Prokletije / Bjeshkët e Nemuna

Prokletije (albanski: Bjeshkët e Nemuna) nalaze se u sklopu Dinarida, kao njena periferna gorska skupina na jugoistoku koja završava u Albaniji rijekom Drimom. Administrativnim granicama ovaj, po mnogo čemu specifičan i jedinstven planinski prostor Balkana i Europe, podijeljen je na tri dijela – crnogorske, albanske i kosovske Prokletije.
Prokletije su jedan duži vremenski period bile gotovo “zabranjene planine“ nakon političkog sukoba nastalog Rezolucijom Informbiroa 1948. godine. Tada je na ovom visokoplaninskom području državna granica SFR Jugoslavije i Republike Albanije bila strogo nadzirana od vojske dviju susjednih država do 1998. godine. Pet desetljeća je bila najčuvanija granica u Europi.
Zahvaljujući planinarskoj transverzali koju je 1957. godine uspostavilo PD “Prokeltije“ Peć (albanski: Peja) mnogi planinari su upoznali dio prokletijskog masiva na jugoslovenskoj teritoriji dok je na albanskoj ostao gotovo neistražen i tajnovit.
Nakon osamostaljenja i formiranja novih država Crne Gore i Kosova, državna granica s Albanijom je demilitarizovana i stavljena pod nadzor granične policije. Time je praktično ostvarena dugogodišnja plemenita zamisao “Prokletije bez granica“. Planinari su s velikim oduševljenjem ovo dočekali da mogu obići cijeli planinski masiv Prokletija na prostoru triju država.
Veliki broj planinara i ljubitelja prirode je jedinstven u ocjeni da su ovo planine neponovljive ljepote i divlje romantike kakve nema na drugim planinama i Prokletije smatraju za najljepše planine Balkana. Zahvaljujući specifičnim prirodnim ljepotama i netaknutoj prirodi, Prokletije su dom tri nacionalna parka: na području Crne Gore u plavsko-gusinjskoj regiji i na području Albanije u gornjoj dolini rijeke Valbona i u dolini kod sela Theti.

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Prokletije (albanski: Bjeshkët e Nâmuna) nalaze se u sklopu Dinarida, kao njena periferna gorska skupina na jugoistoku koja završava u Albaniji rijekom Drimom. Administrativnim granicama ovaj, po mnogo čemu specifičan i jedinstven planinski prostor Balkana i Europe, podijeljen je na tri dijela – crnogorske, albanske i kosovske Prokletije. Protežu se duž državne granice u istočnoj Crnoj Gori, sjevernoj Albaniji, zapadnom i južnom dijelu Kosova. Ukupna površina Prokletija iznosi oko 3500 km². Najveći dio Prokletija pripada Albaniji a jedna trećina pripada Crnoj Gori i Kosovu.
Najviši vrh Prokletija – Jezerski vrh / alb. Maja e Jezercës (2694 m/nv) je ujedno i najviši vrh Dinarida, nalazi se u albanskim Prokletijama. Najviši vrh crnogorskih Prokletija – Zla Kolata / alb. Kollata ë Keqe (2534 m) je ujedno i najviši vrh Crne Gore. Najviši vrh kosovskih Prokletija – Đerovica / alb. Maja e Gjeravicës (2656 m) je ujedno i najviši vrh Kosova i drugi najviši vrh Prokletija.

Najstarije zapisano ime ovih planina je Mons Bertiscus, i ono se nalazi na karti koju je izradio starogrčki matematičar, zemljopisac i astronom Claudius Ptolemaeus (83. – 161. pr. n. e.). U nekim kasnije izrađenim starim kartama umjesto naziva Beristicus pojavljuje se Beriseldi.
O Prokletijama se stoljećima ništa nije znalo sve do prve polovice 19. stoljeća kada dolaze prirodnjaci – istraživači, a među njima su prednjačili geografi, biolozi i geolozi. Francusko-austrijski znanstvenik Ami Boué (1794. – 1881.) napisao je o Prokletijama: ”Najnepristupačniji i najdivljiji planinski lanac na Balkanskom poluotoku“. Njemački botaničar i fitogeograf August Grisebach (1814. – 1879.) nazavo ih je “Južne Alpe Europe“ kao sinonim za planine u prokletijskoj planinskoj grupi.
Srbijanski geograf i geolog prof. dr. Jovan Cvijić (1865. – 1927.) obavljao je značajna terenska istraživanja u kraškim predjelima Prokletija i kazao je da su ovo jedna od rijetkih planinskih skupina na Balkanu na kojima se izrazito očitavaju djelovanja glacijalnog perioda – s dubokim i širokim dolinama, izdubenim i oblikovanim radom ledenjaka, iz kojih se izdižu mnogi stjenoviti vrhovi zanimljivih formi.

