka.

Sadržaj (3. dio):
– Čvrsnica, okno u Mandinoj plani (1800 m/nv)
– Jahorina, okno u Golici (1600 m/nv)
– Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Šuplja vrata u Valušnici (1850 m/nv)
– Prenj, okno u Osobcu (2024 m/nv)
– Ozren – sarajevski, Šuplja vrata u Strmnici (1150 m/nv)

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Čvrsnica, okno u Mandinoj plani (1800 m/nv)

Okno se nalazi na jugozapadnoj strani vrha Mandina plana (1822 m/nv) smješteno na rubu stjenovite barijere. Do lokacije okna najbolje je pristupiti iz pravca ski-centra na Risovcu (2 h) markiranom planinarskom stazom za Mali Vilinac (1996 m/nv) i Veliki Vilinac (2118 m/nv) ili iz pravca planinarskog doma “Vilinac” (3 h). Po dolasku u podnožje Mandine plane (kod drvenih ljestvi) napustiti markiranu stazu i nastaviti ispod stijena do rijetkog šumarka sa borovima odakle se okno vidi u cjelosti i može lijepo fotografirati.
Lokacija okna nije označena na topografskoj karti i poznata je malobrojnim planinarima, jer se ovim pravcem prije nije išlo dok nije izgrađen ski-centar. Nakon toga je prokrčena i markirana planinarska staza od gornje izlazne stanice ski-lifta i kroz bukovu šumu, a dalje staza vodi do podnožja stijenovite barijere Mandine plane između rijetkih borova i grmlja klekovine. Planinari su prije minulog rata išli drugim pravcem koji vodi od pl. kuće na Risovcu (vl. PSD “Vilinac“ Jablanica) kroz Razvale, ali zbog rizika od mogućih mina tuda se više ne ide.
Okno u Mandinoj plani nije poznato kao Hajdučka vrata (također na Čvrsnici) ali svojim izgledom i veličinom plijeni pažnju posjetiocima.

Jahorina, okno u Golici (1600 m/nv)

Okno se nalazi u klancu potoka Hlađenac na sjeverozapadnoj strani vrha Golica. Klanac razdvaja vrhove Golica (1693 m/nv) i Jajce (1686 m/nv) i njime je u prošlosti prolazio karavanski put. Ishodišna tačka je prijevoj Grebak (1229 m/nv) do kojeg se može pristupiti asfaltnom cestom iz pravca Trnova preko sela Delijaš (oko 20 km) ili iz pravca Ustikoline preko Jabuke (oko 15 km). Sa Grebka osim do okna može se pristupiti i na mnoge vrhove u jugoistočnom masivu Jahorine: Golica (1693 m/nv), Jajce (1686 m/nv), Trijeska (1804 m/nv), Priratak (1858 m/nv) i Sjenište (1910 m/nv).
Do okna je potrebno 1,30 sati hoda i pristup nije markiran. Za orijentaciju koristiti TK BiH, sekcija Jahorina R=1:25.000, VGI Beograd 1975. god. 
Planina Jahorina (1916 m/nv) poznata kao jedan od vodećih skijaških centara u BiH svoju punu afirmaciju je postigla za vrijeme organiziranja 14. ZOI Sarajevo ‘84. U zimskom periodu veoma je posjećena od strane skijaša, a ljeti na njenim najvišim vrhovima rijetko se mogu sresti ljubitelji prirode. Tu i tamo naiđe po neki planinar, biciklista ili berači ljekovitog bilja i borovnica. Oni koji po prvi put prođu cijeli greben u ovom dijelu Jahorine biće oduševljeni krajolikom koji do tada nisu imali prilike da upoznaju. Nagrada za uloženi trud su široki pogledi na mnoge planine u BiH i CG: Ljubišnja, Durmitor, Bioč, Maglić, Volujak, Zelengora, Lelija, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Visočica, Treskavica, Bjelašnica i Romanija.

Prokletije / Bjeshkët e Nâmuna, Šuplja vrata u Valušnici (1850 m/nv)

Valušnička Šuplja vrata nalaze se zapadno od Maja ë Can (1879 m/nv) i smještena u vertikalnoj stijeni iznad posljednje grebajske livade (treća livada). Okno je nepristupačno i može se vidjeti i fotografirati ako se malo odstupi u stranu sa pješačke staze koja priječi eksponirani greben na potezu: vrh Talijanka (2057 m/nv) – vrh Popadija (2056 m/nv). Duž grebena i preko vrhova je državna granična linija Crne Gore i Albanije. Sa grebena se pruža najljepši pogled na markantnu skupinu vrhova Karanfili. Pješački pristup na ove vrhove je iz doline Grebaje od pl. doma “Radnički“ (1150 m/nv) markiranom planinarskom stazom 3 – 4 sata hoda. Izgled okna iz ovog pravca je prikazan na većoj fotografiji.
Također ovo okno se može vidjeti i sa pješačke staze koja iz doline Grebaje od Suljove česme (1183 m/nv) vodi na Zastan (izvor) i katun Vajuša (u Albaniji) 3 – 4 h sata hoda. Izgled okna iz ovog pravca je prikazan na manjoj fotografiji.

Prenj, okno u Osobcu (2024 m/nv)

Okno se nalazi u samoj vršnoj zoni Osobca. Smješteno je u jugozapadnoj stijeni Velikog Osobca. Okno je visoko 20 – 25 m, široko 8 – 10 m i može se vidjeti sa planinarske markirane staze koja iz Vlasnog dola vodi na vrh Osobca.
Osobac je izazovan i lijep vrh koji svojim karakterističnim piramidalnim izgledom i vertikalnim stijenama plijeni pažnju posjetiocima Prenja – planinarima i alpinistima.
U stijenama Osobca ispenjane su mnoge alpinističke smjeri u ljetnim i zimskim uvjetima. Na najvišem tjemenu Osobca je upisna kutija kontrolne tačke Visokogorske Hercegovačke transferzale: Velež – Prenj – Čvrsnica – Čabulja. U sklopu ove transferzale naknadno je dodata planina Crvanj. Transferzalu je uspostavilo PSD  „Prenj“ Mostar (1975. god.).
Sa Osobca se pruža jedinstvena panorama na prenjske vrhove: Borašnica – Samograd (1886 m/nv), Veliki Samograd (1844 m/nv), Zupci (1916 m/nv), Sivadija (1967 m/nv), Cvat (1848 m/nv), Kopilica (1920 m/nv), Botini (2015 m/nv), Zelena glava (2103 m/nv), Otiš (2097 m/nv), Taraš (1742 m/nv), Motika (1832 m/nv), Kruna (1914 m/nv), Velika Kapa (2004 m/nv) i dr. Sa vrha se vide i mnoge planine: Bjelašnica, Visočica, Treskavica, Zelengora, Crvanj, Bitovnja i dr.
Pristup na Veliki Osobac markiranom planinarskom stazom:
– Iz pravca Konjica: Bijela – Rakov laz – Skok – Vlasni do – Osobac (5 sati hoda);
– Iz pravca Boraka: Boračka draga – Crnopoljski klanac – Crno Polje – Vlasni do (4 sata hoda);
– Od pl. kuće na Jezercu (2 sata hoda).
Pristup na Veliki Osobac je moguć i via ferratom po sjeveroistočnom brid dužine oko 1200 m i visinskom razlikom oko 700 m.
Napomena: Uspon via ferratom je vrlo zahtjevan. Ponijeti dovoljnu količinu vode za piće, komplet za samoosiguranje i kacigu.

Ozren – sarajevski, Šuplja vrata u Strmnici (1150 m/nv)

Vrata se nalaze na jugozapadnoj strani Strmnice (1347 m/nv) u stijeni visine oko 130 m. U podnožju i vršnoj zoni stijena je obrasla niskim rastinjem i šibljem. Sarajevski alpinisti su u ovoj stijeni osamdesetih godina u prošlom stoljeću ispenjali šest prvenstvenih smjeri. Na sjevernoj strani padine Strmnice obrasla su mješovitom šumom i završavaju u klanac potoka Lučica. Južna strana je prilično stjenovita, mjestimično obrasla busenima trave te pokojim kržljavim drvetom i njene padine završavaju u klanac potoka Grabovica.
Strmnica je omeđena dubokim klancima u kojem obitavaju divlje zvijeri. Zbog ovoga lovci posjećuju ovo područje dok planinari rijetko ovdje zalaze. Najlakši pristup na najviše tjeme Strmnice je sa istočne strane iz pravca Crepoljskog i Čavljaka lovačkim stazama koje su mjestimično zarasle.
Sa Strmnice vide se mnoge planine: Romanija, Ravna planina, Jahorina, Trebević, Lelija, Treskavica, Crvanj, Visočica, Bjelašnica, Igman, Prenj, Čvrsnica, Ivan planina, Bitovnja, Raduša, Vitreuša, Zec, Vranica, Vlašić.
Pristup: Nahorevo – Strmac – Gradac – klanac potoka Grabovica – vrh Strmnica. Ukupno za ovu turu je potrebno oko 4 sati hoda.
Napomena: lokacija “šupljih vrata“ nije označena na topografskoj karti i nije poznata širem krugu planinara. 

Naslovna slika: Kamenito okno u kanjonu Pive (750 m/nv), na putu HE Piva – Plužine

Zamak Bran u Transilvaniji – “Drakulin dvorac”

Bez sumnje, najposjećenija rumunjska turistička atrakcija je dvorac Bran u istiomenom selu. No, rijetko tko će ga prepoznati kao Bran jer ga svi znaju kao – “Drakulin dvorac” kojeg godišnje posjeti pola milijuna turista i obožavatelja vampira u potrazi za mitovima i legendama vezanim uz slavnog grofa Drakulu.
Sagradili su ga u srednjem vijeku na stjenovitoj litici teutonski vitezovi, a uloga mu je bila u obrambene svrhe. Izgleda izrazito mistično i primamljivo, baš onako kako biste zamislili mjesto stanovanja strašnog grofa Drakule, no zapravo ne postoje dokumenti koji izravno povezuju zamak Bran i kneza Vlada III. poznatijeg kao Drakula od Vlaške. On je bio stvarna povijesna osoba za koju se smatra da je poslužila irskom književniku Abrahamu “Bramu” Stokeru u svom gotičkom horor romanu “Drakula” iz 1897. godine, no zanimljivo je da Stoker nikada nije posjetio Rumunjsku. Glavni lik romana bio je vampir, što knez Vlad III. ipak nije bio, no bio je nadaleko poznat po okrutnosti prema svojim neprijateljima koje je nabijao na drveni kolac zbog čega je dobio nadimak “Tepeš”. Bez obzira na to, svi ga posjećuju upravo zbog Drakule, pa tamo sve vrvi suvenirima i pričama o njemu. A čak i bez njegove stvarne prisutnosti ovdje, Bran je sam po sebi toliko atraktivan da je zbog toga neizostavna turistička destinacija.
Zamak Bran je spomenik kulture od nacionalnog značaja Rumunjske i upisan je na UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine.  

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Zamak Bran u Transilvaniji nalazi se u okolini Brašova, velikog rumunjskog grada u središnjem dijelu zemlje. Sagrađen je na ulazu u planinsku dolinu južnih Karpata kroz koju je stoljećima prolazio važan trgovački put. Prvi dokument u kome se spominje zamak Bran izdao je 1377. godine ugarski kralj Ludovik I. Zamak je imao odlučujuću ulogu u obrani protiv nadirućih osvajača Osmanskog carstva, a kasnije kao carinarnica i kontrolna tačka između Transilvanije i Vlaške.
Transilvanija je središnja rumunjska pokrajina zanimljivog imena. Latinskog je porijekla, a u prijevodu znači “kroz šume“. U samome središtu pokrajine nalaze se velike karpatske šume, brežuljci i rijeke pa je priroda važna transilvanijska odrednica. Pokrajina je poznata i pod imenom Sedmogradska u kojoj su se naselili njemački Sasi u srednjem vijeku i sagradili sedam utvrđenih gradova na glavnom cestovnom pravcu kroz Transilvaniju.
Zamak Bran odlikuje se gotskim elementima u arhitekturi, sa nepravilnim oblikom citadele. Bogato arhitektonsko zdanje je najveću popularnost steklo upravo zbog grofa Drakule. U samom zamku se nalazi postavka koja predstavlja omaž povijesnoj osobi knezu Vladu III. Drakuli zbog izuzetnog značaja koji je ovaj plemić imao za čitav prostor Vlaške i Transilvanije.   

Knez Vlad III. Drakula (1431. – 1476. god.) vladao je Vlaškom, srednjovjekovnom kneževinom u današnjoj južnoj Rumunjskoj, u doba kada je ta pokrajina bila pod stalnim napadima Osmanske vojske. Nadimak Drakula (rumunjski: dracul – “zmaj”) nasijedio je od svog oca. Hrabar, ali okrutan Vlad III. zbog običaja da zarobljene neprijatelje pogubljuje tako što ih nabada na drveni kolac dobio je posmrtno nadimak “Tepeš” (rumunjski: țeapă – “kolac”).
Njegov otac knez Vlad II. Drakul (1400. – 1447. god.) je zbog vojnih zasluga primljen u viteški Red Zmaja koji je 1408. godine utemljio ugarski car Sigismund Luksemburški. Vitezovi ovog elitnog reda imali su pravo nositi prsten na ruci i medaljon na vratu s likom zmaja. stavio je lik zmaja na zlatnike, koje je kovao u svoje ime kao i na svoj osobni pečat i heraldički grb – štit. Vitezovi ovog elitnog reda imali su pravo nositi prsten na ruci i medaljon na vratu s likom zmaja. Knez Vlad II. Drakul stavio je lik zmaja na zlatnike, koje je kovao u svoje ime kao i na svoj osobni pečat i heraldički grb – štit.
Godine 1436., knez Vlad II. Drakul zbacio je s prijestolja Aleksandrua Aldeu i preuzeo vlast. Sklopio je savez s Turcima protiv ugarskog cara Sigismunda. Kako je često spašavao kršćane od turskog zarobljeništva, Turci su posumnjali u njegovu odanost. Zbog toga je 1444. godine zarobljen zajedno sa svojim sinovima, Vladom i Raduom prilikom gostovanja kod sultana Murata II. Nakon kratkotrajnog zatočeništva, Vlad II. Drakul zakleo se na vjernost sultanu i ostavio mu svoje sinove za taoce kao dokaz odanosti. Budući vladar mladi Vlad III. Drakula je upravo u zarobljeništvu razvio sklonost okrutnosti, promatrajući osmanske metode mučenja.

Knez Vlad II. Drakul vladao je Vlaškom u dva navrata, neprestano vodeći borbe s drugim pretendentima na prijestolje kneževine Vlaške. Godine 1447., vlaški plemići u savezu s ugarskim regentom Jankom Hunjadjijem ubili su Vlada II. i njegovog sina Mircea.
Godinu nakon očevog ubojstva, Vlad III. Drakula je pušten iz zatočeništva te je na čelu turskih vojnika osvojio vlašku prijestolnicu. Prvi put je zasjeo na prijestolje kao turski vazal protjeravši s vlasti prougarsku dinastiju Dănești. Njegova prva vladavina potrajala je svega dva mjeseca. Svrgnut je sa prijestolja nakon što je ugarski regent Janko Hunjadji pokorio vlašku kneževinu. Izbjegao je u Moladaviju gdje se sklonio pod okrilje svog ujaka kneza Bogdana II. Kada je njegov ujak ubijen 1451. godine otišao je u Ugarsku i sklopio savez s Jankom Hunjadjijem uperen protiv turskog sultana Mehmeda II. Osvajača. Uz pomoć ugarskih trupa, Vlad III. je 1456. godine napao Vlašku i po drugi put preuzeo vlast u zemlji.
Godine 1462. Turci su pokrenuli novu invaziju na Vlašku, osvojili je, i na prijestolje postavili njegovog polubrata kneza Radua. Vlad III. Drakula ponovo je bio prisiljen da napusti Vlašku i odlazi u Ugarsku na dvor regenta Janka Hunjadija, ali ga ovaj zatočio pod optužbom za dogovore s Turcima i on u zatočeništvu provodi sljedećih dvanaest godina. Kako bi se ponovno dokopao slobode, pristao je preobratiti se na katoličanstvo.
Iz zatočeništva je oslobođen 1474. godine, u međuvremenu njegov polubrat knez Radu je umro a na prijestolje Vlaške sjeo je Basarab III. Laiotă iz dinastije Dănești, koji je imao potporu Turaka. Godine 1476., poduzima ratni pohod na Vlašku u kojem je Basarabova vojska poražena i tako je po treći i posljednji put započeo svoju vladavinu.
Prema jednoj legendi Vlad III. Drakula je ubijen u zasjedi. Ubili su ga njegovi vojnici, zamijenivši ga za turskog vojskovođu. Glavu su mu odrezali i poslali turskome sultanu Mehmedu II. Osvajaču, njegovom velikom  neprijatelju. Tijelo su mu navodno, teško osakatili i zakopali ispod oltara u crkvi samostana na otoku Snagov. Kada su 1930. godine arheolozi otvorili njegovu navodnu grobnicu bila je prazna.

Neki povijesni izvori tvrde, kako je ugarski kralj Matija Korvin 1462. godine uhitio kneza Vlada III. Drakulu i zatočio ga u zamku Bran, gdje je proveo dva mjeseca. Potom je zamak pripao ugarskim kraljevima, a od 1533. godine je pod upravom grada Brašova i imao je važnu vojno-stratešku ulogu sve do sredine 18. stoljeća.
Zamak Bran pak sadrži i detalje koji veličaju Stokerov roman i njegovog protagonistu grofa Drakulu. Iako se ime zamka Bran ne pominje u samoj knjizi, vjeruje se da je zamak Bran poslužio kao inspiracija za mjesto događanja. Zamak je postao predmet brojnih publikacija, filmskih ostvarenja i jedan od najpoznatijih motiva u popularnoj kulturi, a “Drakulin dvorac” je već dugi niz godina mjesto koje brojni turisti iz cijelog svijeta posjećuju u nadi da će naići na tragove mističnog i onozemaljskog, u neku od inkarnacija grofa Drakule koji pohodi translivanijske predjele.
Godine 1920. postao je rezidencija rumunjskih kraljeva i omiljeno mjesto kraljice Marije, unuke britanske kraljice Viktorije. Zamak je naslijedila njezina kći, princeza Ileana, koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata u njemu vodila bolnicu. Kraljevskoj obitelji zamak je pripadao sve do 1948. godine, kad im ga je oduzeo rumunjski komunistički režim.
Od 2007. godine vlasništvo nad zamkom preuzela je obitelj Habsburg, tj. Dominik von Habsburg, arhitekta iz New Yorka, sin preminule princeze Ileane koji je proveo djetinjstvo u njemu i njegove sestre Elizabet Sandhofer i Maria-Magdalena Holzhausen iz Austrije.
Od 2009. godine, je postao prvi privatni muzej u Rumunjskoj, koji je zamak Bran postavio na turističku mapu Europe. Nakon njegove temeljite obnove, otvoren je za javnost, a s godišnjim posjetom od pola milijuna turista znatno pridonosi ekonomiji pokrajine Transilvanije.
Mnoge sobe u zamku opremljene su vrijednim namještajem koji potječe još od kraljice Marije, a u dvorištu, u kojem su izložene tradicionalne rumunjske seoske kuće, ljeti se često održavaju koncerti klasične glazbe.

O vlaškom knezu Vladu III. Drakuli postoje mnogi zapisi, evo tri priče koje govore o njemu kao okrutnom ali i mudrom vladaru:

Mudri izaslanik

Jednom je Drakuli došao izaslanik ugarskog kralja Matijaša Korvina. Za vrijeme ručka u dvorištu dvorca bio je postavljen vrlo visok kolac.
Drakula upita izaslanika: “Znaš li zašto ovdje stoji taj kolac?” Izaslanik odgovori: “Gospodaru, sigurno je neki velikodostojnik učinio kakav zločin i ti mu ovime želiš priuštiti uzvišeniju smrt od ostalih.”
Drakula odgovori: “U pravu si. Ti si izaslanik jednog velikog kralja i taj kolac je postavljen za tebe.” Izaslanik odgovori: “Gospodaru, ako smatraš da sam počinio zločin koji zahtjeva takvu kaznu, kazni me. Ti si najmudriji sudac i ako sam zgriješio, za moju smrt nećeš biti odgovoran ti, nego ja.”
Drakula mu reče: “Da nisi tako odgovorio, već bi bio na kolcu. Ti si uistinu kadar biti izaslanik velikih vladara. Pođi u miru i reci svome kralju da mi šalje samo mudre izaslanike, jer ako nešto krivo kažu, za njihovu smrt će biti oni krivi, a ne ja.” I bogato ga nagradi.

