Ohrid i Ohridsko jezero

Ohrid je vodeće turističko središte Republike Sjeverne Makedonije. Ohridska starogradska jezgra je smještena na stjenovitom brdu (hridu) iznad jezera po čemu je grad dobio ime – Ohrid. Na vršnom tjemenu brda uzdižu se visoki bedemi Samuilove tvrđave, posljednjeg makedonskog cara. Tvrđava je povijesni spomenik važan za makedonsku državnost, obnovljena je 2003. godine i jedna je od najposjećenijih turističkih destinacija u gradu. Ohrid je kolijevka slavenske pismenosti, jer je bio sjedište širenja pismenosti i kršćanstva među Slavenima, koje su u Ohridu započeli učenici Ćirila i Metodija, sv. Kliment i sv. Naum. Ohrid je upisan na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine (1979. god.).
Ohridsko jezero se nalazi na teritoriji Republike Sjeverne Makedonije i Republike Albanije. Jezero je smješteno u živopisnom planinskom području i poznato po svojoj kristalno čistoj vodi. “Wanderlust” je nazvao Ohridsko jezero jednim od najlepših jezera na svijetu. Jezero najveću količinu vode dobija iz Prespanskog jezera koje se nalazi s druge strane planine Galičice. Iako nisu najveći, Biljanini izvori su najpoznatiji zbog legende koja ih prati opjevani su u poznatoj starogradskoj pjesmi “Biljana platno beleše”.
Ohrid je planinarima važan i zbog obilaska NP Galičica i uspona na vrh Magaro (2255 m/nv) sa kojeg se kao na dlanu vide Ohridsko i Prespansko jezero. Ohridsko jezero je upisano na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine (1979. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

**Ohrid i Ohridsko jezero su upisani na UNESCO-ov popis svjetske kulturne i prirodne baštine (1979. god.)**

Ohrid je drevni grad i luka na sjeveroistočnoj obali Ohridskog jezera. Od Skopja, glavnog grada zemlje, udaljen je 170 km. Smješten je na 700 metara nadmorske visine. Grad prema posljednjem popisu ima 38.900 stanovnika (2016. god.) i sjedište je općine Ohrid koja ukupno s gradom i 28 sela ima oko 55.000 stanovnika.
Ohrid je u prošlosti bio poznati ribarski i trgovački grad na trasi stare rimske ceste “Via Egnatia” i kroz minula stoljeća postao je vjersko i kulturno središte Makedonije. Prvi se put spominje kao naselje ilirskih Dasareta već u 3. st. pr. n. e. pod imenom Lihnid (grčki Lychnidos). Polovicom 2. st. pr. n. e. osvojili su ga Rimljani, za čije je vladavine, pod imenom Lychnidus, postao jednim od većih gradova rimske provincije Makedonije. U srednjem vijeku bio je vjersko i kulturno središte, u kojem su djelovali sv. Kliment Ohridski i sv. Metod.
Za vladavine cara Samuila (976. – 1014.) bio je prijestolnica makedonske države, a od 980. sjedište patrijaršije (od 1018. arhiepiskopije). U 12. st. je znatno trgovačko središte. Od 11. do 14. st. bio je pod vlašću Bizantskoga Carstva, Normana, epirskih despota, Srbije i Srpske despotovine.
Za vladavine Osmanskoga Carstva (1398. – 1912.) Ohrid je bio sjedište istoimenoga sandžaka, a od 17. st. i kadiluka. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, od 18. st. razvio se u jedno od najjačih gospodarskih središta toga dijela Osmanskoga Carstva, temeljeći svoj gospodarski razvoj na karavanskoj trgovini, ribarstvu i preradi kože. Nakon oslobođenja od osmanske vlasti bio je pod srpskom vlašću (1913. – 1915.).
Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskoga rata bio je pod bugarskom vlašću (1915. – 1918.; 1941. – 1944.); potom u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941.), te Socijalističke federativne republike Jugoslavije, u sklopu Socijalističke Republike Makedonije (1945. – 1991.), i neovisne Republike Makedonije (od 1991.) koja je 2019. godine promijenila ime u Republika Sjeverna Makedonija.
Grad je sačuvao svoj istočnjački izgled. U staroj jezgri grada je mnoštvo dobro očuvanih srednjovjekovnih crkava (9. – 14. st.): manastir sv. Pantelejmona i sv. Klimenta Ohridskog, sv. Sofije, Bogorodice Preslavne, sv. Jovana Bogoslova Kaneo, Nikole Bolničkoga, Bogorodice Bolničke, Bogorodice Čelnice, sv. Dimitrija, sv. Konstantina i Elene, sv. Varvare i dr.
Od kulturnopovijesnih spomenika ističu se: srednjovjekovna Samuilova tvrđava (10. st.), ostaci helenističkog teatra (3. st. pr. n. e.) i građanske kuće (18. – 19. st.).
Ohrid je danas moderan grad s visokim stepenom razvoja ekonomije kojom dominiraju elektronička, elektrotehnička i metalna industrija, prerada duhana, proizvodnja peći na kruta goriva, autogalanterije i ambalaže od plastike, zanatska proizvodnja ženskog nakita s ohridskim biserima. Turistički i uslužni sektor također daju značan doprinos, u gradu i njegovoj okolici je veliki broj ugostiteljskih objekta, hotela i pansiona. Nedaleko od Ohrida (oko 9 km) pokraj ceste Struga – Kičevo – Skopje nalazi se Međunarodni aerodrom sv. Apostol Pavle.
U gradu su smještene suvremene naučno-obrazovne i kulturne institucije: Hidrobiološki institut (osn. 1935.), Zavod za zaštitu spomenika kulture i muzej – Ohrid (osn. 1951.), Tehnološko sveučilište (osn. 2009.), Fakultet za turizam i ugostiteljstvo, galerija ikona, glazbeno-dramski festival Ohridsko ljeto i dr.
U okolici Ohrida vrijedi obići Muzej na vodi – Zaljev kostiju, manastir sv. Nauma i izvore Crnog Drima. Ohrid je planinarima važan i zbog obilaska NP Galičica i uspona na vrh Magaro (2255 m/nv) sa kojeg se kao na dlanu vide Ohridsko i Prespansko jezero.
Ohrid je upisan na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine (1979. god.).