Sa planinarskog stanovišta Prokletije su bile vrlo rijetko posjećene od strane planinara. Tek nakon uspostavljanja Prokletijske planinarske transverzale 1957. godine započinje veća posjeta planinara na jugoslovenskom dijelu planina. Na ključnim mjestima izgrađeni su planinarski objekti radi lakšeg pristupa vrhovima: pl. kuća Jelinak u Bjeluhi, pl. kuća u Bogama, pl. kuća na Čakoru, pl. kuća Pločice ispod Đerovice, pl. kuća na Slanim poljanama (Ljumbardska planina) i pl. kuća u Grebaji.
O Prokletijama su pisali poznati jugoslovenski planinari – istraživači: prof. dr. Branimir Gušić, prof. dr. Željko Poljak, Branislav Cerović, Rado Kočevar, Mirko Marković, Miodrag Božinović, Branko Kotlajić, Velibor Stanišić, Stanislav Gilić, Uzeir Beširović, Franci Savenc i dr. Putopisi su objavljeni u planinarskim glasilima HPS “Naše planine“ i PZS “Planinski vestnik“. Svojevremeno su to bili najčitaniji planinarski putopisi koji su skinuli veo tajanstvenosti sa nepoznatih prostranstava Prokletija.

Reljef Prokletija je razuđen, sa brojnim visokim i markantnim vrhovima, dubokim klisurama, strmim padinama, riječnim dolinama alpskog tipa i drugim prirodnim fenomenima. Na Prokletijama su mnogi  visoki vrhovi smješteni na graničnoj crti triju država i na popisu koji slijedi pored naziva i nadmorske visine stoji oznaka: CG (Crna Gora), K (Kosovo), A (Albanija).

Najviši vrhovi u crnogorskom dijelu su: Zla Kolata / Kollata e Keqe (2534 m) – CG / A, Dobra Kolata / Kollata e Mires (2528 m) – CG / A, Rosni vrh / Maja Rosit (2524 m) – CG / A, Veliki vrh / Kremeni vrh / Maja e Gurte e Zjarmit (2490 m), Sjeverni vrh / Maja e Balles (2460 m), Južni vrh / Zlovrh / Maja e Keqe (2441 m), Crni krš / Bandera (2426 m), Maja e Preht (2408 m), Pasji vrh (2405 m) – CG / K, Hajla (2403 m) – CG / K, Krš Bogićevica (2374 m), Orlov krš / Maja e Male (2372 m) – CG / K, Tromeđa / Trekufir (2366 m) – CG / A / K, Žljeb (2365 m), Veliki Hridski krš (2358 m), Starac (2352 m) i dr.

Najviši vrhovi u kosovskom dijelu su: Maja e Gjeravicës / Đerovica (2656 m), Maja e Gusanit (2539 m) – K / A, Marijash / Bogdaš (2533 m), Guri i Kuq / Žuti kamen (2522 m), Maja e Ropës (2501 m), Guri i Zi (2470 m), Veternik / Koprivnik (2461 m), Maja e Barl (2425 m) – K / A, Velika Podina (2424 m), Vrh Čvrlje (2413 m), Pasji vrh (2405 m) – K / CG, Maja Bogicaj (2404 m) – K / A, Hajla (2403 m) – K / CG, Rusolija (2381 m), Maja Streoc (2377 m), Maja e Male / Orlov krš (2372 m) – K / CG,  Tromeđa / Trekufir (2366 m) – CG / A / K, Žljeb (2365 m), Maja e ram arucit (2358 m) – K / A i dr.