Trgovčevo poštenje

Jedan je trgovac prolazio kolima kroz Trgovište. Morao je prenoćiti u gradu ali nije znao gdje ostaviti kola s robom. Otišao je Drakuli i nakon što mu je predao poklon rekao: “Gospodaru, noć me zatekla u tvom gradu. Savjetuj me gdje da ostavim kola sa svojom imovinom kako ne bi bila ukradena.”
Drakula mu je odgovorio: “Ostavi kola preko noći nasred gradskog trga. Ja ti jamčim za njih.” Trgovcu to nije bilo po volji ali je poslušao.
Ujutro je u kolima nedostajalo 160 zlatnika. Trgovac je Drakuli prijavio pljačku, a ovaj je građanima Trgovišta zaprijetio da ako ne izruče lopova, čitav grad će biti spaljen. U međuvremenu je Drakula naredio svojim ljudima da iz njegove riznice uzmu 161 zlatnik i neprimjetno ih stave u trgovčeva kola. Trgovac je pronašao novce, ali kada ih je prebrojao vidio je da ima jedan zlatnik više.
Otišao je Drakuli i rekao mu: “Gospodaru, pronašao sam svoje novce, ali tu je jedan zlatnik više.” Upravo u tom trenutku vojnici su lopova nabijali na kolac i Drakula je rekao trgovcu: “Da mi nisi rekao za taj zlatnik više, nabio bih te na kolac zajedno s lopovom. Ovako si dokazao svoje poštenje. Idi u miru.”

Vreća s novcima

Jedan bogati trgovac je izgubio vreću s novcima. Svuda je bio razglasio da će onome tko ju pronađe dati kao nagradu stotinu zlatnika.
Jedan siromašni seljak je pronašao vreću i donio mu. Rekao je: “Trgovče, ako je ovo tvoja vreća evo ti je.” Trgovac je prebrojio novce i vidio da su svi na broju, ali od škrtosti nije želio isplatiti seljaku obećanu nagradu. Rekao je seljaku: “Ja sam prebrojio novce i vidio da si ti već uzeo svoju nagradu od stotinu zlatnika. To je bilo tvoje pravo i neka si.”
Seljak odgovori: “Ja nikakve novce iz vreće nisam uzimao. Donio sam ti ju zatvorenu kako sam ju i pronašao.”
Trgovac mu reče: “Kada sam izgubio vreću u njoj je bilo sedam stotina zlatnika. Sada je samo šest stotina.”
Seljak mu ponovi: “Ja nikakve novce nisam uzimao.” Odu oni kod Drakule da on presudi. Trgovac mu ispriča svoju priču, a seljak reče: “Gospodaru. Meni nije stalo do novaca. Meni smeta što on ne vjeruje u moje poštenje”.
Drakula je prozreo trgovčevu igru i rekao mu: “Sve je jasno. Ti si trgovče izgubio vreću sa sedam stotina zlatnika, a seljak je pronašao vreću sa šest stotina. Prema tome trgovče, to nije tvoja vreća i ti čekaj dok ti se ne javi netko tko je pronašao tvoju vreću”. A seljaku reče: “Ti uzmi ovu vreću s novcima, nosi ju kući i čekaj dok se ne javi netko tko je izgubio vreću sa šest stotina zlatnika”.

Naslovna slika: Zamak Bran u Transilvaniji – “Drakulin dvorac”



Bh. planinari u svjetskim velegorjima – kronologija uspona

Bosanskohercegovački planinari su učestvovali u mnogim alpinističkim ekspedicijama i trekking pohodima u svjetskim velegorjima. Kronologija sadrži podatke o usponima i imenima učesnika od prve registrovane ekspedicije sve do danas.
Ovo je najkompletnija evidencija takve vrste u našoj zemlji i regionu. U kronologiji nisu zabilježeni usponi u europskim gorjima osim prvog pristupa na najviši vrh Alpa koji na listi zauzima počasno prvo mjesto.
Kronologija ima za cilj da podstakne mlade planinare da krenu u svjetska velegorja gdje ih čekaju usponi na mnoge izazovne vrhove i imat će priliku ispisati nove stranice povijesti Bh. planinarstva.
Kronologija je objavljena povodom obljetnice 50 godina od prvog uspona u svjetskim velegorjima (25. august 1972.) i 130 godina od početka organiziranog planinarstva u Bosni i Hercegovini (21. septembar 1892.).

Autor teksta: Braco Babić

Pregled vrhova u svjetskim velegorjima na kojima su se penjali Bh. planinari:

1. Mont Blanc / Monte Bianco (4807 m), Alpe, Francuska / Italija
2. Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija
3. Ullu Tau-Chan (4207 m), Kavkaz, Rusija
4. Kazbek (5047 m), Kavkaz, Gruzija
5. Bazarduzu (4466 m), Kavkaz, Azerbajdžan
6. Shahdag (4243 m), Kavkaz, Azerbajdžan
7. Bazaryurd (4126m), Kavkaz, Azerbajdžan
8. Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska
9. Ararat / Kucuk Agri Dagi (3896 m), Turska
10. Kackar Dagi (3937 m), Kuzey Anadolu Dagları / Pontus Alpleri, Turska
11. Suphan Dagi (4058 m), Turska
12. Nemrut (2948 m), Turska
13. Fujisan (3776 m), Mount Fuji, Japan
14. Doi Inthanon (2565 m), Tajland
15. Fansipan (3147 m), Vijetnam
16. Low's Peak (4095 m), Mount Kinabalu, Borneo, Malezija
17. Mount Rinjani (3726 m), Indonezija
18. Carstensz Pyramid / Puncak Jaya (4884 m), Mt Carstensz, Papua, Indonezija
19. Muztagh Ata (7546 m), Pamir, Kina
20. Pik Komunizma / Ismoil Somoni (7495 m), Pamir, Tadžkistan
21. Pik Lenina / Ibn Sina (7134 m), Pamir, Tadžikistan / Kirgistan
22. Pik Korženevski (7105 m), Pamir, Tadžkistan
23. Pik Moskva (6635 m), Pamir, Tadžikistan
24. Pik 4 (6400 m), Pamir, Tadžkistan
25. Energy Peak (5105 m), Fun Mountains, Tadžikistan
26. Khan Tengri (7010 m), Tian Shan, Kirgistan / Kazahstan / Kina
27. Pik Semjonova (4875 m), Tian Shan, Kirgistan
28. Pik Slobodna Koreja (4740 m), Tian Shan, Kirgistan
29. Pik Učitelj (4530 m), Tian Shan, Kirgistan
30.Juhin Pik (5130 m), Pamir, Tadžikistan / Kirgistan
31. Damavand (5610 m), Alborz, Iran
32. Alam-Kuh (4850 m), Takht-e Suleyman, Iran
33. Lashgarak-e Bozorg (4259 m), Takht-e Suleyman, Iran
34. Tochal (3964 m), Alborz, Iran
35. Golzard (3350 m), Alborz, Iran
36. Mount Everest (8848 m), Himalaji, Nepal / Kina
37. Cho Oyu (8201 m), Himalaji, Tibet, Kina
38. Manaslu (8163 m), Himalaji, Nepal
39. Nanga Parbat (8125 m), Himalaji, Pakistan
40. Broad Peak (8047 m), Karakorum, Pakistan
41. Gasherbrum II (8035 m), Karakorum, Pakistan
42. Ngoyumba Kang II (7743 m), Himalaji, Nepal
43. Pumo Ri (7165 m), Himalaji, Nepal
44. Himlung Himal (7126 m), Himalaji, Nepal
45. Burke Khang (6942 m), Himalaji, Nepal
46. Ama Dablam (6848 m), Himalaji, Nepal
47. Mera Peak (6476 m), Himalaji, Nepal
48. Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal
49. Lobuche East (6119 m), Himalaji, Nepal
50. Tharpu Chuli (5663 m), Himalaji, Nepal
51. Tent Peak (5600 m), Annapurna Region, Himalaji, Nepal
52. Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal
53. Yala Peak (5550 m), Himalaji, Nepal
54.Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal
55. Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal
56. Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija
57. Mount Meru (4566 m), Tanzanija
58. Batian (5199 m), Mount Kenya, Kenija
59. Nelion (5188 m), Mount Kenya, Kenija
60. Point Lenana (4985 m), Mount Kenya, Kenija
61. Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko
62. Ras Dashen (4543 m), Simien Mountains, Etiopija
63. Margherita Peak (5109 m), Mount Stanley / Rwenzori Mt., Uganda / Kongo
64. Wagagai Peak (4321 m), Mount Elgon, Uganda
65. Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina
66. Mount Manso (5557 m), Aconcagua Region, Ande, Argentina
67. Nevado Sajama (6542 m), Cordillera Occidental, Ande, Bolivija
68. Huayna Potosi (6088 m), Ande, Bolivija
69. Uturunku (6008 m), Ande, Bolivija
70. Pico Austria (5320 m), Cordillera Real, Ande, Bolivija
71. Huascaran (6768 m), Cordilleri Blanca, Ande, Peru
72. Ranrapalca (6162 m), Cordilleri Blanca, Ande, Peru
73. Quitijaro (6035 m), Cordilleri Blanca, Ande, Peru
74. Toccllalaraju (6034 m), Cordilleri Blanca, Ande, Peru
75. Alpamayo (5947 m), Cordilleri Blanca, Ande, Peru
76. Nevado Pisco (5760 m), Cordilleri Blanca, Ande, Peru
77. Nevado Mateo (5150 m), Cordillera Blanca, Ande, Peru
78. Vinicunca (5080 m), Cusco Region, Ande, Peru
79. Chimborazzo (6310 m), Ande, Ekvador
80. Cotopaxi (5897 m), Ande, Ekvador
81. Nevado Cayambe (5790 m), Cordillera Central, Ande, Ekvador
82. Illiniza Norte (5126 m), Ande, Ekvador
83. Corazon (4791 m), Ande, Ekvador
84. Cumbre Ruco Pichincha (4696 m), Ande, Ekvador
85. Pasochoa (4200 m), Ande, Ekvador
86. Pico de Orizaba (5636 m), Meksiko
87. Iztaccihuatl (5230 m), Meksiko
88. Pico del Fraile (4680 m), Nevada de Toluca, Meksiko
89. Pico del Teide (3718 m), Tenerife, Canary Islands, Španija
90. Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD
91. Mount Kosciuszko (2228 m), Snowy Mountains, Australija
92.Mount Vinson (4897 m), Antarktik

Pregled ekspedicija i treking pohoda u svjetskim velegorjima.
Imena učesnika su poredana po abecednom redu prezimena:

1972. god.

Mont Blanc / Monte Bianco (4807 m), Alpe, Francuska / Italija:
– Petar Hilčišin, Sonja Šiljak (Sarajevo), pristupili su na vrh 25.8.1972. god.;  
Napomena: Prvi bh. planinari koji su pristupili na najviši vrh Alpa.

1974. god.

Elbrus (5642 m) i Ullu Tau-Chan (4207 m), Kavkaz, SSSR;
Sedma Jugoslavenska alpinistička ekspedicija na Kavkaz, org. PS Jugoslavije: 
– Muhamed Gafić, Muhamed Šišić (Sarajevo), pristupili su na vrh Elbrus 16.7.1974. god. Centralni smjer u sjevernoj stijeni Ullu Tau-Chan (Vb), ispenjali su 23.7.1974. god. 
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Vladimira Mesarića učestvuje 15 alpinista (iz  Hrvatske 6, Slovenije 5, Bosne i Hercegovine 2 i Srbije 2). Za vrijeme trajanja ekspedicije dogodila se tragedija, naime uslijed obrušavanja velike lavine na zapadnoj strani vrha Ushba (4710 m) smrtno stradaju četvorica alpinista: Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković iz Zagreba, te Nenad Čulić i Ante Bedalov iz Splita. Ushba se nalazi u gruzijskoj pokrajini Svaneti. Nakon tridesetosam godina od nesreće pronađena su tijela dvojice nastradalih alpinista i sahranjeni na alpinističkom groblju u Mestiji u Gruziji.
Ekspedicija je trajala od 10.7. – 1.8.1974. god.

1976. god.

Pik Korženevski (7105 m), Pamir, Tadžkistan, SSSR;
Prva Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine:
– Branimir Maltarić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), dosegli su visinu od 7050 m;
– Miodrag Rakić (Sarajevo), dosegao je visinu od 6000 m;
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Muhameda Šišića učestvuje 5 alpinista. Za vrijeme trajanja ekspedicije zbog bolesti od uspona na vrh odustaju Erol Čolaković i Muhamed Šišić (Sarajevo).
Ekspedicija je trajala od 18.7. – 9.8.1976. god.

1979. god.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Nepal, Kina;
Sedma Jugoslavenska alpinistička himalajska ekspedicija, prvenstveni uspon zapadnim grebenom, org. PS Jugoslavije:
– Muhamed Gafić, Muhamed Šišić (Sarajevo), dosegli su visinu od 7170 m;
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Tone Škarje učestvuje 25 alpinista (iz Slovenije 21, Hrvatske 2 i Bosne i Hercegovine 2). Članovi ekspedicije Andrej Štremfelj i Jernej Zaplotnik – Nejc (Slovenija) izašli su na Mount Everest 13. maja, kao prvi jugoslavenski alpinisti, a dva dana kasnije, 15. maja na vrh su izašla još trojica alpinista Stane Belak – Šrauf (Slovenija), Stipe Božić (Hrvatska) i Šerpa Ang Phu (Nepal) koji je na silasku sa vrha smrtno stradao.
Ekspedicija je trajala od 29.3. – 21.5.1979. god.   

Pik Korženevski (7105 m), Pamir, Tadžkistan, SSSR;
Prva Jugoslavenska alpinistička ekspedicija Pamir ʹ79, org. PS Jugoslavije:
– Branimir Maltarić, Mujo Mulaosmanović (Sarajevo), pristupili su na vrh 30.7.1979. god.;
Napomena: Prvi vrh iznad 7000 m nadmorske visine na koji su pristupili Bh. alpinisti, ujedno je to prvi jugoslavenski uspon na ovaj vrh. U ekspediciji učestvuju alpinisti iz Slovenije (12) i Bosne i Hercegovine (2).

1982. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Branimir Maltarić, pristupio je na vrh u januaru 1982. god.

1983. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija: 
– Mustafa Ahmetašević, Branislav Pajkanović, Goran Vučićević (Sarajevo), pristupili su na vrh u januaru 1983. god.;
– Boris Kovačević (Sarajevo), dosegao je visinu od 5700 m.

1984. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran
Alam-Kuh (4850 m), Takht-e Suleyman, Iran
Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska;
Druga Vojvođanska planinarsko-alpinistička ekspedicija, org. ŽPSD “Đuro Salaj“ Subotica:
– Milorad Čarapić, Zijo Deljo, Miloš Droca, Murat Gušo (Goražde), Selver Hadžić (Sarajevo), Ozrenka Jakovljević (Pale), Ljerka Kušec, Naim Logić (Sarajevo), Srećko Mirić (Visoko), Slobodan Simić, Mehmed Šišić, Muhamed Šišić, Vesna Škramić, Halil Udžvarlić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), Raza Voloder (Pazarić), pristupili su na Damavand i Ararat / Agri Dagi;
– Nail Dervišević (Travnik) i Mukrim Šišić (Zenica), ispenjali su Poljski smjer u Alam-Kuhu, težina VI A1 A3, Visina 700 m;
– Naim Logić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo) i Danijel Felt (Idrija, Slovenija), ispenjali su Varijantu Njemačkog smjera u Alam-Kuhu, težina: II – III, detalji IV+ A1, visina 650 m. Povratak Njemačkim smjerom i priječenjem grebena ulijevo, težina II;
Napomena: U ekspediciji učestvuje 39 planinara i alpinista iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije. Vođa planinarskih uspona je Lazar Popara, a vođa alpinističkih uspona Muhamed Šišić.
Ekspedicija je trajala od 1.6. – 25.7.1984. god.

1985. god.

Pik Komunizma / Ismoil Somoni (7495 m), Pamir, Tadžkistan, SSSR;
Druga Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine:
– Goran Gvozderac (Zenica), Vlado Mičić (Novi Travnik), Mehmed Pjanić (Zenica), Željko Rudan (Konjic), pristupili su na vrh;
– Edin Kajan (Mostar), dosegao je visinu od 7050 m;
– Muhamed Gafić (Sarajevo), dosegao je visinu od 7000 m;
– Goran Sladić (Novi Travnik), dosegao je visinu od 6800 m; 
– Željko Knez (Zenica), dosegao je visinu od 6500 m; 
Ekspedicija je trajala od 15.7. – 14.8.1985. god.

1986. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija: 
– Mišo Blagojević, Ljubo Jovanović, Miloš Šljivić (Pale), Slavko Šimić (Sarajevo), pristupili su na vrh u januaru 1986. god.  

Ande, Cordilleri Blanca, Peru;
Prva Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija Ande ʹ86, org. UPSD “Bukovik” Sarajevo;
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Muhameda Šišića učestvuje 10 alpinista, TV snimatelj Levko Mojsovski i novinar Sulejman Soldin;
Ekspedicija je trajala od 25.5. – 11.7.1984. god.;
Članovi ekspedicije pristupili su na vrhove: Quitijaro, Alpamayo, Huascaran, Ranrapalca, Toccllalaraju i Nevado Pisco;   

Quitijaro (6035 m)
– Dragan Ilić, Željko Marić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), pristupili su na vrh 3.6.1986. god.;
– Goran Černak, Duško Jovanović (Sarajevo), pristupili su na vrh 5.6.1986. god.

Alpamayo (5947 m)
– Dragan Ilić, Željko Marić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), pristupili su na vrh 5.6.1986. god.; 
– Naim Logić, Muhamed Šišić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), pristupili su na vrh 9.6.1986. god.

Huascaran (6768 m)
– Goran Černak, Dragan Ilić, Duško Jovanović, Naim Logić, Slobodan Simić, Muhamed Šišić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), pristupili su na vrh 21.6.1986. god.;
– Željko Marić (Sarajevo), dosegao je visinu od 6000 m.

Ranrapalca (6162 m)
– Naim Logić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), pristupili su na vrh 27.6.1986. god.

Toccllalaraju (6034 m)
– Naim Logić, Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), pristupili su na vrh 28.6.1986. god.

Nevado Pisco (5760 m)
– Dragan Ilić, Slobodan Simić, Vesna Škramić, Halil Udžvarlić (Sarajevo), pristupili su na vrh 28.6.1986. god.

Ullu Tau-Chan (4207 m), Kavkaz, SSSR, org. PSD ”Železničar” Novi Sad:
– Edin Durmo, Željko Knez (Zenica), ispenjali su smjer Daska i pristupili na vrh 31.7.1986. god.
– Mustafa Hodžić, Edin Kundalić (Zenica), pristupili su na vrh “via normale”. 

Elbrus (5642 m), Kavkaz, SSSR, org. PSD ”Železničar” Novi Sad:
– Edin Durmo i Željko Knez (Zenica), pristupili su na vrh 6.8.1986. god.

1987. god.

Pik Semjonova (4875 m); Pik Slobodna Koreja (4740 m), Tian Shan, Kirgistan, SSSR;
Alpinistički pohod Tien Shan ʹ87, org. KA Hrvatski planinarski savez: 
– Željko Rudan (Konjic), Pik Slobodna Koreja, Lowe-ov kuloar, 50 – 60° (5A), 600 m, na vrh je izašao solo usponom 10.7.1987. god.;
– Dragan Ilić (Sarajevo), Pik Semjonova, JZ kuloar, prvenstvena izlazna varijanta, 55 / 50°, IV, 400 m, na usponu učestvuje 6 alpinista, na vrh su izašli 14.7.1987. god. Na silazu kroz isti kuloar izbjegli su lavinu;
– Dragan Ilić (Sarajevo), Željko Rudan (Konjic), Pik Slobodna Koreja, Desni stup, V / IV, III 40 – 80°, 600 m, na vrh su izašli  16.7.1987. god. Na silazu bivakiraju na Top Karagaju;  
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Branka Puzaka učestvuje 15 alpinista (iz Hrvatske 8, Slovenije 4, Bosne i Hercegovine 2 i Srbije 2). Izvedeno je 17 uspona, od čega 8 prvenstvenih.
Ekspedicija je trajala od 2.7. – 21.7.1987. god.

Ngoyumba Kang II (7743 m), Himalaji, Nepal;
Četvrta Zagrebačka alpinistička himalajska ekspedicija, prvenstveni uspon južnim grebenom, org. Planinarski savez Zagreba:
– Boris Kovačević (Sarajevo) i Branko Puzak (Zagreb) pristupili su na vrh 11.11.1987. god., a dva dana kasnije, na vrh su pristupili Edin Alikalfić i Davor Butković (Zagreb) 13.11.1987. god.;
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Darka Berljaka i vođe uspona Branka Šeparevića učestvuje 14 alpinista i TV snimatelj Mario Saletto, izvodi prvenstveni uspon na do tada neispenjani vrh Ngojumba Kang II (srednji) u lancu između Cho Oyu i Gyachung Kang.  
Ekspedicija je trajala od 15.10. – 15.11.1987. god.

1988. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. PD “Bjelašnica”, Sarajevo:
– Dragan Ilić, Cvijetin Krnjajić (Sarajevo), pristupili su na vrh u januaru 1988. god.

1989. god.

