PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Planinska grupa Vranica – planinarska karta

Povod osvrtu na planinsku grupu Vranica i njene prirodne vrijednosti je planinarska karta ovog područja koje, osim Vranice, pokriva Zec-planinu, Vitreušu, Matorac, Bitovnju-planinu, Pogorelicu, Lopatu i Inač. Bitan kvalitet obrade planinske grupe Vranica je njihovo markiranje, koje je intezivno trajalo posljednjih nekoliko godina. Na uređenju i markiranju planinarskih staza učešće su uzela planinarska društva PD “Vranica“ Fojnica, PD “Bitovnja“ Kreševo, PD “Pogorelica“ Kiseljak i PD “Goran“ Gornji Vakuf – Uskoplje. Ovim su se stekli svi preduslovi za izradu jedne kvalitetne planinarske karte cjelokupnog područja koja je nedostajala.
Za snalaženje u planini od izuzetne važnosti su publikacije – planinarske karte i vodiči. Danas kada imamo kartu ovog područja sa zadovoljstvom možemo reći da će ona omogućiti brojnim turistima i planinarima da upoznaju atraktivan ambijent planine Vranice, Prokoško jezero, vrelo Vrbasa, slapove Kozice i još mnoge druge skrivene prirodne ljepote. Područje zauzima 357 km² teritorije, a uz kartu čini boravak u planini sigurnim i nezaboravnim.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Planinska grupa Vranica nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine a čine je: Vranica (2110 m/nv), Ivan-planina (1534 m/nv), Bitovnja-planina (1742 m/nv), Zec-planina (1871 m/nv), Lopata (1383 m/nv), Inač (1437 m/nv), Pogorelica (1437 m/nv), Vitreuša (1919 m/nv), Matorac (1937 m/nv) i Dobruška Vranica (1964 m/nv). Vranica je najveća planina srednje Bosne i peta u BiH po nadmorskoj visini. Najviši vrhovi Vranice su: Nadkrstac (2110 m/nv), Ločika (2107 m/nv), Bijela gromilica (2072 m/nv), Krstac (2069 m/nv), Rosinj (2059 m/nv), Treskavica (2023 m/nv) i Devetaci (2004 m/nv). U masivu Vranice nalazi se još desetak vrhova od 1800 – 2000 m/nv.
Širi prostor područja planinske grupe Vranica ograničen je sa sjevera i sjeverozapada prevojem Komar i rijekom Lašvom do Viteza; na istoku putnim pravcem Busovača – Kiseljak; na jugoistoku rijekama Lepenicom i Trešanicom; južnim obroncima Bitovnje i Makljenom i na jugozapadu Crnim vrhom, Šumenicom i skopljanskom dolinom.
Unutar područja nalazi se, geološki gledano, najveće paleozojsko jezgro Bosne. Ovo ukazuje da je Vranica najstarija planina u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući svojoj geološkoj građi i petrografskom sastavu, planine grupe Vranica imaju specifična morfološka obilježja. Njihovi vrhovi nisu oštri i grebenasti, a strane nisu strme i rasčlanjene kao kod većine bosanskohercegovačkih planina. Vrhovi su zaobljeni ili imaju oblik prostranih bila, a strane su blaže nagnute.

Geološka građa i tektonski sklop uslovili su pojavu rudnih ležišta i mineralnih izvora vezanih, prvenstveno, za rasjedne pukotine u planinskoj masi – skopljanski, voljevački i busovački rasjed sa rudama gipsa, kvarca, galenita, pirita, barita, mangana i dr. Geografski položaj, uz povoljne prirodne uslove u početku za stočarstvo i zemljoradnju, a potom i za rudarsku proizvodnju, doprinio je naseljavanju ovog prostora od davnina. Predio planinske grupe Vranica spada među najstarija rudarska područja u BiH. Arheološki nalazi govore o rudarskoj aktivnosti već u prapovijesno doba, a stari zapisi o eksploataciji zlata iz Fojničke rijeke te Vrbasa i njegovih pritoka. U rimsko doba zlato se dobijalo i u samoj planini Vranici. Indikativna su u tom pogledu imena nekih lokaliteta: Zlatan potok, Zlatno guvno, Zlatno vrelo. Kontinuitet naseljenosti bilježe gradovi Fojnica i Kreševo koji su kroz cijeli srednji vijek bili jedan od najvažnijih središta bosanskog rudarstva (gvožđe, bakar, srebro, zlato, živa). Rudarstvo je bilo najvažnija privredna grana srednjovjekovne Bosne, a imalo je nesumnjivog značaja i za privredu Europe toga vremena.
Za razliku od drugih visokih Dinarskih planina na Vranici i okolnim planinama manje su izaražene glacijalne i kraške forme reljefa. Od kraških formi mjestimično se javljaju spilje: Krupačka spilja kod Gornjeg Vakufa, spilja na Krušičkoj planini. I glacijalni oblici reljefa slabo su izraženi.

Na planinskom području srednje Bosne nema meteorološke stanice tako da se ne može o klimatskim prilikama zaključivati bez egzaktnih pokazatelja. Poznato je da u ovom planinskom području zime traju dugo. Već u jesen snijeg zabjeli visoke vrhove. Visina sniježnog prekrivača u siječnju i veljači doseže 2 m, a u nanosima i znatno više. Ljeta su svježa i traju kratko, sunčana razdoblja često su prekidana iznenadnim pljuskovima kiše i grmljavinom na visovima, ponekad i olujnim sa ledenom tućom. Na ovim planinskim prostorima klima je slična kao i na ostalim Dinarskim planinama.
Zahvaljujući preovladavanju nepropusne podloge i nekim drugim okolnostima, područje planinske grupe Vranica izuzetno je bogato vodom. U podnožju izviru topla i mineralna vrela čija se voda koristi u ljekovite svrhe (Fojnica, Kiseljak). Na južnim padinama planine Zec izvire rijeka Neretvica (pritoka Neretve), a na zapadnim padinama su izvori rijeke Vrbas (pritoka Save). Veliki je broj izvora, potoka i rječica sa čistim i bistrim vodama punim potočnih pastrmki i drugih riba. Svojom ljepotom plijene: Jezernica, Borovnica, Požarna, Pavlovac, Dragača, Bistrica (kod Bakovića), Željeznica, Nevra, Desna, Bistrica (kod Gornjeg Vakufa).

Cijelo područje obiluje prirodnim ljepotama i ambijentom od kojeg zastaje dah. U sjeveroistočnom dijelu Vranice u širokoj kotlini okruženoj s jedne strane visokim vrhovima leži Prokoško jezero na 1636 m/nv. Jedno je od najvećih i najljepših jezera u planinama Bosne i Hercegovine. Ledničkog je porijekla. Ovalnog je oblika, dugo je 430 m, široko 190 m, a najveća mu je dubina oko 13 m. Poribljeno je kalifornijskom pastrmkom. U jezeru živi vodeni gušter (Triton alpestris) – endemični vodozemac. U okolini jezera raste planinska orhideja (Orchis bosniaca). A u barskoj vegetaciji – šaši, povremeno boravi divlja patka (Anas bosha).
Jezero je proglašeno spomenikom prirode i jedno je od najugroženijih planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Negativni fizičkogeografski procesi i veliki broj stočarskih koliba i vikendica izgrađenih posljednje decenije na jugozapadnoj jezerskoj slivnoj strani (najbogatijom pritočnim vodama) pridonijeli su stvaranju većeg sistema močvarne i barske vegetacije. Jedna trećina jezera već je zamočvarena i ako se ne poduzmu mjere zaštite u dogledno vrijeme jezeru prijeti nestanak. Na obali jugoistočne strane jezera okružene rijetkom šumom smrče i klekovinom bora obnavlja se planinarski dom na temeljima starog doma koji je izgorio u požaru 1983. godine.

Kod sela Ždrimci, nedaleko od Gornjeg Vakufa (4 km od središta) u valovitoj dolini na 738 metara nadmorske visine leže tri gorska oka: Hadžino, Pijavičko i Pasje jezero. Hadžino jezero (zovu ga i Adžino ili Hadžića) je najljepše i najveće po površini. Kružnog je oblika, dugo je oko 120 metara i široko oko 100 metara, a najveća mu je dubina oko 20 metara. Jezera su jedno od drugoga udaljena oko 250 m. Nekoliko stotina metara iznad sela Ždrimci nalazi se atraktivan vodopad, visine oko 30 metara. Na Vranici se nalazi veći broj lokvi koje nikada ne presuše: na Kolu pod Ločikom, na Dobruškoj Vranici pod Kukuruzevljem i u Širokom dolu pod Nadkrstcem.

Flora planinske grupe Vranica ima specifična biogeografska obilježja. U ovom području nalazimo interesantne brojne alpske i druge vrste vegetacije, inače rijetko rasprostranjene u našim planinama: planinska orhideja (Orchis bosniaca), alpska ruža (Rhododendron hirsitum L.), joha (Alnis viridis), mahinica (Empetrum hermaphroditum (L) Hag), zvjezdan (Aster alpinus), brđanka (Arnica montana), prisadnik (Jasione montana), udovičica (Scabiosa silenfolia) i dr. Tu raste i endemična vrsta: bijeli zvončac (Edraianthus niveus). Ipak je ovaj planinski kraj najpoznatiji po ljekovtim šumskim plodovima: borovnici (Vaccinium myrtillus) i brusnici (Vaccinium vitis idea L.).
Fauna ovog kraja veoma je bogata visokom i niskom divljači, kojoj pogoduju njeni šumoviti obronci, kao i raznim vrstama ptica, gmizavaca i insekata. Lov na srne i divokoze, te na tetrijeba je tradicija od davnina i zadržala se do danas. Od divljači zastupljeni su: medvjed, vuk, lisica, jazavac, kuna, divlja svinja, divokoza, srna, zec, vjeverica, tetrijeb, sivi orao, jastreb, soko.

Bujni i kvalitetni pašnjaci koji prekrivaju cijeli prostor planinske grupe Vranica pogoduje razvoju stočarske privrede koja ovdje ima dugu tradiciju. Pašnjaci se prostiru i do najviših vrhova. Nekada su postojala brojna sezonska naselja stočara iz područja Busovače, Fojnice, Kiseljaka, Bugojna i Gornjeg Vakufa. Ova grana privrede je u znatnom opadanju i njome se danas uglavnom bave mještani iz sela podno planine koji sa svojim stadima obično izlaze krajem proljeća i ostaju do mjeseca rujna, a ako je lijepo vrijeme produže do listopada.
Za razliku od stočarstva, šumarstvo je kao grana privrede konstantno u porastu. Specifičnost Vranice i okolnih podgorina je odsustvo planinskih goleti – područje je obraslo vegetacijom do najviših vrhova. U šumskom prekrivaču preovladavaju mješovite šume bukve, jele i smrče. Posebno kvalitetne crnogorične šume nalaze se na području Šćita i Sebešića. Šume se sjeku na sve strane u BiH, pa i u ovom planinskom području, a broj pilana iz dana u dan raste. Potražnja za drvetom u svijetu je izuzetna. Drvo iz naših šuma izvozi se kao sirovina u obliku daski, greda i balvana, a na domaćem tržištu završava kao ogrjev. Smanjenje površina pod šumama jedan je od najvećih ekoloških problema kako lokalno, tako i globalno i dovodi do klimatskih promjena, promjene ekosistema, te do uništavanja tla koje prethodi eroziji. Šumske uprave i gazdinstva u BiH iz tog razloga dužne su da uvedu tzv. “šumski red“ i zabrane “golu” sječu šuma, a nakon eksploatacije izvršiti pošumljavanje zemljišta.

POPIS MARKIRANIH PL. STAZA NA PODRUČJU PLANINSKE GRUPE VRANICA:

1. PLANINARSKI PUT BITOVNJA – POGORELICA – VRANICA
2. KREŠEVO – PLANINARSKI DOM LOPATA, PREKO VRANAKA I ORAŠKA
3. KREŠEVO – ORAŠAK, PREKO GRADA
4. KREŠEVO – POMOL, PREKO KOJSINE
5. KREŠEVO – NAOŠIĆI, PREKO ŠENE STIJENE
6. KREŠEVO – PLANINARSKI DOM LOPATA, PREKO VRANAKA I KOJSINE
7. VRANCI – PLANINARSKI DOM LOPATA, PREKO RIŽE
8. PODGORA – POMOL, PREKO OSLANOG DOLA
9. PODGORA – DEŽEVICE, PREKO BRDA
10. DEŽEVICE – POMOL
11. DEŽEVICE – PLANINARSKI DOM LOPATA, PREKO TORINA
12. KOJSINA – BIJELI GROB
13. STRAŽBENICA (BITOVNJA PL.) – BRADINA, PREKO CREPULJE I VRHA LISIN
14. CRNIĆKI KAMENIK – LOKVE
15. AUGUSTINOVA ŠETNICA: VRH LOPATA-TROŠNICA-OPOGAR-PLANINARSKI DOM LOPATA
21. FOJNICA – POLJANA, PREKO VESELICE
22. VESELICA – POLJANA, PREKO KOZOVGRADA
23. FOJNICA – VRH MATORAC, PREKO TJEŠILA I GOREVINE
24. KONJUH – GOREVINA, PREKO TJEŠILSKIH STAJA
25. GOREVINA – LIJEVA RIJEKA, PREKO GOLICE
26. POLJANA – VRH MATORAC, PREKO VRHA OBJEST
27. POLJANA – DERNEČIŠTE, PREKO KARAHMETOVOG MEZARA
28. VRH MATORAC – DERNEČIŠTE, PREKO VRAN KAMENA
29. VRH SMILJEVA KOSA – VRH VITREUŠA
30. TOVARIŠTE – DERNEČIŠTE, PREKO POŽARNE I LIJEVE RIJEKE
31. TOVARIŠTE – VRH TIKVA, PREKO VRTAČE
32. POUČNA STAZA OKO OBOJKA, PREKO NJIVICA
33. POUČNA STAZA: FOJNICA – MALKOČ – ZARASTIN
34. MALKOČ – VLADIĆA VRH, PREKO KORITA
35. POUČNA STAZA: FOJNICA – SELAKOVIĆI – BALJEVAC, PREKO TESAČA
36. JEZERNICA – PANJE
37. TOVARIŠTE – JEZERNICA – PLANINARSKI DOM NA PROKOŠKOM JEZERU
38. SIVKA – PLANINARSKI DOM NA PROKOŠKOM JEZERU, PREKO HRIDA
39. KRSTAC – VRH LOČIKA, PREKO SARAJEVSKIH VRATA
40. PL. DOM NA PROKOŠKOM JEZERU – VRH NADKRSTAC, PREKO VRHA KRSTAC
41. PL. DOM NA PROKOŠKOM JEZERU – VLADIĆA VRH, PREKO SLAPOVA KOZICE
42. VLADIĆA VRH – STARI GRAD KAŠTELA, PREKO VRHA BANDERA
43. PROKOŠKO JEZERO – BUSOVAČKE STAJE (SIMAČA), PREKO TRAVNIČKIH VRATA
44. STRAŽICA – RAVNI KLEK, PREKO LEDENICA I TRESKAVICE
45. STRAŽICA – TRESKAVICA
50. BISTRICA – DEVETACI, PREKO GOLETICE, KLAPAVICE, VRHA OŠTRA GLAVA, ULOŽNICE I VRELA
51. ULOŽNICA – VRH NADKRTAC, PREKO BIJELE GROMILICE
52. BUSOVAČKE STAJE (SIMAČA) – VRH NADKRSTAC
53. PLANINARSKI DOM BUČIĆKA RAVAN – VRH NADKRSTAC, PREKO SEBEŠIĆ KOLONIJE
55. PLANINARSKI DOM RADOVINA – SARAJEVSKA VRATA
56. PLANINARSKI DOM RADOVINA – VRH LOČIKA, PREKO KOLA
57. PLANINARSKI DOM ROSINJ – VRH NADKRSTAC, PREKO DEVETAKA
70. KISELJAK – PLANINARSKI DOM POGORELICA, PREKO ŠUPLJE BUKVE, DUSINE I SUHODOLA
71. POUČNA STAZA POGORELICOM: PLANINARSKI DOM NA POGORELICI – ZVJEZDAN 72. PLANINARSKI DOM POGORELICA – VRH KOZICA
73. KISELJAK – ČUBREN, PREKO BERBERUŠE
91. BIJELA GROMILICA – VRH GRADSKI KAMEN
92. BISTRICA – DEVETACI, PREKO KOPRIVNICE, KLEPAVICE I ULOŽNICE
93. DEVETACI – VRH ROSINJ
94. PLANINARSKI DOM ROSINJ – VRELA, PROKO KORITA I LOKVE
95. PLANINARSKI DOM ROSINJ – VRH ROG
96. VRSE – PL ANINARSKI DOM RADOVINA, PREKO ALIBEGOVE GRUDE, GOBELIĆA RAVNI I OGRADE
97. VRSE – PLANINARSKI DOM RADOVINA, PREKO BOŠNJAKA I OGRADE
98. VRSE – PLANINARSKI DOM RADOVINA, PREKO DOBROG I STAGLIĆA
99. VRSE – PLANINARSKI DOM ROSINJ, PREKO VRANJAČE
100. PLANINARSKI DOM ROSINJ – VRH LISINA
101. DOBRO – PLANINARSKI DOM ROSINJ, PREKO IVIŠOVOG GREBLJA I RASOVA
102. PLANINARSKI DOM RADOVINA – PLANINARSKI DOM ROSINJ, PREKO CRNDOLA I RASOVA
103. PLANINARSKI DOM RADOVINA – DEVETACI, PREKO ORLOVAČE
104. USKOPLJE/GORNJI VAKUF – PLANINARSKI DOM RADOVINA, PREKO ŽDRIMACA I SLAPA
105. DOBROŠIN – VISORAVAN KOLO, PREKO DOBRUŠKE VRANICE

IMPRESSUM:

Autori / Authors: Zoran Šimić, Ivan Stanić, Eduard Jukić, Igor Jukić.
Obrada terena / Processing of terrain: Zoran Šimić, Ivan Stanić, Eduard Jukić, Igor Jukić, Anton Bojo, Franjo Kristić, Miroslav Blaž, Stipo Martinović, Ekrem Polić, Rahman Jareb.
Design i DTP / Design and DTP: Zoran Šimić, Ivan Stanić, Igor Jukić, Multimediaprint d.o.o. Nova Bila.
Fotografija na omotu karte / Photo on the cover of the map: Eduard Jukić.
Izdavači / Publishers: Planinarsko društvo „Bitovnja“ Kreševo, Planinarsko društvo „Vranica“ Fojnica.
Za izdavače / For Publishers: Zoran Šimić (PD “Bitovnja” Kreševo) i Eduard Jukić (PD “Vranica” Fojnica).