Najviši vrhovi u albanskom dijelu su: Maja e Jezercës / Jezerski vrh (2694 m), Maja Grykat e Hapëta (2625 m), Maja Radohines (2570 m), Maja e Popllukës (2569 m), Maja Brijaset (2567 m), Maja e Paces (2561 m), Maja e Hekurave (2560 m), Podi e Kolatës / Ravna Kolata (2556 m), Maja e Madhe (2554 m), Maja Koprishtit (2554 m), Maja e Lagovjet (2545 m), Maja e Fat (2543 m), Kollata e Keqe / Zla Kolata (2534 m) – A / CG, Maja Gavnit (2530 m), Kollata e Mires / Dobra Kolata (2528 m) – A / CG, Maja e Ismet Bruca (2525 m), Maja Rosit / Rosni vrh (2524 m) – A i CG,  Maja Vinsens (2517 m), Maja e Kokervhakes (2508 m), Maja Shkurz (2499 m), Maja Reshkulit (2498 m), Maja e Livadit (2496 m), Maja e Kolacit (2490 m), Maja e Ragamit (2472 m), Maja e Aljis (2471 m), Maja Preht (2466 m), Maja Bojs (2461 m), Maja Prozmit (2452 m), Maja Vukoces (2450 m), Maja Sjapit (2450 m), Maja Xhevarhirit (2445 m), Maja Kuci (2438 m), Maja e Cet Harushes (2424 m), Maja e Malisorës (2421 m), Maja e Boshit (2416 m), Maja Nigvacit (2412 m), Maja e Desles (2403 m), Maja e Zez (2400 m) i dr.

Na širem prostoru Prokletija izdvajaju se tri klimatske zone: umjereno – kontinentalna (od 500 – 800 m/nv), subplaninska (od 800 – 1200 m/nv) i planinska (iznad 2000 m/nv). Odlikuju se kraćim i svježim ljetima, dugim, umjereno hladnim zimama, relativno visokom godišnjom sumom padavina, toplijom jeseni od proljeća i kratkim vegetacionim periodom.

Prokletije su uvijek privlačile pažnju botaničara i drugih naučnika kao vrlo interesantan i neiscrpan prostor istraživanja. Rijetke biljne vrste, ljekovito bilje i divlje voće predstavljaju prirodno bogatstvo Prokletija. Na prokletijskom prirodnom prostoru uspjevaju mnoge ljekovite, medonosne, aromatične i vitaminozne biljne vrste. Najpoznatije vrste ljekovitog bilja su: majčina dušica, hajdučka trava, šipurak, glogov cvijet, maslačak, preslica, bijeli šljez, kopriva, slatka paprat, cikorija, lincura, čemerika, odoljen, đurđevak, jaglac, kopriva i dr. Od poljsko-šumskih plodova zastupljeni su u značajnoj mjeri: borovnica, divlja jagoda, makina, kupina, kleka i mnoge vrste jestivih gljiva (lisičarka, vrganj, rujnica, bukovača, smrčak, sunčanica, šampinjon i dr.).   

Prokletije obiluju bogatom i raznovrsnom faunom sisara, ptica, riba, vodozemaca i insekata. Najzančajnije vrste divljači koje naseljavaju visokoplaninsku zonu Prokletija su: mrki medvjed, vuk, divlja svinja, divokoza i srneća divljač. Od tzv. niske divljači zastupljene su sljedeće vrste: lisica, zec, jazavac, tvor, vidra, kuna i vjeverica. Od ptica suri orao, orao zmijar, orao mišar, orao krstaš, planinski orao, bjelogavi sup, kraguj, veliki i mali tetrijeb, jastreb, sivi soko, soko lastavičar, poljska jarebica, jarebica kamenjarka, prepelica, lještarka, šumska šljuka i dr.

U florističkom sastavu Prokletija zastupljene su brojne raritetne, endemične, reliktne i zaštićene biljne vrste. Među njima ima balkanskih, europskih i svjetskih florističkih rariteta. Pored zeljastih, zastupljene su i brojne vrste reliktne i endemične dendroflore koje privlače pažnju prirodnjaka, planinara i ljubitelja prirode. Naročiti predmet interesovanaja predstavljaju munika, molika, tisa i planinski javor.    