Pik Lenina / Ibn Sina (7134 m), Pamir, Tadžikistan / Kirgistan, SSSR;
Alpinistička ekspedicija Pamir ʹ89, org. PSS Vojvodine:
– Muhamed Gafić (Sarajevo), Vlado Mičić (Novi Travnik), pristupili su na vrh;
– Slobodan Simić (Sarajevo), dosegao je visinu od 7050 m;
– Salkica Juca (Novi Travnik), dosegao je visinu od 7000 m;
– Goran Sladić (Novi Travnik), dosegao je visinu od 6100 m; 
– Edin Kajan (Mostar), Željko Knez (Zenica), Drago Puhalić (Novi Travnik), dosegli su visinu od 5300 m; 
– Edin Durmo (Zenica), dosegao je visinu od 5000 m. 
Ekspedicija je trajala od 1.7. – 27.7.1989. god.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Tibet, Kina;
Peta Zagrebačka alpinistička himalajska ekspedicija, prvo ponavljanje australskog smjera u sjeverozapadnoj stijeni, org. Planinarski savez Zagreba:
– Boris Kovačević (Sarajevo), dosegao je visinu od 7600 m, 10.10.1989. god.
Napomena: U ekspediciji pod vodstvom Darka Berljaka učestvuje 23 alpinista. Nakon 65 dana penjanja, dosegla je visinu od 8000 m (Franc Pepevnik – Aco) do spoja s Messnerovim smjerom iz 1980. godine čime je postigla prvo ponavljanje Australskog smjera iz 1984. godine (Veliki kuloar). Vrh nije osvojen zbog stalnih lavina.

1990. god.

Chimborazzo (6310 m), Ande, Ekvador, exp. “Amazon 1990“, org. Klub “Explorer“ Sarajevo:
– Boris Kovačević (Sarajevo), pristupio je na vrh u junu 1990. god.;

Pik Korženevski (7105 m), Pik Četiri (6400 m), Pamir, Tadžikistan, SSSR;
Treća Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine:
– Muhamed Gafić (Sarajevo), Branko Simić (Goražde), Zdenko Veljačić (Zavidovići), pristupili su na vrh Pik Korženevskoj;
– Jasmin Kahrić (Novi Travnik), dosegao je visinu od 5400 m;
– Goran Bregović, Ivica Šutalo (Sarajevo), pristupili su na vrh Pik 4;
Ekspedicija je trajala od 14.7. – 22.8.1990. god.

Nanga Parbat (8125 m), Himalaji, Pakistan;
Himalajska alpinistička ekspedicija Nanga Parbat ʹ90, ponavljanje Schellove rute u stijeni Rupala sjeverozapadnim grebenom, org. PD i PZ Slovenije:
– Dragan Ilić (Sarajevo), dosegao je visinu od 7100 m; 
– Željko Knez (Zenica), dosegao je visinu od 6100 m.
Napomena: U ekspediciji učestvuje učestvuje 19 alpinista (iz Slovenije 16, Bosne i Hercegovine 2 i SAD 1- poznati američki alpinista Steve House).
Članovi ekspedicije Marija Frantar i Jože Rozman (Slovenija) izašli su na vrh Nanga Parbat 31.7.1990. godine kao prvi jugoslavenski alpinisti. 
Ekspedicija je trajala od 22.6. – 5.8.1990. god.   

Elbrus (5642 m), Kavkaz, SSSR, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Dragan Balaban (Sarajevo), pristupio je na vrh u julu 1990. god.; 
– Milenko Budimir (Banja Luka), Sead Mašić (Prijedor), dosegli su visinu od 5300 m;
– Samir Mehić (Sarajevo), dosegao je visinu od 5000 m. 

Elbrus (5642 m), Ullu Tau-Chan (4207 m), Kavkaz, Rusija;
Prva Slavonska visokogorska ekspedicija Kavkaz ʹ90, org. PS Slavonije:
– Mensur Konjičanin (Visoko), pristupio je na vrh 28.7.1990. god. 
Napomena: Za vrijeme trajanja ekspedicije pristupio je i na vrh Ullu Tau-Chan.

1991. god.

Khan Tengri (7010 m), Tian Shan, Kirgistan, SSSR;
Četvrta Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine:
– Edin Durmo (Zenica), Muhamed Gafić, Naim Logić (Sarajevo) pristupili su na vrh;
– Muhamed Šišić (Sarajevo), dosegao je visinu od 6900 m;
– Mirza Todorović (Tuzla), dosegao je visinu od 6000 m.
Ekspedicija je trajala od 15.7. – 24.8.1991. god.

Pik Moskva (6635 m), Pamir, Tadžikistan, SSSR, org. PD “Klekovača”, Prijedor: 
– Slobodan Bokan (Prijedor), Sulejman Ćuskić (Kozarac), Silvije Sarić (Prijedor), Duško Vujičić (Prijedor), pristupili su na vrh u julu 1991. god.  

1992. god.   

Point Lenana (4985 m), Mount Kenya, Kenija, org. PZ Slovenije:  
– Mehmed Kolasević (Travnik), pristupio je na vrh 25.1.1992. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PZ Slovenije: 
– Mehmed Kolasević (Travnik), pristupio je na vrh 2.2.1992. god. 

1994. god.

Gasherbrum II (8035 m), Karakorum, Pakistan;
Peta Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine: 
– Nail Dervišević (Travnik), dosegao je visinu od 7400 m; 
– Oskar Prebanić (Sarajevo), dosegao je visinu od 7350 m; 
– Alirizah Vatrenjak (Sarajevo), dosegao je visinu od 7000 m; 
– Dženamir Abaza, Muhamed Gafić, Muhamed Šišić (Sarajevo), Mukrim Šišić (Zenica), dosegli su visinu od 6395 m;
– Miran Karabašić, Ramiz Bisić (Sarajevo), dosegli su visinu od 5800 m; 
– Senada Kreso (Sarajevo), dosegla je visinu od 4800 m;
Napomena: Član ekspedicije Nail Dervišević na usponu ka vrhu dobio je moždani udar. Preživio je zahvaljujući akciji spašavanja u kojoj su učestvovali njegovi drugovi i alpinisti iz drugih ekspedicija. Iz ovog razloga se odustaje od daljnjeg uspona na vrh.
Ekspedicija je trajala od 1.7. – 15.8.1994. god.

1997. god.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Tibet, Kina;
Hrvatska alpinistička ekspedicija Everest ʹ97, uspon po sjevernom grebenu, org. Hrvatski planinarski savez:
– Muhamed Gafić (Sarajevo), dosegao je visinu od 7060 m;
Ekspedicija je trajala od 30.3. – 30.5.1997. god.

1998. god.  

Damavand (5610 m), Alborz, Iran:
– Redžep Grabus (Sarajevo), pristupio je na vrh 10.7.1998. god.;
– Hizreta Grabus i Tarik Grabus (Sarajevo), dosegli su visinu od 4400 m.

Huascaran (6768 m), Ande, Cordillera Blanca, Peru:
– Mukrim Šišić (Zenica), pristupio je na vrh u julu 1998. god.

2000. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD;
Šesta Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine: 
– Muhamed Gafić (Sarajevo), dosegao je visinu od 5700 m; 
– Edin Kajan (Mostar), dosegao je visinu od 5600 m; 
– Adnan Krilić (Mostar), dosegao je visinu od 5400 m;
Ekspedicija je trajala u periodu maj – juni 2000. god.

Cho Oyu (8201 m), Himalaya, Tibet, Kina:
– Jasmin Ajanović (Sarajevo), dosegao je visinu od 6100 m u oktobru 2000. god.

2002. god.  

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Ermin Lipović (Bihać), Duško Blažić (Banja Luka), pristupili su na vrh 3.2.2002. god. 

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko: 
– Branimir Maltarić (Sarajevo), pristupio je na vrh u aprilu 2002. god.

Tent Peak (5600 m), Annapurna Region, Himalaji, Nepal: 
– Amir Čuturić i Sead Muhić (Sarajevo), dosegli su visinu od 4400 m, 18.8.2002. god.;
– Daliborka Čuturić (Sarajevo), dosegla je visinu od 3900 m.

2003. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Klub spasavalaca 2000” Sarajevo: 
– Dragan Ilić, Haris Kalajdžisalihović (Sarajevo), pristupili su na vrh 23.2.2003. god.;
– Zehrudin Isaković (Zenica), dosegao je visinu od 5380 m. 

Nevado Pisco (5760 m), Ande, Cordilleri Blanca, Peru:
– Amir Čuturić, Sead Muhić (Sarajevo), pristupili su na vrh u maju 2003. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD;
Sedma Bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija, org. PS Bosne i Hercegovine:
– Muhamed Gafić (Sarajevo), pristupio je na vrh 25.6.2003. god.;
– Edin Kajan, Ahmet Zekić (Mostar), dosegli su visinu od 5300 m;
– Zdenko Marić (Mostar), dosegao je visinu od 5000 m.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Amir Čuturić, Sead Muhić (Sarajevo), pristupili su na vrh u oktobru 2003. god. 

2004. god.

Batian (5199 m), Mount Kenya, Kenija:
– Josip Klarić, Perica Matijević (Žepče), pristupili su na vrh 26.4.2004. god. 

Jebel Toubkal (4164 m), High Atlas, Maroko, org. Klub “Planet” Sarajevo:
– Edina Demirović (Sarajevo), Zehrudin Isaković (Zenica), Haris Kalajdžisalihović (Sarajevo), pristupili su na vrh 26.5.2004. god. 

Broad Peak (8047 m), Karakorum, Pakistan. org. “Field Touring Alpine” Perth:
– Amir Čuturić (Sarajevo), dosegao je visinu od 5100 m u julu 2004. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Damir Smajić (Sarajevo), pristupio je na vrh 5.7.2004. god.

2005. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. PD “Energoinvest” Sarajevo:
– Adnan Adilović (Foča), Ibrahim Avdić (Olovo), pristupili su na vrh 2.8.2005. god.;
– Haris Bašić (Sarajevo), dosegao je visinu od 5000 m. 

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Duško Blažić (Banja Luka), dosegao je visinu od 6000 m, 31.11. 2005. god. 

Aconcagua (6962m), Ande, Argentina:
– Fikret Karačić, Naim Logić (Sarajevo), pristupili su na vrh 27.12.2005. god.;
– Zijah Kurtović (Breza), dosegao je visinu od 6500 m.

2006. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “PD Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić, Dragan Markelić (Tuzla), pristupili su na vrh 23.1.2006. god. 

Mount Manso (5557 m), Aconcagua Region, Ande, Argentina: 
– Goran Rokolj (Trebinje), pristupio je na vrh 30.1.2006. god.  

Nelion (5188 m), Batian (5199 m), Mount Kenya, Kenija:
– Kenan Muftić (Sarajevo), pristupio je na oba vrha u februaru 2006. god.

Cho Oyu (8201 m), Himalaji, Tibet, Kina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Petar Pećanac (Drvar), pristupio je na vrh 1.10.2006. god.;   
Napomena: Prvi bh. planinar koji je pristupio na vrh iznad 8000 m nadmorske visine.

Ras Dashen (4543 m), Simien Mountains, Etiopija:
– Kenan Muftić (Sarajevo), pristupio je na vrh 18.11.2006. god.  

2007. god.

Aconcagua (6962m), Ande, Argentina, org. PD “Đakovo” Đakovo:
– Azra Kaljanac (Sarajevo), dosegla je visinu od 6850 m, 12.1.2007. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Zoran Novaković (Banja Luka), Petar Pećanac (Drvar), pristupili su na vrh 13.2.2007. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. PD “Javorina”, Pale:
– Milan Kovačević, Mladen Lukić (Pale), Slobodan Simikić (Lopare), pristupili su na vrh 10.3.2007. god.; 
– Bojan Minić (Pale), dosegao je visinu od 5500 m.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Tibet, Kina, uspon sjevernim grebenom, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Petar Pećanac (Drvar), pristupio je na vrh 20.5.2007. god.;
Napomena: Prvi bh. planinar koji je pristupio na najviši vrh svijeta.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Miralem Husanović (Banovići), pristupio je na vrh 10.6.2007. god.

Elbrus 5642 m, Kavkaz, Rusija, org. SPAK “Pauk” Prijedor:
– Igor Čičić, Mihajlo Grabovac (Prijedor), pristupili su na vrh u julu 2007. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Železničar” Novi Sad:
– Branka Bradašević (Modriča), Goran Dragišić, Zoran Novaković, Đorđije Milanović (Banja Luka), pristupili su na vrh 25.7.2007. god. 

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, pristup iz Dogubajazita, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić, Sejfudin Koprić, Dragan Markelić (Tuzla), Mevludin Spahić (Gračanica), pristupili su na vrh 6.8.2007. god.

Cho Oyu (8201 m), Himalaji, Tibet, Kina, org. “International Mountain Guides”:
– Fikret Karačić (Sarajevo), Zijah Kurtović (Breza), Naim Logić (Sarajevo), dosegli su visinu od 7130 m, 17.9.2007. god.

Ama Dablam (6848 m), Himalaji, uspon jugozapadnim grebenom, Nepal:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 21.10.2007. god.

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Vladimir Čubak, Haris Kalajdžisalihović, Kenan Muftić (Sarajevo), pristupili su na vrh 1.11.2007. god.

Ama Dablam (6848 m), Himalaji, Nepal, uspon jugozapadnim grebenom, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Haris Kalajdžisalihović i Kenan Muftić (Sarajevo), pristupili su na vrh 15.11.2007. god.; 
– Azra Kaljanac (Sarajevo), dosegla je visinu od 5800 m. 

2008. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimadžaro, Tanzanija:
– Petar Pećanac (Drvar), pristupio je na vrh 17.1.2008. god.

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Nedžad Bubica, Senada Bubica, Adis Čingić (Sarajevo), pristupili su na vrh 16.4.2008. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Nedžad Bubica, Adis Čingić (Sarajevo), pristupili su na vrh 18.4.2008. god.  

Island Peak (6189 m), Himalaya, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Nedžad Bubica, Adis Čingić (Sarajevo), pristupli su na vrh 20.4.2008. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal:
– Dejan Danilović, Tanja Danilović (Doboj), pristupili su na vrh 22.5.2008. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD:
– Petar Pećanac (Drvar), pristupio je na vrh 1.6.2008. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić (Tuzla), pristupio je na vrh 15.7.2008. god.  

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Mirza Balić (Mostar), Naim Logić (Sarajevo), Zijad Kurtović (Breza), pristupili su na vrh 2.8.2008. god.;
– Ines Kurtović (Breza), dosegla je visinu od 5300 m.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Vildana Bijedić (Goražde), pristupila je na vrh 4.8.2008. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. HPD “Pločno” Posušje:
– Branko Bago (Posušje), Miroslav Blaž (Novi Travnik), Mario Bonić, Mario Čutura (Posušje), Željko Knez (Zenica), Vlado Mičić (Novi Travnik), Šimun Romić (Posušje), Božo Skopljaković (Novi Travnik), Šimun Soldo (Posušje), pristupili su na vrh 9.9.2008. god.

Manaslu (8163 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Miralem Husanović (Banovići), Zdenko Veljačić (Zavidovići), pristupili su na vrh 4.10.2008. god.;
– Muhamed Gafić (Sarajevo), dosegao je visinu od 5800 m;
– Zdenko Marić (Mostar), dosegao je visinu od 4820 m.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PS RS i PD “Javorina” Pale:
– Vesna Došić (Vlasenica), Mladen Lukić, Milan Kovačević (Pale), Slobodan Simikić (Lopare), Vuk Soković (Pale), pristupili su na vrh 7.12.2008. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Ramiz Bisić, Tahir Bisić (Sarajevo), pristupili su na vrh 31.12.2008. god.

2009. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Adis Čingić (Sarajevo), Miralem Husanović (Banovići), Zehrudin Isaković (Zenica), Zoran Kovljenić (Bosansko Grahovo), Zdenko Marić (Mostar), Stanko Sopta (Široki Brijeg), pristupili su na vrh 13.2.2009. god.;
– Dragan Popovac (Mostar), dosegao je visinu od 6600 m;
– Asmir Sarajlić (Mostar), dosegao je visinu od 4370 m.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal:
– Sead Muhić (Sarajevo), pristupio je na vrh u aprilu 2009. god.

Pumo Ri (7165 m), Himalaji, Nepal:
– Sead Muhić (Sarajevo), dosegao je visinu od 5550 m, u aprilu 2009. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal: 
– Muhamed Šišić (Sarajevo), pristupio je na vrh u aprilu 2009. god.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Tibet, Kina, uspon sjevernim grebenom, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Miralem Husanović (Banovići), Zehrudin Isaković (Zenica), Naim Logić (Sarajevo), dosegli su visinu od 7550 m, 27.5.2009. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD, org. PD “Javorina” Pale:
– Mladen Lukić, Vuk Soković (Pale), pristupili su na vrh 5.7.2009. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Radnički” Beograd:
– Kemal Bečirović, Kenan Bečirović (Visoko), Jasmin Čolaković (Mostar), Hasan Ganibegović (Lukavac), Irhad Huseinbašić (Visoko), pristupili su na vrh 8.7.2009. god.;
– Jelena Zovko (Mostar), dosegla je visinu od 5100 m.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić (Tuzla), pristupio je na vrh 30.7.2009. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Igdira sa Korhan platoa, org. Turkish Mountaineering Federation – “10. Victory Climbing”:
– Braco Babić (Sarajevo), pristupio je na vrh 30.8.2009. god.

Mera Peak (6476 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Braco Babić (Sarajevo), Jovo Elčić (Istočno Sarajevo), Redžep Grabus, Sanja Mitrović (Sarajevo), Bobana Petrović (Istočno Sarajevo), pristupili su na vrh 26.10.2009. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Adi Avdić (Brčko), Kenan Muftić, Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), pristupili su na vrh 1.12.2009. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Javorina” Pale:
– Vesna Došić (Vlasenica), Mladen Lukić (Pale), Vuk Soković (Pale), pristupili su na vrh 7.12.2009. god. 

Pico de Orizaba (5636 m), Meksiko:
– Senad Rizvanović (Sarajevo), pristupio je na vrh 11.12.2009. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimadžaro, Tanzanija, org. KES “Pozitiv” Kučevo:
– Boro Knežević (Banja Luka), pristupio je na vrh 15.12.2009. god.

2010. god.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Tibet, Kina, uspon sjevernim grebenom, org. “Summitclimb.com”:
– Fikret Karačić (Sarajevo), pristupio je na vrh 24.5.2010. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Javorina” Pale:
– Mladen Lukić (Pale), Boro Knežević (Banjaluka), Nemanja Soković (Pale), pristupili su na vrh 28.5.2010. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PSD “Železničar” Novi Sad:
– Momir Zubović (Banja Luka), pristupio je na vrh 7.7.2010. god.

Elbrus ( 5642 m), Kavkaz, Rusija, org. HPD “Pločno” Posušje:
– Mario Bonić, Mario Čutura (Posušje), Božo Skopljaković (Novi Travnik), Šimun Soldo (Posušje), pristupili su na vrh 10.7.2010. god.;
– Šimun Romić (Posušje), dosegao je visinu od 5300 m.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 15.7.2010. god.;
Napomena: Prvi bh. planinar koji je na skijama pristupio i spustio se sa vrha.

Cho Oyu (8201 m), Himalaji, Tibet, Kina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Adis Čingić (Sarajevo), Zehrudin Isaković (Zenica), Zoran Kovljenić (Bosansko Grahovo), dosegli su na 7130 m 17.9.2010. god.;
– Nedžad Bubica (Sarajevo), dosegao je visinu od 5500 m.

2011. god.

Pasochoa (4200 m), Corazon (4791 m), Illiniza Norte (5126 m), Cotopaxi (5897 m), Ande, Ekvador:
– Zijah Kurtović (Breza), Senad Rizvanović (Sarajevo), pristupili su na sva četiri vrha od 23.1. – 27.1.2011. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Jovo Elčić, Bobana Petrović (Istočno Sarajevo), pristupili su na vrh 10.2.2011. god.;
– Boro Knežević (Banja Luka), dosegao je visinu od 6600 m.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Braco Babić (Sarajevo), pristupio je na vrh 24.6.2011. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 7.7.2011. god.;
Napomena: Prvi bh. planinar koji je na skijama pristupio i spustio se sa vrha.

Energy Peak (5105 m), Fun Mountains, Tadžikistan, org. PD “Željezničar” Sarajevo:
– Armin Gazić (Zenica), Kenan Muftić (Sarajevo), pristupili su na vrh 26.7.2011. god.;
Napomena: Smjer sjevernim grebenom, 350 m, 2B (PD+, III, led 45-55%).

Low's Peak (4095 m), Mount Kinabalu, Borneo, Malezija:
– Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), pristupio je na vrh 21.5.2011. god.

2012. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija:
– Vjekoslav Gašpar (Ljubuški), Josip Kvesić, Luka Mandić (Mostar), Sanda Mišetić, Ante Tomić, Marko Tomić (Ljubuški), pristupili su na vrh 24.1.2012. god. 

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. “Asian Trekking's Expedition Teams”:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 13.4.2012. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal, org. “Asian Trekking's Expedition Teams”:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 20.4.2012. god.  

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Daliborka Strika (Sarajevo), pristupila je na vrh 20.4.2012. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Daliborka Strika (Sarajevo), pristupila je na vrh 22.4.2012. god.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Daliborka Strika (Sarajevo), pristupila je na vrh 25.4.2012. god.

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Nepal, uspon iz Everest Base Camp via South Col Route, org. “Asian Trekking's Expedition Teams”:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 19.5.2012. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Javorina” Pale:
– Miroslav Bundalo (Banja Luka), Mladen Lukić (Pale), pristupili su na vrh 20.6.2012. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Armin Bajramović, Sanela Bajramović, Ešref Kenan Rašidagić, Lejla Pljevljak-Rašidagić (Sarajevo), pristupili su na vrh 11.9. 2012. god.

2013. god.