Karta je u mjerilu 1:50.000 na kojoj su prikazane planinarske, turističke, tematske i poučne pješačke staze na području Vranice, Zeca, Vitreuše, Matorca, Pogorelice, Bitovnje, Lopate i Inača.
Karta se može kupiti kod PD „Vranica“ Fojnica ili putem pošte – (pouzećem), narudžbe na br. tel.: ++387 (0)63 369 – 089 i ++387 (0)61 151 – 965. Cijena karte je 15,00 KM. Sav prihod od prodaje karte ide za obnovu planinarskog doma na Prokoškom jezeru.

Promocija karte

Planinarska karta planinske grupe Vranica je predstavljena 6. juna 2013. god. u sali hotela Reumal u Fojnici. O karti i planinskoj grupi Vranica govorili su Braco Babić (promotor) i autori karte Zoran Šimić (PD „Bitovnja“ Kreševo) i Eduard Jukić (PD „Vranica“ Fojnica).

Naslovna slika: Zimski uspon na Nadkrstac (2110 m/nv) – najviši vrh planinske grupe Vranica

Boračko jezero na Prenju

Na mjestu današnjeg jezera nekada davno bilo je veliko selo. Naišao tako jednom kroz ovo selo neki starac i išao od vrata do vrata moleći da ga prime, kako bi se okrijepio i odmorio nakon putovanja. Mještani u selu su živjeli u sjaju i bogatstvu ali su bili veoma škrti i negostoljubivi pa su starca odbili da prime pod krov svoje kuće. Sirotog starca primila je udovica, koja je siromašno živjela u jednoj kolibi na kraju sela. Skromnu večeru koju je spremila svojoj čeljadi ponudila je starcu.
Starac se zahvalio na ukazanom gostoprimstvu i kazao da se sprema veliko nevrijeme u kojem će cijelo selo biti potopljeno te da o ovome mještanima ništa ne govori. Dade joj svog konja i reče da se nigdje usput ne zaustavlja sve dok konj sam ne stane i tamo gdje više puta bude udario kopitom od zemlju, tu podigne kolibu.
Iste večeri nastade veliko nevrijeme, kiša je padala neprekidno nekoliko dana i bi selo potopljeno. Od vode koja ostade u dolini stvori se jezero okruženo borovima po kojima jezero dobi ime Boračko jezero, a na mjestu gdje je sirota udovica podigla kolibu nastade lijepa varoš na obalama Neretve koja po konju dobi ime Konjic.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Boračko jezero (404 m/nv) se nalazi na sjeveroistočnoj strani Prenja između Crne gore (1552 m/nv) i Tranjine (1044 m/nv). Boračko jezero predstavlja jedno od najvećih prirodnih jezera u Bosni i Hercegovini. Smješteno je u velikoj uvali na krajnjem jugoistočnom dijelu Boračke drage, u neposrednoj blizini regionalnog puta Konjic – Glavatičevo. Jezero je okruženo šumom crnogorice i bjelogorice. Ledničkog je porijekla. Oblika je elipse, dugo 780, široko 400 i duboko 14 metara. Obala jezera je obrasla trstikom, lokvanjem i drugim barskim biljkama u kojima se gnijeze divlje patke, liske i gnjurci. Boračko jezero dobiva vodu od Boračkog potoka i potoka Boračke drage. Osim voda pritoke, jezero se napaja iz nekoliko jakih vrela u podnožju Kadine paljike i drugih vrela. Jezero gubi vodu otokom Šišticom dugom 3 km kao lijeva pritoka Neretve. Na ušću voda ponire i probija se kroz stijene uz jak zvuk koji podsjeća na šištanje i završava u Neretvi vodopadom visokim 30 metara. Po ovom šištanju rječica i vodopad su dobili ime Šištica. Vodopad se može vidjeti sa desne obale Neretve (pristup iz sela Kašići).

Boračko jezero predstavlja pravi raj za ribolovce, u njemu ima šarana, potočne, jezerske i kalifornijske pastmke i riječnih rakova. Jezero je prijatno za kupanje, odmor, rekreaciju i pripremu sportskih ekipa. Preko ljeta izviđači (skauti) imaju svoje tabore pored jezera. U tom periodu na jezeru se održavaju mnogobrojna sportska takmičenja na vodi. Pogodno je kao ishodišna tačka za planinarenje po Prenju, rafting Neretvom, seoski i eko-turizam, vožnja kajakom ili kanuom, planinski biciklizam, paragliding. Zbog velikog broja izgrađenih objekata i negativnog ljudskog djelovanja jedno je od najugroženijih naših planinskih jezera. Do jezera se može prići automobilom od Konjica (21 km).
Boračko jezero sa svojom okolinom stavljeno je pod zaštitu države od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine (1954. god.). Također jezero je na popisu važnih područja za očuvanje ptica i biološke raznolikosti IBA (Important Bird Areas).

Naslovna slika: Boračko jezero (404 m/nv), pogled sa vidikovca na Kadinoj paljiki

Atlas Mountains / High Atlas – Morocco

Planinski lanac Atlas (Atlas Mountains) pruža se u dužini od 2400 km od obale Atlanskog okeana do Sredozemnog mora kroz tri države, Maroko, Alžir i Tunis. Sastoji se od dva paralelna planinska lanca, Anti Atlas, Visoki Atlas i Saharski Atlas na jugu, te Srednji Atlas i Tell Atlas na sjeveru. Na istoku se oba lanca spajaju u planini Aures. Tvore klimatsku razdjelnicu između područja vlažne klime sjeverozapadne Afrike i ekstremno sušne pustinje Sahare.
Najviši vrhovi Atlasa su smješteni u središnjem području Maroka u masivu Visokog Atlasa (High Atlas), koji se naziva i Veliki Atlas (Grand Atlas) gdje se nalazi najviši vrh Atlasa, ujedno Kraljevine Maroko i sjeverne Afrike – Jebel Toubkal, s nadmorskom visinom od 4167 metara.
Planine Atlas predstavljaju pravi avanturistički izazov i doživljaj za sve ljubitelje planinarenja i netaknute prirode. Na Atlasu je nekoliko vrhova preko 4000 metara nadmorske visine i više od 400 vrhova preko 3000 m/nv.
Iako su ove planine divlje i okrutne, na sjeverozapadnoj strani Visokog Atlasa su mnoga sela plemena Berbera, gdje svoje zemljane kuće podižu na strmim obroncima, vrijedno obrađujući terasaste bašte i voćnjake. Stanovništvo u selima bavi se zemljoradnjom i stočarstvom, prodajom rukotvorina i suvenira, prevozom planinarske opreme mulama, a postoje i privatne gostinske kuće koje nude pansionsku uslugu u udobnim uvjetima.
Za vrijeme boravka u Kraljevini Maroko osim planinarskog pohoda na Visoki Atlas posjetili smo Casablancu – najveću luku i grad Maroka, Marrakech i Fes – dva kraljevska grada Maroka. Putovanje u Maroko je trajalo od 20. do 30. juna 2011. godine.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Maroko je kraljevina u sjeverozapadnoj Africi. Na sjeveru je okružuje Sredozemno more, od Europskog kontinenta razdvaja je Gibraltarski moreuz, na zapadu je zapljuskuju valovi Atlanskog okeana, na jugu se prostire pustinja Sahara, dok na istoku obronci planine Atlas prave granicu sa susjednim državama Alžirom i Mauritanijom. Priroda ove zemlje je puna kontrasta: visoke planine i duge morske obale, pustinje i oaze, vinogradi i voćnjaci, žitna i cvijetna polja. Kraljevski gradovi Marrakeš, Fes, Meknes i prijestolnica Rabat najveće su blago ove zemlje. U njihovim medinama se stoljećima ništa ne mijenja. Unutar njih, u labirintu uskih sukova, život sitnih zanatlija i trgovaca odvija se u potpuno drugom vrtlogu vremena, a samo nekoliko koraka dalje nalaze se raskošni bulevari, zgrade moderne arhitekture i luksuzni hoteli.
Prvi stanovnici područja današnjeg Maroka bili su Berberi. Oko 700. godine naše ere Arapi prodiru prema zapadu i islamiziraju berbersko stanovništvo, koje i dalje ostaje autonomno. Iz tog vremena potiče ime regije Magrib od arapske riječi za zapad ili zalazak sunca, što je današnje zvanično ime Maroka (Al-Maghrib). Historija ove zemlje je burna, Portugal i Španija zauzimaju gradove i luke na Atlanskom i Sredozemnom moru. Imperijalni motivi Francuske će nakon rata 1843-1844. god. u kojem su porazili marokanske trupe načiniti ovu zemlju svojom kolonijom, kojom će dugo vladati. Ustanci naroda i međunarodni protesti prisiljavaju Francuze 1955. godine na odricanje kolonijalne vlasti. 1956. god. Francuska i Španija priznaju nezavisnost zemlje pod vlašću sultana Muhameda V. Od 1957. godine Maroko je kraljevina. Glavni grad države je Rabat dok je najveći grad Casablanca.

20. – 21.6.2011. Sarajevo – Beograd – Rome – Casablanca

Na put u Maroko krećemo s najboljom nadom da će nas za vrijeme našeg boravka zaobići val protesta u arapskom svijetu nazvan “Arapsko proljeće”, koji je započeo u decembru 2010. godine u Tunisu i proširio se na Sjevernu Afriku i Bliski istok, bio je usmjeren na autoritarne režime i političke i društvene sisteme. Protestovalo se zbog inflacije, korupcije, ograničenih sloboda, visoke stope nezaposlenosti i siromaštva.
U popodnevnim satima 20. juna iz Beograda sa aerodroma “Nikola Tesla” putujemo avionom za Rim. Nakon sat i pol leta stižemo na aerodrom Leonardo da Vinci i presjedamo u avion za Kazablanku. Let od Rima do Kazablanke traje tri sata i vrijeme mi prolazi u gledanju kroz prozorčić na svjetla mnogih gradova i naselja duž mediteranske obale. Na aerodromu “Kralj Mohammed V” u Kazablanci stižemo iza ponoći. Aerodrom u Kazablanci je udaljen od središta grada oko 32 km i do hotela stižemo taksijem po velikoj magli. Hotel “Anfa Port“ u koji smo odsjeli se nalazi u neposrednoj blizini povijesnog središta grada (medina), biznis distrikta i pomorske luke.
Nakon kratko prospavane noći u klimatiziranim sobama ujutru krećemo u turistički obilazak grada koji započinjemo odlaskom u obližnju mjenjačnicu da eure zamjenimo domaćom valutom – marokanske dirhame (1euro=11dirhama) i kupovinom flaširane vode. Magla se podigla iznad grada i na plavom nebu se ukazalo sunce u punom sjaju. Prosječna dnevna temperatura u ljetnom periodu u Kazablanci je oko 37 stepeni, tješimo se da to nije ništa u odnosu na Marakeš koji ćemo također posjetiti, gdje je “normalna” dnevna temperatura oko 45 stepeni pa i više.
S mapom grada u džepu krećemo u potragu za kulturnim znamenitostima ovog uzavrelog tromilionskog grada. Kazablanka se nalazi na krajnjem zapadu Maroka na obalama Atlanskog okeana. Najveći je marokanski grad po broju stanovnika, finansijski i industrijski centar i najveća pomorska luka. Kazablanka svojim modernim izgledom i resursima kojima raspolaže predstavlja Maroko u pokretu.
U 8. stoljeću na prostoru Kazablanke je postojalo naselje Anfa koje je dugo vremena bilo glavni grad berberskog carstva Berguta. Kasnije postaje važan trgovački centar žitaricama i sjedište piratima što je bio razlog Portugalcima da ga dva puta napadnu i razruše (1496. i 1515.), konačno 1575. godine osvajaju grad i daju mu naziv Casa Branca (Bijela kuća). Nakon zemljotresa 1755. godine, grad je do temelja razoren. Nekoliko godina kasnije obnavlja ga sultan Mohammed bin Abdullah. Sredinom 19. stoljeća španski trgovci daju mu ime Casablanca (Bijela kuća).
Ovaj lučki grad lagano je posrtao dok Francuzi nisu odlučili (kolonizirali Maroko sredinom 19. stoljeća) da ga srede izgradnjom širokih bulevara, javnih parkova i impozantnih građevina u mavarskom stilu. Danas je Kazablanka ogromna metropola u kojoj tradicionalni marokanski burnusi (ogrtači) djeluju deplasirano među kravatama i fensi naočalama za sunce.
Grad je stekao svjetsku slavu po filmu iz 1942. godine sa Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama, čija se radnja dešava u Kazablanci za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je spomenuti da je film snimljen u Hollywood-u i oni koji očekuju da iza svakog ugla vide neki lokal sličan “Rick's Café Américain” iz ovog popularnog filma ostaće razočarani. U lokalima toče tradicionalni marokanski čaj od nane i đumbira, jaku i gustu crnu kafu i dobro ohlađeni sok od svježe cijeđene narandže i limuna.
Glavna atrakcija Kazablanke je Džamija Hassan II, remek djelo arhitekture 20. stoljeća. Po veličini je druga najveća džamija na svijetu. Džamiju je projektovao francuski arhitekta Michel Pinseau. Posvećena je marokanskom kralju Hassanu II i trebala je biti završena za njegov 60 rođendan (1989.) međutim izgradnja džamije je potrajala 6 godina (1987-1993.) i u njoj je učestvovalo ukupno 10.000 radnika, zanatlija, umjetnika i stručnjaka svih profila. Smještena je na ogromnom platou kojeg zapljuskuju vode Atlantika. Ono što pada svakom posjetiocu u oči je impresivni minaret najvisočiji na svijetu, visok 240 metara, koji dominira s bilo koje tačke kada se posmatra i odličan je orijentir za kretanje gradom. Džamija može da primi 25.000 a u dvorištu još 80.000 vjernika. Spoj je tradicionalnog marokanskog stila gradnje i savremenih arhitektonskih inovacija. Izgrađena je aseizmički, sa grijanjem u podovima, električnim otvaranjem vrata i pokretnim krovom centralne kupole. Unutrašnjost džamije se može razgledati isključivo u pratnji stručnog vodiča. Osim u umjetničkoj obradi zidova, stubova, podova i tavanica uživali smo u dubokoj hladovini jer je vani bilo prevruće, a mnogobrojni šadrvani (fontane) pružili su nam dodatno osvježenje.
Nakon razgledanja džamije vraćamo se u hotel na ručak prolazeći ulicama rezidencijalne četvrti Anfa. Za ručak su nam poslužili jela marokanske nacionalne kuhinje: ćorbu, salatu od povrća, ribu pečenu u lisnatom tijestu i kriške ohlađene lubenice i dinje.
Nakon ručka i odmora kada je sunce umanjilo svoju vrelinu, odlazimo u posjetu staroj gradskoj jezgri – medini. Medina je okružena dugim i visokim masivnim zidinama koje dijele stari od novog dijela grada. U prošlosti je imala četiri kapije, od kojih danas postoje dvije. Karakteristična je po mnogobrojni bazarima smještenim u prizemlju kuća stisnutih u labirintu uskih i krivudavih uličica, u kojima se čovjek začas može izgubiti. Tu se mogu kupiti originalne rukotvorine vrhunske zanatske izrade od vune, svile i kadife, ćilimi, prekrivači, marame, šalovi, kape, predmeti izrađeni od bakra ili plemenitih metala srebra i zlata, obuća i odjeća od kože, predmeti za kuću i suveniri za turiste. Osim domaćih rukotvorina ovdje se može naći roba iz cijelog svijeta. Medina predstavlja “trbuh grada”, zbog velike zelene pijace koja je ovdje smještena i gdje se osim povrća i voća prodaje svježe meso i riba. Radi intezivnih mirisa koji se šire na sve strane i tjera vas na povraćanje posjeta pijaci se preporučuje samo onima s jakim želucem.