Samuilova tvrđava je jedna od najvećih srednjovjekovnih fotifikacijskih građevina u Sjevernoj Makedoniji. Tvrđava je povijesni spomenik važan za makedonsku državnost i jedna je od najposjećenijih turističkih destinacija u Ohridu. Sa svojim bedemima i kulama zauzima cijelo ohridsko brdo što se izdiže do 100 metara iznad nivoa jezera. Sa svih strana, osim sa južne strane koja je okrenuta ka jezeru, grad je zaštićen sa visokim zidovima i obrambenim kulama. Sa bedema tvrđave se pruža širok pogled na grad i Ohridsko jezero.
Starogrčki i rimski povjesničar Polibije (oko 203. – 120. god. pr. n. e.), u svom djelu opisao je prvu vojnu akciju na ovim prostorima pod vodstvom makedonskog kralja Filipa koji je naredio da se na brdu iznad Ohridskog jezera (grčki Lacus Lychnidis) izgradi utvrda. Rimski povjesničar Tit Livije (59. pr. n. e. – 17.), u svom djelu Povijest Rima (latinski Ab Urbe condita) također spominje utvrdu na brdu iznad Ohridskog jezera.
Tvrđava je u prošlosti bila više puta rušena, pregrađivana i dograđivana, nosi znakove skoro svih povijesnih epoha kad su Ohridom gospodarili rimljani, bizantijci, slaveni i osmanlije. Međutim, računa se da je najveći dio zidova tvrđave sa podgrađem, zajedno sa očuvanim kulama, sagrađeno za vrijeme vladavine cara Samuila (976. – 1014.) potom njegovih nasljednika do 1018. godine, kad je Ohrid bio prijestolnica makedonskih slavena. Nakon propasti ovog carstva pod vlašću bizantijskog cara Bazilija II tvrđava je porušena.
Tvrđava je više puta obnavljana. Godine 2000., započeti su najveći istraživački i konzervatorsko-restauratorski zahvati pri čemu su bila izvedena sistematska aerheološka iskopavanje na cijelom prostoru tvrđave. Tada su bili sanirani, konzervirani i restaurirani bedemi i kule u njenom središnjem dijelu. Godine 2003., završeni su svi radovi na obnovi tvrđave.