Mount Meru (4565 m), Tanzanija, org. PAK “Summit” Banja Luka i DPP “Lipa” Odžak:
– Miroslav Bundalo (Banja Luka), Ivo Lubina (Odžak), Miroslav Trivić (Banja Luka), pristupili su na vrh 21.1.2013. god. 

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PAK “Summit” Banja Luka:
– Miroslav Bundalo (Banja Luka), Ivo Lubina (Odžak), Miroslav Trivić (Banja Luka), pristupili su na vrh 31.1.2013. god.

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Braco Babić (Sarajevo), pristupio je na vrh 27.4.2013. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Braco Babić (Sarajevo), pristupio je na vrh 29.4.2013. god.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Braco Babić (Sarajevo), dosegao je visinu od 6100 m, 2.5.2013. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Javorina” Pale:
– Miralem Husanović (Banovići), Pavle Kajganić (Doboj), pristupili su na vrh
8.5.2013. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PD “Javorina” Pale:
– Marko Ukropina (Trebinje), pristupio je na vrh 9.5.2013. god.

Kazbek (5047 m), Kavkaz, Gruzija, org. PD “Željezničar” Sarajevo:
– Kemal Bečirović (Visoko), Dado Delić (Travnik), Dalvin Kadirić, Kenan Kapo, Kenan Muftić, Aida Mujić, Vedran Oručević, Ešref Kenan Rašidagić, Hasna Smječanin (Sarajevo), pristupili su na vrh 26.6.2013. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PSK “Balkan” Beograd:
– Dženita Merdan (Sarajevo), Mladen Petrović, Nenad Stanišić (Doboj) pristupili su na vrh 6.6.2013. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. KES “Pozitiv” Beograd:
– Fikret Karajić (Velika Kladuša), Jasmin Kličić (Bihać), Šefik Sadiković (Velika Kladuša), pristupili su na vrh 8.8.2013. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić (Tuzla), pristupio je na vrh 9.8.2013. god.

Carstensz Pyramid / Puncak Jaya (4884 m), Mount Carstensz, Papua, Indonezija:
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 20.11.2013. god.

Mount Kosciuszko (2228 m), Snowy Mountains, Australija: 
– Mia Logić, Naim Logić (Sarajevo), pristupili su na vrh 1.12.2013. god.

2014. god.

Pico del Fraile (4680 m), Nevada de Toluca, Meksiko:
– Zijah Kurtović (Breza), Senad Rizvanović (Sarajevo), pristupili su na vrh 6.2.2014. god.

Iztaccihuatl (5230 m), Meksiko:
– Zijah Kurtović (Breza), Senad Rizvanović (Sarajevo), pristupili su na vrh 8.2.2014. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Miroslav Bundalo, Miroslav Trivić (Banja Luka), pristupili su na vrh 11.2.2014. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Kenan Muftić, Maja Veljo (Sarajevo), pristupili su na vrh 14.2.2014. god.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. ”Himalayan Planet Adventures”:
– Ismir Jusko, Benjamin Kasumović (Sarajevo), pristupili su na vrh 3.5.2014. god.

Muztagh Ata (7546 m), Pamir, Kina: 
– Naim Logić (Sarajevo), dosegao je visinu od 7315 m, 16.7.2014. god. 

Nevado Pisco (5760 m), Ande, Cordilleri Blanca, Peru, org. PSD “Energoinvest” Sarajevo:
– Kemal Bečirović (Visoko), Emira Hukić, Dragan Ilić (Sarajevo), Aida Muminović (Bugojno), Hasna Smječanin (Sarajevo), pristupili su na vrh 2.8.2014. god. 

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. “Extreme Summit Team”, Beograd:
– Kenan Muftić, Maja Veljo (Sarajevo), pristupili su na vrh 11.9.2014. god. 

2015. god.

Mount Vinson (4897 m), Antarctica, org. ”Mountain Trip”:  
– Naim Logić (Sarajevo), pristupio je na vrh 7.1.2015. god. 
Napomena: Prvi bh. planinar koji je pristupio na najviše vrhove sedam kontinenata.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Kenan Muftić (Sarajevo), pristupio je na vrh 10.2.2015. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. ”Lanco Expedition”:
– Tomislav Cvitanušić, Ismir Jusko (Sarajevo), Ervin Lipović (Bihać), pristupili su na vrh 11.2.2015. god.

Tharpu Chuli (5663 m), Himalaji, Nepal, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Branka Bradašević (Modriča), pristupila je na vrh 26.4.2015. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD, org. PAK “Summit” Banja Luka:
– Miroslav Bundalo, Miroslav Trivić (Banja Luka), pristupili su na vrh 22.6.2015. god.                                                         

Nevado Sajama (6542 m), Cordillera Occidental, Bolivija:
– Senad Rizvanović (Sarajevo), pristupio je na vrh 23.6.2015. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Adis Čingić (Sarajevo), Armin Gazić (Zenica), Petar Pećanac (Drvar), pristupili su na vrh 16.7.2015. god.;
– Feđa Hadžibegović (Sarajevo), Dejan Veljačić, Zdenko Veljačić (Zavidovići), dosegli su visinu od 5035 m. 

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD ”Pobeda” Beograd:
– Amela Hamzić, Adnan Hodžić, Džemal Suljić (Tuzla), pristupili su na vrh
30.7.2015. god.

Kazbek (5047 m), Kavkaz, Gruzija, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Amela Hamzić (Tuzla), pristupila je na vrh 4.8.2015. god.;
– Adnan Hodžić (Tuzla), dosegao je visinu od 4400 m.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Trek Trek” Ljubljana:
– Fikret Karajić (Velika Kladuša), Senad Smaka (Sarajevo), pristupili su na vrh 8.8.2015. god.

Kackar Dagi (3937 m), Kuzey Anadolu Daglari / Pontus Alpleri, Turska, org. PSD “Zlatni ljiljan” Sarajevo:
– Ibro Ajanović, Kenan Berberović, Suzana Toplić-Berberović, Emina Brkanić, Narcis Kalajdžić, Alma Klino, Ifet Klino, Jasmin Kurtović, Džafer Mušanović, Anela Sijarić, Zakir Šogolj (Sarajevo), pristupili su na vrh 14.8.2015. god.

Pik Lenina / Ibn Sina (7134 m), Pamir, Kirgistan, org. PSK “Balkan” Beograd:
– Kemal Bečirović (Visoko), dosegao je visinu od 7050 m, 14.8.2015. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. “Ararat  Trekking”:
– Kenan Berberović, Tomislav Cvitanušić, Hasan Karabeg (Sarajevo), pristupili su na vrh 29.8.2015. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija:
– Dino Kovačević (Zavidovići), pristupio je na vrh 4.9.2015. god.

Burke Khang (6942 m), Himalaji, Nepal, uspon istočnim grebenom, org. ”The Madison Mountaineering climbing team”:
– Naim Logić (Sarajevo), dosegao je visinu od 6892 m, 10.11.2015. god.

2016. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Senad Bajrić (Kakanj), Andrea Ćurea, Adis Čingić, Samer Hajrić (Sarajevo), Dino Kovačević (Zavidovići), Mileva Radović (Istočno Sarajevo), Zvonko Josić, Mirko Zečević-Tadić, Franjo Tufekčić (Brčko), pristupili su na vrh 10.2.2016. god.

Margherita Peak (5109 m), Mount Stanley / Rwenzori Mountains, Uganda:
– Emir Baralić (Sarajevo), pristupio je na vrh 19.2.2016. god.     

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. AD ”Stratus“ Maribor:
– Enes Korlat (Sanski Most), pristupio je na vrh 26.5.2016. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PSD ”Patrija“ Bosanska Gradiška i PAK “Summit” Banja Luka:
– Milica Bogdanović (Banja Luka), Igor Milošev (Bosanska Gradiška), Miroslav Trivić, Dijana Vrhovac (Banja Luka), Draško Zgodić (Prijedor), pristupili su na vrh 16.7.2016. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. ”Extreme Summit Team” Beograd: – Hadis Medenčević (Derventa), Kenan Muftić (Sarajevo), Rade Šimić (Tuzla), Zdenko Veljačić (Zavidovići), pristupili su na vrh 8.8.2016. god. 

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Fahra Čolpa, Lejla Pljevljak-Rašidagić, Daliborka Strika (Sarajevo), pristupile su na vrh 11.9.2016. god.;
– Sanja Korać, Hasna Smječanin (Sarajevo), dosegle su visinu od 5100 m.

Wagagai Peak (4321 m), Mount Elgon, Uganda:
– Emir Baralić, Selma Baralić (Sarajevo), pristupili su na vrh 1.10.2016. god.      

Nangkar Tshang (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Ivo Lubina (Odžak), Petar Pećanac (Drvar), pristupili su na vrh 5.11.2016. god.  

Lobuche East (6119 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Petar Pećanac (Drvar), pristupio je na vrh 9.11.2016. god.;  
– Ivo Lubina (Odžak), dosegao je visinu od 5700 m.

2017. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Kenan Muftić (Sarajevo), pristupio je na vrh 10.2.2017. god.   

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. PD “Pobeda“ Beograd:
– Mileva Radović (Istočno Sarajevo), pristupila je na vrh 14.4.2017. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Mileva Radović (Istočno Sarajevo), pristupila je na vrh 17.4.2017. god.

Muztagh Ata (7546 m), Pamir, Kina, org. “Asia Mountains“ Bishkek:
– Zdenko Veljačić (Zavidovići), dosegao je visinu od 6500 m;
– Dino Kovačević (Zavidovići), dosegao je visinu od 5900 m;
– Hadis Medenčević (Derventa), dosegao je visinu od 5500 m;
Napomena: Ekspedicija je trajala od 6.7. – 20.7.2017. god.  

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Kenan Berberović, Tomislav Cvitanušić, Hasan Karabeg (Sarajevo), Petar Pećanac (Drvar), pristupili su na vrh 24.7.2017. god.   

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. PSK “Balkan” Beograd:
– Enisa Babović (Sarajevo), Kemal Bečirović (Visoko), Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), pristupili su na vrh 1.8.2017. god.;  
– Vanesa Skoknić (Sarajevo), dosegla je visinu od 4200 m.

Ama Dablam (6848 m), Himalaji, Nepal, uspon jugozapadnim grebenom, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Petar Pećanac (Drvar), dosegao je visinu od 6200 m, 16.11.2017. god. 

2018. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Adis Maksić, Kenan Muftić, Lejla Pljevljak-Rašidagić (Sarajevo), pristupili su na vrh 10.2.2018. god. 

Nevado Mateo (5150 m), Cordillera Blanca, Ande, Peru, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Senad Bajrić (Kakanj), Ivo Marković (Brčko), Slavica Stanišić-Maksimović, Miodrag Maksimović, Branislav Popović, Mileva Radović (Istočno Sarajevo), pristupili su na vrh 15.3.2018. god.

Vinikunka (5036 m), Cusco Region, Ande, Peru, org. “Extreme Summit Team” Beograd: – Senad Bajrić (Kakanj), Ivo Marković (Brčko), Slavica Stanišić-Maksimović, Miodrag Maksimović, Branislav Popović, Mileva Radović (Istočno Sarajevo), Mirko Zečević-Tadić (Brčko), pristupili su na vrh 19.3.2018. god.  

Pico Austria (5320 m), Cordillera Real, Ande, Bolivija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Senad Bajrić (Kakanj), Ivo Marković (Brčko), Slavica Stanišić-Maksimović, Miodrag Maksimović, Branislav Popović (Istočno Sarajevo), Mirko Zečević-Tadić (Brčko), pristupili su na vrh 22.3.2018. god.;
– Mileva Radović (Istočno Sarajevo), dosegla je visinu od 5000 m.

Huayna Potosi (6088 m), Ande, Bolivija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Senad Bajrić (Kakanj), Ivo Marković (Brčko), pristupili su na vrh 24.3.2018. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko:
– Edmina Merdić, Mirsad Merdić (Tuzla), pristupili su na vrh 14.5.2018. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Dijana Arsenić (Banja Luka), Ismar Babić, Emir Baralić (Sarajevo), Kemal Bečirović (Visoko), Senad Bečković (Sarajevo), Milenko Đurić (Banja Luka), Almir Imamović (Kiseljak), Dženana Ivković, Zenaid Ivković (Jablanica), Danin Jusko, Ismir Jusko (Sarajevo), Mahir Mešić (Jablanica), Ile Mihaljević (Kupres), Igor Milošev (Bosanska Gradiška), Aida Muminović (Bugojno), Petar Pećanac (Drvar), Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), Jelena Simović (Foča), Hasna Smječanin, Daliborka Strika (Sarajevo), Rade Šimić (Tuzla), Armin Škandrić (Sarajevo), Miladinka Vasić (Brčko), pristupili su na vrh 21.7.2018. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija:
– Sulejman Kovačević (Breza), Enedin Pajić (Konjic), pristupili su na vrh 6.8.2018. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Marko Galić (Pale), Igor Milošev (Bosanska Gradiška), pristupili su na vrh 24.8.2018. god.

Low's Peak (4095 m), Mount Kinabalu, Borneo, Malezija
– Esma Ramić (Sarajevo), pristupila je na vrh 9.9.2018. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Senada Maličbegović, Vesna Parvati, Senada Smajlagić (Zenica), pristupile su na vrh 9.9.2018. god

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Mirko Zečević-Tadić, Franjo Tufekčić (Brčko), pristupili su na vrh 5.11.2018. god. 

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Franjo Tufekčić (Brčko), pristupio je na vrh 9.11.2018. god.;
– Mirko Zečević-Tadić (Brčko), dosegao je visinu od 5900 m.

Mount Kosciuszko (2228 m), Snowy Mountains, Australija: 
– Zvonimir Tomić (Konjic), pristupio je na vrh u decembru 2018. god.

 2019. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Rubina Bašić-Smajić (Sarajevo), pristupila je na vrh 10.2.2019. god. 

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Dražen Brkić (Brčko), Vuk Soković (Pale), pristupili su na vrh 14.2.2019. god.;
– Ivo Marković (Brčko), dosegao je visinu od 5400 m.

Nevado Cayambe (5790 m), Cordillera Central, Ande, Ekvador:
– Senad Rizvanović (Sarajevo), pristupio je na vrh 20.2.2019. god.

Pico del Teide (3718 m), Tenerife, Canary Islands, Španija, org. DPP “Lipa” Odžak:
– Anto Božić, Nada Božić (Odžak), Ćazim Kraljušić (Orašje), Ivo Lubina, Marija Lubina (Odžak), pristupili su na vrh 17.3.2019. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. PD “Kuk” Novi Travnik:
– Miro Blaž (Novi Travnik), Dragan Mamuša (Novi Travnik), Nenad Rajić (Vitez), Božo Skopljaković (Novi Travnik), dosegli su visinu od 5250 m, 21.4.2019. god.;
– Gordan Zec (Travnik), dosegao je visinu od 5100 m;
– Ivan Šafradin (Vitez), dosegao je visinu od 4200 m;
Napomena: Prije uspona na Damavand pristupili su na Tochal (3964 m) 16.4.2019. god. i Golzard (3350 m) 18.4.2019. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. PSK “Balkan” Beograd:
– Stevo Cembauer (Tuzla), Marko Galić (Pale), Edin Kovačević (Tuzla), Miodrag Maksimović, Slavica Stanišić-Maksimović, Ostoja Medić, Mileva Radović, Slađana Vasković (Istočno Sarajevo), pristupili su na vrh 14.5.2019. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD:
– Tomislav Cvitanušić (Sarajevo), Armin Gazić (Zenica), pristupili su na vrh 6.6.2019. god.

Fujisan (3776 m), Mount Fuji, Japan:
– Hadis Medenčević (Derventa), pristupio je na vrh 11.7.2019. god.    

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. HPD “Sisak” Sisak:
– Enes Korlat (Sanski Most), pristupio je na vrh 12.7.2019. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Dženana Trnka-Šisman (Konjic), dosegla je visinu od 5300 m, 17.7.2019. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. PSK “Balkan” Beograd:
– Adnan Hodžić, Dragan Markelić (Tuzla), pristupili su na vrh 30.7.2019. god.;
Napomena: Prije uspona na Damavand pristupili su na vrh Tochal (3964 m), 26.7.2019. god.

Ararat / Agri Dagi  (5137 m), uspon od Dogubajazita, Turska,
org. PSD “Zlatni ljiljan” Sarajevo:
– Suzana Toplić-Berberović, Mirsad Džekman (Sarajevo), Mustafa Đaja (Mostar), Fikret Hambo, Sead Hasanović, Akif Kutinčić (Sarajevo), Muharem Lasić (Sanski Most), Džafer Mušanović (Sarajevo), Sead Durmišević-Šehić (Hadžići), Zakir Šogolj, Fadil Veljan, Temima Zorlak (Sarajevo), pristupili su na vrh 1.8.2019. god.;
– Fatima Šaškić, Nedžad Šljivo (Sarajevo), dosegli su visinu od 5000 m;  
– Mensur Mirvić (Sarajevo), dosegao je visinu od 4300 m.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. HPD “Vitez“ Vitez i PD “Kuk” Novi Travnik:
– Dragan Mamuša (Novi Travnik), Nenad Rajić (Vitez), pristupili su na vrh 4.8.2019. god. 

Pico del Teide (3718 m), Tenerife, Canary Islands, Španija:
– Andrea Ćukac (Sarajevo), pristupila je na vrh 9.8.2019. god. 

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, od Dogubajazita, org. PAK “Mosor” Niš:
– Aleksandar Balaban (Banja Luka), pristupio je na vrh 11.8.2019. god.

Damavand (5671 m), Alborz, Iran, org. ”Extreme Summit Team” Beograd:
– Senad Bečković, Almir Junuzović, Zijad Zimić (Sarajevo), pristupili su na vrh 22.8.2019. god.;
– Senada Smajlagić (Zenica), dosegla je visinu od 5000 m.

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić (Tuzla), pristupio je na vrh 12.10.2019. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić (Tuzla), pristupio je na vrh 14.10.2019. god.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić (Tuzla), dosegao je visinu od 5900 m, 17.10.2019. god.

2020. god.

Pico del Teide (3718 m), Tenerife, Canary Islands, Španija:
– Eldin Korić, Eldina Nukić-Korić (Sarajevo), pristupili su na vrh 20.1.2020. god.  

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Emir Baralić (Sarajevo), Petar Pećanac (Drvar), Aida Starčević (Bugojno), pristupili su na vrh 11.2.2020. god.;
– Senad Bečković (Sarajevo), Zenaid Ivković (Jablanica), Jelena Simović (Foča), dosegli su visinu od 6100 m;
– Dragan Piliškić (Travnik), dosegao je visinu od 6000 m;
– Mirko Šakić (Vitez) i Zdenko Veljačić (Zavidovići), dosegli su visinu od 5500 m.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Armin Gazić (Zenica), Amela Ivković, Danin Jusko, Ismir Jusko, Aida Sirbubalo (Sarajevo), pristupili su na vrh 13.2.2020. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. DPP “Lipa” Odžak:
– Ćazim Kraljušić (Konjic), Ivo Lubina (Odžak), pristupili su na vrh 28.2.2020. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Abonos” Banja Luka:
– Aleksandar Balaban, Aleksandra Kovačević, Veselin Kovačević, Žarko Potkonjak, Marko Stolić (Banja Luka), pristupili su na vrh 6.8.2020. god.;
– Stevo Cembauer (Tuzla), dosegao je visinu od 4960 m.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Javorina” Pale:
– Ognjen Čvoro, Miroslav Klačar, Marko Koroman (Pale), Igor Rašević (Foča), pristupili su na vrh 2.9.2020. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Nejra Dizdarić, Jasmin Kličić (Bihać), Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), pristupili su na vrh 19.9.2020. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Kenan Ćatović (Sarajevo), Mirza Rizvo (Breza), pristupili su na vrh 25.10.2020. god. 