22.6.2011. Casablanka – Marrakech – Imlil

Ujutru iz Kazablanke polazimo za Marakeš. Do željezničke stanice prebacujemo se taksijima. Cijena prevoza se unaprijed dogovara s vozačem zavisno od relacije iako postoji taksimetar. Razlikuju se dvije vrste automobila po veličini i boji: mali taksi (“petit taxis”) čine automobili Fiat Uno crvene boje i veliki taksi (“grands taxis”) Mercedes-Benz bijele boje.
Dok putujemo vlakom sa zanimanjem kroz prozor kupea promatramo krajolik kojim prolazimo. Duž pruge su mnoge plantaže voća i maslinjaka a u daljini na prostranim poljima kombajni uveliko žanju pšenicu. Negdje na pola puta prema Marakešu plodna ravnica postepeno prelazi u pustoš s rijetikim kržljavim grmovima i suhom travom koju brste koze i ovce. Usred te pustoši ugledali smo zelenoplavu rijeku u kojoj su se kupala dječica. Između marokanske atlantske obale i planina nalaze se prostrana polja i doline. Na krajnjem jugu, na obodu Anti Atlasa, kanjoni, kao i rijeke koje kroz njih teku, lagano se gube u nepregledan pijesak Sahare. Južna obala se prostire do ivice Zapadne Sahare, dok veliki dio marokanskog stanovništva živi na obodima sniježnih planina Atlas. Nakon tri sata vožnje stižemo u Marakeš gdje nas dočekuje temperatura od 45 stepeni i kombi u kojem ne radi klima. Vozač kombija Abdul problem klime je riješio jednostavno: otvorio je širom sve prozore, dodao gas i sav ozaren od sreće pustio berbersku muziku s kasetofona. Visoki ton i preduge pjesme nalik jedna drugoj brzo su nam dosadile i nakon nekoliko pjesama Abdul je po izrazima naših lica zaključio da nismo oduševljeni njegovim muzičkim ukusom i razočaran time isključio je kasetofon.
Planine Atlas ugledali smo tek na pola puta od Marakeša prema našem krajnjem odredištu Imlilu, mjesto u kojem ćemo prenoćiti. Iako je bila izmaglica zbog velike vrućine u daljini su se jasno ocrtavali sniježeni vrhovi moćnog Atlasa. Zbog pogleda na impozantne vrhove potpuno smo zaboravili na vrućinu. Nakon dva sata vožnje stigli smo u Imlil od kojeg vodi put na najviši vrh Atlasa – Jebel Toubkal (4167 m/nv). Ovo čudesno planinsko mjesto smjestilo se usred doline na 1700 metara nadmorske visine u kojoj se na desetine potoka i rječica bistre vode slijeva slapovima. Na strmim stranama doline obraslim orahovom šumom ščućurilo se nekoliko sela. Zbog oraha koji raste u šumama ovo mjesto moglo bi biti dom Krcku Orašćiću – liku iz poznate bajke, i samo što sam na to pomislio ugledah prodavca oraha u sred šume, na jednom od zavoja strmenite staze.
Po izlasku iz dubokog hlada šume, ubrzo stižemo u gostinsku kuću “Dar Adrar” u kojoj ćemo prenoćiti prije uspona na Atlas. Popodne nakon ručka malo smo odrijemali zavaljeni u udobnim ležaljkama na terasi kuće. Do večere vrijeme provodimo istražujući okolinu Imlila, obilazeći prodavnice sa suvenirima i čajdžinice u kojima toče tradicionalni čaj od nane i đumbira. U Imlilu i okolnim selima žive Berberi u jednostavnim malim zemljanim kućicama ravnih krovova. Većina ih govori samo berberski jezik, dok oni s više doticaja s drugima govore arapski, a eventualno nešto francuskog. Za Berbere kažu da su ponosan narod, dosljedan i pomalo neukrotiv, koji želi sačuvati svoj identitet i neće se odreći svojih običaja i svjetonazora i po mnogo čemu se razlikuju od Arapa koji su više prilagodljiviji. U suštini je to dobroćudan narod i veoma interesantna zajednica, a njihovo poznavanje planina od neprocenjivog je značaja za planinarenje na Atlasu. U kontaktu s stanovništvom naišli smo na iskrenu gostoljubivost i predusretljivost i boravak u Imlilu ostaće nam u lijepom sjećanju.

23. – 24.6.2011. Imlil – Sidi Shamharouch – Refuge du Toubkal – Jebel Toubkal

Ujutro polazimo iz Imlila za planinarski dom Toubkal u kojem ćemo prenoćiti prije uspona na najviši vrh Atlasa – Jebel Toubkal (4167 m/nv). Put nas na vodi kroz dolinu rijeke Mizane i pored sela Aremd (1945 m/nv) koje privlači našu pažnju zbog svog neobičnog izgleda i položaja na kojem se nalazi. Kuće su četvrtastog oblika ravnih krovova, zbijene na velikoj strmini okrenutoj prema rijeci. Ispod kuća nižu se jedna ispod druge mnoge terase na kojima se uzgaja voće i povrće. Prelazimo široko riječno korito gdje dvojica seljana vade šljunak. Po prelasku rijeke pravimo pauzu i osvježavamo se Jaćimovim trešnjama. Dok odmaramo nailazi nekoliko žena sa sjenom natovarenim na leđima, koje vješto preskaču s kamena na kamen prelazeći rijeku. Od rijeke dalje idemo na istok prateći utabanu stazu kojom mule prenose tovare.
Nakon nekoliko serpentina počinje golet mjestimice ispresjecana kržljavim žbunjem i suhom travom. Iako se golet pruža na sve strane nema monotonije zbog boja stijena i zemlje koje variraju od crvene, žute, roze pa sve do sive zavisno od kuta pod kojim pada sunčeva svjetlost. Sunce je dobro upeklo i pogled na rijeku divne zelene boje i bijelina snijegova Toubkala vraća nam svježinu. Nakon dva sata hoda prelazimo mostić kod svetilišta Sidi Shamharouch (2350 m/nv) koje privlači pažnju hodočasnika i turista – planinara. Tu pravimo pauzu za odmor uz nezaobilazni vrući čaj od nane i sok od cijeđene narandže. Nakon kratke pauze nastavljamo s usponom pokraj strmih stjenovitih odsjeka tipičnih za ovaj planinski kraj. Staza vodi cik-cak između velikih stjenovitih odlomaka i okruglih busenova trave prošaranih sa žutim i ljubičastim cvjetovima.
Povremeno na stazi susrećemo grupe planinara i mule s tovarom. Na pola puta do planinarskog doma prolazimo pokraj dvije tezge sa suvenirima i ubrzavamo hod jer se nebo naoblačilo i prijetilo je kišom. U dom stižemo nakon 5 sati hoda i samo što smo ušli počela je da pada kiša praćena jakom grmljavinom i gradom. Nakon smještaja u domu i prestanka kiše vrijeme provodimo u upoznavanju bliže okoline.
Planinarski dom Toubkal (Refuge du Toubkal) smješten je na 3207 m/nv u blizini riječice sa nekoliko lijepih slapova. Objekat je sagrađen od kamena, u prizemlju je kuhinja sa trpezarijom i dnevnim boravkom a na spratu nekoliko višekrevetnih spavaonica. Sanitarni čvor je smješten u suterenu objekta. Dom ima etažno grijanje, osvjetljenje na solarnu energiju i tekuću vodu. Osim kuhanih jela u domu se mogu kupiti razne namirnice kod poduzetnog i uslužnog domaćina Mohammeda, kod kojeg treba na edukaciju poslati domaćine naših planinarskih domova da nauče kako se posluje i postupa prema gostima. Ispred doma na velikom platou se može kampirati u vlastitom šatoru. Dom je nezaobilazno mjesto od kojeg započinje uspon na vrh Jebel Toubkal i njime upravlja “Club Alpin Francais de Casablanca”.
Idućeg dana, u ranim jutarnjim satima po izmaglici i velikom vjetru krenuli smo na uspon od pl. doma pješačkom stazom koja nije označena s putokaznim tablama. Također je čudan i prelazak dubokog potoka odmah poviše pl. doma kod velikog slapa gdje je postavljena jedna malo deblja, široka daska koja uopće nije fiksirana za stjenovitu obalu. Po prelasku, staza se uspinje cik-cak preko dugačkog sipara i traverzira strmu padinu kojom se slijeva potok s lijepim slapovima. Ubrzo nakon prelaska i ovog drugog potoka prolazimo kroz labirint od krupnih stjenovitih odlomaka i stižemo na snijeg koji smo jučer iz doline dok nas je sunce pržilo s čežnjom gledali. Dalje nastavljamo s usponom preko strmih sniježnih padina do izlaska na sedlo (3850 m/nv). U ovo doba godine snijeg je prilično mekan i dereze su nepotrebne iako smo ih u ruksaku ponijeli za svaki slučaj. Izmaglica je nestala a vjetar koji nas je uporno cijelo jutro pratio malo je utihnuo, tako da smo na sedlu napravili malo dužu pauzu za odmor i osvježili se toplim čajem, čokoladom i grožđicama.
Dok smo odmarali uživali smo u jutarnjem izlasku sunca i pogledima na obližnje sniježene vrhove. Sa sedla nastavljamo uspon grebenom na kojem je vjetar otpuhao snijeg i nakon 3,5 sata izlazimo na široki plato gdje je postavljena željezna piramida visoka oko 3 metra. Čestitamo jedni drugima, Jaćim je neke članove naše ekipe “ošinuo” štapom po turu i na taj način im po planinarskoj tradiciji čestitao uspon na vrh. Na vrh je izašlo svih 11 učesnika što je znak da su se dobro aklimatizovali i kondiciono pripremili. S vrha se pružao dobar pogled na moćan masiv Visokog Atlasa koji se na sjeveru i jugu gubio u nepredglednu ravnicu.
Nakon skoro sat vremena provedenog u odmoru i fotografiranju sretni i zadovoljni napuštamo vrh. Kažu da veliki div Atlas drži na svojim leđima nebo (po grčkoj mitologiji). Ako je tako onda smo bar za trenutak dodirnuli to nebo, na kratko odmjenili diva i brzo se spustili nazad da ga ne razljutimo. Uslijedio je silazak istom stazom kojom smo pristupili na vrh, u pl. dom stižemo za oko 2 sata hoda. Nakon okrijepe izvrsnim ručkom u pl. domu nastavili smo se spuštati u dolinu. Na silasku od pl. doma Toubkal ka Imlilu bilo nam je sve toplije i usput smo svratili na nekoliko tezgi s voćnim napitcima radi osvježenja. Nakon 4,5 sati hoda stižemo u Imlil. Uspon na vrh Jebel Toubkal nije tehnički zahtjevan, najveći problem predstavlja vrućina i aklimatizacija na nadmorsku visinu. Ukupno za uspon i silazak bilo nam je potrebno 15 sati hoda uz 5000 metara visinske razlike. Po dolasku u našu gostinsku kuću tuširanje i izvrsna večera na terasi u hladu orahove šume učinili su da zaboravimo na napore koje smo imali protekla dva dana.

25. – 26.6.2011. Imlil – Marrakech

Danas je dan odmora i budimo se kasnije nego minulih dana. Nikud ne žurimo i vrijeme do ručka provodimo u šetnji Imlilom i obilaskom prodavnica s rukotvorinama i suvenirima. Oko podneva jak pljusak kiše spriječio nas je da odemo do obližnjeg slapa i sklanjamo se u Kazbek, lokalnu tvrđavu koja je preuređena u restoran sa vidikovcem na krovu. Nakon ručka pakujemo ruksake i spuštamo se serpentinama u središte Imlila gdje nas je čekao vozač Abdul. Sada je došao s drugim kombijem ali kao i u predhodnom klima nije radila. Kiša je prestala da pada i po velikoj sparini stižemo u Marakeš kasno popodne. Hotel “Agdal” u koji smo odsjeli se nalazi u samom središtu grada i povoljna je tačka za šetnju i istraživanje grada. Slijedi turistički obilazak historijskih i kulturnih znamenitosti grada.
Marakeš je kao neki grad iz poznate zbirke priča 1001 noć. Grad je osnovala dinastija Almoravida u 11. stoljeću. Bio je dugo godina prijestolnica Kraljevine Maroko. Marakeš je živopisan grad s pogledom, kroz palme, na sniježne vrhove Atlasa. Grad ima oko milijun stanovnika i jedan je od najznačajnijih trgovačkih i kulturnih središta Maroka. Poznat je po bazarima i festivalima, najveće je turističko središte Maroka. Odiše ljepotom utjelovljenom u prekrasnim pastelnim bojama među kojima dominira crvena. Odlikuje se sjajnom arhitekturom, veličanstvenim palačama, muzejima i grobnicama. U predvečerje odlazimo u medinu na Trg Djemaa el-Fna, upisan je na UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine (od 1985. god.). Trg se nalazi u srcu medine i do njega stižemo uskim krivudavim uličicama. Na ogromnom trgu je mnoštvo turista pristiglih sa svih strana svijeta, koje u neopisivoj vrevi zabavljaju brojni krotitelji zmija i majmuna, gutači vatre, akrobati, klauni, žongleri, plesači i svirači tradicionalne marokanske pjesme, umjetnici koji slikaju knom. Na tezgama prodavci nude svega i svačega počevši od berberskih lijekova za sve vrste bolesti osim od smrti i magične ljubavne napitke za jačanje muške potencije do najnovijih modela mobitela. A kada je noć pala niodkud je niklo na stotine šatora ispod kojih se sprema riba na roštilju, kuhaju čorbe i čaj od đumbira, reckaju salate od voća i povrća. Ipak od silne ponude ništa nismo probali i odlazimo na večeru u našem hotelu. Nekima je bilo prevruće pa su se rashladili u hotelskom bazenu.
Sutradan nakon doručka krećemo u medinu da kupimo suvenire. Međutim bila je nedjelja i mnogi trgovci su zatvorili svoje bazare. Na ulicama i trgovima nije bilo gužve pa smo uživali u šetnji slikovitim trgovima kroz pravi labirint ulica. Usput svratili smo u nekoliko bazara koji su začudo bili otvoreni i nakon silnog cjenkanja kupili nešto suvenira i berberskog nakita. Iako sam po porijeklu Visočanin, koji su poznati kao dobri trgovci, priznajem da nisam vješt u cjenkanju i sreća da sam bio u društvu s Marinkom Roljićem koji je svojom strpljivošću i umješnošću oduševio marokanske trgovce. U hotel se vraćamo pješke po najvećoj vrućini i usput razgledamo (izvana) džamiju Kutubiyya, vrtove Menara, palaču Bahia, Kraljevski teatar i slučajno nailazimo na Jugoslavensku ulicu (Rue Yougoslavie) u modernoj gradskoj četvrti Gueliz. Iako bivše SFRJ više nema, građani Marakeša se očito rado i s poštovanjem prisjećaju ove zemlje. U parku ove ulice upravo se održavala lutkarska predstava za djecu Crvčak i Mrav.
Uvečer nas je Dragan Jovović počastio večerom kod Berbera u jednom od restorana nadomak Marakeša gdje smo kušali njihove specijalitete uz izvornu folklornu glazbu i ples. Nakon večere otišli smo do obližnje arene i sa uživanjem posmatrali Berbere kako vješto jašu konje. Bio je to muzičko-scenski spektakl.

27. – 28.6.2011. Marrakech – Casablanca – Fes

U podne napuštamo Marakeš i putujemo vozom preko Kazablanke za Fes. Nakon 7 sati vožnje stižemo u treći, po veličini, grad Maroka. Hotel “Mounia” u kojem smo odsjeli nalazi se u dijelu Novog Fesa. Prije večere imamo tek toliko vremena da obiđemo bližu okolinu hotela. Grad je pun boja u kojoj preovladava zelena zbog mnogobrojnih parkova i nasada. Živost na ulicama grada daju mu posebnu atmosferu. Najstariji od imperijalnih gradova, Fes je, mnogi tvrde, simbol i srce Maroka. Osnovao ga je Moulay Idriss u 8. stoljeću. Kroz minula stoljeća Fes je bio kraljevski grad u kojem su se izmjenjivale mnoge dinastije, središte vjerskih, trgovačkih i kulturnih događanja.
Sutradan taksijima odlazimo u posjetu medini koja je prilično udaljena od hotela. Dragan Jaćimović je angažovao profesionalnog turističkog vodiča koji nas je upoznao sa historijskim podacima i najznačajnijim znamenitostima. Medina u Starom Fesu (Fès el-Bali) u kojoj kao da je vrijeme stalo, jedan je od najvećih živućih srednjovjekovnih središta svijeta, upisana je na UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine (od 1981. god.).
Za razliku od mnogih gradova opasanih zidinama, Stari Fes se nije proširio preko zidina grada. Umjesto toga, grad se proširio ka jugozapadu, prema brdima u obliku luka koji se prostire od sjeverne do južne strane grada. U starom gradu se nalazi Medresa Bou Inania (sagrađena 1350. god.), Mauzolej osnivača grada Moulay Idrissa, bojaonica kože, Fes Jdid, džamija Kairouine, fontana Nejjarine.
Šetnja nepreglednim labirintom drevne medine u kojoj vri od ljudi, mula i magaraca natovarenih robom, silnih mirisa, začina, boja, galame, kao i cjenkanje s prodavcima zna da iscrpi, pa nam je razgledanje medine nakon tri sata hoda bilo dovoljno da upoznamo i vidimo ono najosnovnije, kupovinu suvenira i poklona ostavljamo za sutra.