Helenistički teatar u Ohridu je jedini u Sjevernoj Makedoniji, ostali teatri u antičkim gradovima: Scupi, Stobi i Heraclea Lyncestis su iz rimskog doba. Teatar je izgrađen oko 200. godine pr. n. e. Smješten je između dva brežuljka koja ga okružuju i drže zaštićenim od vjetrova, koji bi mogli ometati akustiku tokom predstave. Sa njega se pruža prekrasan pogled na Ohridsko jezero i planinu Galičicu. Nakon rimskog osvajanja grada, teatar je pretvoren u arenu za borbe gladijatora koje je car Konstantin Veliki zabranio 325 god. pr. n. e.
U današnje vrijeme teatar ima više namjena, ali najviše služi za predstave Ohridskog ljeta, tradicionalne međunarodne kulturne manifestacije. Iz ovog razloga u amfiteatru je izgrađena velika natkrivena pozornica na kojoj su nastupili mnogi poznati umjetnici iz svijeta.

Crkva sv. Jovana Bogoslova Kaneo je smještena na zaravni visoko iznad Ohridskog jezera u blizini ribarskog seoceta Kaneo i gotovo je zaštitni znak Ohrida jer je prikazana skoro na svim razglednicama grada. Crkva je posvećena sv. Jovanu Bogoslovu Kaneo. Tačan datum izgradnje crkve ostaje nepoznanica, ali dokumenti s pojedinostima o crkvenoj imovini sugeriraju da je sagrađena prije 1447. godine. Crkva je sagrađena od cigle i kamena i ima tlocrt pravilnog križa. Arhitekt crkve je nepoznat, ali se pretpostavlja da je on bio pod uticajem bizantijsko-armenske crkvene arhitekture. Arheolozi su mišljenja da je crkva sagrađena najvjerojatnije u 13. stoljeću.
Crkva je obnovljena u 14. stoljeću, nešto prije dolaska Osmanlija u Makedoniju. Pod Osmanskom vlašću crkva je počela propadati i bila napuštena od 17. – 19. st., zbog toga je propao najveći dio fresaka. U 19. st., u crkvi su obnovljeni stropovi, dograđen je narteks i izgrađen zvonik. Ove prigradnje su porušene prilikom radova na restauraciji objekta 1963/1964. godine.

Ohridsko jezero (albanski: Liqeni i Ohrit) nalazi se u živopisnom planinskom području na teritoriji Republike Sjeverne Makedonije i Republike Albanije. Jezero je smješteno na 693 metara nadmorske visine u dubokoj i zatvorenoj kotlini, sa istoka je zatvorena planinom Galičicom (2255 m/nv), a sa zapada Jablanicom (2259 m/nv). Sliv Ohridskoj jezera ima 40 rijeka, od kojih 17 na makedonskoj i 23 na albanskoj strani. Jezero pokriva površinu od 358,2 km², od čega 2/3 jezera pripada Sjevernoj Makedoniji, dugo je 30,8 km, а najveća širina mu je 14,8 km. Ukupna dužina jezerske obale je 87,5 km. Na obalama Ohridskog jezera smješteni su gradovi Ohrid i Struga u Sjevernoj Makedoniji, te Podgradec u Albaniji.
Ohridsko jezero je poznato po svojoj kristalno čistoj vodi, koja je providna do 22 m dubine, a najveća izmjerena dubina jezera je 286 m. Jezero je nastalo prije ledenog doba i u vodama je sačuvano oko 200 endemskih biljnih i životinjskih vrsta (17 vrsta riba), od kojih su neke stare do 30 milijuna godina i odavno su izumrle u ostalim dijelovima svijeta, kao što su: ohridska pastrva (Salmo letnica), ohridska sferna spužva (Ochridospongia rotunda), i neke alge kremenjašice (Bacillariophyceae) i zelene alge (Charophyta), te plošnjaci virnjaci (Turbellaria) i dr.
Ohridsko jezero svojom iznimnom ljepotom od davnina privlači mnoge turiste i britanska televizijska dramska serija “Wanderlust” nazvala ga jednim od najlepših jezera na svijetu.
Ohridsko jezero je upisano na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine (1979. god.).