2021. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita,
org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Samir Ajdinović (Bihać), Emil Bakoš (Konjic), Kenan Ćatović (Sarajevo), Emir Delić, Ermin Ljubijankić (Bihać), Ibrahim Kovačević (Sarajevo), Ćazim Kraljušić (Orašje), Adi Kurjaković, Alma Nobilo, Edvin Pačić (Bihać), Mirza Rizvo (Breza), Sedin Salić, Ednan Turalić (Sarajevo), Sanela Zećirević, Denijal Zulić (Bihać), pristupili su na vrh 25.6.2021. god.;  
– Ivo Lubina (Odžak), dosegao je visinu od 4700 m;
Napomena: Prije uspona na Ararat prustupili su na Nemrut (2948 m) 19.6.2021. god. i Suphan Dagi (4058 m) 20.6.2021. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita,
org. PK “Nomadi” Sarajevo:
– Haris Čustović, Ismar Duhović (Sarajevo), Kemal Garić, Zrna Garić (Tuzla), Jasmina Hotić, Sanjin Hotić (Gračanica), Hamzalija Hundur (Tešanj), Damir Lukšić, Dženita Merdan-Lukšić (Sarajevo), Nermin Osmanović (Gračanica), Omar Solaković, Miran Stambolić, Almir Suljić, Advan Tabaković (Sarajevo), pristupili su na vrh 8.7.2021. god.;
Napomena: Prije uspona na Ararat prustupili su na vrh Kucuk Agri Dagi (3896 m) 5.7.2021. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Abonos”
Banja Luka:
– Aleksandar Balaban (Banja Luka), Ilija Babić (Tomislavgrad), Lorna Barić (Mostar), Ivo Bavrka (Novi Travnik), Vedran Cigić (Mostar), Mladen Đaković (Mrkonjić Grad), Ana Eldić (Vitez), Tijana Jovanović (Teslić), Miroslav Kaiš (Novi Travnik), Stipe Leko (Grude), Dragan Mamuša (Novi Travnik), Miroslav Mihalj (Mostar), Bojan Prkić (Mostar), Dragan Piliškić (Travnik), Brankica Radić (Mrkonjić Grad), Dijana Radetić (Banja Luka), Nenad Rajić (Vitez), Jelena Roljić (Banja Luka), Đorđe Sandalj (Banja Luka), Andrej Senkić (Mostar), Marin Šantić (Grude), Anela Šetka, Krunoslav Šimić, Slavko Šumanović (Mostar), Vladimir Tadić (Banja Luka), Miroslav Tomić (Mrkonjić Grad), Franjo Tufekčić, Jelica Tufekčić (Brčko), Miroslav Tuvić (Banja Luka), Predrag Vuković (Mostar), pristupili su na vrh 5.8.2021. god.;
– Mirko Zečević-Tadić (Brčko), dosegao je visinu od 4800 m.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Halisa Čengić, Fahra Čolpa (Sarajevo), Kenan Hrustanović (Zenica), Emira Hukić (Sarajevo), Zenaid Ivković (Jablanica), Muris Kovačević (Zenica), Rusmir Mešić, Nedim Pašić, Almir Pinjić (Sarajevo), Mirza Rizvo (Breza), Dženita Seferović (Sarajevo), pristupili su na vrh 6.8.2021. god.;
– Vesna Kadrić (Zenica), Senada Malićbegović (Zenica), dosegle su visinu od 5000 m;
Napomena: Prije uspona na Ararat prustupili su na Nemrut (2948 m) 1.8.2021. god. i Suphan Dagi (4058 m) 2.8.2021. god.

Kackar Dagi (3937 m), Kuzey Anadolu Daglari / Pontus Alpleri, Turska,
org. PSD “Zlatni ljiljan“ Sarajevo:
– Edin Bajrić, Samela Bajrić, Fikret Hambo, Bekir Handukić, Mevlija Handukić (Sarajevo), Sabahudin Imamović (Kladanj), Akif Kutinčić, Mevludin Muratović, Džafer Mušanović, Aziz Ridžal, Sevdaha Sarač, Suvad Sarač (Sarajevo), Amela Sirčić, Haris Sirčić (Goražde), Fatima Šaškić, Nedžad Šljivo, Zakir Šogolj, Zorlak Temima (Sarajevo), pristupili su na vrh 4.8.2021. god.

Pik Lenina / Ibn Sina (7134 m), Pamir, Tadžikistan / Kirgistan, org. PK “Nomadi” Sarajevo:
– Damir Lukšić (Sarajevo), Igor Milošev (Bosanska Gradiška), pristupili su na vrh 10.8.2021. god.;
– Jasmin Čolaković (Mostar), dosegao je visinu od 6100 m;
– Benjamin Jusić (Mostar), dosegao je visinu od 5750 m.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Senada Smajlagić (Zenica), pristupili je na vrh 5.9.2021. god.

2022. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Green Planet Travel” Osijek:
– Alem Jukić, Adnan Mehmedović (Sarajevo), pristupili su na vrh 10.1.2022. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Tomislav Cvitanušić (Sarajevo), Zenaid Ivković (Jablanica), pristupili su na vrh 10.2.2022. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Andrija Livančić (Vitez), Damir Kapidžić, Mia Maslo-Kapidžić (Sarajevo), pristupili su na vrh 11.2.2022. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Kenan Ćatović (Sarajevo), pristupio je na vrh 29.6.2022. god.

Juhin Pik (5130 m), Pamir, Tadžikistan / Kirgistan, org. PSU “Vučja stopa” Foča:
– Ognjen Matović (Foča), pristupio je na vrh 23.7.2022. god.

Kazbek (5047 m), Kavkaz, Gruzija, uspon iz Stepansmindea, org. “Alma Mons Adventures” Novi Sad:
– Aleksandar Balaban (Banja Luka), dosegao je visinu od 4300 m, 3.8.2022. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PK “Gorštaci – Hiking“ Sarajevo:
– Enes Čaluk, Majra Šišić-Čaluk (Kakanj), pristupili su na vrh 3.8.2022. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. TA “Summit Travel“:
– Edin Hadžić, Emina Hadžić (Sarajevo), dosegli su visinu od 5000 m, 3.8.2022. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, uspon iz Polura, org. PD “Abonos” Banja Luka:
– Aleksandar Balaban (Banja Luka), pristupio je na vrh 9.8.2022. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Dženan Aganović, Selma Aganović, Mirza Ažderović, Nermina Lopo-Ažderović (Travnik), Amina Bralić (Sarajevo), Jasmin Burović (Zenica), Kenan Ćatović,  Adisa Dževlan, Emin Gibović, Orhan Hajdarpašić, Fikret Hodžić (Sarajevo), Sabahudin Imamović (Travnik), Sead Kasupović (Velika Kladuša), Tarik Mešić (Bihać), Ognjen Novokmet (Sarajevo), Osman Podić (Zenica), Rasim Radonja (Sarajevo), Mirza Rizvo (Breza), Avdo Selimović (Sarajevo), Kemal Vidimlić (Zenica), pristupili su na vrh 13.8.2022. god.; 
Napomena: Prije uspona na Ararat prustupili su na Nemrut (2948 m) 8.8.2022. god. i Suphan Dagi (4058 m) 9.8.2022. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Kinđa” Kikinda:
– Radivoje Jokanović (Brčko), Slavica Stanišić-Maksimović (Istočno Sarajevo), pristupili su na vrh 11.8.2022. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. Udruženje “Planinarska sekcija” Sarajevo:
– Kenan Arnautović (Sarajevo), pristupio je na vrh 22.8.2022. god.

Mount Rinjani (3726 m), Indonezija
– Ognjen Novokmet (Sarajevo), pristupio je na vrh 11.9.2022. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2022”, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Jasmin Kličić (Bihać), pristupio je na vrh 12.10.2022. god.;
– Samer Hajrić, Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), dosegli su visinu od 5450 m.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2022”, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Samer Hajrić (Sarajevo), Jasmin Kličić (Bihać), Ešref Kenan Rašidagić (Sarajevo), pristupili su na vrh 14.10.2022. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2022”, org. “Mountain Fit“ Zagreb“, “K3 Mountain Hearth“ i “Kumbu Spirit Adventures“ Kathmandu:
– Dragan Mamuša (Novi Travnik), Nenad Rajić (Vitez), pristupili su na vrh 19.10.2022. god.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2022”, org. “Mountain Fit“ Zagreb“, “K3 Mountain Hearth“ i “Kumbu Spirit Adventures“ Kathmandu:
– Dragan Mamuša (Novi Travnik), Nenad Rajić (Vitez), pristupili su na vrh 21.10.2022. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal, exp. “Kala Patthar 2017”, org. “Mountain Fit“ Zagreb“, “K3 Mountain Hearth“ i “Kumbu Spirit Adventures“ Kathmandu:
– Nenad Rajić (Vitez), pristupio je na vrh 24.10.2022. god.

2023. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, Samostalno organizovana grupa:
– Elmir Arslanagić, Emir Baralić, Selma Baralić, Tomislav Cvitanušić, Dragana Cvitanušić (Sarajevo), Jasmin Đonko (Mostar), Nihad Fejzić, Eldin Jelešković, Hasan Karabeg, Samra Karabeg, Admir Kulić, Nermin Muzur, Haris Pešto, Armin Škandrić (Sarajevo), pristupili su na vrh 2.2.2023. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PK “Kopaonik“ Leposavić:
– Slavica Stanišić-Maksimović, pristupila je na vrh 11.2.2023.   

 Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Haris Adilović (Zenica), Dženita Seferović-Čaušević (Sarajevo), Kenan Hrustanović (Zenica), Irena Jukić (Žepče), Osman Podić (Zenica), pristupili su na vrh 17.2.2023. god.
– Beadisa Delibašić-Husika (Kakanj), dosegla je visinu od 5700 m.

Pico del Teide (3718 m), Tenerife, Canary Islands, Španija:
– Kata Lalić-Markić (Kiseljak), pristupila je na vrh 7.3.2023. god. 

Lobuche East (6119 m), Himalaji, Nepal, exp. “Mount Everest 2023”:
–  Tomislav Cvitanušić (Sarajevo), pristupio je na vrh 19.4.2023. god. 

Mount Everest (8848 m), Himalaji, Nepal, uspon iz Everest Base Camp via South Col Route:
– Tomislav Cvitanušić (Sarajevo), pristupio je na vrh 17.5.2023. god.

Cumbre Ruco Pichincha (4696 m), Cordillera Central, Ande, Ekvador, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Rubina Bašić-Smajić, Ena Smajić (Sarajevo), pristupile su na vrh 29.5.2023. god. 

Nevado Cayambe (5790 m), Cordillera Central, Ande, Ekvador, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Rubina Bašić-Smajić, Ena Smajić (Sarajevo), pristupile su na vrh 31.5.2023. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran:
–  Slobodan Šušak (Prnjavor), pristupio je na vrh 4.6.2023. god. 

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PSK “Prijatel Prirode“ Sarajevo:
– Haris Bajraktarević, Amar Bajramović, Nermin Grabovica, Mirza Hujdur, Emir Jusubašić, Adi Kubur, Emina Nokto, Sanida Žiško (Sarajevo), Ostoja Medić (Istočno Sarajevo), pristupili su na vrh 19.7.2023. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Mountain Fit“ Zagreb:
– Nenad Rajić (Vitez), pristupio je na vrh 20.7.2023. god.  

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:  
– Amra Ćatović, Kenan Ćatović (Sarajevo), Senad Džiho (Mostar), Rusmir Mešić (Sarajevo), Armina Nukić (Travnik), Fadil Pargan (Zvornik), Senija Pargan (Velika Kladuša), Edin Rašidagić (Sarajevo), Mirza Rizvo (Breza), Elhan Rožajac, Anesa Slinić, Senad Smaka, Nermin Spahija (Sarajevo), Nermin Talam (Zenica), Altijana Vražalica (Sarajevo), Mahir Zuka (Travnik), pristupili su na vrh 12.8.2023. god. 
Napomena: Prije uspona na Ararat prustupili su na Nemrut (2948 m) 7.8.2023. god. i Suphan Dagi (4058 m) 8.8.2023. god.

Bazarduzu (4466 m), Kavkaz, Azerbajdžan, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Haris Adilović (Zenica), Kenan Ćatović (Sarajevo), Kenan Hrustanović (Zenica), Adi Kurjaković (Bihać), Osman Podić, Kemal Vidimlić (Zenica), pristupili su na vrh 8.10.2023.

Bazaryurd (4126 m), Kavkaz, Azerbajdžan, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Kenan Ćatović (Sarajevo), pristupio je na vrh 9.10.2023.

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Naida Avdić (Sarajevo), pristupila je na vrh 23.10.2023. god.

Nangkartshang Peak (5100 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Zrna Agačević i Senada Smajlagić (Zenica), pristupile su na vrh 24.10.2023. god.

Mera Peak (6476 m), Himalaji, Nepal:
– Haris Čustović (Sarajevo), pristupio je na vrh 26.10.2023. god. 

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2023”, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Zenaid Ivković (Jablanica), Milena Pavlović (Vlasenica), pristupili su na vrh 27.10.2023. god.

Kalapatthar (5545 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Zrna Agačević i Senada Smajlagić (Zenica), pristupile su na vrh 27.10.2023. god.

Ama Dablam (6848 m), Himalaji, uspon jugozapadnim grebenom, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Naida Avdić (Sarajevo), pristupila je na vrh 2.11.2023. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PK “Gorštaci – Hiking“ Sarajevo:
– Jasna Banjević-Pervan, Sein Baručija, Amer Bavčić (Sarajevo), Sabrin Hasančević (Doboj), Asmir Ljumić, Adnan Sinanović, Miran Stambolić (Sarajevo), pristupili su na vrh 8.11.2023. god.

Doi Inthanon (2565 m), Tajland, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Kenan Ćatović (Sarajevo), pristupio je na vrh 4.12.2023.
Napomena: uspon sjevernim grebenom (mimo turističke ceste koja vodi na vrh).

Fansipan (3147 m), Vijetnam, org. Udruženje “Gorštak“ Sarajevo:
– Kenan Ćatović (Sarajevo), pristupio je na vrh 20.12.2023.
Napomena: uspon sjevernom stranom (mimo žičare koja vodi na vrh)

2024. god.

Mount Meru (4566 m), Tanzanija, org. “Eco Expeditions”:
– Adnan Zoletić (Tuzla), pristupio je na vrh 30.1.2024. god. 

Uturunku (6008 m), Ande, Bolivija, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Adnan Hodžić, Dragan Markelić (Tuzla), pristupili su na vrh 6.2.2024. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Eco Expeditions“:
– Adnan Zoletić (Tuzla), pristupio je na vrh 9.2.2024. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Džana Boloban (Konjic), Hamzalija Hundur (Tešanj), pristupili su na vrh 12.2.2024. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PU “Abonos“ Banja Luka:
– Aleksandar Balaban, Nataša Balaban (Banja Luka), Vojislav Bilić (Mrkonjić Grad), Vedran Cigić (Mostar), Mladenko Đaković (Mrkonjić Grad), Adi Efendić (Sarajevo), Zoran Miskić (Bosanski Brod), Ana Perić (Mostar), Ratko Perić (Banja Luka), Anđela Pupić (Mostar), Jelena Rožić (Banja Luka), Stepan Soyma (Mostar), Ranko Tripunović (Šipovo), Miroslav Tuvić (Banja Luka), pristupili su na vrh 15.2.2024. god.

Vinikunka (5036 m), Cusco Region, Ande, Peru, org. PD “Pobeda” Beograd:
– Dragan Markelić (Tuzla), pristupio je na vrh 16.2.2024. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Finding Life Expedition”, Canada:
– Tony Frankovich (Sarajevo), pristupio je na vrh 26.2.2024. god. 

Pik Učitelj (4530 m), Tian Shan, Kirgistan:
– Kenan Berberović, Suzana Toplić-Berberović, Muhamed Budimlić, Tarik Budimlić, Haris Ćustović, Redžep Grabus, Azhar Kalamujić, Mirela Kalamujić, Sanela Kapetanović, Alma Klino, Ifet Klino, Elmedin Muratbegović, Ismir Smajić (Sarajevo), pristupil su na vrh 14.5.2024. god.

Mera Peak (6476 m), Himalaji, Nepal:
– Rubina Bašić-Smajić, Ena Smajić (Sarajevo), pristupile su na vrh 16.5.2024. god. 

Lashgarak-e Bozorg (4259 m), Takht-e Suleyman, Iran, org. Udruženje ”Gorštak” Sarajevo:
– Amina Bralić, Kenan Ćatović, Adisa Dževlan, Emira Hukić (Sarajevo), Sabahudin Imamović (Travnik), Dinko Kešerović (Velika Kladuša), Ibrahim Kovačević (Sarajevo), Ina Kuburaš, Adi Kurjaković, Ermin Ljubijankić, Tarik Mešić (Bihać), Ognjen Novokmet (Sarajevo), Armina Nukić (Travnik), Edvin Pačić (Bihać), Nedim Pašić, Almir Pinjić (Sarajevo), Osman Podić (Zenica), Rasim Radonja (Sarajevo), Mirza Rizvo (Breza), Kemal Vidimlić (Zenica), Sanela Zećirević (Bihać), pristupili su na vrh 4.6.2024. god.

Alam-Kuh (4850 m), Takht-e Suleyman, Iran, org. Udruženje ”Gorštak” Sarajevo:
– Kenan Ćatović, Emira Hukić (Sarajevo), pristupili su na vrh 5.6.2024. god.

Damavand (5610 m), Alborz, Iran, org. Udruženje ”Gorštak” Sarajevo:
– Mirza Ažderović, Nermina Lopo-Ažderović (Travnik), Amina Bralić, Kenan Ćatović, Adisa Dževlan, Emira Hukić (Sarajevo), Sabahudin Imamović (Travnik), Dinko Kešerović (Velika Kladuša), Ibrahim Kovačević (Sarajevo), Ina Kuburaš, Adi Kurjaković, Ermin Ljubijankić, Tarik Mešić (Bihać), Ognjen Novokmet (Sarajevo), Armina Nukić (Travnik), Edvin Pačić (Bihać), Nedim Pašić, Almir Pinjić (Sarajevo), Osman Podić (Zenica), Rasim Radonja (Sarajevo), Mirza Rizvo (Breza), Avdo Selimović (Sarajevo), Kemal Vidimlić (Zenica), Sanela Zećirević (Bihać), pristupili su na vrh 8.6.2024. god.;
– Damir Galović (Zenica), dosegao je visinu od 5100 m;
– Majda Šarganović (Bihać), dosegla je visinu od 4300 m.

Kazbek (5047 m), Kavkaz, Gruzija, org. PK “Nomadi“ Sarajevo:
– Hamzalija Hundur (Tešanj), Damir Lukšić (Sarajevo), pristupili su na vrh 27.6.2024. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Krajišnik“ Cazin:
– Mirsad Muhamedagić, Semka Raich, Besim Tirić, Izet Topić (Cazin), pristupili su na vrh 24.7.2024. god.  

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Goran Đulabić, Jasminka Đulabić (Tuzla), pristupili su na vrh 26.7.2024. god.

Pik Korženevski / Ozodi (7105 m), Pamir, Tadžkistan,
org. PK “Visokogorci Crne Gore“ Podgorica:
– Igor Milošev (Bosanska Gradiška), pristupio je na vrh 27.7.2024. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PK “Gorštaci – Hiking” Sarajevo:
– Adnan Andelija (Tuzla), Tony Frankovich (Sarajevo), Dževada Garić (Teslić), Alija Karić (Osmaci), Nihad Melez, Adnan Šabanović, Alisa Šehović, Sanela Dizdar-Vrana (Sarajevo), pristupili su na vrh 30.7.2024. god.  

Pik Komunizma / Ismoil Somoni (7495 m), Pamir / Tadžkistan,
org. PK “Visokogorci Crne Gore“ Podgorica:
– Igor Milošev (Bosanska Gradiška), pristupio je na vrh 9.8.2024. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. “Elbrus 360”:
– Adnan Zoletić (Tuzla), dosegao je visinu od 5350 m, 13.8.2024. god.

Uhuru Peak (5895 m),Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Elite Exped“ Nepal:  
– Aida Peko (Visoko), pristupila je na vrh 23.8.2024. god.

Pik Lenina / Ibn Sina (7134 m), Pamir, Tadžikistan / Kirgistan. org. “Asia Outdoor Club”:
– Sanjin Hodžić (Tuzla), pristupio je na vrh 25.8.2024. god.

Yala Peak (5550 m), Himalaji, Nepal, org. PD “Planeta“ Novi Sad:
– Radivoje Jokanović (Brčko), Slavica Stanišić-Maksimović (Istočno Sarajevo),
pristupili su na vrh 24.10.2024. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2024”, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Emira Hukić, Hasna Smječanin (Sarajevo), pristupile su na vrh 29.10.2024. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Hamzalija Hundur (Tešanj), pristupio je na vrh 31.10.2024. god.

Kala Patthar (5545 m), Himalaji, Nepal, org. “Elite Exped“ Nepal:  
– Aida Peko (Visoko), pristupila je na vrh 2.11.2024. god.

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2024”, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Emira Hukić, Hasna Smječanin (Sarajevo), pristupile su na vrh 1.11.2024. god.

2025. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Aconcagua Mountain Guides”:
– Adnan Zoletić (Tuzla), pristupio je na vrh 29.1.2025. god.

Aconcagua (6962 m), Ande, Argentina, org. “Extreme Summit Team” Beograd:  
– Adnan Andelija (Tuzla), pristupio je na vrh 10.2.2025. god.;
– Pamela Bejdić (Sarajevo), dosegla je visinu od 6900 m.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PD “Koprivnica” Bugojno:
– Tarik Rustempašić (Bugojno), pristupio je na vrh 8.4.2025. god.;
– Faris Ajkunić (Bugojno), dosegao je visinu od 5100 m.

Jabel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. PK “Gorštaci – Hiking” Sarajevo:
– Tony Frankovich (Sarajevo), Dževada Garić (Teslić), Alija Karić (Osmaci), Ibrahim Karić (Kalesija), Nihad Melez, Adnan Šabanović, Alisa Šehović, Sanela Dizdar-Vrana (Sarajevo), pristupili su na vrh 16.4.2025. god.

Mount McKinley / Denali (6194 m), Aljaska, SAD,
org. PD “Trebević“ Istočno Sarajevo:
– Igor Milošev (Bosanska Gradiška), pristupio je na vrh 22.5.2025. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko:
– Aldin Avdić, Naida Avdić, Nia Avdić (Sarajevo), pristupili su na vrh 23.5.2025. god.