29. – 30.6.2011. Fes – Casablanca – Rome – Beograd – Sarajevo

Posljednji dan boravka u Maroku provodimo u medini Starog Fesa. Marinko je opet briljirao cjenkajući se s trgovcima i u hotel smo se vratili prezadovoljni s pregršt suvenira i poklona. Uvečer se pakujemo i putujemo vlakom za Kazablanku. Do aerodroma se prebacujemo taksijem i u ponoćnim satima putujemo avionom za Rim. Putovanje u Maroko je bila izvanredna prilika za sve nas koji volimo prirodu i istraživanje. Sretni napuštamo Maroko i zauvijek će nam u sjećanju ostati bijela Kazablanka, crveni Marakeš, zeleni Fes i snijegovi Atlasa.
U Rimu smo bili skoro cijeli dan, tako da smo imali vremena za obilazak Koloseuma i usput da odemo na espresso i sladoled u jednu od ljetnih bašti s pogledom na antičke palače i kipove.
Na aerodrom u Beograd stižemo u predvečernjim satima.
Turističko putovanje u Maroko i planinarski uspon na Visoki Atlas organizirao je „Extreme Summit Team“ Beograd. Učestvovalo je 11 planinara: Dragan Jaćimović-vođa eksp., Milica Pucar, Stevan Kordić, Verica Mrdak, Marinko Roljić, Milica Slijepčević (Beograd), Dragan Jovović, Nikola Jovović, Dragan Radojević, Đorđe Avramović (Kragujevac) i Braco Babić (Sarajevo).

Naslovna slika: High Atlas, na stazi za planinarski dom (Refuge du Toubkal)

Planinarski put “Dr Jovo Elčić”, Vodič i dnevnik

Planinarski put Dr Jovo Elčić povezuje tri bosanskohercegovačke planine poznate po iznimnoj ljepoti: Treskavica – vrh Veliki Treskač (1969 m/nv), Lelija – vrh Velika Lelija (2032 m/nv) i Zelengora – vrh Bregoč (2014 m/nv).
Put prolazi kroz područja koja karakterišu visoki i krševiti vrhovi, lednička jezera, sjenovite šume i prostrani pašnjaci. Zbog nedostatka planinarskih objekata obilazak se preporučuje u tri etape. Najbolje je sa sobom nositi šator i opremu za bivakovanje. U tom slučaju cijeli put se može preći za tri do četiri dana bez velikog napora i usput uživati u nezaboravnom planinskom ambijentu u kojem posebno mjesto zauzimaju Orlovačko (1438 m/nv), Štirinsko (1672 m/nv) i Kotlaničko jezero (1528 m/nv) na Zelengori, koja se nalaze na trasi puta.
Na cijelom putu svega je nekoliko stalnih vrela i na polasku treba obezbjediti dovoljnu količinu vode za piće. Udaljenost između pojedinih kontrolnih tačaka planinarskog puta data je u satima hoda prosječno uvježbanog planinara, ne računajući odmore. Brzina hoda opet može da zavisi od vremenskih uvjeta, težine opreme, kondicije obilaznika i zato vrijednost treba uzimati sa dozom rezerve.
Svrha obilaska Planinarskog puta nije obaranje brzinskih rekorda, nego upoznavanje prirodnih ljepota planina kojima se prolazi a zahvaljujući velikom Jovinom doprinosu koji je prvi započeo s markiranjem ovog puta, a kasnije u potpunosti je uređen i završen angažmanom grupe njegovih prijatelja – planinara.
Povodom prve godišnjice smrti Jove Elčića, 7. septembra 2013. godine, svečano je otvoren Planinarski put koji u znak sjećanja i poštovanja nosi njegovo ime. Uspomena na Jovu će trajati kroz priče budućim generacijama planinara i obilaskom planinarskog puta koji nosi njegovo ime.

Urednik: Braco Babić

**Počasna značka Pl. puta Dr Jovo Elčić**

Impressum

Naziv djela: Planinarski put “Dr Jovo Elčić” – Vodič i dnevnik
Autor: Braco Babić
Izdavač: JP Zavod za udžbenike i nastavna sredstva a.d.
Istočno Novo Sarajevo
Recenzenti: Dragan Jaćimović, mr. Zehrudin Isaković
Glavni i odgovorni urednik: Sanja Terzić
Lektura: Željka Pržulj
Kartografija: Braco Babić
Fotografije: Braco Babić, Bobana Petrović
Likovno-grafička priprema za štampu: Elena Babić, Davor Đaković
Štampa: Eurografika, Zvornik
Godina izdanja: 2014.
Tiraž: 500 primjeraka
————————————————–
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Republike Srpske, Banja Luka

796.52 (497.6) (036)

BABIĆ, Braco

Planinarski put “Dr Jovo Elčić“ : vodič i dnevnik / Braco Babić.
1. izd. – Istočno Novo Sarajevo : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,
2014 (Zvornik : Eurografika). – 97. str. : ilustr. ; 17,5×12,5 cm

ISBN 978 – 99955 – 1- 160 – 9
COBISS . RS – ID 4473112
————————————————–
Sadržaj knjige

Slovo o doktoru Jovi Elčiću
Pravilnik Planinarskog puta Dr Jovo Elčić
Vodič Planinarskog puta Dr Jovo Elčić
Treskavica – područje br. 1
Opis planine Treskavica
Pristup do KT na Treskavici
Lelija – područje br. 2
Opis planine Lelija
Pristup do KT na Leliji
Zelengora – područje br. 3
Opis planine Zelengora
Pristup do KT na Zelengori
Karte Planinarskog puta Dr Jovo Elčić
Treskavica, Lelija i Zelengora – karta geopoložaja
Treskavica – topografska karta br. 1
Lelija – topografska karta br. 2 i 3
Zelengora – topografska karta br. 4 i 5
Opšta uputstva obilazniku Planinarskog puta Dr Jovo Elčić
Upozorenje obilazniku Planinarskog puta Dr Jovo Elčić
na rizična područja od mina
Informacije o Planinarskom putu Dr Jovo Elčić
Savjeti za sigurno kretanje planinom
Literatura
Foto – lista
Recenzija
O autoru vodiča i dnevnika
Dnevnik Planinarskog puta Dr Jovo Elčić
Dokumentacija obilaznika
Podaci o obilazniku
Mjesto za pečate/žigove i fotografije
Priznanje o obilasku planinarskog puta
50 fotografija i 8 topografskih karata sa ucrtanom trasom pl. puta

Vodič i dnevnik se može naručiti (plaćanje pouzečem) na adresu:
e-mail: bobanap@yahoo.com ili na tel.: +387 (0) 65/944-524 (Bobana Petrović).
Napomena: U cijenu vodiča uračunata je Počasna značka.

Slovo o doktoru Jovi Elčiću

Jovo Elčić (1976. – 2012.) ljubav prema planini stekao je već u ranom djetinjstvu odlascima na planine oko Sarajeva. Tokom studija na Medicinskom fakultetu u Foči zajedno sa koleginicom, a kasnije životnom saputnicom, Bobanom Petrović, samostalno započinje da istražuje planine u okolini Foče – Zelengoru, Maglić, Volujak…
Nakon završenih studija, Jovo i Bobana su u kratkom perodu pristupili na skoro sve značajnije vrhove u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Albaniji. Nakon uspona na Olimp u Grčkoj (2007. god.) i Triglav u Sloveniji (2008. god.), te nekoliko vrhova visokih od 3000 do 3700 m/nv u Nevadi (USA) privlači ih odlazak u Svjetska velegorja. Godine 2009. odlaze u ekspediciju na Himalaje (Nepal) i uspješno pristupaju na vrh Mera Peak (6476 m/nv). Godine 2011. učestvuju u ekspediciji na Ande (Argentina) gdje takođe uspješno pristupaju na vrh Aconcagua (6962 m/nv), koji je ujedno najviši vrh Južne i Sjeverne Amerike. Oba uspona su značajni za visokogorstvo u BiH (Bobana je ovim usponom postavila državni rekord dosegnute visine za žene).
Jovo Elčić bio je član PSD ”Treskavica” Trnovo i član tima ”Extreme Summit Team” Beograd. Bio je veliki entuzijasta i zaljubljenik u planinu, čovjek koga je krasila iskrenost i skromnost. Posljednjih godina života, zajedno sa Bobanom i nekoliko svojih prijatelja – planinara, posvetio se markiranju i uređenju planinarskih puteva na Leliji, Zelengori i Treskavici. Upravo ovi putevi koje su markirali čine okosnicu Planinarskog puta Dr Jovo Elčić.
Povodom prve godišnjice smrti Jove Elčića, 7. septembra 2013. godine, svečano je otvoren Planinarski put koji u znak sjećanja i poštovanja nosi njegovo ime. Uspomena na Jovu će trajati kroz priče budućim generacijama planinara i obilaskom ovog planinarskog puta.

**Spomen ploča na Velikom Treskaču (1969 m/nv)**

Pravilnik Planinarskog puta Dr Jovo Elčić

Planinarski put Dr Jovo Elčić obuhvata najviše vrhove i zanimljiva planinarska odredišta na Treskavici, Leliji i Zelengori. Obilaznica je podijeljena u tri područja, a svako područje ima pet kontrolnih tačaka – ukupno je petnaest KT. Posjetilac sam bira termin i prilaz cilju markiranim planinarskim putem. Vrijeme obilaska nije ograničeno. Planinarski put je uredilo i trasiralo PSD ”Treskavica” Trnovo uz pomoć PSD ”Lelija” Kalinovik te pojedinaca iz ostalih planinarskih društava u Bosni i Hercegovini. Planinarski put je otvoren 7. septembra 2013. godine.

Priznanje obilaznice

PSD ”Treskavica” Trnovo dodjeljuje Počasnu značku za obilazak cjelokupnog planinarskog puta, kao znak priznanja.

Vodič i dnevnik planinarske obilaznice

Planinarska društva ili pojedinci mogu ovaj Vodič i dnevnik kupiti ili poručiti u PSD ”Treskavica” Trnovo. Narudžbe slati putem telefona, faksa, pisma ili e-maila, a plaća se pouzećem. Obilaznik je, po preuzimanju Dnevnika, dužan upisati lične podatke velikim čitkim slovima i prilijepiti fotografiju.

Kontrolne tačke

Obilazak planinarskog puta se dokazuje pečatom/žigom ili fotografijom na KT. Na šest kontrolnih tačaka od ukupno petnaest postavljeni su pečati/žigovi.

Pečat/žig na KT

Kod obilaska treba ponijeti ovaj Vodič i dnevnik, tintu i jastuče za pečat/žig. Na određenim KT ugrađen je metalni pečat/žig pravougaonog oblika u stijenu. Pečat/žig se utiskuje na predviđeno mjesto u Dnevniku i uz njega se upisuje datum obilaska.

Fotografija na KT

Obilaznik se treba fotografisati pored naziva KT. Na fotografiji obilaznik treba biti sam, bez kape i sunčanih naočala radi jasnog prepoznavanja. Fotografije veličine 9×13 cm treba uložiti u omotnicu ili umetnuti u Dnevnik. Na poleđini fotografije treba upisati naziv područja i redni broj KT sa datumom obilaska.

Dodjela priznanja

Dnevnik s fotografijama treba poslati na adresu PSD ”Treskavica” Trnovo, 71220 Trnovo, Bosna i Hercegovina. Komisija za planinarske puteve Društva pregledaće Dnevnik i dodjeliti odgovarajuće priznanje. Društvo vraća pošiljaocu Dnevnik i fotografije uz Počasnu značku u roku od 15 do 30 dana. Ako postoje nejasnoće, na zahtjev Društva obilaznik treba dati dodatna objašnjenja. U tom slučaju može se produžiti rok vraćanja Dnevnika. Duplikat značke se ne izdaje.

Vodič – dnevnik i karte

Opis planina i pristupi kontrolnim tačkama dati su u ovom Vodiču i dnevniku za svako područje posebno. Takođe su date topografske karte sa ucrtanom trasom planinarskog puta i lokacijom kontrolnih tačaka. Pri kretanju koristiti karte iz ovog Vodiča ili vojne topografske karte u mjerilu 1:25.000 i 1:50.000, izdanje Vojnogeografski institut (VGI) Beograd, 1975. god.

Napomene obilaznicima

Planinarski put Dr Jovo Elčić obilazi se na vlastitu odgovornost, uz poštivanje pravila sigurnog boravka u planinama. Koristite upute iz ovog i drugih planinarskih Vodiča za sigurno kretanje po markiranim putevima do KT. Obilaznik je dužan lično/osobno obići KT, u protivnom krši pravila i načela planinarske etike. Preporučujemo da se u zimskom periodu ne obilazi zbog nepostojanja planinarskih skloništa i objekata.

Oznaka kontrolne tačke, lokacija i nadmorska visina

Treskavica – područje br. 1

KT – 1, stećci na Gvoznom polju (1310 m/nv);
KT – 2, lovačka kuća na Gvoznom polju (1340 m/nv);
KT – 3, točilo (1650 m/nv);
KT – 4, vrh Veliki Treskač (1969 m/nv);
KT – 5, vrh Mali Treskač (1815 m/nv).

Lelija – područje br. 2

KT – 6, Ošlji do – spomen ploča (1200 m/nv);
KT – 7, Jablan vrelo – česma (1588 m/nv);
KT – 8, vrh Velika Lelija (2032 m/nv);
KT – 9, Jović vrelo (1790 m/nv);
KT – 10, Visoka glavica – prevoj (1850 m/nv).

Zelengora – područje br. 3

KT – 11, Štirinsko jezero (1672 m/nv);
KT – 12, stećci na Štirinskom jezeru (1750 m/nv);
KT – 13, Kotlaničko jezero (1650 m/nv);
KT – 14, Borovno brdo – prevoj (1750 m/nv);
KT – 15, vrh Bregoč (2014 m/nv).

Recenzija

Dragan Jaćimović
“Extreme Summit Team”

Čovek živi sve dok sećanje na njega postoji. Ovaj vodič nije napisan samo zbog vas kojima će planinarski put biti izazov ili još jedna transverzala upisana u knjižicu, već je izradjen sa idejom da sećanje na dr Jova Elčića nikada ne umine. U vremenu ubrzanog otudjivanja čoveka od Prirode, uspostavljanje Planinarskog puta Dr Jovo Elčić predstavlja pokušaj jedne male grupe ljudi da se održi sećanje na čoveka koji je sve ovo započeo, a sa druge strane nadu da će nas jednog dana u planinama biti više… Da ćemo se na ovom planinarskom putu družiti, razmenjivati misli i ideje, da će nam Priroda pomoći da bolje razumemo sebe kako bi našu planetu učinili boljim mestom za život.
U životu sam sreo malo ljudi koji su bili kao Jovo. Iskren kao dete koje još nije naučilo da laže, zatvoren u sebe, ali pun entuzijazma i posvećenosti. U svemu što je radio davao se do kraja, bez razmišljanja o posledicama. Kada je hteo da sakrije emocije, odavale su ga oči, u kojima si mogao da vidiš onu iskonsku radoznalost koju većina nas izgubi čim udje u svet odraslih. Nikad pretenciozan, uvek skroman. Planine takve ljude vole, a vodje ekspedicija maštaju o danu kada će predvoditi uspon sa ljudima kao što je bio on. Popeo je sa nama Mera Peak (6476 m/nv) u masivu Himalaja, ali sam ga istinski upoznao tek tokom uspona na Aconcagua (6962 m/nv) u Argentini 2011. godine. Nikada neću zaboraviti njegovu nesebičnu pomoć jednoj planinarki iz Makedonije na Nido de Condores. Staložen i miran, ulivao je poverenje onima kojima je pomagao. Od njega se puno toga moglo naučiti u planini. Zato što je bio posvećen ličnom usavršavanju, zato što je uvek istraživao i zato što je voleo planine.
Od svih planina Jovo je najviše voleo Zelengoru. Tu se i rodila ideja o markiranju transverzale koja bi povezivala tri značajne BiH planine: Treskavicu, Leliju i Zelengoru. O lepotama ovih planina izlišno je govoriti. Ako vam je došao u ruke ovaj Vodič, najbolje je da krenete sa prijateljima Planinarskim putem Dr Jovo Elčić, pa da sami doživite lepote ovih planina jer lepota se ne da prepričati, nju treba doživeti. Zato ranac na ledja pa u planinu! Nadam se da će na Planinarskom putu Dr Jovo Elčić stasati nove generacije mladih planinara i da će neko od vas ostvariti njegovu poslednju želju – uspon na Mt.Everest (8848 m/nv).
Vodič za planinarsku transferzalu Dr Jovo Elčić napisan je veoma sistematično i pregledno. Sadržaj je lako dostupan, a kvalitet opisa planina i planinarskog puta je uradjen tako da će biti vrlo koristan ne samo planinarima, već i svim ljudima koji vole planine. Priložene topografske karte u značajnoj meri pomažu pri orijentaciji na planinarskom putu, pogotovu što je sve uskladjeno sa markacijom na terenu. Autor se potrudio da napiše niz vrednih praktičnih saveta za planinarenje, što ga čini vrlo upotrebljivim na planini u svakoj situaciji. Pored svih kvaliteta koje poseduje, pored promovisanja lepota Treskavice, Lelije i Zelengore, mislim da je najveća vrednost otvaranja Planinarskog puta Dr Jovo Elčić u povezivanju planinara iz čitave regije.
Na kraju, hteo bih da napomenem da Vodič ne bi bio priredjen da nije bilo marljivosti i predanosti Bobane Petrović, kao i da nije bilo pedantnog autora Brace Babića. Njih dvoje su najzaslužniji što sada držite u ruci ovaj Vodič i sa lakoćom planinarite uživajući u lepotama koje vas okružuju. Ako vam je bilo lepo na planinarskom putu Dr Jovo Elčić, podelite to iskustvo sa prijateljima. ”Prenesi dalje…” Mislim da bi to Jovo voleo.