Muzej na vodi – Zaljev kostiju je arheološki kompleks na istočnoj obali Ohridskog jezra. Od Ohrida do muzeja može se doći automobilom ili brodom a nalazi se u blizini sela Peštani. Muzej nudi dobar povijesni pregled i način kako su nekad ljudi živjeli u prapovijesno doba. Ronioci-arheolozi su u tom zaljevu našli veliki broj životinjskih kostiju i po tome zaljev nosi ime. U neposrednoj blizini muzeja na malom uzvišenju Gradišće nalaze se ostaci rimske utvrde, ovo potvrđuje da od davnina postoji kontinuitet življenja i boravak na prostoru Zaljeva kostiju.
Muzejska postavka sadrži maketu s orginalnim ostacima naselja koje tvore sojenice – kolibe napravljene na temelju podvodnih arheoloških istraživanja. Rekonstruisano sojeničko naselje u Zaljevu kostiju prostire se na površini od 8500 m². Naselja sojenica kao način ljudskog staništa u specifičnom okruženju su karakteristična za prapovijesna razdoblja od neolitika (mlađe kameno doba), eneolitika ( bakreno doba), bronzanog i gvozdenog doba.

Manastir sv. Nauma je popularna izletnička destinacija do koje se može doći automobilom ili brodom. Nalazi se južnije od Ohrida (29 km). Manastir je smješten na visokom stjenovitom hridu neposredno uz makedonsko-albansku granicu. Uz manastir je podignut hotel i ugostiteljski objekti. Manastir je pred kraj svojega života 895. godine utemeljio sveti Naum, suradnik sv. Klimenta Ohridskog. Samostanska crkva izvorno posvećena svetim arhanđelima Mihaelu i Gabrijelu, podignuta je 900. godine.
Sv. Naum je u manastiru proveo posljednje godine svog života te je ondje i pokopan 910. godine. Manastir i crkva, doživjeli su brojne preinake, a današnji izgled potječe iz 16. stoljeća, sa brojnim preinakama iz kasnijih stoljeća i restauracijama iz 20. stoljeća.
Manastir sv. Nauma izgubio je svoj vjerski karakter koji je nekada imao, u novije vrijeme pretvoren je u muzejsko-turistički objekat, a vjerski obredi obavljaju se u obljižnjoj samostanskoj crkvi. U neposrednoj blizini manastira su izvori rijeke Crni Drim – najveće pritoke Ohridskog jezera.

Izvori Crnog Drima nalaze se južnije od Ohrida (29 km) u neposrednoj blizini manastira sv. Nauma. Pokraj izvora u dubokoj hladovini i bujnom zelenilu je nekoliko restorana s baštama i terasama nad vodom gdje treba probati riblje specijalitete (ohridska pastrmka) i tradicionalna makedonska jela (gravče na tavče).
Voda na izvorima dolazi podzemnim kanalima iz Prespanskog jezera (na 853 m/nv) s druge strane planine Galičice ili kako se na makedonskom jeziku kaže “presipa se“ (preljeva se) po čemu je jezero dobilo ime. Od izvorišne čelenke nastaje rijeka Crni Drim koja se nakon kratkog toka uljeva u Ohridsko jezero.
Izvori Crnog Drima najveća su pritoka Ohridskog jezera i pod strogom su zaštitom u sklopu Nacionalnog parka Galičica. Na području izvora je manje jezerce dužine 700 m, širine 250 m i dubine 3,5 m. Podvodnih izvora je 30 a krajbrežnih 15. Ukupan kapacitet izvora je 6,5 – 10 m³/sek. Temperature 10 – 12ºC. Na izvoru su dva malena otoka.
Otoka Ohridskog jezera nalazi se u gradu Struga (oko 15 km od Ohrida). Od otoke dalje rijeka Crni Drim (alb. Drinit të Zi) ponovo nastavlja svoj tok do sastavaka s rijekom Bijeli Drim (alb. Drinit të Bardhë) kod grada Kukës u sjeveroistočnoj Albaniji. Na sastavcima dviju rijeka nastaje rijeka Drim (alb. Drini) koja se uljeva u Jadransko more. Zanimljivo je spomenuti, u antičko doba rijeka Drim je nosila naziv Drilon. Izvor rijeke Bijeli Drim nalazi se u zapadnom Kosovu desetak kilometara sjeverno od grada Peć (alb. Peja) kod sela Radavac (alb. Radafci) u podnožju planine Žljeb na kosovsko-crnogorskoj granici.