Prokletije su bogate vodom i čine razvođe jadranskog i crnomorskog sliva. U nižim predjelima su izvorišta velikih rijeka: Ljumi i Valbons (Valbona), Ljumi i Shales (Lesnices), Ljumi i Curajt (Nikajt), Ljumi i Cem (Cijevna), Lim, Tara, Ibar, Drinit të Bardhë (Bijeli Drim), Erenik (Ribnik), Pećka Bistrica i Dečanska Bistrica.

Na Prokletijama je veliki broj lijepih jezera ledenjačkog porijekla. Na području Crne Gore: Plavsko jezero (906 m), Visitorsko jezero (1734 m), Hridsko jezero (1968 m), Bukumirsko jezero (1450 m) i Rikavačko jezero (1313 m).
Na području Kosova: Kučiško jezero (1850 m) i Dreljsko jezero (1750 m) na Malji necinat, Veliko jezero i Malo jezero (2350 m) pod vrhom Đeravica / Maja e Gjeravicës, Tropojsko jezero (2220 m) pod vrhom Maja e ram arucit i Veliko jezero (2340 m) pod vrhom Maja e Gusanit.
Na području Albanije: u Doberdolu je smještena veća skupina jezera na nadomorskoj visini od 1900 – 2100 m, zatim Buni i Jezercës (2200 m) skupina od šest jezera smještena u slikovitoj dolini pod najvišim vrhom Prokletija – Jezerski vrh / Maja e Jezercës.

Prokletijska planinarska transverzala:

– Osnivač: PD “Đerovica“ Peć/alb. Peja;
– Utemeljena 1957. godine;
– Trajanje obilaska: 12 dana;
– Br. kontrolnih tačaka: 27 KT;
– Naziv kontrolne tačke i nadmorska visina: Peć / alb. Peja (550 m), Hasanov vrh (1871 m), vrh Rusolija / Žljeb (2381 m), vrh Ahmica / Štedim (2272 m), vrh Hajla (2403 m), pl. kuća na Bogama (1540 m), turist. kuća u Kućištu (1110 m), pl. kuća Jelenak u dolini Bjeluhe (1410 m), vrh Vaganica (2112 m), vrh Planinica (2077 m), pl. kuća na prevoju Čakor (1849 m), vrh Djevojački krš (2046 m), vrh Crni krš / Bandera (2426 m), vrh Maja e Bajrakut (2078 m), vrh Bogdaš / alb. Marijash (2533 m), vrh Hridski krš / Bogićevica (2358 m), Hridsko jezero (1968 m), katun Kofiljača (1650 m), Plav (945 m), pl. kuća Vokšanske pločice (2070 m), vrh Đerovica / alb. Maja e Gjeravicës (2656 m), Kućiško jezero (1850 m), vrh Žuti kamen (2522 m), pl. kuća na Slanim poljanama / Ljumbardska planina (1520 m), vrh Veternik (2461 m) i vrh Krš Čvrlje (2413 m) na Koprivniku, Dečani (550 m).
Napomena: nakon disolucije SFR Jugoslavije (1991. god.) Prokletijska transverzala nije više u funkciji i do danas nije obnovljena. 

Kalendar planinarskih pohoda:

• Siječanj / Januar. Tradicionalni Memorijalni pohod na vrh Hajla (2403 m). Pohod je posvećen Safetu Mavriću novopazarskom alpinisti koji je poginuo na zimskom usponu u blizini vrha Hajla. Pristup do ishodišne tačke je iz Rožaja (Crna Gora), pravac uspona: pl. dom na Bandžovu (1479 m) – katun Brahim beg – pl. dom na Gropama (1880 m) – prevoj Mala gora – dalje nastaviti vršnim grebenom u smjeru sjeverozapada do najvišeg tjemena vrha. Vrijeme trajanja uspona u jednom pravcu 5 sati. Visinska razlika 924 m. Organizator: PSK “Hajla“ Rožaje;
• Ožujak / Mart. Zimski pohod na najviši vrh Prokletija – Jezerski vrh / alb. Maja e Jezercës (2694 m). Visokogorska tura sa dva bivakiranja pod šatorom kod bivše ljetne karaule na Vusanjskom Zastanu (na crnogorskoj strani) ili u dolini Buni e Jezerces (na albanskoj strani). Pristup do ishodišne tačke je iz Gusinja (Crna Gora), pravac uspona: selo Gornje Vusanje (980 m) – izvor Oko Skakavice – dolina Ropojana – karaula Vusanjski Zastan (1350 m) – granični kamen B17 (1774 m) – Buni i Jezercës (1792 m) – Jezerski vrh / Maja e Jezercës. Vrijeme trajanja uspona u jednom pravcu 6 sati. Visinska razlika 1714 m. Organizatori: Planinarski savez Crne Gore i PD “Hrid“ Plav;
• Ožujak / Mart. Tradicionalni Memorijalni pohod na vrh Očnjak / alb. Maja njeri e kriyte – Smrznuti čovjek (2185 m). Pohod je posvećen Zvonimiru Blažini beogradskom alpinisti koji je zajedno s Dušanom Močilnikom izveo prvi zimski uspon na ovaj vrh (1963.). Pristup do ishodišne tačke je iz Gusinja (Crna Gora), pravac uspona: pl. kuća “Branko Kotlajić“ (1175 m) u Grbaji – Suljova česma – markiranom pl. stazom do  raskršća za dolinu Lugu e kuq – dalje nastaviti desno do najniže tačke pod istočni greben te zasniježenim policama i razvedenom stijenom pristupiti na najviše tjeme vrha. Završni uspon na vrh je vrlo zahtjevan zbog eksponiranosti stijene i primjeran je iskusnim penjačima i opremom u zimskim uvjetima. Vrijeme trajanja uspona u jednom smjeru 6 sati. Visinska razlika 1010 m. Organizatori: Planinarski savez Beograd, PD “Radnički“ i PD “Pobeda“ Beograd;
• Svibanj / Maj. Memorijalni pohod na vrh Karaula (1915 m). Pohod je posvećen Ziji Ibrahimagiću, gusinjskom planinaru i dugogodišnjem predsjedniku PD “Karanfil“ Gusinje. Pristup do ishodišne tačke je iz Gusinja (Crna Gora), pravac uspona: pl. dom “Branko Kotlajić“ (1175 m) u dolini Grbaja – markiranom “graničarskom stazom“ serpentinama do prevoja na 1740 m/nv – dalje desno od prevoja ispod južne strane Karaule (zaobići stijene!) i pored stabala s borovima pristupiti na najviše tjeme vrha. Vrijeme trajanja uspona u jednom smjeru 2,5 sata. Visinska razlika 740 m. Organizator: PK “Karanfil“ Gusinje;
• Lipanj / Juni. GTZ (Njemačka tehnička saradnja) je finansijski podržala projekat lokalnog razvoja planinskog turizma plavsko – gusinjske regije. GTZ je izradila i koncept razvoja prekogranične treeking kružne ture na području Crne Gore, Kosova i Albanije. Planinarska tura povezuje najatraktivnije doline u Prokletijama: Rugova, Babino polje, Plavsko-Gusinjska, Ropojana, Theth, Valbona i Doberdol. Pješačka staza je duga 130 km uz ukupnu visinsku razliku od 6500 metara i može se preći za 10 dana, pravcem: Peja / Peć – Miliševac – Babino polje – Plav – Gusinje – Vusanje – Theth – Ragam – Valbona – Cerem – Doberdol – Kožnjar – Peja / Peć. U organizaciji lokalnih samouprava i turističkih organizacija izvode se dvije trekking kružne ture pod nazivom „Vrhovi Balkana“:
  Prva etapa: Peja / Peć – katun Nećinat i Drešajt – Kučiško jezero – Malji necinat – Soha od Jelenka – Ravno brdo – Babino polje – Plav.
  Druga etapa: Plav – Gusinje – Vusanje – Theth – Valbona – Qafa Preslopit – Vusanje;
• Lipanj / Juni. Planinarski pohod na vrh Guri i Kuq / bivši naziv Žuti kamen (2525 m). Pristup do ishodišne tačke je iz Peja / Peć (Kosovo), pravac uspona: katun Necinat i Drešajt (1450 m) – Kučiško jezero (1850 m) – Malji necinat (2339 m) – vrh Guri Kuq. Vrijeme trajanja uspona u jednom pravcu 5 sati. Visinska razlika 1075 + 200 = 1275 m. Organizator: PD “Gjeravica“ Peja / Peć;
• Srpanj / Juli. Planinarski pohod na najviši vrh Kosova – Đeravica / alb. Maja e Gjeravicës (2656 m). Pristup do ishodišne tačke je iz Plava (Crna Gora), pravac uspona: katun Bogićevica (1750 m) – Hodžin ravan (1850 m) – Dvojnice (2000 m) – Tropojsko jezero (2220 m) – Veliko jezero (2340 m) – vrh Đerovica / Maja e Gjeravicës. Vrijeme trajanja uspona u jednom pravcu 6 sati. Visinska razlika 906 + 100 m = 1006 m. Organizator: PD “Hrid“ Plav;
• Kolovoz / August. Planinarski pohod na najviši vrh Crne Gore – Zla Kolata / alb. Kollata ë Keqe (2534 m). Pristup do ishodišne tačke je iz Gusinja (Crna Gora), pravac uspona: selo Gornje Vusanje (980 m) – Zarunica – Fus sirma – Qafa e Borit (1780 m) – Ledena spilja / alb. Shpellë akulli – Skripa – Zla Kolata / Kollata ë Keqe. Vrijeme trajanja uspona u jednom pravcu 6 sati. Visinska razlika 1554 m. Organizator: PD “Hrid“ Plav.