Beograd, juni 2014. godine

mr. Zehrudin Isaković

Temelj razvoja planinarstva su označeni planinarski putevi. Ukoliko planina nema markiranih staza, ona je posljedično manje posjećena, a sa planinarskog stanovišta nekultivisana, tj. neprilagođena masovnim posjetama.
Ma koliko, naravno, hodanje po neoznačenim stazama, ili različito teškim bespućem, imalo svoga šarma i romantike, ipak, označene staze predstavljaju osnov za sigurno i masovno kretanje planinama.
Posebno mjesto u razvoju planinarstva uvijek su imali vezni ili transverzalni putevi sa planine na planinu, koji tako uvezuju više planina u jedan doživljaj. Gotovo redovno se događa da jedna planina u nečemu oskudijeva a druga je bogata – npr. šumskim fondom, jezerima, elegantnim i stjenovitim vrhovima, planinarskim objektima… Uvezivanjem onoga najboljega od svake planine u jednu cjelinu, planinarenje činimo kvalitetnijim, a doživljaj njihovog obilaska bogatijim.
Planinarski put Dr Jovo Elčić na vrlo efikasan i praktičan način uvezuje tri čudesne planine – Treskavicu, Zelengoru i Leliju – u lijepu i privlačnu cjelinu. Naravno, između mnoštva puteva i prilaza vrhovima, umješnost je bilo izabrati najpraktičnije, najraskošnije i najprivlačnije.
Upravo je u ovom segmentu nesebičan doprinos dao Dr Elčić, zajedno sa svojom životnom saputnicom Dr Bobanom Petrović. Oni su se, nakon obilaska mnogih gorja u svijetu, fokusirali na svoju domovinu, i markirali brojne staze na Zelengori, Treskavici i Leliji, i tako trasirali osnov planinarskog puta koji je u ovom Vodiču predstavljen.
Nakon što su dr Jovo i dr Bobana, izabrali planine i markirali staze uz pomoć planinara PSD “Treskavica” Trnovo i PSD ”Lelija” Kalinovik te pojedinaca iz ostalih planinarskih društava u Bosni i Hercegovini, ostao je posao na izradi samog Vodiča. Nesumnjivo je ovom segmentu rada svoj pečat dao autor Braco Babić, višegodišnji planinarski neimar i vrsni planinar – poznavalac planina Bosne i Hercegovine i regiona.
Vodič i dnevnik planinarskog puta Dr Jovo Elčić je napisan sistematično, precizno, jasno i pregledno. Zbog toga je koristan, informativan i praktičan. Osim odlično opisanih puteva, Vodič sadrži i savjete za one koji su planinarski početnici, a, rekao bih, i zgodan podsjetnik za one koji su iskusni ali uvijek zaborave ponešto od opreme ili meteo pravila. Naravno, tu je i ozbiljno upozorenje na opasnosti od zaostalih mina.
Upravo zbog činjenice da sadrži brojne savjete i podsjeća na brojna pravila iz meteorologije, prve pomoći, orijentacije i spiska opreme za planinarenje, ovaj Vodič je ujedno i udžbenik iz planinarstva, pa taj njegov dio komotno može funkcionirati uz svaki drugi vodič ili čak samostalno. U knjizi su također odlično opisane planine preko kojih vodi put, pa neupućenog planinara privlači da ih pohodi.
Također, na kraju, možda najvažnije (jer bez ljudi planine su neprimjećene ljepotice), treba naglasiti činjenicu da je ovaj Vodič ujedno najljepši spomenik prerano umrlom Dr Jovi Elčiću, koji je to svojim skromnim načinom života – ali velikim doprinosom planinarstvu – u potpunosti zaslužio.

Sarajevo, august 2014. godine

Promocija knjige

Knjiga Planinarski put Dr Jovo Elčić – vodič i dnevnik predstavljena je 11.12.2014. godine u dvorani JP Zavod za udžbenike i nastavna sredstva a.d. Istočno Novo Sarajevo.
O knjizi i planinarskom putu Dr Jovo Elčić govorili su promotori Dragan Jaćimović, Zehrudin Isaković, Branislav Popović, Halid Serhatlić, Bobana Petrović i Braco Babić.

Galerija fotografija, izbor iz knjige (1 – 28)

Planine Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina sa površinom od 51.129 km², nalazi se između 42° 26° i 45° 15° sjeverne geografske širine, te 15° 45° i 19° 41° istočne geografske dužine, na jugoistoku Europe, u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka.
Po orografskim karakteristikama pripada brdsko planinskom tipu sa prosječnom nadmorskom visinom od 500 m. Od ukupne površine na ravnicu otpada 5%, 24% na brežuljke, 42% na planine, a 29% zauzima krš.
Iz pitomih i plodnih ravnica Sjeverne Bosne postepeno se prelazi u brdovitu i šumovitu visoravan Srednje Bosne čija je prosječna nadmorska visina od 500 – 1500 metara. Dalje prema jugu nastaje planinska oblast zanimljiva po plastici tla, bogatstvu geoloških formacija i raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta. Na tom prostoru su smještene mnoge planine od 1500 – 2386 metara nadmorske visine koje plijene pažnju svojom prirodnom ljepotom i prirodnim kontrastima zelenila i golog krša. Posebnu vrijednost ovim planinama daju lednička jezera, spilje, kanjoni, vodopadi, nekropole stećaka, zidine srednjovjekovnih utvrđenih gradova, ljetna stočarska naselja (katuni) sa stadima ovaca na pašnjacima i slikovita nošnja gorštaka u planinskim selima.
Biljni svijet na planinama BiH karakterišu raznovrstnost i šarenilo, kao i njena starost – postojanje starih reliktnih vrsta od koje su neke zaostale iz ledenog doba a svojom se ljepotom posebno ističe runolist, alpska zvončica i bosanski ljiljan.
Životinjski svijet je također bogat i raznovrstan, ovdje žive gotovo sve vrste europske zvijeri i neke vrste rogate divljači. Bosanski mrki medvjed, najkrupnija je zvijer u našim planinama, od krupnijih životinja obitava vuk, divlja svinja, srndać i divokoza. Među gmizavcima zanimljiv je bosanski šargan, koji je, zapravo, endemična podvrsta naše najpoznatije zmije otrovnice – šarke ili riđovke. Na nekim planinama živi planinski živorodni gušter i vodozemac triton. Bogatstvo ptičjeg svijeta, zatim riblje faune i rakova u planinskim potocima i rijekama pobuđuju veliki interes prirodoslovaca.
Planine BiH zauzimaju središnji dio Dinarskog planinskog sistema koji se pruža pravcem sjeverozapad – jugoistok. Imaju specifičnu planinsku klimu i složene hidrografske odnose. Hidrografsku okosnicu predstavljaju Una i Vrbas na zapadu, Bosna na sjeveru, Neretva na jugozapadu i Drina na istoku a njen planinski okvir predstavlja jasno izraženo razvođe između pomenutih rijeka, odnosno Crnomorskog sliva koji zauzima oko 70% od ukupne površine BiH i Jadranskog sliva oko 30%.
Ukupan broj planina u BiH je 205, od toga je 12 (preko 2000 m/nv), 70 (od 1500 – 2000 m/v), 102 (od 1000 – 1500 m/v) i 21 (od 500 – 1000 m/v). U prilogu članka je data lista s popisom planina i nazivom vrha a razvrstane su u 4 skupine (od A. – D.) prema nadmorskoj visini (m/nv).

Literatura:
Topografske karte R = 1 : 25.000, Bosna i Hercegovina
Izdanje: Vojnogeografski institut Beograd, 1975. god.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

A. Planine preko 2000 m/nv (1. – 12.):

Maglić 2386 m – najviši vrh BiH
Volujak, Velika Vlasulja 2336 m
Ljubišnja, Dernjačišta 2238 m
Čvrsnica, Pločno 2226 m
Vranica, Nadkrstac 2110 m
Prenj, Zelena glava 2103 m
Treskavica, Ćaba 2086 m
Vran-pl., Veliki Vran 2074 m
Bjelašnica, Opservatorija 2067 m
Lelija, Velika Lelija 2032 m
Zelengora, Bregoč 2014 m
Cincar, Cincar 2006 m

B.   Planine od 1500 – 2000 m/nv (1. – 70.):

1.   Visočica, Džamija 1967 m
2.   Velež, Botin 1965 m
3.   Dobruška Vranica, Ledenice 1964 m
4.   Klekovača, Velika Klekovača 1962 m
5.   Raduša-pl., Idovac 1956 m
6.   Vlašić, Paljenik 1933 m
7.   Crvanj, Zimomor 1920 m
8.   Vitreuša 1919 m
9.   Jahorina, Ogorjelica 1916 m
10. Dinara, Veliki Troglav 1912 m
11. Vitorog, Veliki Vitorog 1906 m
12. Velika Golija, Veliki vrh 1890 m
13. Šator, Veliki Šator 1873 m
14. Trebova-pl., Velika Košuta 1872 m
15. Zec-pl., Smiljeva kosa 1871 m
16. Bjelašnica, Velika Bjelašnica 1867 m
17. Orjen, Velika Jastrebica 1864 m
18. Lebršnik, Vilina pećina 1859 m
19. Kamešnica, Konj 1855 m
20. Slovinj, Kujača 1846 m
21. Malovan 1826 m
22. Sniježnica 1805 m
23. Osječenica 1798 m
24. Ljubuša, Velika Ljubuša (Crnovrh) 1797 m
25. Osječenica, Velika Osječenica 1795 m
26. Ščit 1781 m
27. Čabulja, Velika Vlajna 1776 m
28. Velika Plazenica, Demirovac 1765 m
29. Stožer, Vrana 1758 m
30. Bitovnja-pl., Lisin 1742 m
31. Baba, Đed 1735 m
32. Pliješ 1717 m
33. Lunjevača, Tisov vrh 1707 m
34. Rujište, Orlinka 1703 m
35. Tušnica, Vitrenik 1697 m
36. Živanj 1696 m
37. Zvijezda, Veliki Stolac 1675 m
38. Staretina, Bundina kosa 1675 m
39. Kruščica, Luška 1673 m
40. Jadovnik, Lisina 1656 m
41. Ujilica, Veliki vrh 1654 m
42. Romanija, Veliki Lupoglav 1652 m
43. Crna gora, Gola kosa 1651 m
44. Plješevica, Gola Plješevica 1648 m
45. Igman, Crni vrh 1647 m
46. Mala Golija, Javorova kosa 1639 m
47. Čemernica 1632 m
48. Trebević, Sofe 1629 m
49. Galica, Bukovačko br. 1627 m
50. Zeljanik, Velika Zeljarica 1622 m
51. Grmeč, Crni vrh 1604 m
52. Vučevo, Mjedena gl. 1602 m
53. Mužnica, Veliki vrh 1590 m
54. Ravašnica, Razvršće 1565 m
55. Mala Plazenica 1561 m
56. Čemernica, Paripovac 1560 m
57. Somina, Bobija 1554 m
58. Hrbina, Hamzin vrh 1543 m
59. Vijenac, Modri kuk 1539 m
60. Javor, Veliki Žep 1537 m
61. Ozren (kod Sarajeva), Bukovik 1534 m
62. Ivan-pl., Veliko Šljeme 1534 m
63. Husad-pl., Vis 1534 m
64. Kalin, Orlovina 1530 m
65. Baćina-pl., Trn 1530 m
66. Kovač-pl., Stražbenica 1530 m
67. Jelovača, Veliki Ošljar 1525 m
68. Proslapska-pl., Dašnik/Kik 1517 m
69. Komar, Kamenjaš 1510 m
70. Kmur 1508 m

C. Planine od 1000 – 1500 m/nv (1. – 102.):

1.   Crna gora, Lisac 1498 m
2.   Sjemeč, Ivica 1496 m
3.   Vučevica, Goleš 1491 m
4.   Maluša, Vjetrenik 1487 m
5.   Dimitor, Mali Dimitor 1483 m
6.   Lib-pl., Svinjar 1481 m
7.   Perun, Karasanovina 1472 m
8.   Lisina, Bandira 1467 m
9.   Čemerska-pl., Dernek 1465 m
10. Bobija 1465 m
11. Hrbina 1459 m
12. Lipničko brdo, Jezero 1459 m
13. Stakorina 1456 m
14. Radovan, Brezovača 1453 m
15. Pogorelica, Kozica 1437 m
16. Inač, Lisin 1437 m
17. Grbica 1436 m
18. Cicelj, Stražica 1433 m
19. Ranča-pl., Suhi vrh 1433 m
20. Ravna gora 1429 m
21. Štitar-pl. 1426 m
22. Devetak 1424 m
23. Zahor, Bandera 1423 m
24. Ravna-pl., Hum 1422 m
25. Ruda-pl. 1422 m
26. Sitnica-pl, Kobilja gl. 1419 m
27. Toholjska-pl. 1414 m
28. Bukovača 1396 m
29. Bjelašnica, Motka 1395 m
30. Rudina, Crni vrhovi 1394 m
31. Varda, Resića Varda 1388 m
32. Šiša-gora, Razvršje 1388 m
33. Očauš, Biser-gl. 1384 m
34. Srnetica, Miljakuša 1378 m
35. Vučja-pl. 1378 m
36. Radalj-pl., Kalunac 1367 m
37. Bič-pl., Goli vrh 1365 m
38. Čelinska-pl. 1360 m
39. Mahnjača, Velika Mahnjača 1358 m
40. Zvijezda 1349 m
41. Zavelim, Kolokova kosa 1347 m
42. Dnolučka-pl., Ukalj 1347 m
43. Pakline, Kičilj 1345 m
44. Čemernica, Goli vis 1339 m
45. Viduša, Veliki Tisac 1328 m
46. Konjuh 1326 m
47. Kovač-pl., Orlokuk 1323 m
48. Studenska-pl. 1323 m
49. Kopito, Velika Čiluša 1317 m
50. Tmor-pl. 1315 m
51. Bokševica, Jabuka 1315 m
52. Sijerča, Božur 1312 m
53. Sljemenska-pl., 1307 m
54. Ravan-pl., Tvrtkovac 1305 m
55. Oštrc 1304 m
56. Lisac 1302 m
57. Tajan 1297 m
58. Greben, Radovan-Jelika 1290 m
59. Hum 1281 m
60. Gajeva-pl., Veliki Tmor 1280 m
61. Djedovo brdo, Paradjedov vis 1277 m
62. Bokšanica, Klanac 1275 m
63. Smolin, Zečji rat 1274 m
64. Ruda-pl. 1273 m
65. Bobara, Velika Metla 1267 m
66. Sniježnica, Komolj 1263 m
67. Budoželjska-pl. 1254 m
68. Vrletije, Tičja gl. 1254 m
69. Citonja, Jasikovica 1253 m
70. Krug-pl., Mrđanovac 1249 m
71. Leotar 1244 m
72. Manjača, Velika Manjača 1236 m
73. Vilenica, Kicelj 1235 m
74. Paklina 1234 m
75. Midena, Sinjal 1224 m
76. Bujak, Pleća 1221 m
77. Revanje 1213 m
78. Volujak, Meoršće 1210 m
79. Gostun, Veliki Gostun 1207 m
80. Jadovik, Kotlarski vrh 1199 m
81. Ćova, Lakin vrh 1193 m
82. Stražbenica 1184 m
83. Tisovac 1173 m
84. Djedinska-pl., Božika 1155 m
85. Ormanj, Doljanske stijene 1144 m
86. Radovan, Velika Gradina 1133 m
87. Suha gora 1127 m
88. Sušica, Pogledala 1125 m
89. Makljen-pl. 1123 m
90. Hrgud, Veliki Parić 1109 m
91. Vučjak 1107 m
92. Gosina-pl. Veliko brdo 1102 m
93. Borja-pl., Velika Runjavica 1077 m
94. Grabovica-pl., Križevci 1062 m
95. Javornik, Bandijerka 1060 m
96. Otomalj 1054 m
97. Vepar, Kica 1053 m
98. Rudina 1039 m
99. Sudići-pl., Perjaci 1030 m
100. Mulež, Veliki Divič 1013 m
101. Gola-pl. 1006 m
102. Uzlomac, Prdeljica 1002 m

D. Planine od 500 – 1000 m/nv (1. – 21.)

1.   Kozara, Lisina 977 m
2.   Velika Žaba, Crkvina 955 m
3.   Osmača 949 m
4.   Graščica 943 m
5.   Ozren, Velika Ostravica 918 m
6.   Majevica, Stolice 916 m
7.   Velež, Bandijera 915 m
8.   Vlaštica 911 m
9.   Podovi 906 m
10. Krstine 901 m
11. Vrpečki podovi 879 m
12. Ljubinska-pl. 833 m
13. Ljubeć 822 m
14. Udrin-pl., 799 m
15. Klek 777 m
16. Volijak, Vučija gl. 727 m
17. Trtla 689 m
18. Trebavac, Palin vis 665 m
19. Motajica, Gradina 652 m
20. Majdanska-pl., Kućan 627 m
21. Ljubić, Svinjar 594 m

Naslovna slika: Pogled na sjevernu stijenu Velikog Troglava (1912 m/nv) – najviši vrh Dinare. Dinarski planinski sistem dobio je naziv po ovoj planini.

