Vis – “Tajnoviti otok” – PLANINARENJE sa Bracom Babićem

Vis je najistureniji naseljeni hrvatski otok na Jadranskom moru, pogodan za ljetovanje i sportove na vodi ali i druge rekreativne sportove na otvorenom. Naime, na otoku su putokaznim tablama i odgovarajućom signalizacijom obilježene mnoge planinarske i biciklističke staze.
Posjeta Visu izvan ljetne turističke sezone, u rano proljeće, za nas planinare koji dolazimo “s kopna” pruža svojevrstan ugođaj jer stižemo upravo u vrijeme kad cvatu grmovi mediteranskog divljeg ružmarina.
Na planinarske ture polazimo rano ujutru. Ture započinjemo sa 0 metara nadmorske visine i do najviših vrhova otoka se dugo pješači, iz tog razloga treba ponijeti dovoljne količine vode za piće. Dobro uređene i markirane planinarske staze u početku vode kroz vinograde i maslinike, a kasnije u vršnom području otoka priroda je gotovo netaknuta i mjestimično divlja. Široki vidici, koji se sa najviših tjemena otoka pružaju na morsku pučinu i druge udaljene otoke, ostaće nam u trajnom sjećanju.
Na Visu smo boravili od 24.-28.3.2012. godine i napravili tri zanimljive planinarske ture. Zahvaljujemo se planinarima Željku Arnautoviću i Nikši-Jadranu Gruji iz HPD “Hum” Vis na srdačnom gostoprimstvu i druženju, na zajedničkim turama koje će nam ostati u najljepšem sjećanju.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

**Uvala sv. Jurja i mjesto Vis – pogled sa planinarske staze za pl. kuću sv. Andrija**

Otok Vis je najistureniji naseljeni hrvatski otok u Jadranskom moru, udaljen 30 nautičkih milja (45 km) od kontinentalnog kopna. Smješten je u grupi srednjodalmatinskih otoka. Površina otoka je oko 90 km², dok je površina viškog arhipelaga oko 100 km², u koji se ubrajaju manji otoci, otočići i školji: Palagruža, Biševo, Svetac, Sv. Andrija, Veliki Budikovac, Mali Budikovac, Ravnik, Jabuka, Brusnik i dr. Ukupna duljina morske obale Visa je oko 80 km.
Klima na Visu je sredozemnog tipa – suha i vruća ljeta, a vlažne i blage zime. Zbog svog isturenog i samotnog položaja otok je u zimskom periodu često izložen jakim vjetrovima. Srednja godišnja temperatura je oko 16°C. Prosječna godišnja količina padavina je oko 800 mm po m². Na otoku ima više izvora pitke vode, više negoli susjedni otoci.
Vis ima ukupno oko 3.700 stanovnika. U periodu pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije na otoku je živjelo oko 10.000 stanovnika. Većinsko stanovništvo otoka su Hrvati oko 95%. Veća mjesta na otoku su Vis (oko 1.800 st.) i Komiža (oko 1.600 st.), smješteni na obali mora, dok su ostala manja naselja smještena uglavnom u unutrašnjosti otoka: Podhumlje, Žena Glava, Podstražje, Podšpilje, Marine Zemlje i Podselje. Na jugoistočnom dijelu otoka razvila su se naselja: Rukavac, Brgujac i Milna.