Planinarska literatura:

• Zlatko Smerke, Stijene Jugoslavije – alpinistički vodič, knjiga 1; izdavač: Planinarsko društvo “Ravna Gora“, Varaždin, 1977.
• Branislav Cerović, Crnogorske Planine – odabrane planinarske ture; izdavač: Slavko Radović, Vrbas, 2002.
• Miljan Radović, Rajko Marić, Crnogorske Prokletije – priroda, ljudi, turizam, razvoj; izdavač: Ministarstvo turizma Crne Gore, Podgorica, 2002.
• Branko Kotlajić i Radonja Šekularac, Grbaja – Gusinjski deo Prokletija – istorija, antropogeografija i planinarski vodič; izdavač: Planinarsko društvo “Radnički“, Beograd, 2003.
• Daniel Vincek, Ratko R. Popović i Mijo Kovačević, Planine Crne Gore – vodič za planinare; izdavač: “Monitor“, Podgorica, 2004. 
• Mickal Kleslo, Po planinama Balkana, Bosna i Hercegovina, Crna Gora – turistički vodič na češkom; izdavač: SKY, Vresina, 2004.
• Rifat Mulić, Plavsko – Gusinjske Prokletije – četrdeset planinarskih staza; izdavač: Planinarsko društvo “Karanfili“, Gusinje, 2009.
• Planinarski vodič Hajla; izdavač: NVO Pogled i PK Pogled, Rožaje, 2010.
• Ervin Kalač, Planine rožajskog kraja – monografija; Rožaje, 2013.

Planinarske i topografske karte:

• Prokletije – Brada, Topografska karta 1:50.000, toponomastiku sakupio i obradio prof. dr. Branimir Gušić uz suradnju prof. dr. Željka Poljaka, sastavio i izradio Mirko Marković. Na poleđini karte je skica – panorama s vrha Maja Bals. Izdavač: Planinarsko glasilo HPS “Naše planine“, Zagreb 1963. god.
• Prokletije – Planinarska karta 1:75.000, izdavač: Planinarsko smučarsko društvo “Đerovica“ i Turistički savez regiona Peć, 1966. god.
• Prokletije – planinarenje i biciklizam, karta 1:50.000, izdavač: Lokalna turistička organizacija Plav uz pomoć GTZ (Njemačka tehnička saradnja), 2009. god.
• Topografske karte 1:25.000 i 1:50.000 (1972. god.) i 1:100.000 (1970. god.), izdanje Vojnogeografski institut Beograd.

---

Naslovna slika: Prokletije, granični kamen na grebenu Maja Popadija (2030 m). Na graničnoj crti triju susjednih država Albanije, Crne Gore i Kosova još uvijek stoje stare oznake na kamenim piramidama: SFRJ (Socijalistička federativna republika Jugoslavija) i SPSH (Republika Popullore e Shqipërisë / Narodna Socijalistička Republika Albanija)