Pješčane piramide – “Bosanski Colorado”

Pješčane piramide se nalaze na širem području Daničići do kojeg se može pristupiti automobilom starom cestom Foča – Miljevina. Najveća i najdublja grotla sa pješčanim piramidama su smještena u blizini Donjeg Sela, Sijerice i Staništa na nadmorskoj visini od 650 – 700 m.
Pješčane piramide su prirodni fenomen i nastaju erozijom tla. Oblikuje ih kiša, snijeg, vjetar i sunce. Iako nemaju piramidalan oblik, izbrazdani pješčani stubovi uzdižu se iz svojih širokih temelja i sužavaju prema vrhu i na taj način čine izvanrednu geomorfološku rijetkost koja privlači geologe i ljubitelje prirodnih ljepota.
Proces erozije traje konstantno, tako da one ne nestaju, već i dalje rastu, oblikuju se i otvaraju nova grotla sa pješčanim piramidama. Kada sunce obasja piramide onda su one najlepše za vidjeti zbog niza nijansi smeđe, narandžaste, žute i crvene boje zemlje.
Pješčane piramide do kojih je najlakše pristupiti smještene su odmah pokraj stare ceste Foča – Miljevina u blizini sela Staništa. Iznad grotla postavljena je platforma za razgledanje i zaštitna ograda radi sigurnosti posjetitelja. Naime razgledanje i fotografisanje pješčanih piramida može biti jako opasno zbog streha iznad grotla koje su potkopane i ne vide se sa gornjeg ruba. Zato treba biti obazriv ne samo na ovoj lokaciji nego na cijelom području gdje se nalaze pješčane piramide.
U narednom periodu predstoji nastavak radova na zaštititi cijelog kompleksa gdje treba urediti nove pristupne pješačke staze koje bi povezivale najveća grotla sa pješčanim piramidama.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

JP BH Pošta izdalo je prigodnu poštansku marku s motivom Pješčane piramide kod Foče, autori: R. Čosović / T. Lučarević, godina izdavanja: 2021.

Naslovna slika: Pješčane piramide, Daničići – Staništa (700 m/nv)

Djevojačka pećina u Brateljevićima

Djevojačka pećina je poznata po legendi o djevojci čiji se mezar (grob) nalazi u pećini. Legenda kaže da se jedne večeri djevojka iz obližnjeg sela Brateljevići zaputila u pećinu da bi dokazala svoju hrabrost. Kada je čula priču grupe mladića koji su se opkladili da onoga ko donese vode sa izvora iz pećine čeka bogata nagrada, htjela ih je preduhitriti, otišla je u pećinu, a kao dokaz da je tu bila ponijela je vreteno koje je zabola pokraj vode u pećini. Kako je u pećini bio mrak vreteno je zabola u dio svoje odjeće, te u trenutku kad je htjela ustati osjetila da je “nešto” u tome sprječava. Od straha izazvanog neočekivanim događajem djevojka je umrla. Na tom mjestu je pokopana o čemu svjedoči mezar i nišan u pećini. Po tome je pećina i dobila svoje ime.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

**Mezar (grob) tragično nastradale djevojke posjećuju uglavnom žene i ostavljaju zavjetne darove**

Djevojačka pećina nalazi se u blizini sela Brateljevići – jugozapadno od Kladnja (oko 6 km). Ulaz u pećinu smješten je iznad desne obale rječice Bukovice, pritoke Drinjače. Od mjesta za parkiranje automobila do ulaza u pećinu je uređena pješačka staza.
Ulaz pećine je impozantnih dimenzija, visok je oko 10 m i širok oko 6 m. Pećina se sastoji iz jedne velike dvorane dužine oko 200 m, širine od 20 – 55 m i visine od 18 – 25 m. Na ulazu u dvoranu pećine je malo jezerce. Na kraju dvorane nalazi se mezar (grob) djevojke nepoznatog imena. Djevojačka pećina kao geomorfološki fenomen na popisu je zaštićenih spomenika prirode u Bosni i Hercegovini (od 1955. god.).

**Djevojača pećina, poštanska marka, autor: T. Lučarević (2024. god.)**

Djevojačka pećina je predislamsko kultno mjesto, koje je vremenom postalo najznačajnije dovište na ovim prostorima. Djevojačka pećina, nije nikakvo svetište i ovo dovište spada u red takozvanih aliđunskih kišnih dova na ovim prostorima, a po svome značaju, specifičnostima i masovnosti ubraja se u red velikih dovišta, od koje je posjećenija jedino Ajvatovica u Pruscu.
Djevojačka pećina iza sebe ima dugu tradiciju i jedno je od najpopularnijih dovišta koje hodočaste muslimani iz Bosne i Hercegovine i regije. U pećini, na njenom kraju, posljednji utorak pred Aliđun učila se nekada dova kojoj su prisustvovali isključivo muškarci. Danas su uvedene promjene, vrijeme održavanja dove je pomaknuto na kraju mjeseca augusta, molitva koja se nekad učila u pećini uči se napolju i mogu da prisustvuju žene. Za vrijeme održavanja dove pećinu posjeti nekoliko desetina hiljada vjernika.

Djevojačka pećina je poznata i po tome što ima obilježja čak i iz antičkog doba, a pretpostavlja se da je pećina bila i bogumilsko kultno mjesto. Gravure (crteži) na stijeni u Djevojačkoj pećini izazivaju opravdano zanimanje arheologa i historičara. Postoji crtež (gravura) jahača na konju koji izlazi iz pećine. Istraživači misle da se ovdje radi o Svetom Jurju za kojeg se nekada vjerovalo da je bio zaštitnik Bosne.
Izvjesni elementi na ovim crtežima ukazuju na njihovu srednjovjekovnu provenijenciju. Između likovnih predodžbi moguće je jasnije izdvojiti tri tipa: konjanike, stojeće figure i životinje podobne jelenima. Posebno su zanimljivi lik žene i krug pored nje – simbol sunca. Za ovaj crtež se pretpostavlja da je star oko 3000 godina.
Pored crteža, a na nekim mjestima i preko njih, nalazi se veći broj zapisa arapskim slovima, vjerovatno potpisa, a također i naši savremenici postavili su veliki broj svojih imena, prezimena, nadimaka i zasebnih slova, nerijetko uništavajući originalne crteže na stijeni pećine. Iz tog razloga je ispred ulaza u pećinu postavljena željezna ograda sa mrežom radi zaštite crteža od mogućih oštećenja kojih je ranije ovdje bilo od strane neodgovornih posjetilaca.

**Djevojačaka pećina je na popisu zaštićenih spomenika prirode u BiH (od 1955. god.)**

Naslovna slika: Na ulazu Djevojačke pećine

Hridsko jezero – “Jezero sreće”

Prokletije (albanski: Bjeshkët e Nâmuna) je atraktivna gorska skupina koja svojim kontrastima i visinom, te izazovnim vrhovima privlači planinare da upoznaju njene ljepote. Prokletije se nalaze u sklopu Dinarida, kao njena periferna gorska skupina na jugoistoku koja završava u Albaniji rijekom Drimom. Najviši vrh Prokletija Jezerski vrh / Maja e Jezercës (2694 m/nv) ujedno je najviši vrh Dinarida i nalazi se u Albaniji.
Prokletije zauzimaju površinu od Skadarskog jezera na jugu do Mokre planine na sjeveru blizu Kosovske Mitrovice. Najveći dio Prokletija pripada Albaniji a jedna trećina pripada Crnoj Gori i Kosovu. Ukupna površina Prokletija iznosi oko 3500 km².
U vršnoj zoni Prokletija u uvalama pod markantnim vrhovima leže mnoga lijepa jezera ledenjačkog porijekla koja krase ove planine:
– Jezera na području Crne Gore: Plavsko jezero (906 m), Visitorsko jezero (1734 m), Hridsko jezero (1968 m), Bukumirsko jezero (1450 m) i Rikavačko jezero (1313 m).
– Jezera na području Kosova: Kučiško jezero (1850 m) i Dreljsko jezero (1750 m) na Malji Necinatu, Veliko jezero i Malo jezero (2350 m) pod vrhom Đeravica / Maja e Gjeravicës, Tropojsko jezero (2220 m) pod vrhom Maja e Ram arucit i Veliko jezero (2340 m) pod vrhom Maja e Gusanit.
– Jezera na području Albanije: u Doberdolu je smještena veća skupina jezera od 1900 – 2100 m/nv, zatim skupina od šest jezera Buni i Jezerce (2200 m) smještena u slikovitoj dolini pod Jezerskim vrhom / Maja e Jezercës po kojima je ovaj vrh dobio ime.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Hridsko jezero nalazi se u jugoistočnom dijelu Crne Gore na Prokletijama u plavsko-gusinjskoj regiji. Jezero je smješteno u velikoj uvali na 1968 metara nadmorske visine, pod vrhom Hridski krš (2358 m/nv). Od svih jezera u crnogorskim planinama Hridsko jezero je na najvišoj nadmorskoj visini. Jezero se pruža od juga prema sjeveru, dugo je oko 300 m, široko oko 160 m. Najveća mu je dubina oko 5 m. Voda u jezeru akumulira se iz podjezerskih izvora, kiše i otpanjem snijega. Iz jezera istječe podzemnim kanalima u Hridsku rijeku, koja od sastavaka sa Babinopoljskom rijekom čine Temnjačku rijeku. Hidrološki pripada slivu Crnog mora.

Jezero je sa svih strana okruženo stoljetnim stablima četinara koja se ogledaju na površini jezera. U zavisnosti od vremena i pozicije s koje se gleda, kristalno prozirna voda često mijenja nijanse zelene boje i zbog kuta sunčevih zraka koje padaju na površinu jezerskog “ogledala”. Obala jezera je teško prohodna zbog mnogih krševitih hridina (stjenovitih odlomaka) po kojima je jezero dobilo naziv. Zbog svoje prirodne vrijednosti i izuzetne ljepote, Hridsko jezero je proglašeno za poseban rezervat u sklopu Nacionalnog parka Prokletije.

U narodu je ovo jezero poznato i po nazivu kao Ridsko jezero. U ljetnom periodu je često posjećeno a posebno u julu i augustu mjesecu. Na Hridskom jezeru tradicionalno se održava, svake godine na Petrov dan (12. juli), druženje mještana plavsko-gusinjske regije.

Postoji drevna legenda koja govori kako je Bog stvorio Hridsko jezero na skrovitom mjestu, okruženo krševitim hridinama i dubokim šumama, da se u njemu mogu kupati gorske vile. Prema narodnom vjerovanju svima koji se okupaju u ovom jezeru donijeće im zdravlje i sreću u braku, i pri odlasku, uz misao na želju, za sreću bacaju nakit i novčiće u jezero.

**Hridsko jezero (1968 m/nv) i kota 2194 m/nv u masivu Hridskog krša**

Hridsko jezero ljeti privlači posjetitelje željne uživanja u prirodi, planinarenju. Za obilazak jezera najbolje je krenuti automobilom iz Plava, asfaltnom cestom kroz selo Komarača, a poslije makadamskom cestom dolinom Temnjačke rijeke i Babine rijeke. Nakon pl. doma u Babinom polju napustiti cestu koja produžava za katun Bogićevica i na raskršću (oko 500 m od pl. doma) skrenuti desno na makadamsku cestu za Hridske stanove i Bajrovića katun gdje treba parkirati automobil. Od Plava do Bajrovića katuna je ukupno oko 18 km. Katun se nalazi na nadmorskoj visini 1715 m. Od katuna do jezera je markirana planinarska staza, ukupno 1 sat i 30 minuta hoda.

Za one koji ne mogu da pješače do jezera ili su uskraćeni s vremenom postoji varijanta da terenskim vozilom krenu kružnim putem oko Bogićevice sa ishodišne tačke Lijepa Luka (1785 m/nv) i pristupe blizu jezera do kojeg se trebaju spustiti u dužini oko 350 m i 70 m visinske razlike, a nakon obilaska jezera nastaviti vozilom pored napuštene vojne karaule na Velikom Bjelaju i spustiti u katun Bogićevica (oko 23 km), od kojeg dalje treba nastaviti dolinom Babine rijeke u Plav.

Od Hridskog jezera se mogu napraviti zanimljive planinarske ture i usponi na vrhove: Veliki Hrid (2076 m), Hridski krš (2358 m), Krš Bogićevica (2374 m), Tepsijica (2092 m), Hasov vrh / alb. Maja e Shpatit (2232 m), Ujkov krš / alb. Kershi Uljkut (2269 m), Maja e Horolac (2199 m), Ravno brdo (2204 m) i Tromeđa / alb. Trekufir (2366 m) – vrh na kojem se spajaju granice triju država: Crne Gore, Albanije i Kosova.

**Panorama Hridskog jezera sa vrha Hridski krš (2358 m/nv)**

Naslovna slika: Prokletije, Hridsko jezero (1968 m/nv)

Toponimi u planinama BiH

Često planiramo odlazak u planine. Ako želimo da odemo na neku nepoznatu planinu koja je nedovoljno obrađena s planinarskog stanovišta, planiranje pohoda je od posebne važnosti. U tim situacijama, jedini prijatelj su topografske karte (vojne sekcije) stari i oprobani drugovi od prvih izviđačkih i planinarskih koraka. Koliko se puta one prije polaska razvijaju. Mnogo časova se provede u razgledanju reljefa i ispitivanju njegove prohodnosti. Traže se potoci i rijetki izvori, a s posebnom pažnjom obrađuju putevi i staze. Naseljena mjesta i čobanski stanovi su od istog interesa kao i površine pod šumom i pašnjacima. Obično se tom prilikom zadovoljimo s detaljnjim upoznavanjem komunikacija, konfiguracije, hidrografije i naseljenih mjesta. Obilježavamo maršrutu, konake, uspone na vrhove i obilazak drugih zanimljivosti. Naš put u planinu može da počne.
Mnogi toponimi* kojima je karta ispunjena, u tom momentu nam ne govore mnogo i o njima puno ne razmišljamo. Po povratku iz planina uzmemo li kartu ponovo na čitanje, otkrićemo da su nam bliski ne samo reljef i vrhovi koje smo obišli, već i njihovi nazivi – imena. Kao da nam govore jezikom i narječjem stanovništva i njegovom živom maštom ili interesom za materijalna bogatstva. Tek tada ćemo za najveći dio naziva shvatiti smisao i upoznati maštu i gorštačku bistrinu stanovnika i čobana tog područja.
Toponimi na karti nam mogu svojim nazivima itekako pomoći u planini ako njihovo značenje pravilno protumačimo i zato u ovoj priči vrijedi spomenuti staru narodnu poslovicu: Kartu čitaj, seljaka pitaj!

Literatura:
Topografske karte R = 1 : 25.000, Bosna i Hercegovina
Izdanje: Vojnogeografski institut, Beograd, 1975. god.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Članak ima za cilj da ukaže na značaj i korist toponomastike i podstakne mlade planinare kako bi krenuli u vlastita istraživanja a starije da obnove svoje znanje. Gotovo svi nazivi u planini potiču od naroda koji im je unio dušu. Čitajući i istražujući nazive na topografskim kartama, mogu se uočiti mnoge osobine koje ima narod tog kraja. Naš narod je maštovit i duhovit u davanju naziva, naprimjer: najviši vrh planine Baba (j-z. od Gacka) zove se Đed (1735 m/nv), a najviši vrh Djedovog brda (j-i. od Zavidovića) zove se Paradjedov vis (1277 m/nv), da se zna ko je najstariji u kući.
Radi ovoga se kao nepogrešivi zaključak može izvesti sljedeće: potpuno shvatanje naziva zahtjeva poznavanje kraja, pogotovu stanovništva. Isto tako možemo da uočimo jezik ili narječje stanovništva koje živi pod planinom i ljeti izlazi na nju. Ovim se ne iscrpljuju mogućnosti za upoznavanje. Niz toponima potječe još iz doba kada su naše krajeve naseljavali drugi narodi, ili su trag vladavine drugih naroda, Kelti, Goti, Iliri, Tračani, Rimljani, Slaveni, Sasi, Vlasi, Turci…, i za njihovo značenje potrebno je lingvističko znanje. Udubljivanjem u korijen naziva toponima i njegov smisao, može se mnogo šta otkriti, mada nam oni na prvi pogled ne govore mnogo. Sigurno je da nazivi jedne oblasti odaju mnoge osobine koje karakterišu kraj i narod.
Toponime možemo svrstati prema porijeklu u 12 skupina:

1. Prema reljefu i izgledu zemljišta: Visočica, Visojevica, Visočnik, Vis, Visin, Strmoglavnica, Strmenica, Strmnica, Strmac, Strmenjaš, Strmene stijene, Stijene, Stine, Vrlet, Vrletine, Vrletije, Strane, Stranjik, Vrle strane, Vrlo kuk, Poletna strana, Litica, Urvine, Razvala, Razdor, Rupe, Rupni dolovi, Vrtače, Ponor, Ponikve, Klanac, Klančišta, Klisura, Jaruge, Ćaira, Poljica, Plana, Plandište, Dolovi, Dole, Uvala, Vala, Draga, Ploča, Pločno, Pločnik, Police, Pleća, Pleće, Plećina, Vijenac, Ivica, Greda, Grede, Gredelj, Gredčica, Greben, Gruda, Grude, Krševi, Osječenica, Oštro, Oštrovača, Oštrik, Oštrila, Oštra stijena, Oštri kuk, Obalj, Obljaj, Okruglica, Okruglaš, Obla glava, Obli kuk, Krivelj, Brijeg, Brežina, Brižina, Brežak, Bregoč, Brina, Bus, Zubac, Zubovi, Troglav, Trojvrh, Trovrh, Trostruki kuk, Šiljata glava, Šuplja stijena, Šuplji kuk, Pukle stijene, Ravna greda, Ravna stijena, Ravno brdo, Ravne, Ravan, Ravašnica, Ravna planina, Ravna vala, Ravni do, Ravna gora, Ravnice, Ravanjsko polje, Peć, Pećine, Goropeć, Spijonik, Spile, Spilice, Spiljani, Provale, Provalije, Prodol, Prodolje, Široki dolac, Široki do, Duboki do, Dugi do, Dugo polje, Duga kosa, Dugo brdo, Debelo brdo, Debela kosa, Derala, Strugovi, Glatko, Gola glava, Gologlav, Goli vis, Golić, Golica, Golija, Gola kosa, Gola strana, Goli vrh, Gola planina, Golo brdo, Goleš, Golišan, Gole glavice, Goletica, Gologuz, Golomud, Ćelomud, Kom, Komić, Kukovi, Kuk, Klek, Kik, Kika, Kikalo, Vršak, Vršeljak, Vršeljci, Hum, Hrid, Hridovi, Bat, Kita, Kica, Kicelj, Grad, Gradina, Gradac, Gradinica, Gradeljina, Kamenjača, Kamešnica, Kamenjaš, Kameniti dol, Kamenac, Kamenice, Kamenica, Kamenita glava.