Jebel Toubkal (4167 m), High Atlas, Maroko, org. PAK “Summit” Banja Luka:
– Ratko Perić (Banja Luka), pristupio je na vrh 26.5.2025. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. PK “Gorštaci – Hiking” Sarajevo:
– Valida Pinjo (Visoko), Adnan Šabanović, Alisa Šehović, Jasmina Vejzagić-Tubin (Sarajevo), pristupili su na vrh 6.6.2025. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PD “Konjuh” Tuzla:
– Amra Bratovčić, Amira Džafić, Mirsad Hadžimujić, Ghassan Husni, Milorad Iveljić, Edin Kovčežić, Dragan Markelić (Tuzla), Enver Migalo (Travnik), Šefik Mulić (Tuzla), Dževad Muslimović, Safija Pedljić (Srebrenik), pristupili su na  vrh 17.7.2025. god.
– Ekrem Suljanović (Tuzla), dosegao je visinu od 4300 m.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PSD “Zlatni ljiljan“ Sarajevo:
– Fatmir Avdić (Sarajevo), Aner Canović (Tuzla), Džafer Čengić, Damir Gotovušić (Tuzla), Elvedina Hodžić, Senada Hodžić, Azra Kalimanović, Edin Kurtović (Sarajevo), Rizo Mazalović (Kladanj), Ajdin Mehić, Aziz Ridžal (Sarajevo), Mirza Zaimović (Kakanj), pristupili su na vrh 23.7. 2025. god.;
– Damir Slipčević (Sarajevo), dosegao je visinu od 4200 m. 

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, PD “Visočica“ Sarajevo:
– Hazim Bašić, Dževad Bibić, Adisa Dževlan (Sarajevo), Marin Petrović (Visoko), pristupili su na vrh 27.7.2025. god.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PK “Nomadi” Sarajevo:
– Amina Bralić (Sarajevo), Kemal Garić (Tuzla), Jasmina Hotić, Sanjin Hotić (Gračanica), Damir Lukšić (Sarajevo), Tarik Mešić (Bihać), Rubina Bašić-Smajić, Ena Smajić, Amra Škoro (Sarajevo), pristupili su na vrh 27.7.2025. god.;
– Anis Čeljo (Sarajevo), dosegao je visinu od 5200 m.

Elbrus (5642 m), Kavkaz, Rusija, org. PAK “Summit” Banja Luka:
– Slavica Stanišić-Maksimović (Istočno Sarajevo), Ratko Perić, Miroslav Trivić (Banja Luka), pristupili su na vrh 27.7.2025. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita:
– Fatih Subašić, Nihad Subašić (Sarajevo), pristupili su na vrh 29.7.2025. god.

Ararat / Agri Dagi (5137 m), Turska, uspon od Dogubajazita, org. PK “Gorštaci – Hiking” Sarajevo:
– Amir Hrnjić (Bihać), pristupio je na vrh 3.8.2025. god.

Shahdag (4243 m), Kavkaz, Azerbajdžan, org. PD ”Zlatni ljiljan” Sarajevo:
– Zulfo Ahmetović, Kenan Berberović, Suzana Toplić-Berberović, Džafer Čengić, Sead Šehić-Durmišević, Fikret Hambo, Bekir Handukić, Mevlija Handukić, Nedžada Herac, Anesa Slinić, Ahmet Talović, Temima Zorlak (Sarajevo), pristupili su na vrh 5.8.2025. god.

Khan Tengri (7010 m), Tian Shan, Kirgistan / Kazahstan / Kina, org. “Ak-Sai Travel”:
– Sanjin Hodžić (Tuzla), uspon sjevernom stranom, pristupio je na vrh 11.8.2025. god.

Manaslu (8163 m), Himalaji, Nepal, org. “Elite Exped“ Nepal:
– Aida Peko (Visoko), pristupila je na vrh 26.9.2025. god.

Himlung Himal (7126 m), Himalaji, Nepal, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Damir Lukšić (Sarajevo), Nenad Rajić (Vitez), pristupili su na vrh 26.10.2025. god.

Chukhung Ri (5550 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2025”, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Goran Đulabić (Tuzla), Hamzalija Hundur (Tešanj), Mensur Konjičanin, Mirsad Konjičanin (Visoko), pristupili su na vrh 30.10.2025. god.;

Island Peak (6189 m), Himalaji, Nepal, exp. “Island Peak 2025”, org. “Extreme Summit Team” Beograd:
– Goran Đulabić (Tuzla), Hamzalija Hundur (Tešanj), Mensur Konjičanin (Visoko), pristupili su na vrh 3.11.2025. god.;
– Mirsad Konjičanin (Visoko), dosegao je visinu od 6040 m.

2026. god.

Aconcagua (6962 m),Ande, Argentina, org. “Elite Exped“ Nepal:
– Aida Peko (Visoko), pristupila je na vrh 19.1.2026. god.

Uhuru Peak (5895 m), Kilimandžaro, Tanzanija, org. “Extreme Summit Team” Beograd: 
– Aida Delić (Sarajevo), Kemal Garić (Tuzla), Damir Lukšić, Dženita Merdan-Lukšić (Sarajevo), pristupili su na vrh 8.2.2026. god.

Zanima li vas nešto više o ovoj kronologiji pišite mi u komentarima. Ukoliko vam se dopada ne zaboravite podijeliti sa prijateljima.
Ako nema vašeg imena na listi a bili ste na nekom vrhu u svjetskim velegorjima pošaljite mi podatke i fotografije sa uspona radi evidencije. Podatke poslati na e-mail: babicbraco@gmail.com

Naslovna slika: Bosanskohercegovački planinari u svjetskim velegorjima

Olimp, vrh Mitikas – “Planina bogova”

Olimp (grč. Όλυμπος) je, prema mitologiji stanovnika antičke Grčke, sveta planina na kojoj su živjeli njihovi bogovi. Skup olimpijskih bogova grčkog Panteona sastojao se od dvanaest božanstava. U hijerarhiji je bio veći broj od ovoga a prema važnosti zastupljeni su sljedeći bogovi: Zeus (vrhovni Bog), Apolon, Ares, Afrodita, Artemida, Atena, Demetra, Dionis, Hefest, Hera, Hermes i Posejdon.
Grci su smatrali da se na vrhu planine nalaze kristalne palače u kojima ovi bogovi žive. Palače su sagradili Titani i Kiklopi, a sve umjetničke predmete i sprave načinio je i iskovao Hefest. Bogovi su uživali u velikoj raskoši i za hranu su uzimali ambroziju, a za piće nektar. Ova božja hrana po predanju im je davala besmrtnost.
Grci su svoje bogove zamišljali u ljudskom obličju i s ljudskim osobinama. Od svojih obožavatelja razlikovali su se velikom snagom, ljepotom, vječnošću i sposobnošću liječenja od bilo kakvih rana. U životima Grka, bogovi su imali istaknuto mjesto. Bili su mnogobošci te su vjerovali da bogovi imaju moć direktno utjecati na njihove živote i sudbine. Bogovima se obraćalo kad je trebalo donijeti važne odluke ili kad su ljudi željeli znati što donosi budućnost. Vjerovalo se da bogovima treba udovoljavati pa su se za njih prinosile žrtve i darovi.

Olimp je najviša i najljepša planina Grčke i druga na Balkanskom poluotoku, a nalazi se nedaleko od istočne obale Egejskog mora, na granici regija Tesalije i Makedonije. Najviši vrh Olimpa je Mitikas (grč. Mύτίκaς) koji se nalazi na nadmorskoj visini 2918 m. Ljudska je noga na najvišem tjemenu Mitikasa prvi put kročila 2. augusta 1913. godine, a penjači su bili Grk Christos Kakalos iz Litohora te Švicarci Frederic Boissonas i Daniel Baud-Bovy. Na Olimpu postoji ukupno 46 vrhova viših od 2000 m i 47 viših od 1000 m nadomorske visine. Uz Mitikas planinari se najčešće penju na vrhove: Skala (2882 m), Stefani (2909 m) i Skolio (2912 m).
Olimp je poznat po bogatoj flori sa oko 1500 biljnih vrsta, od čega su 23 endemske. Planina Olimp proglašena je Nacionalnim parkom 1938. godine. Značaj Nacionalnog parka “Olimp“ je prepoznat, ne samo u Grčkoj i Europi, već širom svijeta. Godine 1981., UNESCO mu je dodijelio naziv “Rezervat biosfere“, a Europska zajednica ga je svrstala na listu “Najvažnije oblasti ptica u Europskoj zajednici“. UNESCO je Olimp uvrstio na listu Svjetske baštine 1983. godine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Na putovanje u Bugarsku i Grčku krenuo sam sa ekipom mojih prijatelja radi planinarenja. Putovanje je trajalo od 6. do 12. augusta 2010. godine. U Bugarskoj smo pristupili na najviše vrhove dvije planine: vrh Musala (2925 m/nv) na Rili i vrh Vihren (2914 m/nv) na Pirinu. Nakon toga putovanje smo nastavili u Grčku gdje smo pristupili na Mitikas (2918 m/nv) najviši vrh Olimpa.
O usponu na ova tri najviša vrha Balkanskog poluotoka možete čitati u zapisima iz mojeg planinarskog dnevnika, koje sam objavio u tri nastavka.

10. augusta, ujutru napuštamo Bansko i u mjestu Simitli se priključujemo na magistralni put Sofija – Solun. Put nas vodi dolinom rijeke Strume do graničnog prelaza Kulata. Prije prelaska granice svratili smo na benzinsku pumpu da napunimo rezervoar sa gorivom zbog najavljenog štrajka vozača cisterni u Grčkoj. Začudo u jeku turističke sezone nije bilo gužve na graničnom prelazu i ubrzo nastavljamo s putovanjem. Do Soluna stižemo starim autoputem jer novoizgrađeni nije bio još pušten u saobraćaj.
Solun (grčki: Θεσσαλονίκη) je drugi po veličini grad u Grčkoj i glavni grad regije Središnja Makedonija. Solun je 315. godine pr.n.e. utemeljio Kassandros, kralj Makedonije i nazvao ga po svojoj ženi Thessaloniki, polusestri Aleksandara III Velikog. Grad se rasprostire duž Solunskog zaljeva na oko 17 km i sastoji se od 13 gradskih opština u kojima živi ukupno oko 1 milion stanovnika. Privredno je, industrijsko, trgovačko i kulturno središte, kao i važno prometno mjesto u jugoistočnoj Europi.
Relativan nedostatak spomenika iz antičke prošlosti, Solun uveliko nadoknađuje brojnim crkvama iz ranokršćanskog i bizantskog razdoblja, također i spomenicima iz otomanskog razdoblja, među kojima su neke građevine sefardskih Židova. Mnogi spomenici i građevine su 1988. godine upisani na UNESCO popis Svjetske baštine.
Solun je grad burne povijesti kojeg su mnogi osvajači smatrali svojim: Makedonci, Grci, Rimljani, Bizantici, Mlečani i Turci. Iza sebe su ostavili mnoge povijesne zgrade i spomenike. U Solunu turisti se rijetko zadržavaju duže od jednog dana, uglavnom nakon turističkog obilaska znamenitosti grada svi odjure na poznate grčke plaže. S obzirom da smo planirali noćenje u mjestu Litohoro pod Olimpom, imamo dovoljno vremena za turistički obilazak Soluna. Krenuli smo širokom rivom uz obalu mora i ubrzo stigli do parka gdje se nalazi čuvena Bijela kula koja je vremenom postala simbol grada. Kula je sagrađena u 16. stoljeću i dugo godina je služila kao tvrđava i zatvor. Danas je u kuli smješten muzej grada. Sa vrha kule pruža se prekrasan pogled na šetalište kraj obale mora i središnji dio grada. U blizini kule se nalazi brončani kip slavnog makedonskog vojskovođe Aleksandra III Velikog.
Jedan od najvažnijih povijesnih spomenika u Solunu je Rotonda (ili Rotunda). Ovu cilindričnu strukturu sagradio je 306. godine rimski car (tetrarh) Galerije. Nalazi se u blizini slavoluka podignut u čast njegove pobjede nad Perzijancima. Postoje mišljenja da je Rotonda, možda bila planirana za Galerijev vječni počinak. Car Galerije je umro 311. godine i pokopan je u Felix Romuliani. U 4. stoljeću bizantski car Konstantin I. pretvorio ju je u pravoslavnu crkvu sv. Georgija. U 14. stoljeću Osmanlije su zauzele Solun, a 1590. godine Rotonda je pretvorena u džamiju. Uz zgradu je dodan minaret koji je obnovljen i opstao do danas. Godine 1912. Rotonda je ponovno pretvorena u pravoslavnu crkvu, sve do 1979. godine kada je snažan potres izazvao ozbiljna oštećenja na strukturi. Trenutno je Rotonda obnovljena i radi kao muzej skulptura. Također, u njemu se često održavaju razne izložbe. Za vrijeme naše posjete u Rotondi je bila postavljena izložba starih fotografija balkanskih gradova s kraja 19. i početkom 20. stoljeća. Centralno mjesto na izložbi zauzimale su fotografije starih mostova snimljenih na području Bosne i Hercegovine u Konjicu, Višegradu, Mostaru, Trebinju i Žepi.
Nakon obilaska znamenitosti Soluna svraćamo u jednu baštu na odlično grčko pivo “Mithos“. Prije nego smo napustili Solun odlazimo u “trbuh“ grada tj. na pijacu gdje se u neopisivoj vrevi trgovaca i kupaca snabdjevamo namirnicama i voćem.
Od Soluna putujemo autoputem u pravcu Atine i nakon ugodne vožnje stižemo u Litohoro. Po dolasku smještamo se u apartmane koje su nam u mjesnom turističkom birou preporučili. Bolje bi bilo da nam nisu preporučili jer noćenje nije bilo baš jeftino, a zauzvrat smo dobili kupatilo bez tople vode, peškira, sapuna, televizora i klima uređaja. Vlasnici hotela i apartmana u Grčkoj primjenjuju stari i oprobani trik pa neobavještenim turistima mimo predhodno dogovorene cijene sobe sve gore navedeno posebno naplaćuju od 5 do 10 eura.
Gradić Litohoro se nalazi u sjeveroistočnom dijelu grčke pokrajine Tesalije. Smješten je u podnožju planine Olimp na 300 m nadmorske visine. Udaljen je oko 5 km od autoputa Solun – Atina (24 km od Katerini, 65 km od Larise, 92 km od Soluna). Na trgu u centru grada je fontana i crkva sa zvonikom. Oko trga se nalaze restorani, taverne te brojne prodavnice suvenira. Litohorno je povijesni grad živopisne makedonske arhitekture, sa uskim kamenim uličicama i brojnim kapelicama. U blizini grada zanimljivi su duboki klanac Litohoro i kanjon rijeke Enipeas. Iz gradića pruža se dobar pogled na planinu Olimp i Egejsko more.

11. augusta ujutro krenuli smo iz Litohora za Prioniu, vozimo se širokom asfaltnom cestom. Prije Prionie skrećemo na odvojku puta za manastir sv. Dionisija Olimpskog. Manastir se nalazi u dubokom klancu na 850 m nadmorske visine i okružen je crnogoričnom šumom. Izgrađen je 1542. godine, a u njegovom osnivanju učestvovao je i ovaj svetac. Posle Božanskog otkrivenja, sv. Dionisije je osnovao i posvetio manastir Svetoj Trojici, ali je ipak kasnije u narodu manastir ostao zapamćen isključivo po imenu njegovog osnivača – svetog Dionisija Olimpskog. U tadašnjoj kapeli ovog manastira je sahranjen, a ostaci njegovog groba i danas postoje.
Godine 1821., manastir je spaljen od strane Osmanlija, a 1878. godine za vrijeme Olimpske pobune bio je sklonište za žene i djecu iz Litohora, da bi ga Njemački nacisti 1943. godine gotovo potpuno uništili eksplozivom, jer je služilo kao utočište grčkim borcima otpora.
U manastiru danas živi nekoliko kaluđera koji osim bogosluženja stignu da hodočasnike i turiste počaste osvježavajućim napitcima pa čak i lubenicom dobro ohlađenom u kamenom koritu manastirske česme. Također kod kaluđera se mogu kupiti crveno vino i rakija travarica upakovani u eksluzivnu ambalažu. Od Litohora do manastira se može doći osim automobilom i pješke markiranom planinarskom stazom kroz klanac rječice Enipeas (5 sati hoda).
Nakon obilaska manastira spuštamo se strmom pješačkom stazom do mostića na brzoj planinskoj rječici a dalje idemo vrletnom stazom iznad desne obale do crkvice smještene na ulazu u pećinu. Od manastira do crkvice stigli smo za pola sata hoda. Smatra se da je sv. Dionisije Olimpski svoje asketske dane provodio upravo ovdje. U pećini kod crkvice nalazi se vrelo za koje u narodu postoji vjerovanje da liječi sve vrste bolesti. Oboljeli najprije treba da se napije vode sa ovog vrela, a poslije da umije lice i ruke ili još najbolje da se okupa ovom vodom.
Nigdje ne žurimo, ljetni je dan dug i imamo dovoljno vremena da se malo opustimo i uživamo u hladu borova i žuboru slapova bistre planinske rječice Enipeas. Kasno popodne napuštamo ovo divno mjesto i krećemo za Prioniu.

Do Prionie stižemo makadamskom cestom (oko 2km) i parkiramo ispred restorana. Prionia se nalazi na 1100 m nadmorske visine, od Litohora je udaljena oko 18 km. Prionia je polazna tačka za pristup u planinarsku kuću “Spilios Agapitos“ / Refuge “A“ (2100 m/nv) do koje je potrebno oko 3 sata hoda. Prije polaska na česmi kod parkinga punimo čuturice vodom za piće. Nema vrela pokraj staze i do pl. kuće trebamo prištediti vodu. Penjemo se dobro utrtom pješačkom stazom na kojoj su rijetke planinarske markacije jer do pl. kuće nema nikakvih raskršća na stazi. Nakon što smo odmakli od Prionie i popeli se na veću nadmorsku visinu više nije bilo vruće. Staza se blago uspinje dugim serpentinama kroz crnogoričnu šumu uz prijatan hlad. Obzirom da je bilo kasno poslijepodne često se mimoilazimo sa planinarima koji silaze u dolinu. Nakon 2 sata hoda pravimo kratku pauzu za predah na vidikovcu sa klupama i divimo se velikim stablima Bosanskog bora (Bosnian Pine) koji je prilično zastupljen na padinama Olimpa. Dalje nastavljamo bez zastajkivanja osim što smo na prilazu pl. kuće propustili desetak konja teško natovarenih drvima za ogrijev u pl. kući.  
Nakon 3 sata hoda stižemo u pl. kuću gdje nas je na recepciji ljubazno dočekala domaćica Marijana Zolota, s kojom obavljamo formalnosti oko prijave za boravak jer smo unaprijed rezervirali noćenje. Smještamo stvari u sobu i konstatujemo da nam uopšte nisu trebale vreće za spavanje koje smo ponijeli u ruksaku, dovoljno je bilo ponijeti dvije plahte za posteljinu. Soba u kojoj smo se smjestili nalazi se u potkrovlju i u njoj može da spava 30 ljudi. Nakon smještaja odlazimo na terasu ispred doma sa koje se kao na dlanu vidi gradić Litohoro, a u daljini beskrajno plavetnilo Egejskog mora. U predvečerje odlazimo u kraću šetnju pl. stazom iznad doma i nakon pola sata hoda stižemo do vidikovca sa kamenom klupom.
Sa vidikovca  se pruža dobar pogled na vrhove Olimpa za koji su stari Grci vjerovali da je dom dvanaest bogova Panteona. Osim po snažnoj vezi s drevnom grčkom mitologijom i prirodnim ljepotama, Olimp je, poznat zbog važnih ekoloških karakteristika. Iz tog razloga već 1938. godine Olimp je, proglašen za prvi Nacionalni park u Grčkoj. Park se prostire na 23.841 ha i strogo zaštićenom zonom od 4.000 ha. Na području parka se provodi poseban režim zaštite za očuvanje flore, faune i prirodnog pejzaža.
Značaj Nacionalnog parka “Olimp“ je, prepoznat ne samo u Grčkoj i Europi, već širom svijeta. Godine 1981., UNESCO mu je dodijelio naziv “Rezervat biosfere“, a Europska zajednica ga je svrstala na listu “Najvažnije oblasti ptica u Europskoj zajednici“. UNESCO je Olimp uvrstio na listu Svjetske baštine 1983. godine.
Olimp je najviša planina u Grčkoj, a njen najviši vrh Mitikas (2918 m) što na grčkom znači “nos” je ujedno i drugi najviši vrh na Balkanu. Na Olimpu ima 46 vrhova viših od 2000 m nadmorske visine, a među njima se svojom nadmorskom visinom ističu vrhovi: Skolio (2912 m), Stefani (2909 m) i Skala (2882 m).
Klima na Olimpu u ljetnim mjesecima je zbog blizine mora gotovo mediteranska, u višim predjelima tokom popodneva mogući su jaki pljuskovi kiše, tuča i grmljavina. Od novembra do maja planina je zatrpana snijegom i u tom periodu Olimp poprima gotovo alpske karakteristike. Na planini je nekoliko pl. kuća i skloništa, a sve planinarske staze koje vode na najviše vrhove su dobro markirane. 