Vis kroz povijest

Otok Vis naseljen je još u prapovijesno doba. Bio je mjesto starogrčkog naseljavanja (Issa), a poslije prijelazi pod starorimsku vlast (Lissa). U ranom srednjem vijeku se nalazi u starohrvatskoj državi. Poslije je često mijenjao vladare, odnosno za vladare je imao Mletke. Tada je Vis doživio napad Katalonaca u službi napuljskog kralja, a koji su opustošili otok. Zbog potrebe obrane sagradili su utvrđena naselja Kut i Luku od kojih je nastao suvremeni Vis. Za napoleonskih vremena za vladare su imali Francuze, pa čak i Engleze. Poslije pada Napoleona i Mletačke republike, Vis dolazi pod vlast Austro-Ugarske Monarhije. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije, Vis potpada pod talijansku okupaciju (1918. – 1921.), a zatim postaje dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Po izbijanju Drugoga svjetskoga rata, otok Vis je ponovno 1941. godine okupirala Italija. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. vlast na otoku preuzima Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije (NOV i POJ). Vis je jedini dio nekadašnje Jugoslavije koji nikad nije zauzela njemačka vojska. Tada je na njemu bio smješten saveznički vojni aerodrom (danas pod vinogradima). Maršal Tito dolazi na Vis u lipnju 1944. godine nakon njemačkog desanta na Drvar. Do zauzimanja Beograda u listopadu 1944. godine otok je funkcionirao kao sjedište vojnog i političkog rukovodstva narodnooslobodilačkog rata i savezničkih vojnih misija.
Vis je zbog svog strateškog položaja čitav pretvoren u veliku vojnu utvrdu. U Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji (SFRJ), otok je bio zatvoren za strance. Zabrana dolaska stranaca je ukinuta 1989. godine. Jugoslavenska narodna armija (JNA) izgradila je više od 30 vojnih objekata, uključujući tunel za zaklon ratnih brodova i podzemnu vojnu bolnicu. Posljedica polustoljetne izolacije bilo je gospodarsko zaostajanje i nemogućnost turističkog razvoja, a s tim povezano i veliko iseljavanje stanovništva. JNA je napustila otok 30.5.1992. godine, četiri i pol mjeseca nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

Vis je smješten na sjevernoj strani otoka Visa duž uvale Sv. Jurja, koju zatvara otočić Host. Vis je jedino mjesto na otoku koje ima svakodnevnu trajektnu i katamaransku vezu sa Splitom od kojeg je udaljen 30 nautičkih milja (45 km). Tijekom ljetne sezone povezan je i s gradovima na talijanskoj obali.
Za sve one koji dolaze na Vis bez vozila, ne treba da brinu jer su svi potrebni sadržaji na dohvat ruke. Gradska šljunčana plaža udaljena je stotinjak metara od središta Visa, a na drugoj strani uvale, blizu Kuta i u neposrednoj blizini Lučice nalazi se nekoliko lako dostupnih plaža. Vis i sela u unutrašnjosti otoka bili su više orijentirani na vinogradarstvo. U periodu pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije gotovo 1/3 površine otoka je bila pod vinogradima.

Komiža je smještena na jugozapadu otoka Visa u podnožju najvišeg vrha otoka – Hum (587 m/nv). Ispred komiške uvale nalazi se nekoliko otoka viškog arhipelaga: Biševo s čuvenom Modrom špiljom, Svetac – nekadašnje stanište mediteranske medvjedice, vulkanski otoci Jabuka i Brusnik, te mnoštvo malih otočića.
Komiža je udaljena 10 kilometara od mjesta Vis. Nekoliko šljunčanih plaža nalazi se u neposrednoj blizini središta, pa je odmor u Komiži prikladan i za one koji dolaze bez vozila ili ga ne žele stalno koristiti. Autobusna linija i privatni kombiji povezuju Komižu s Visom, ali i s nezaobilaznim slikovitim mjestima u unutrašnjosti otoka. Komiža je ribarsko mjesto s dugom tradicijom i bogatom kulturnom povješću te odličnom hranom. Među mnoštvom jela je i čuvena “komiška pogača” lokalni specijalitet koji se mora probati. U gradu je ribarski muzej koji se nalazi u takozvanoj Komuni, renesansnoj kuli iz 16. stoljeća, te brojne crkve od kojih se izdvaja crkva sv. Nikole (zaštitnik ribara i pomoraca) smještena na brežuljku iznad Komiže. U 19. stoljeću i prvoj polovici 20. stoljeća u Komiži je bilo iznimno razvijeno ribarstvo i prerada ribe (sedam tvornica).

25.3.2012.

Tura br. 1: Vis – sv. Križ – Borova njiva – pl. kuća sv. Andrija – Vinopolje – Cojno polje – Lokvica – Žena Glava – Titova špilja – crkvica sv. Duh - Komiža.

26.3.2012.

Tura br. 2: Komiža – Manjarema – uvala Barijoška – Dragodid – Rudine – crkvica sv. Blaž – Komiža.

27.3.2012.

Tura br. 3: Vis – Stara Issa – Prirovo – tvrđava George III – Terjum – Rogačić – rt Nova pošta – rt Škojić – tunel “Jastog” u uvali Parja – Vinogradišće – Vis.