2. Prema hidrografskim, meteorološkim uvjetima i drugim prirodnim pojavama: Bunarine, Pojila, Korita, Stubo, Stubline, Stublovi, Stublić, Stubanj, Stubica, Potoci, Krupac, Krupić, Vrutak, Vrela, Vreoca, Vrelak, Vreline, Vrila, Vodice, Pištet, Pišćet, Pištala, Pištalo, Piskuša, Šištica, Štrcalo, Bijele vode, Bistrica, Jezerce, Jezernica, Jezero, Jezerine, Hladivode, Studeni potok, Studeno vrelo, Studenac, Ledenac, Ledovi, Duboki potok, Tanki potok, Perućica, Peruće, Perački potok, Barice, Bare, Sušica, Suhava, Suha, Suški potok, Suhović, Suha lastva, Suhi do, Suhodo, Suha lokva, Suho polje, Suha gora, Suhi kuk, Mokri lug, Mokre livade, Mokre poljane, Mokre stijene, Mokra greda, Mokra gora, Mokro, Mokrine, Močila, Mokri do, Mokrodoli, Močioci, Vodena greda, Rosinj, Rosulje, Rosne poljane, Rosna greda, Rosni do, Glibavac, Lokve, Lokvice, Maglić, Maglaj, Magleno brdo, Morine, Zimomor, Zimovnica, Munjac, Treskavica, Treskavac, Treskač, Trijeska, Paljenik, Ogorjelica, Ogorjeli kuk, Opaljeni kuk, Vjetrenik, Vjetrenice, Vitreuša, Vitrenik, Vitrenjak, Vitrinjača, Vjetrena brda, Vjetrena vrata, Vjetreni kuk, Vjetrena glava, Usovišće, Plazenica, Plazila, Pometenik, Deriguz, Puciguz, Kurozeb, Šišan, Šišan polje, Šibenik, Puhova ravan, Sniježnica, Snježnica, Smetovi, Smjet, Smjetovače, Ledni kuk, Ledenica, Ledenice, Mrazište, Drhtar, Vihor, Prisoje, Osenik, Osoje, Osoj, Osija, Ozimine, Oštrelj, Studeno polje, Studeno brdo, Hladno brdo, Sunčanica, Čelopek, Žedni vrh, Žedno brdo.

3. Prema narodnom predanju i vlasništvu: Letukin grad, Kara Mustafini čairi, Bjelanov do, Papin do, Đurino brdo, Čolina kapa, Vidina kapa, Dragoš sedlo, Mitrova usov, Smiljeva kosa, Jugovo jezero, Ivan planina, Ivanovo polje, Ivanov grob, Ivanov sto, Martinov grob, Martinovo vrelo, Ćuzića kuk, Ibrahimov dolac, Mandina plana, Mandin do, Mandin potok, Mandino vrelo, Uglješin vrh, Petraljev klanac, Petraljev stan, Hamzin vrh, Markovac, Kulidžanov stan, Aleksina ploča, Nikoline stijene, Karamanovi klanci, Biberni do, Pašina planina, Pašina poljana, Pašino brdo, Dževlanov kuk, Bačina planina, Sajkića kuk, Demirovac, Janjića doci, Antina glava, Gašparevina, Prskalov dolac, Katina rupa, Purin kuk, Zubčeva voda, Peharev stan, Muratovica, Muratova glavica, Ilijina gruda, Lapov do, Prohin smjet, Rudanov do, Spasovača, Dikonjina greda, Krajačića klanac, Baletina voda, Maslina planina, Fatin do, Obradovića sniježnica, Alborin put, Havina glavica, Husina voda, Delića polje, Obradov do, Čolakoviča dolovi, Musin do, Đulina rupa, Đulina bukva, Ćelebin vrh, Tinovo brdo, Bojadžin do, Baškailov do, Durmiševica, Birdžina koliba, Mehina luka, Džafer potok, Stankovac, Todor, Todorac, Fratarske staje, Fratarski gaj, Čengića bara, Hercogova bara, Kamberov grad, Hasanov pogled, Džaferbegov gaj, Zmajevo vrelo, Zmajevac, Gospojino vrelo, Husrevbegova vrela, Senabot, Hadžića ravan.

4. Prema stanju komunikacija i prohodnosti: Prijevor, Prijevorac, Prevor, Prevorac, Prijeđel, Previja, Privija, Previla, Previle, Prevjel, Privaja, Pregon, Presedla, Presedlina, Prekača, Prekaja, Preodac, Presjeka, Priseka, Prosječenica, Pasovi, Prijespa, Prezida, Prolaz, Skok, Uževica, Rukav, Sutjeska, Vrata, Vratnice, Vraca, Vratar, Vratić, Vratnik, Veliko vratlo, Malo vratlo, Sarajevska vrata,Travnička vrata, Hercegovačka vrata, Sovićka vrata, Kupreška vrata, Sedlo, Jabučko sedlo, Okretaljka, Ćuprija, Kolijevka, Klanac, Ždrijelo, Sajkovačko ždrijelo, Žljeb, Žlijeb, Žlib, Strmoglavnica, Strmac, Strmenica, Gusni put, Plaziguz, Kilavac, Težovnica, Sustavac, Razašlje, Osmice, Stupe, Kuzmanska stupa, Međuriječje.

5. Prema flori: Visibabe, Smrčak, Čubra, Čubren, Vresine, Vresinska kosa, Kadulja, Brekinja, Koprivnica, Koprivnjak, Koprivice, Papratine, Papratno, Papratni do, Vlasulja, Vlasni do, Jablan vrelo, Jablan do, Jablanica, Lipov do, Lipovo točilo, Lipovac, Lipnica, Lipnik, Lipovača, Lipov vrščić, Klekovača, Klekovac, Klekova glavica, Klekova kosa, Kaćuni, Srijemušna luka, Rakite, Rakitnica, Ivik, Ivlja, Vrba, Vrbe, Vrbljani, Vrbica, Vrbice, Vrbnica, Vrbovac, Vrbas, Vrbovnik, Višnjevlje, Višnjevice, Višnjevo, Trešnjevice, Trešnjevo brdo, Dub, Dubrave, Tikva, Štirine, Štirni do, Štirinsko jezero, Čemerni do, Čemerno, Čemernica, Čemerska planina, Čemerikovac, Klijen, Tise, Tisovica, Tisovac, Tisac, Tisov vrh, Tisov dol, Tisova glava, Tisova lastva, Tisovo brdo, Bukovica, Bukovača, Bukov laz, Bukovi hrt, Bukovik, Bukvik, Bukova ravan, Bukova dolina, Bukovi vrhovi, Brestovac, Brestova kosa, Breza, Brezik, Brezovo brdo, Brezovača, Brezovac, Brezovica, Brezova ravan, Brezovo polje, Brezova glavica, Hrastovac, Hrastine, Hrastova glava, Orahovica, Orahova ravan, Orašac, Jagodni dol, Jagodnik, Jagodna strana, Malinjak, Malinovac, Malinovača, Mališnjak, Jelovi gaj, Jelova kosa, Jelovica, Jelašca, Jeleč, Jelovača, Jelovina, Jeličje, Jelovac, Jelik, Drenova kosa, Drenovac, Drenovača, Drenovica, Drenovi brijeg, Drijenač, Bor, Borak, Borić, Borci, Borašnica, Boračko jezero, Borik, Borike, Borije, Borač, Boričevac, Borovčići, Borovno, Borovno brdo, Borovni do, Borova glava, Borovača, Borovac, Borovica, Borovnica, Jasen, Jasik, Jasike, Jasikovica, Jasenjani, Jasenovača, Jasenova ravan, Jasenište, Jasenje, Jasenov do, Grab, Grabik, Grabovčići, Grabovica, Grabovača, Glog, Glogošnica, Glogovo, Gloginja, Rujevac, Rujište, Oskoruša, Zukva, Kruška, Krušćica, Kruševljani, Kruškova kosa, Kruševo, Kruševo brdo, Jabučica, Jabušnica, Jabučke stijene, Jabuka, Jabukovac, Javor, Javornik, Javorje, Javorak, Javorik, Javoruša, Javorovac, Javorci, Javorni do, Javorni krš, Javor brdo, Javorova kosa, Jahorina, Smreke, Smrekovo brdo, Čamovine, Šljivovice, Šljivnjak, Božur, Božurni dolovi, Ječmište, Ječmeno brdo, Ječmen do, Ražani do, Pšeničice, Kupusišta.

6. Prema fauni: Crvanj, Mravulj, Mravinjak, Mravinac, Žaba, Međed, Međeđa lokva, Međeđa glava, Međeđa ravan, Međednik, Međeđa, Međeđi dolac, Međeđi doci, Medveđe brdo, Medved dolac, Međeđija česma, Medvjedice, Medvjeđi dolovi, Međeđe rupe, Medvednjača, Miš, Mačak, Mačkovac, Mačja strana, Mačija greda, Magarica, Vučja brda, Vučevo, Vučine, Vučja luka, Vučevice, Vukovsko, Vukovina, Vukinjača, Vukotine, Vučji kuk, Vučiji klanac, Vučji do, Vukova glava, Vučje uši, Vučja klada, Vučija poljana, Vukovići, Vučjak, Vučevica, Vučja gromila, Vučipolje, Vučija greda, Vukovo polje, Vukova stijena, Kurjakovac, Kurjakuša, Lisac, Lisičine, Lisičija glava, Lisičnjak, Kunin kuk, Zec planina, Zečji rat, Zečji kuk, Zečica, Zečevina, Zečje doline, Zečevac, Zečevi nasloni, Jazavčevine, Ježevača, Ježevac, Vepar, Svinjar, Svinjača, Svinjašnica, Svinjarice, Svinjska glavica, Krmeća glavica, Pasjak, Pasja glava, Pasje doline, Kujica, Srnine lastve, Srneći kuk, Srnetica, Srnačka ravan, Srnska stijena, Srneća brda, Košuta, Lanište, Jelinak, Jelenjača, Ljeljenača, Ljeljen, Kozlovac, Kozjak, Koznik, Kozila, Kozjača, Kozo, Kozla, Kozica, Kozara, Kozarac, Kozadre, Kozarice, Kozovgrad, Kozje strane, Kozja glavica, Kozji grm, Kozilsko šljeme, Kozji zub, Kozji kamen, Kozja glava, Kozja stijena, Kozije brdo, Kozja luka, Kozja ravan, Kozja ćuprija, Kozlov grad, Jarac, Jarčišta, Jarčište, Jarčedoli, Jarčev do, Jarike, Jarenje, Jarčev kamen, Konj,Konjic, Konjuh, Konjsko, Konjsko polje, Konjevići, Konjević polje, Konjske vode, Konjsko vrelo, Kobila, Kobilica, Kobilja glava, Kobil glava, Konjska glava, Kobiljak, Kobil voda, Kobilja ravan, Ždrebeće polje, Ždrepčev skok, Ždrebanovo vrelo, Paripova dola, Paripovac, Ovčari, Ovča, Ovčine, Ovčara, Ovča draga, Ovčarevac, Ovčiji do, Ovčji brod, Bravsko, Janjeća lokva, Kravica, Kravarevo, Kravlji do, Kravljača, Govednjača, Goveđak, Bak, Bakoš, Bakići, Volovica, Volak, Volija jama, Volujak, Teleća lastva, Junac brdo, Vidrin kraj, Zmijinac, Zminjac, Zminjak, Zmijska gromila, Zmijanje, Zmijenice, Zmijinjevac, Zminja glava, Zmijski potok, Zmijska ravan, Gušterica, Jastreb, Jastrebova dolina, Jastrebov vrh, Jastrebac, Jastrebica, Jastrebinka, Jastrebina, Orlinka, Orlovina, Orlić, Orlović, Orlovište, Orlovača, Orlica, Orlac, Orlovac, Orlovica, Orlov kuk, Orlokuk, Orlov kamen, Orlova glava, Orlinjak, Orli gradac, Orlosjed, Orlovo brdo, Orao brdo, Orlovska kosa, Orova kita, Orlova greda, Kragujevac, Kragujevača, Vrana, Vranica, Vranjača, Vranjak, Vranjkuša, Vranjevići, Vran, Vranske stijene, Vran kamen, Vran do, Vrana noga, Vranovina, Kukavica, Svrake, Soko, Sokolovača, Sokolina, Sokolje, Sokolac, Sokolove doline, Sjenica, Lastavica, Grlica, Jerebinjak, Tetrebina, Gluhača, Golub, Golubac, Golubić, Goluban, Golubinka, Golubinjača, Golubija šuma, Gavranica, Gavran stijena, Čavljak, Čavke, Čavkavica, Čavkarice, Čavčja jama, Sovići, Vrapčevina, Pjevac, Kokoš, Kokošinjak, Muharnica, Risovac.

7. Prema geološkom sastavu i bogatstvu kraja: Krečansko brdo, Sedrenik, Pijesak, Pjeskovita ravan, Pjeskovača, Pjeskovita draga, Pjeskulja, Crveni klanac, Crveni kuk, Crni kuk, Crvena stijena, Crna stijena, Crni kamen, Bijela stijena, Bijelo brdo, Ugljaš, Gvožđa, Željeznica, Željezno polje, Željeznik, Bakrene jame, Bakarno vrelo, Olovo, Srebrenica, Srebrenik, Srebrena ravan, Srebreno brdo, Slano brdo, Kremenac, Kremenjak, Kremičak, Dobri do, Dobreš do, Dobra voda, Dobri lug, Dobro polje, Dobrigošće, Draguljac, Draguljevac, Zdravo vrelo, Zdravac, Zlatac, Zlatica, Zlate, Zlaća, Zlatar, Zlatište, Zlatno guvno, Zlatne jame, Zlatarić, Zlatovo, Zlatarica, Zlatne luke, Zlatarine, Zlatan vrelo, Zlatan potok, Zlatna brda, Zlatna gruda, Zlatna glava, Bronzovača, Bronzani majdan, Majdani, Biserovina, Biserna glavica, Lovnica, Mliječni do, Vinac, Vina, Vinine, Zelengora, Medovac, Medeno polje, Medanovac, Medena glava, Medeni do, Medna, Mednik, Mjedenik, Bistrica, Bistričak, Bistrik, Mramorni potok, Rajski do, Raj do, Rajac, Rajčevac, Dragoraj, Pitomine, Pitomi do, Milagora, Zdravac, Ugodnovići, Lijepa ravan, Lijepa voda.

8. Uloga mašte i estetskih vrijednosti: Oblik, Zubovi, Zubci, Babin zub, Nos, Kljun, Rog, Prsti, Palac, Lakat, Koljeno, Koljence, Lice, Bubreg, Bubrezi, Rebra, Koto, Kotlovi, Kazani, Kazanci, Kazanica, Lonac, Lonče, Poklopac, Tepsija, Tefsija, Tendžera, Sinije, Stolina, Stoličica, Bič, Buzdovan, Prut, Prutača, Čvor, Vitorog, Tičja glava, Rakova noga, Kopito, Guvno, Gunjača, Badnjine, Badanj, Makaze, Motka, Motika, Metla, Lopata, Lopatica, Varjača, Sikira, Kosijer, Lula, Bubanj, Kapa, Kruna, Bandera, Bandijerka, Motka, Kljusina, Puzim, Vito, Pesti brdo, Zaviti kamen, Vidikovac, Vidova, Vidno, Viduša, Videž, Vidne stijene, Vidikovac, Pogled, Pogledić, Pogledalo, Pogledala, Pogledača, Pogledine, Pogledavac, Sofe, Čardak, Kalajli jezero, Samograd, Šiljak, Šator, Šćit, Šljeme, Šljemena, Slime, Slimena, Šljemensko brdo, Tavani, Tavanak, Strop, Stog, Saruk, Stožer, Stožeri, Samar, Lastva, Osobac, Zelena glava, Crnoglav, Sivadija, Bjelašnica, Fratarska kapa, Puška, Puškarnice, Bešika.