12. augusta, rano ujutro krećemo na vrhove Olimpa. Naš plan uspona je ambiciozan i trebamo u jednom danu da pristupimo na tri vrha: Skala, Mitikas i Skolio i da se nakon toga spustimo u Prioniu. U dobroj smo kondiciji i gorimo od želje da plan ispunimo u cjelosti. Na pl. stazi kod “druge klupe“ zaobilazimo veliku grupu planinara iz Francuske koja je prije nas krenula jakim tempom. Ubrzo su posustali i počeli zaostajati za nama. Po izlasku iz šume dočekuje nas visokogorska golet i po prvi put jasno vidimo naš pravac pristupa na Mitikas. Dok u tišini posmatramo markantne vrhove Olimpa ispred nas su pretrčale dvije divokoze. Iznenadile su nas svojom pojavom ali sam ipak uspio da ih fotografišem. Veće divlje životinje koje se mogu vidjeti na Olimpu su vukovi, šakali, divlje mačke, lisice, jeleni i divokoze. U zaštićenom području NP “Olimp” živi više od hiljadu vrsta ptica, uključujući i rijetke i ugrožene vrste djetlića i zlatnog orla. Planina Olimp je poznata i po brojnim vrstama leptira.
Od pl. kuće iz koje smo krenuli na uspon do vrha Skala stigli smo za oko 2 sata hoda. Na vrhu smo napravili kratku pauzu za razgledanje i fotografisanje. Nakon predaha i osvježenja voćem  nastavljamo ka Mitikasu. Od Skale (2282 m) treba se spustiti oko stotinjak metara niže i onda nastaviti sa priječenjem grebena ka Mitikasu. Na silasku potrebna je maksimalna koncentracija jer u slučaju pokliznuća pad sa strmog grebena vodi direktno u ambis. Čudimo se da ovdje nije postavljeno osiguranje sa sajlom i klinovima, što bi mnogima bilo od pomoći radi sigurnosti pri savlađivanju grebena posebno u slučaju ako je stijena vlažna od kiše ili poledice. Nakon priječenja grebena uslijedio je uspon po glatkim isturenim policama u strmom stjenovitom kuloaru. Po izlasku iz kuloara čekao nas je još jedan zahtjevan uspon preko jako isturene stijene na kojoj je radi osiguranja postavljena sajla sa klinovima. Savladali smo i ovu posljednju prepreku na usponu i konačno pristupili na vrh Mitikas. Od Skale do Mitikasa stigli smo za oko 1 sat hoda.
Na najvišem tjemenu vrha stoji triangulacijski betonski stup sa upisnom kutijom i željezni jarbol sa zastavom Grčke. Sa vrha pruža se dobar pogled na mnoge vrhove Olimpa, a u pravcu Litohora na horizontu vidi se Egejsko more. Bio je ovo neuobičajen prizor posebno za nas planinare koji živimo u kontinentalnom dijelu Europe. Na vrhu osim nas nije bilo drugih planinara i zbog toga smo se duže vremena zadržali da uživamo u tišini i razgledanju okoline. Nakon fotografisanja i upisa u knjigu posjetilaca napuštamo vrh i sa oprezom se spuštamo niz stjenoviti kuloar po isturenim glatkim policama.
Po izlasku iz kuloara priječimo greben ka Skali, koji smo već jednom savladali na usponu ka Mitikasu. Od Skale dalje nastavljamo grebenom na vrh Skolio (2912 m) na koji smo pristupila za manje od 1 sat hoda. Vrijeme nas je dobro poslužilo, bilo je sunčano i malo prohladno ali bez vjetra. Popodne na sjeverenoj strani Olimpa magla se digla iz doline, ali nije uspjela preći preko vršnog grebena. Zadovoljni današnjim usponima napuštamo vrhove Olimpa i za oko 2 sata hoda stižemo u pl. kuću “Spilios Agapitos“. Nakon kraće pauze za predah i osvježenja nastavljamo sa silaskom u Prioniu gdje stižemo u 18:00 h. Na povratku svraćamo u ljetovalište Paralija na kupanje u moru. Istu večer napuštamo Grčku i noćimo u Gevgeliji.
Sutradan putovanje nastavljamo preko Makedonije i Srbije. U Sarajevo stižemo u 19:00 h. Na putu smo proveli ukupno 8 dana, prešli automobilom 2270 km i pristupili na 6 vrhova od kojih su 4 najviši na Balkanskom poluotoku.

Naslovna slika: Olimp, vrh Mitikas (2918 m/nv)   

Blagajska tekija na Buni

Za Blagajsku tekiju na Buni vežu se dvije legende. Prema prvoj legendi, koju narod priča u Blagaju, za vrijeme vladavine Osmanlija, pred sami sumrak jašući na bijelom konju kroz čaršiju je prošao starac duge sijede brade, odjeven u zelenoj odori i sarukom (šalom) na glavi. Otišao je prema vrelu Bune. Ljudi su upravo tada klanjali akšam namaz (večernju molitvu), a starac se nije vraćao. Očekivali su da će odsjesti u musafirhani (odaji za goste) blagajskih begova Velagića. Buna je nadošla tako da starac nije mogao preći preko vode, a na drugoj strani rijeke obala je poprilično strma da je nemoguće, na konju proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je “dobri” (svetac) i da se gajb učinio (misteriozno iščezao). U znak poštovanja prema njemu na vrelu Bune mu podigoše turbe i tekiju.
Druga legenda kaže da je u pećini na vrelu Bune živio strašan krilati zmaj, kome je narod svake godine morao izručiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na Maricu, mladu i lijepu kćer moćnog vlastelina Herceg Stjepana Vukčića Kosače. Iz njegove tvrđave smještene na vrhu litice, iznad vrela Bune, vodio je tajni podzemni prolaz sve do jedne veće stjenovite izbočine na sredini litice na kojoj se Marica zaustavila izložena nemilosti zmaja. U Blagaj je upravo bio došao iz Sirije pobožni derviš Salih. Pri pogledu na djevojku koja je bila u smrtnoj opasnosti Salih se za njen spas pomolio Bogu i istog trena dobio takvu nadljudsku snagu i hrabrost da je strašnom zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen.
Salih se u borbi na život ili smrt svim silama odupirao napadima strašnog zmaja koji je svojim repom udarao i odvaljivao teške blokove strmene litice, dok najzad pod udarcima britke sablje damasklije i oštrog ubojitog koplja nije izdahnuo. Iz zahvalnosti dade Herceg Stjepan hrabrom dervišu svoju kćer za ženu i sagradi mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio. Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Maricom u tekiji na Buni sve do svog blaženog kraja.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Blagajsku tekiju na Buni izgradili su derviši početkom 15. stoljeća. Kasnije, polovicom 17. stoljeća na mjestu gdje je bila stara tekija izgrađena je nova zgrada tekije. Poznati turski putopisac Evlija Čelebija (1611. – 1682. god.) u svojim zapisima spominje dervišku tekiju na Buni. Današnja zgrada tekije potječe iz 1851. godine, a podigao je Omer-paša Latas, na molbu tadašnjeg šejha ove tekije Ačik-paše.
Zgrada Tekije je nekoliko puta stradala. Bivala je oštećena zbog odrona stijena i koščela iznad samog vrela Bune, pa je i više puta obnavljana. Tekijski kompleks nalazi se na desnoj obali Bune i sastoji se od: turbeta (Sari-Saltuka i šejha Ačik-paše), soba za ibadet, musafirhane, kuhinje, hamama, avlije i abdesthane.
Tekija je kroz minula stoljeća pripadala raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda.
Blagajska tekija na Buni proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.

Vrelo Bune je slikovito i mistično mjesto. Majka Prirode je ovdje stvorila snažno vrelo koje izbija iz pećine i namah nastaje rijeka Buna, a ljudi su pokraj vrela podigli dervišku tekiju, jednu od najljepših zgrada iz Osmanskog perioda.
Rijeka Buna izvire na nadmorskoj visini 40 m, dugačaka je oko 9 km i na svom kratkom putu od izvora do ušća u Neretvu ima dvije pritoke: rijeku Bunicu i potok Posrt. Smatra se da je vrelo Bune po kapacitetu vode jedno od najvećih u Europi s protokom od 43 m³/s, a vrelo Bunice jedno je od najdubljih.
Rijeka Bunica također je kratkog toka, dugačka je oko 6 km. Buna i Bunica bogate su pastrmkom i jeguljom (u donjem toku). U blizini vrela Bune rastu samonikla stabla smokve i divljeg šipurka (nar), nizvodno do ušća u Neretvu uzagaja se povrće i voće te vinova loza.

Blagaj je mala varoš u Hercegovini u kojoj se nalaze mnogi povijesni objekti. Blagaj je smješten jugoistočno od Mostara (oko 12 km) na nadmorskoj visini 57 m. Na turističkoj mapi Blagaj je svrstan među najpoznatijim destinacijama koje vrijedi posjetiti u Bosni i Hercegovini. 
Blagaj je za vrijeme vladavine Osmanlija u Bosni (1463. – 1878. god.) bio sjedište Blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, među kojih su Carska, Hasanagina, Bunska i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, četiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, četiri kamena mosta na rijeci Buni, jedan na Bunici i dva na ponornici Posrt, kiraethanu i sedam mlinica sa 28 mlinova.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je u maju 2005. godine odluku o proglašenju povijesnog gradskog područja Blagaja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Povijesno gradsko područje obuhvata mnoge znamenite objekte: Stari grad Blagaj (tvrđava Stjepan-grad), Karađoz-begov hamam, Karađoz-begov most na Buni, Tekija na vrelu Bune, Careva džamija (džamija Sultana Sulejmana II Zakonodavca), ostaci Kolakovića kuća, stambeni kompleks begovske obitelji Velagić i dr.    

Naslovna slika: Blagajska tekija na Buni

Bohinjsko jezero – “Dragulj Gorenjske”

Bohinjsko jezero nalazi se na sjeverozapadu Slovenije u regiji Gorenjska. Smješteno je na 526 metara nadmorske visine u Bohinju, dubokoj kotlini na južnoj strani Julijskih Alpa. Jezero je ledenjačko-tektonskog porijekla. Hidrološki pripada slivu Crnog mora. Glavni pritok jezera je rijeka Savica. Više od trećine vode teče u jezero iz podzemnih krških izvora ispod površine jezera na sjevernoj strani jezera. Iz Bohinjskog jezera istječe rječica Jezernica i nakon stotinjak metara se spaja s potokom Mostnica iz doline Voj, i tvore Savu Bohinjku. Spajanjem rijeka Save Bohinjke i Save Dolinke u blizini Lancova u Sloveniji nastaje moćna rijeka Sava.
Dimenzije Bohinjskog jezera: dužina po dijagonali 4.350 m, najveća širina (S-J) 1.250 m, najveća dubina 45 m, količina vode 92,5 milijuna m³, površina 318 ha, dužina jezerske obale: 11.350 m.
Ljeti se temperatura jezera diže na ugodnih 22 º C, a zimi jezero se smrzava. U slučaju jake kiše, visina jezera raste za 2 – 3 m. Bogatstvo jezera predstavlja 65 vrsta algi, 8 vrsta mekušaca i 5 vrsta riba.
Bohinjsko jezero je prirodna znamenitost i stavljeno je pod zaštitu u sklopu Triglavskog narodnog parka (od 1981. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Bohinjsko jezero

Bohinjsko jezero je najveće prirodno jezero u Sloveniji. Jezero je pogodno za sve vrste vodenih sportova – plivanje, veslanje, jedrenje, surfanje, vožnje sa kajakom ili kanuom, ribolov, ronjenje i zimi klizanje na ledu. Ostale aktivne opcije uključuju šetnju pješačkim stazama pokraj obale jezera i planinarenje u Triglavskom narodnom parku. Razgledanje jezera turističkim brodom ili čamcem je svakako prilika koju ne treba propustiti da bi se upoznala sva ljepota krajolika. Za one koji više vole pješačiti mogu krenuti u obilazak jezera kružnom stazom dužine oko 12 km (3,5 sata hoda). Na stazu se može pristupiti iz tri naseljena mjesta: Ukanc, Stara Fužina ili Ribčev Laz.  

Posjeta Bohinjskom jezeru može biti kao jednodnevni izlet, ali najbolje je planirati dvodnevni izlet i obići zanimljiva mjesta, koja vrijedi vidjeti. Bohinjsko jezero nalazi se u blizini Bledskog jezera, i do njega se dolazi iz smjera Ljubljane autocestom A2 / E61, na izlazu br. 3 nastaviti ka Lešću / Bledu. Bohinjsko jezero je udaljeno 30 km od tog izlaza. Dalje slijediti prometne putokaze do grada Bled, zatim nastaviti prema Bohinjskoj Bistrici i Bohinjskom jezeru.

Od Bohinjskog jezera mogu se napraviti atraktivni izleti do vidikovca na slapu Savice i do vidikovca na Vogelu.

Vidikovac na slapu Savice

Slap Savice je spomenik prirode pod zaštitom u sklopu Triglavskog narodnog parka. Polazna tačka je kod planinskog doma “Savica” (653 m/nv) do kojeg se stiže automobilom od Bohinjskog jezera (oko 4 km). Ispred doma je parkiralište. Od pl. doma do vidikovca smještenog u podnožju slapa stiže se za svega 20 minuta ugodne šetnje pješačkom stazom na kojoj je uklesano ukupno 553  kamenih stepenica. Slap Savice izbija iz stijene na 736 metara nadmorske visine, visok je 78 metara, slijeva se podzemnim kanalima iz Crnog jezera – jedno od mnogih iz poznate Doline Triglavskih jezera.

Vidikovac na Vogelu

Vogel je jedno od najpoznatijih slovenskih skijališta. Polazna tačka je donja stanica žičare koja se nalazi kod mjesta Ukanc. Do vidikovca se stiže za svega 7 minuta vožnje stajaćom gondolom. Sa vidikovca smještenog na 1535 metara nadmorske visine pruža se dobar pogled na cijelo Bohinjsko jezero i jedan dio Triglavskog narodnog parka.

Naslovna slika: Julijske Alpe, Bohinjsko jezero (526 m/nv)

Brač – najviši otok na Jadranu

Posjetite li otok Brač, svakako se uputite i na Vidovu goru koja je s nadmorskom visinom 778 m najviši vrh Brača i ujedno najviša tačka svih jadranskih otoka. Vidova Gora nalazi se uz južnu obalu otoka, iznad Bola. Ima oblik izduženog krševitog grebena, strma je s južne strane, dok se sa sjeverne postupno pretvara u blago nagnutu kršku visoravan većim dijelom pokrivena oskudnom travom i grmovima mediteranske makije, dok je u području Kneževe ravni pod Vidovom gorom prekrivena šumom endemskog crnog bora.
Ime Vidova Gora upućuje na prastari kult Svantevida, jednog od vrhovnih božanstava starih Slavena. U 13 stoljeću na tjemenu vrha podignuta je kapelica posvećena sv. Vidu, sicilijanskom mučeniku. Kult svetog Vida dovodi u vezu s kristijanizacijom Svantevida. Ostatci ove romaničke kapelice nalaze se stotinjak metara zapadno od vrha. Na samom vrhu nalaze se ostatci ilirske gradine, kameni križ visine 12 m i TV-toranj.
Pješački pristup na Vidovu goru započinje iz Bola markiranom planinarskom stazom mimo crkve Gospe od Karmela. U prvom dijelu staza siječe cestu Gornji Humac – Bol i prolazi kroz opustjeli zaselak Podborje. Iznad pojasa bjelobora i pinija, staza nastavlja kroz vinograde i voćnjake, zatim ulazi u krševitu dragu nad kojom su vrhovi Bukanj i Utinja formirale amfitetar zvan Bolska kruna. Slijedi jači uspon dobro građenom stazom koja se penje serpentinama kroz krševiti teren sve do izlaska na široku zaravan odakle treba nastaviti još desetak minuta laganog hoda do vrha.  
Dužina staze je oko 5,5 km, a uspon traje oko 2 sata hoda. Ako planirate uspon na vrh ovom stazom u ljetnom periodu onda treba krenuti u ranim jutarnjim satima, obvezno koristiti zaštitu od sunca i ponijeti dovoljnje količine vode za piće.
Vrh je dostupan i osobnim vozilima; do njega vodi cestovna prometnica, koja se između Nerežišća i Pražnica odvaja s Državne ceste D113. Od Supetra do Vidove gore stiže se preko Nerežišća asfaltiranom cestom dužine 18 km.
Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču. S prostrane stjenovite vršne zaravni na rubu južne padine Vidove gore otvoren je širok vidik od sjevera do jugozapada. U dubini se vidi mjestašce Bol i prelijepa plaža Zlatni Rat, a preko puta sjeverna strana otoka Hvara, poluotok Pelješac, otoci Korčula, Vis i Biševo, sve do otočića Jabuke, a za vedrih dana može se nazrijeti i Monte Gargano na Apeninskom poluotoku. U daljini na kopnu vide se jasno i planine: Mosor (1339 m), Omiška Dinara (864 m), Kamešnica (1856 m), Biokovo (1762 m), Kozjak (779 m), Svilaja (1508 m) i Veliki Troglav (1913 m).  
Osim planinarskog uspona na Vidovu goru vrijedi upoznati i ostale ljepote ovog jedinstvenog otoka, njegovu nedirnutu prirodu, prebogato povijesno i kulturno nasljeđe. Stoga ostajemo nekoliko dana na Braču da možemo posjetiti još neka zanimljiva mjesta: Supetar, Bol, “Zlatni Rat”, Splitsku, Postira, Nerežišće i Pustinju Blaca.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Otok Brač je poznat po plaži Zlatni Rat u blizini Bola koju mnogi smatraju za jednu od najljepših plaža na cijelom Jadranskom moru i malenim slikovitim ribarskim mjestima. Ipak je najpoznatiji po svom bijelom kamenu koji je korišten za mnoga spomen obilježja, skulpture i izgradnju znamenitih građevina kao što je na primjer Dioklecijanova palača u Splitu, predvorje zgrade Ujedinjenih Naroda u New Yorku i dr. Postoji priča da je brački kamen korišten i za izgradnju Bijele kuće u Washingtonu, iako nedostaju nikakvi povijesni podaci koji bi to potvrdili. Vrstan brački kamen omogućio je stvaranje niza sjajnih gradnji, od starokršćanskog, od renesansnog i baroknog doba do bujnog bračkog 19. stoljeća, kad se na otoku više nego igdje u Dalmaciji njegovao osjećaj za sklad arhitektonskog komponiranja i zidanja i najskromnijih kuća.  
Do Brača može se stići trajektom ili katamaranom iz dva pravca. Iz Splita polazi trajekt koji putuje 50 minuta do Brača, odnosno do luke u Supetru, najvećem mjestu na sjevernoj strani otoka, dok katamaran putuje 30 minuta do Milne, malog mjesta na zapadnoj strani Brača. Iz Makarske također polazi trajekt koji za 1 sat vožnje uplovljava u mjestu Sumartin. Gotovo sva veća mjesta su povezana javnim autobusnim linijama i taksijem, ipak za obilazak otoka je najbolje koristiti vlastito vozilo.

Brač je otok u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Najveći je otok Dalmacije, s ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. Prema sjeveru od kopna je odvojen Bračkim kanalom. Prema zapadu je od otoka Šolte odvojen Splitskim vratima, a prema jugu od otoka Hvara Hvarskim kanalom. Najviši vrh otoka Vidova Gora (778 m/nv) ujedno je i najviši vrh jadranskog arhipelaga.
Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine Brač ima 14.434 stanovnika. Neki podaci pokazuju da je vrhunac naseljenosti zabilježen 1900. godine kad je na otoku živjelo 24.000 ljudi. Najveća naselja na otoku su: Supetar, Bol i Postira.
Brač pripada mediteranskom podneblju sa svim svojim odlikama i karakterizira ga čak 134 dana potpuno vedrog neba (godišnje). Klimatski su karakteristične blage i kišovite zime, suha i vruća ljeta, ali i izrazite razlike predjela uz more i onih iznad 500 metara visine. To je najsunčanije jadransko područje s preko 2700 sunčanih sati u godini. Prosječne temperature mora za ljetnih mjeseci kreću se oko 22°C pa u moru možete potražiti osvježenje za vrelih ljetnih dana.
Biljni pokrov povezan je sa klimom. U vegetaciji dominira hrast česmina (quercus ilex), autohtoni alepski bor i bilobor (Pinus halepensis) koji rastu do 300 metara nadmorske visine, te crni bor (pinus niger, var. Dalmatica) do 400 m.
Na otoku živi (zimuje ili ljetuju), ili na njega slijeće, u prolazu, više od 130 vrsta ptica. Od domaćih životinja koza je od prapovijesti zaštitni znak otoka, kao i ovca. Od sisavaca koji žive u prirodi svojevrsni zaštitni znak Brača je puh (glis glis), sličan velikom mišu, ali sa lijepim krznenim repom. Među zmijama poznat je pepeljasti poskok (vipera ammodytes) s roščićem na nosu i sa dva otrovna zuba, prepoznatljiv i po neprekinutoj tamnoj šari na leđima. Napada samo rijetko, kada se osjeti ugrožen.