9. Toponimi nastali ružnim izgledom okoliša ili događajem iz prošlosti: Zlovrh, Zlagora, Zlopolje, Zlostup, Zlokoš, Zlokos, Zlovarići, Zli potok, Zla brda, Žestike, Ljuta, Ljutica, Ljutnica, Ljute strane, Nepravdići, Nezgodovina, Pusto polje, Pakao, Pakliješ, Paklenjače, Pakleno, Paklarevo, Paklarica, Paklina, Pakline, Paklenik, Džehenem, Vragolovi, Vražija kosa, Vražji do, Vražalice, Vražovci, Vražići, Vještice, Kondžila, Kondžilo, Kondžilski potok, Strašnica, Strašive šume, Strahoč, Pizdino vrelo, Pizdivoda, Picina voda, Šupčić vrilo, Prknovčići, Prdirupa, Turovi, Govništa, Govnuša, Govneč, Tušnica, Tušilski potok, Smrdan, Smrdi voda, Smrdanj, Smrdelj, Ušljiva vrela, Šugava glavica, Šugavac, Kužno brdo, Kužna dolina, Gubavac, Gubavica, Guberača, Jadovnik, Jadić, Poganac, Pogana Kruška, Masna bara, Prokletnice, Bludna ravan, Opaka ravan, Ubojišta, Ubojiti do, Ubojine, Preljub, Prčinovac, Parić, Gnjilo brdo, Drljevac, Derala, Deralište, Gladno polje, Gladno brdo, Krpeljići, Grabež, Čude, Nemil voda, Nemila, Bljušturača, Bljušturni do, Kalovita brda, Kalaštak, Blatnica, Čađavica, Požar, Požarni do, Požarina, Požarje, Paljevina, Paljenica, Pepelari, Gareža, Garišta, Gareži, Garež polje, Gorevina, Pogorelica, Žarnik, Žeravica, Žegar, Plačigora, Plačikus, Tučine, Vratolom, Lomivrat, Lupoglav, Razbijena glava, Razbiglav, Lom, Prolom, Brlog, Svinjar, Svinjarevo, Svinjac, Tugalje, Šikara, Mahnita vrela, Mahnita draga, Mahniti vrh, Manito brdo, Varalići, Grozničava voda, Zverinjak, Bojišta, Bojište, Smrtići, Mrtvanje, Mrtvanjski stanari, Nesreća, Hendek, Krivoser, Golomud, Ćelomud, Bježanija, Hinjava, Kradenik, Voloder, Ubojiti do, Ružno brdo, Vriskalo, Mrakovo, Mrakovica.

10. Značaj historijskih događaja i legendi: Ljubišnja, Ljubuša, Novakova pećina, Titova pećina, Mezića stijene, Vilinac, Vilišta, Vilovac, Vilovica, Vilina plana, Vilina pećina, Vilenska dolina, Vilin klanac, Vilina glava, Vilina bukva, Vilino lice, Vilina voda, Vilinjak, Vilenjak, Vilinak, Vilin kom, Vilenjska vrela, Vilenica, Grebak, Ramin greb, Bulin greb, Ljubin grob, Savin grob, Fejzov grob, Rusko groblje, Švapsko groblje, Vojnički grob, Hajdučki grob, Mujagin mramor, Hajdučka voda, Hajdučko vrelo, Hajdučki kuk, Hajdučka vrata, Djevojačke stijene, Djevojački kamen, Djevojački kuk, Djevojačko groblje, Djevojačko vrelo, Djevojačka voda, Đevigrad, Đeva (Dijeva), Carevina, Careve vode, Carski bunar, Carska lokva, Careva gora, Careva glava, Dernek, Dernečište, Dernjačišta, Krvavac, Čador, Bajrak, Kraljeva Sutjeska, Kraljevac, Kraljevine, Kraljeva čeka, Kraljev stol, Kraljev stolac, Kraljev grob, Kraljeva lokva, Kraljevo ječmište, Kraljeva kleka, Kraljica, Kraljičina voda, Kraljičino guvno, Knežina, Knežluk, Knjeginjac, Knešpolje, Bulino vrelo, Bulin vršak, Kadijino vrelo, Kadino vrelo, Kadino selo, Kadina paljika, Kulina, Karaula, Kasarne, Straža, Stražica, Strelište, Osmatračnica, Pandurica, Vitez, Kradenik, Mijatova pećina, Mijatova jama, Masna luka, Latinska glavica, Grčka glavica, Grčka gradina, Mrtvanjski stanovi, Barakovac, Hodidjed, Alibegovica, Husremovac, Senobat, Momčilov grad, Delijaš, Kiriđijska gomila, Gatarino brdo, Soldatska jama, Medvedgrad, Samobor, Vojvodina česma, Nevjestina glava, Harambašina voda, Popov čardak, Popov gaj, Popov most, Popovac, Popovača, Dedo videž, Hodidjed, Pandursko vrelo, Hercegovo vrelo, Ždrepčev skok.

11. Toponimi iz područja religije i mitologije: Trebević, Trebar, Trebava, Trebova, Trebac, Trebče, Trebečaj, Trebijovi, Trebinje, Trebimlja, Trebinja, Trebiševo, Trebeševo, Trebiševa, Trebeuša, Trebesa, Trebičina, Trebeško brdo, Trebić-gore, Perun, Zvijezda, Mjesec, Slavanj, Slavin, Slovinj, Tretište, Straište, Svetigora, Slavigora, Velež, Vidovac, Vidova, Vida, Vidonja, Vidotina, Idovac, Igrište, Igralište, Bogoš, Bogoševa, Bogodol, Bogodo, Bogdaše, Bogdaši, Bogdašići, Bogoševica, Boguševac, Bogovići, Boganovići, Bogomolovica, Božija vodica, Božja stijena, Božinci, Božanići, Dobrobožje, Nabožić, Hristovac, Ilinčica, Ilijaš, Sutulija, Petkovina, Subotišta, Crkvica, Crkvine, Crkvište, Crkvenjak, Crkvenska ravan, Ocrkavlje, Krst, Krstovi, Krstina, Krstovišta, Krstac, Krstić, Krstec, Nadkrstac, Križ, Križić, Križevac, Krstače, Kosanin krst, Jasen krst, Stjepanov krst, Demunov krst, Biskupovina, Manastir, Kaluđeri, Kaluđerac, Misoča, Dženaza, Džamija, Ćaba, Ćabenske stjene, Mramorje, Mramorovi, Gomila, Gromila, Gromiljak, Munara, Mejit, Mejtef, Musala, Dindo, Hodže, Šehitluci, Šehovina, Šehova korija, Tekija, Duman, Dumoš, Dovište, Hurije, Turbe, Pomol, Pokojište, Grebak, Grebljica, Svatovsko groblje, Kaursko groblje, Grčko groblje, Kopano groblje.

12. Prema stočarima-nomadima i doseljenicima: Cincar, Romanija, Romani, Vlašić, Vlaška gromila, Vlaška ravan, Vlaška kosa, Vlaško polje, Vlaška voda, Vlaške vode, Vlaško brdo, Vlahova gora, Vlah, Vlahovac, Velika Vlahinja, Mala Vlahinja, Velika Vlajina, Mala Vlajina, Vlahinje, Vlaholje, Vlaholjsko polje, Vlahovača, Vlajina, Vlasenica, Vlahovići, Vlaškovo, Vlaškovac, Vlašnik, Vlašćići, Vlašani, Stari Vlah, Arnabasi, Arnautovići, Arnautka, Arnauti, Arnautovac, Arnaut-Polje, Švabsko groblje, Švabino brdo, Švabino polje, Rusko groblje, Rusko brdo, Bugarski pod, Bugarska korita, Bugarka vrelo, Mađari, Mađaruše, Cigansko brdo, Ciganski do, Cigansko polje, Ciganski grob, Turski do, Turske njive, Turska draga, Turski rid, Turska ravan, Turski logor, Dalmatinsko polje.

– Toponimi (grč. topos – mjesto, onoma – ime) je geografski naziv nekog mjesta, grada, sela, brda, planine, spilje, vrela, potoka, rijeke, jezera, mora i dr. Toponime proučava toponomastika (znanost o toponimima). Toponimi su podijeljeni na sljedeće skupine:
– Ojkonimi (imena naseljenih mjesta, gradova i sela): Konjic, Jablanica, Pazarić, Lukomir, Turovi, Umoljani;
– Oronimi (imena brda, planina i vrhova): Hum, Prenj, Čvrsnica, Visočica, Zelena glava, Pločno, Džamija;
– Hidronimi (imena vrela, potoka, rijeka i jezera): Vrutak, Pandurica, Bijela, Neretva, Blidinje, Boračko jezero.

Naslovna slika: pogled sa starog grada Borač na kanjon Prače

11. decembar – Međunarodni dan planina

11. decembar – Međunarodni dan planina proglasila je 2003. godine opća skupština Ujedinjenih naroda, nakon što je Međunarodna godina planina, koju je UN proglasio 2002. godine, ukazala na potrebu kontinuiranog osvješćivanja golemog značenja planina i održivog razvoja njihova okoliša za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.
Planine pokrivaju oko 22 posto površine zemlje i igraju ključnu ulogu u usmjeravanju svijeta prema održivom gospodarskom rastu; planine čine 56 posto svih rezervata biosfere; u planinama živi 13 posto svjetske populacije; starosjedilačke populacije koje žive u planinama imaju jedinstvena znanja, tradicije i kulturne običaje; planinski turizam čini oko 15-20 posto globalne turističke industrije.
Gotovo milijarda ljudi živi u planinskim područjima, a više od polovice ljudske populacije ovisi o planinama, crpeći iz njih vodu, hranu i čistu energiju. Ipak, planine su ugrožene klimatskim promjenama, degradacijom zemljišta, eksploatacijom i prirodnim katastrofama, s potencijalno dalekosežnim i razornim posljedicama, kako za planinske zajednice tako i za ostatak svijeta.
Upravo je zato Međunarodni dan planina prilika za podizanje svijesti o važnosti planina za život ljudi, ali i općenito za život čitavog živog svijeta na našoj planeti.

Sanda Hrkić, Federalna novinska Agencija (FENA), 11.12.2014.
Fotografije: Braco Babić

**Čvrsnica, Diva Grabovica (347 m/nv), pogled na Veliki kuk (1822 m/nv), lijevo –** **najviša stijena u BiH (1200 m)**

Uz 11. decembar, koji se obilježava kao Međunarodni dan planina, razgovarali smo sa Bracom Babićem, planinarskim i turističkim vodičem o ljepotama planina, značaju za zdravlje ljudi, ali i potrebi da se vodi veća briga o njihovoj zaštiti.
Babić naglašava da je Bosna i Hercegovina planinska zemlja jer planine pokrivaju 42 posto njene teritorije. Naše planine obiluju rudnim i šumskim bogatstvom, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. Malo je planina u svijetu koje se mogu porediti s ljepotom naših planina i zato ih moramo sačuvati za buduća pokoljenja.

– Ne treba zaboraviti da jedna desetina čovječanstva živi u planinskim prostranstvima. Iz tog razloga potrebno je da prigodnim manifestacijama obilježimo Međunarodni dan planina – kaže on.

Cilj obilježavanja tog značajnog datuma je, kako kaže, informirati širu javnost o planinskim područjima, njihovim vrijednostima i problemima kojih je iz dana u dan sve više kao što je nekontrolirana sječa šume, zagađenje izvorišta pitke vode i uništavanje biljnog i životinjskog svijeta.

– Boravak u planini nudi maksimalni odmak od sumorne svakodnevnice koja tišti ljude posebno u velikim gradovima što je, ističe Babić, dokaz koliko su planine značajne za zdravlje stanovništva. Već nakon nekoliko izleta čovjek osjeti promjenu u sebi, život doživljava na nov i drugačiji način u pozitivnom smislu.

– Planinareći upoznaje ljude, krajeve, običaje, kulturu u domovini i svijetu. Prijateljstva stečena u planini na jedan način su posebna, iskrenija su i trajnija od onih u gradu jer ih povezuje zajednička ljubav prema prirodi – kaže Babić.

Planinarenje je okarakterizirao i kao jedan od najpopularnijih vidova vježbanja i idealan način za održavanje i poboljšavanje psihofizičke kondicije.

– Hodanje i uspinjanje jača mišiće čitavog tijela, posebno nogu te pospješuje pokretljivost zglobova. Podstiče imunološki sistem, prvenstveno sposobnost organizma da se odbrani od različitih infektivnih bolesti. Pozitivno djeluje na rad srca i krvotoka te pospješuje transport i ospskrbljenost krvi kisikom. Osim toga, planinarenje pospješuje izmjenu tvari u organizmu i bez posebnog režima prehrane smanjuje masnoće, pa tako i tjelesnu težinu. Uz to, planinarenje je pravi melem za dušu. Relaksira i oslobađa od stresa, podstiče pozitivne emocije i podiže samopouzdanje – kaže Babić.

Babić sa zadovoljstvom ističe da je svakim danom sve veća zainteresiranost mladih za planinarenje.

– Posebno nakon perioda obnavljanja rada nekadašnjih planinarskih društava i formiranjem novih, planinarskih domova i staza, izdavanje stručne planinarske literature, vodiča i karata koje značajno olakšavaju i pomažu mladim planinarima da krenu u vlastito istraživanje planina.
Bosna i Hercegovine je država s brojnim planinama i visokih vrhova. Najviši vrh naše domovine je Maglić sa 2386 metara nadmorske visine, a među najznačajnim planinama su Čvrsnica – vrh Pločno (2226 m), Prenj – vrh Zelena glava (2103 m), Velež – vrh Botin (1965 m), Treskavica – vrh Ćaba (2086 m), Zelengora – vrh Bregoč (2014 m), Bjelašnica – vrh Opservatorija (2067 m) i Vranica – vrh Nadkrstac (2010 m) – kazao je Babić.

Babić ima dugogodišnje iskustvo u planinarenju, obišao je mnoga svjetska velegorja ali ljepote naših planina rijetko se, kaže, mogu vidjeti.

– Naglašava da se malo planina u svijetu može porediti s ljepotom naših planina. Obišao sam mnoge planine, od Trebevića do Himalaja, i to tvrdim odgovorno. Mnoge od svjetskih planina lijepe su samo na posterima i u turističkim prospektima i da nisu okovane snijegom i ledom bile bi jako ružne, jednostavno to su planine koje nemaju duše kao naše, ne možeš se sagnuti i napiti čiste i bistre vode, čuti cvrkut ptica, uživati u raznobojnom planinskom cvijeću. Zato ih moramo sačuvati, za buduća pokoljenja – priča Babić.

Sve to, kaže, napominje zbog toga što se kod nas vodi mala briga o ovdašnjim planinama. Šuma se, ističe on, sječe na sve strane, bez kontrole, na način da je to teško i opisati. Ni fotografije ne mogu dočarati razmjere tog ružnog odnosa prema našim šumama.

– Mi planinari stalno apeliramo, upozoravamo i mole nadležne institucije svih nivoa, ali izgleda da vlast nema sluha za taj vapaj, profit od sječe šume je izgleda najvažiji. U narednoj deceniji – dvije, ostat ćemo bez pitke vode. Podatak da šume zadrže velike količine vode nikog od vlasti ne brine, a čudimo se silnim poplavama. Mišljenja sam da hitno mora biti donesen Zakon o šumama na državnom nivou – kazao je on.

Zaštita planinske prirode u BiH

– Ideja zaštite prirode datira još od njemačkog prirodoslovca Alexandera von Humboldta (1769. – 1859. god.) koji se među prvima izjasnio da se priroda mora zaštititi od negativnih uticaja. Od kraja 19. stoljeća razvijali su se razni pokreti i institucije za zaštitu prirode ali i pored toga čovjek nemilosrdno uništava svoju okolinu. S vremenom je zaštita prirode postala još važnija zbog nagle industrijalizacije i intenzivne šumske eksploatacije.
Bosna i Hercegovina se odlikuje raznovrsnim prirodnim ljepotama, a najbolje je sačuvana u planinama i zaštićenim područjima, nacionalnim parkovima Sutjeska, Kozara i Una, strogi prirodni rezervat Perućica, parkovi prirode Hutovo blato i Blidinje, zaštićena područja Tajan, Bijambare, Skakavac, Trebević, vrelo Bosne, kanjon Miljacke i dr.
Na zaštiti prirode, osobito planinske, treba da se uključi šira društvena zajednica a posebno planinari treba da budu pri vrhu njene zaštite. Stoga, samo nekoliko osnovnih uputa:

– Čuvati planinsku floru i faunu, ne čupati bilje i ne ubijati životinje;
– Poštovati režim zaštite vodotokova i izvorišta, čuvati od zagađenja;
– Paziti na šumski pokrov i ne oštećivati ga, smanjiti branje gljiva i šumskog voća;
– Poštovati zaštitu geološke vrijednosti, posebno spilja, jama i okana;
– Posebno poduzimati sve mjere zaštite od požara u ljetnom periodu;
– Staviti pod veću kontrolu šumsku eksploataciju zbog pretjerane sječe;
– Sankcionisati vozače motornih vozila koji oštećuju travnate površine;
– Educirati lokalno stanovništvo kroz projekte i akcije na zaštiti okoline;
– Nakon izleta ne ostavljati plastičnu i drugu ambalažu od hrane i napitaka;
– Vlastitim primjerom pokazati kako se štiti priroda.