Brač kroz povijest

Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje ljudskih zajednica na otoku još u paleolitiku (spilja Kopačina između Supetra i Donjeg Humca). Kasnije, u brončanom i željeznom dobu, otok naseljavaju Iliri koji su uglavnom obitavali u unutrašnjosti otoka, a od kojih su sačuvane brojne gradine (najpoznatije su Rat kod Ložišća, Velo Gračišće kod Selaca i Koštilo kod Bola).
Iako je u 4. st. pr. n. e. grčka kolonizacija zahvatila i jadranske otoke i obalu, nema naznake osnivanja grčkih kolonija na Braču. Grci su izgleda bili usputni posjetitelji na otoku i to na mjestu gdje je bila glavna postaja trgovine s Ilirima na Braču – Vičja luka kod Ložišća, gdje su nađeni grčki predmeti. Brač je bio na putu trgovcima koji su iz Isse (otok Vis) plovili prema Saloni (Solin kod Splita), a i onima koji su plovili prema dolini rijeke Po.
Nakon dugih borbi s Delmatima, Rimljani su 9. god. n. e. konačno slomili njihov otpor. Osniva se provincija Dalmacija čiji je glavni grad bila Salona. Vjerojatno zbog njene blizine, na Braču nije osnovano veće naselje, iako se dokazi rimske prisutnosti nalaze po cijelom otoku (villae rusticae, cisterne, pojila za stoku, tijesci za vino i ulje, sarkofazi, ostaci pristaništa – Splitska, Bol, uvala Lovrečina). Nakon što su Salonu razorili Avari i Slaveni, Brač postaje utočište salonitanskim prebjezima, a nedugo nakon toga i Slaveni počinju naseljavati otok.
U 12. stoljeću Hrvatska je s dalmatinskim gradovima pripojena Ugarskoj, ali Brač još dugo zadržava političku samostalnost. Od 1268. do 1357. godine Bračani su priznavali mletačku vlast, a zatim ugarsko-hrvatsku, zadržavajući uvijek svoju komunalnu samoupravu i stare povlastice. Godine 1420. započinje dugotrajna mletačka uprava cijelom Dalmacijom s iznimkom Dubrovačke republike.
Do 13. stoljeća bračka se samouprava razvila do komunalne uprave s vlastitom organizacijom, upravnim službama i propisima. Na čelu komune stajao je knez koji se ranije birao medu otočkim plemićima, a kasnije ga je slala Venecija. Sjedište komune bilo je u Nerežišćima. Mletačka vladavina na Braču trajala je gotovo četiri stoljeća, od 1420. – 1797. godine.
Nakon pada Bosne 1463. godine stanovništvo bježi u Dalmaciju, a mnogi dalje na otoke, osobito na Brač. Tada dolazi do premještanja bračkih naselja iz unutrašnjosti na obalu otoka.
Francuska uprava na otoku Braču (1805. – 1813. god.) uslijedila je nakon sloma Mletačke Republike 1797. godine i trajala je sve do Napoleonova sloma 1813. godine. Bečkim kongresom 1814. godine Brač i cijela Dalmacija pripali su Austriji. Austo-ugarska uprava je 1827. godine premjestila glavnu upravnu ulogu iz Nerežišća na Supetar.
U 18. stoljeću razvijaju se bračka obalna naselja u male gradove. Rasadišta pismenosti i kulture bili su samostanima u Povljima, Pučišćima, Sumartinu, Bolu i u pustinjačkim naseljima u Blacama, Dračevoj luci i dr. Život se gradio na stočarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu. Na otoku je bilo više od 500.00 maslina i više od 10.000 hektara vinograda. No, bolesti vinove loze, peronospora i filoksera koje su zahvatile dalmatinske vinograde i Prvi svjetski rat prislili su brojne Bračane na iseljavanje s otoka u Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku.
U proljeće 1941. godine Brač je okupirala talijanska vojska. Sljedeće godine organizirani su u svim mjestima narodnooslobodilački odbori i poduzimaju se borbene akcije protiv okupatora. Talijani zbog toga uhićuju i strijeljaju stanovništvo i spaljuju mnoga naselja. Nakon kapitulacije Italije u jesen 1943. godine narod razoružava talijansku vojsku i oslobađa otok nekoliko mjeseci, do dolaska ustaške vojske (u oktobru). U januaru 1944. godine dolazi do njemačke okupacije. U junu 1944. godine započinje desant s Visa na Brač, na kojemu je smješteno 1.800 njemačkih vojnika. Do 18. jula 1944. godine osvojen je i oslobođen cijeli otok Brač.
Nakon rata u Hrvatskoj (1991. – 1995. god.), otok Brač se uključuje u Splitsko-dalmatinsku županiju, a administrativno je podijeljen na grad Supetar i općine Milna, Sutivan, Nerežišča, Postira, Bol, Pučišća i Selca.

Ime otoka

Pretpostavlja se da Brač nosi drevno ilirsko ime prema jelenu (ilirski: brentos – jelen), kultnoj životinji njegovih prapovijesnih žitelja. Grci su otoku dali ime Elaphus također po jelenu (grčki: elaphos – jelen). Prema drevnoj predaji trojanski je junak Antenor (utemeljitelj Padove i Korčule) došao nakon pada Troje iz grčke Ambracie na otok Brač te u kopnenom dijelu otoka izgradio naselje Škrip.

Supetar se nalazi na sjevernoj strani otoka Brača. Iz luke u Supetru polazi glavnina trajekta i brzih brodova koji Brač povezuje s kopnom. Prema posljednjem popisu ima 3.326 stanovnika. Navjeće je naselje i jedino na otoku koje ima status grada. Naziv naselja izveden je od imena sv. Petra.
Već odavno je omiljeno ljetovalište zbog svojih prelijepih  i dugih plaža, obrubljenih borovom šumom. Plaže u Supetru su stjenovite, šljunčane, a na nekim se plažama u moru nalazi pijesak.
Ljubitelji povijesnih znamenitosti mogu posjetiti i razgledati župnu crkvu Navještenja Marijina (18. st.) sagrađenu na ostacima starokršćanske crkve. Pokraj crkve se nalazi Leroj (zvonik sa satom) i crkveni muzej, kip sv. Viktora (na ulazu u crkveni muzej), kip Majke Tereze (na ulazu u crkveno dvorište), ranokršćanske mozaike iz 6.st. (pored crkve). Također je zanimljiva posjeta mauzoleju obitelji Petrinović, napravljen od bijelog bračkog kamena u neobizantinskom stilu koji se nalazi na groblju iznad Supetra.

Bol se nalazi na južnoj strani otoka Brača. Nakon Supetra najveće je naselje, ima 1.671 stanovnika. Najstarije je naselje na Bračkoj obali. Naziv naselja izveden je od latinske riječi vallum (“ukop”, “zemljani bedem”). Bol se prvi put spominje kao lokalitet 1184. godine u Povaljskoj listini načinjenoj u zgradi tzv. Biskupije (dominikanski samostan). Kao naselje Bol se prvi put spominje 1475. godine u darovnici kojom knez Zacharia daruje poluotok Glavicu Dominikancima.
U blizini Bola nalazi se “Zlatni Rat” jedna od najljepših plaža na Jadranskom moru Zaljubljenici u povijesne znamenitosti mogu vidjeti rimske nadgrobne stele i reljefe, starokršćanske sarkofage, predromaničku crkvu sv. Ivana i Tudora, renesansnu baroknu palaču, biskupsku rezidenciju i crkvu Gospe od Milosti.
Nad Bolom se strmo uzdiže planinski vijenac Bolska kruna, utvrđeni Koštilo, s ilirskom gradinom, i Vidova Gora (778 m/nv), najviši vrh otoka Brača i ujedno najviši vrh jadranskog arhipelaga. Iz Bola može se pristupiti na Vidovu goru markiranom planinarskom stazom ili automobilom.

“Zlatni Rat” (Dugi ili Velji Rat) u blizini Bola mnogi smatraju za jednu od najljepših plaža na Jadranskom moru. Zbog svog duguljastog i često promjenjivog oblika nalik na jezik, jedan je od najčešće korištenih motiva u turističkoj promociji Brača. Iako po danu zna biti velikih gužvi, ne treba propustite  jedinstvenu priliku i okupati se u bistroj morskoj vodi i uživati u sunčanju na ovoj plaži finog šljunka. Poseban ugođaje je prije zalaska sunca kada na plaži bude znatno manje ljudi.

Splitska se nalazi na sjevernoj obali otoka Brača, 7 km istočno od Supetra. Ovo malo priobalno mjesto prema posljednjem popisu ima 398 stanovnika. U 13. stoljeću naselje razaraju omiški gusari, a ponovo je obnovljenoa tek u 16. stoljeću kada dolazi do velikog privrednog razvoja u kojem su znatnu ulogu imali poljodjelstvo, maslinarstvo i vinogradarstvo. Danas sve se više razvija turizam zahvaljujući lijepim plažama u uvalama Splitska i Zastup, okruženim borovom šumom. Splitska je kroz stoljeća bila poznata kao idealno odredište za odmor o čemu svjedoče brojni ljetnikovci. Najpoznatiji od njih su Cerinićev dvorac te dva nastala na početku 20. stoljeća – Finkin dvor i Vila Ilirija.
U povijesti o nastanku mjesta Splitska se spominje kao značajna antička luka u koju je pristao trojanski junak Antenor te u kopnenom dijelu otoka izgradio naselje Škrip. Primorski lučki položaj te bračka tradicija kamenarstva i u drugim povijesnim razdobljima obilježili su život ovog mjesta. Splitska je ostala zabilježena kao luka iz koje se izvozio kamen za gradnju palače rimskog cara Dioklecijana u Splitu i po tome je ovo mjesto dobilo svoje ime Splitska. U neposrednoj blizini Splitske, u kamenolomima Rasohe može se i danas vidjeti reljef Herkula uklesan u stijeni, djelo jednog od Dioklecijanovih klesara. Kameni blokovi spuštali su se rampom do luke u Splitskoj, gdje se u vodi i danas mogu vidjeti monumentalni obrađeni kameni blokovi koji su pali prilikom ukrcaja na galije. U plitkom dijelu luke također se vide potopljeni dijelovi antičke luke koja je nekoć bila na tom mjestu.
Iz bogate kulturne baštine u Splitskoj vrijedi posjetiti i razgledati Župnu crkvu Blažene Djevice Marije Stomorene. Crkva je izgrađena 1928. godine u neoklasicističkom stilu, kao jednobrodna građevina sa zvonikom u začelju. U crkvi je kasnorenesansni polikromni drveni oltar Leandra Bassana sa slikom Madona sa svecima. Na tom je mjestu u ranom srednjem vijeku postojala crkva koja je 1228. godine obnovljena.
Također je zanimljiva i posjeta četvrtastoj kuli, ostatak nekadašnjeg dvorca obitelji Cerinić iz 1577. godine, te ostaci crkvice sv. Jadre na putu prema Škripu iz 5. stoljeća.

Postira se nalazi na sjevernoj obali otoka Brača. Ovo malo priobalno mjesto prema posljednjem popisu ima 1.481 stanovnika. U povijesti prvi put se spominje 1637. godine. Mnoge kamene kuće i uske uličice odaju šarmantni dalmatinski ambijent.
Među značajnim zgradama ističe se renesansna kuća u kojoj su uklesani brojni natpisi u klasičnoj kapitali s humanističkim citatima vjerske naravi. Ostale stilske građevine iz doba baroka poboljšavaju dojmljivost mjesta. Iznad naselja na brdu Glavica dominira župna crkva sv. Ivana Krstitelja.
Nekada ribarsko i težačko mjesto danas je postalo poznato turističko odredište i ugodno mjesto za odmor uz nezaobilazne obližnje uvale Lovrečinu i Konopjikovu. Ukoliko ste zaljubljenik u gastronomiju i želite kušati specijalitete otoka Brača i dalmatinsku kuhinju posjetite brojne restorane i konobe koje su vam na raspolaganju.
U Postiri se 1876. godine rodio i djetinjstvo proveo hrvatski književnik i pjesnik Vladimir Nazor. Ispred njegove rodne kuće podignuta je spomen bista. Umro je u Zagrebu 1949. godine i pokopan je na groblju Mirogoju.

Nerežišća se nalaze na raskrižju glavnih otočkih puteva, uz najveće bračko polje. Ovo slikovito malo mjesto dugo je predstavljalo upravni i gospodarski centar otoka te su upravo tu stolovali brački kneževi. Zabilježeno je da je 1764. godine u Nerežića živjelo 2000 stanovnika, a prema zadnjem popisu stanovništva ima svega 634 stanovnika.
Uz prapovijesne i rimske nalaze, nalazišta iz 7. st. potvrđuju dolazak Slavena (iz neretvanskoga područja preko istočnoga dijela otoka). Novo stanovništvo smjestilo se na Gracu iznad današnjega mjesta te na lokalitetu zvanome Knežev Ravan.
Mletački dužd Petar II Orseolo oko 1000. godine uzdigao je Nerežišća do položaja administrativoga središta cijelog otoka, a prema pisanju bračkoga povjesničara A. Ciccarellija, na staroj loži u Nerežišćima bila je uklesana upravo ta godina (rimskom brojkom M). Godine 1277., zabilježen je napad omiških gusara, koji su zapalili zgradu bračke uprave i uništili brački arhiv, pa je 1305. godine bilo naređeno da se obnovi izgorjeli Brački statut, po kojem se upravljalo na otoku.
Od početka 11. stoljeća do kraja 18. stoljeća Nerežišća su bila administrativno središte otoka. Stanovništvo se u tom periodu bavilo vađenjem kamena, stočartvom, ratarstvom, uzgojem vinove loze, maslina i badema.
U Nerežišćima najmonumentalnija građevina je župna crkva sv. Marije / Gospe od Karmela koja zajedno sa četvorokutnim zvonikom dominira mjestom. Župna crkva spominje se prvi put u 13. stoljeću. Nadograđivana je u više navrata, u 15. i 16. te kao barokna u 18. stoljeću, što se vidi na pročelju koje je zadržalo raniju rozetu i srednji dio fasade. Graditelj barokne faze crkve bio je Ignacije Macanović. U unutrašnjosti je najvrjednije djelo oltarna pala Carla Ridolfija Gospa od Ružarija iz 17. stoljeća. Zvonik je smješten uz južno začelje te pokazuje karakteristične odlike baroknih zvonika Brača.
Oko crkve skladni su sklopovi plemićkih kuća građeni u kamenu i bogato ukrašeni. Šarmu i ambijentalnostu ovog dalmatinskog mjesta pridonose težačke kamene kućice, uske uličice i pjacete tipične dalmatinske gradnje.
U Nerežišćima se nalazi crkva sv. Petra i Pavla iz 14. stoljeća poznata po boru koji raste između krovnih kamenih ploča, s oltarnim reljefom Nikole Lazanića iz 1578. godine.
U mjestu su crkva sv. Margarite (14./15. st.), crkva sv. Roka (15. st.) uz župnu crkvu, sv. Frane (17. st.), sv. Ivana Krstitelja (18. st.) i sv. Josipa (18. st.), a sjeverno od mjesta crkva sv. Trojstva (14. st.) i jugoistočno sv. Filipa i Jakova (14. st.). Na istaknutom vrhu Jurjeva brda kraj Nerežišća, pokraj ceste prema Škripu, nalazi se crkva sv. Jurja (16. st.).

Pustinja Blaca glagoljaški samostan, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača, između Bola i Milne. Pristup do samostana je moguć iz dva pravca: širokim putem iz Blatačke uvale ili pješačkom stazom iz unutrašnjosti otoka, preko Nerežišća, lokve Žurmo i Dragovode.
U špilji zvanoj Ljubitovica na strmoj prodolini na južnoj strani otoka godine 1551. dvojica svečenika glagoljaša iz Poljica našli su stan koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan.
Od 11.000 knjiga u samostanskoj knjižnici značajan dio je iz vremena prije 1800., a arhiv pokazuje da su se generacijama pedantno bilježili svi gospodarski i svakodnevni poljodjelski poslovi, počeci cvjetanja bilja, rasta i branja plodova na blatačkim poljima, i općeniti klimatski ritmovi. Blaca su sačuvala svoj inventar, danas izložen u muzejskoj postavi. Posebno je vrijedna astronomska ostavština Don Nike Miličevića (1887. – 1963. god.), bio je posljednji upravitelj samostana, ali i učitelj, glazbenik i astronom amater koji je nebo pratio s terase samostana Pustinja Blaca.

Vidova Gora s nadmorskom visinom 778 m najviši je vrh otoka Brača i ujedno najviša tačka svih jadranskih otoka. Nalazi se uz južnu obalu otoka, iznad Bola. Ime Vidova Gora upućuje na prastari kult Svantevida (boga svjetlosti, plodnosti i ratne pobjede), jednog od vrhovnih božanstava starih Slavena. U 13 stoljeću na tjemenu vrha podignuta je kapelica posvećena sv. Vidu (lat. Vitus), sicilijanskomu mučeniku koji je navodno ubijen za vladavine cara Dioklecijana. Drži se zaštitnikom očiju, a bilježe ga najstariji kalendari istočne i zapadne crkve. Kult svetog Vida dovodi u vezu s kristijanizacijom Svantevida. Ostatci ove romaničke kapelice nalaze se stotinjak metara zapadno od vrha.
Na samom vrhu nalaze se ostatci ilirske gradine, kameni križ visine od 12 m i TV-toranj.
Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braču.

Naslovna slika: Brač, Vidova Gora (778 m/nv), pogled na Bol, “Zlatni Rat”, Hvar, Pelješac i Korčulu

100 godina Knafelčeve markacije

Ove godine navršava se 100 godina od kako je u praksu uvedeno markiranje (označavanje) planinarskih staza sa crveno bijelim krugom, standardnim znakom koji je nazvan po Alojzu Knafelcu (1859. – 1937. god.), slovenskom kartografu i tehničkom crtaču.
Knafelc je nakon školovanja jedno izvjesno vrijeme radio kao učitelj, a potom sudjelovao u izgradnji željezničke pruge na području Comune Erpelle / Cosina (slovenski: Mestna občina Hrpelje / Kozina), važno željezničko čvorište na istočnom dijelu Tršćanskog krasa, gdje je vodio poslove na izradi i postavljanju oznaka i mjernih tabli pokraj kolosjeka.
Nakon završetka izgradnje željezničke pruge premješten je po službenoj dužnosti u Villach (slovenski: Beljak), grad u austrijskoj pokrajini Koruškoj, gdje je bio jedan od utemeljitelja podružnice Slovenskog planinarskog društva (1900. god.). Službovao je u Trstu (1906. – 1915. god.) a potom do umirovljenja u Češkoj i Zagrebu (1922. god.).
Knafelc svoje slobodno vrijeme provodi u planini i već kao iskusan planinar je osmislio i u praksu uveo markiranje planinarskih staza. Stoga je napisao Uputstva za markiranje puteva (slovenski: Navodila za markiranje potov). Bio je ovo prijedlog markacijskog odsjeka SPD. Članak je objavljen u Planinskom vestniku 1922., br. 7, str. 108 – 110. Uputstva su poslije proširena i objavljena u samostalnoj publikaciji 1924. godine. Oznaka je 18. novembra 1933. zaštićena dekretom Kraljevske banske uprave Dravske banovine.
Od 1928. do 1937. godine bio je čuvar planinske kuće pri Triglavskim jezerima. Obojio je Aljažev stolp na vrhu Triglava. Izradio je niz planinarskih karata uključujući Julijske Alpe i Kamniško-savinjske Alpe, te karte Bleda i Roža.
Pošta Slovenije je povodom 150. obljetnice rođenja Alojza Knafelca izdala prigodnu poštansku marku (2009. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Markiranje planinarskih staza

Postavljanje markacija i putokaznih tabli na planinarskim stazama je vrlo odgovoran posao. Markiranje se izvodi u skladu sa pravilnikom i uputstvom o označavanju planinarskih staza. Markiranje obično izvodi lokalno planinarsko društvo koje se ujedno i brine o njenom održavanju. Nacionalni planinarski savez je dužan da markirane staze evidentira u registar koji sadrži opis sa ucrtanim trasama staza na topografskoj karti.

Planinarska staza je uzak pojas zemljišta, namijenjen za sigurno kretanje planinara od polazišta do željenog planinarskog odredišta, označena odgovarajućom planinarskom signalizacijom (markacijama). Stazu mogu koristiti i drugi ljubitelji prirode za pješačenje, trčanje, pristup do planinarskih domova, kuća, skloništa i planinskih vrhova.
U Bosni i Hercegovini i državama regiona planinarske staze su označene tzv. “Knafelčevom markacijom”. Markacija je okruglog oblika i sastoji se od bijele tačke okružene crvenim prstenom. Vanjski prečnik markacije je 8 – 10 cm, a prečnik bijele tačke iznosi 4 – 5 cm. Širina crte crvenog prstena je 2 – 2,5 cm.

Markacije na planinarskim stazama su postavljene na stablima drveća, kamenju, stijenama i građevinama na vidnim mjestima. Na trasi staze od polazne tačke do cilja postavljene su u oba smjera, “odlazna i povratna” markacija. Markacija na stablima drveća obično je postavljena u visini očiju odraslog čovjeka od 1,5 m – 1,8 m od nivoa tla.
Najvažnije od svega je da su markacije na stazi uočljive i međusobno pregledne, da se sa označenog mjesta jasno vidi naredna i predhodna oznaka (gledano ispred i iza sebe), zavisno od konfiguracije i prohodnosti terena.
Osim standardne markacije na stazi su postavljene i dodatne oznake: putokazna tabla na polaznoj tački i raskršću crvene boje sa bijelim slovima, smjerna strelica crvene boje, ravna linija crvene boje, dvije ravne linije crvene i bijele boje, ravna linija bijele boje sa dvostrukim crvenim linijama i dr.

Naslovna slika: Julijske Alpe, markacija na planinarskoj stazi: Presteljeniške Podi (gornja st. žičare) – vrh Veliki Kanin / Monte Canin Alto (2587 m/nv)