Gorski prijelaz Vršič

Gorski prijelaz Vršič nalazi se između vrhova Prisojnik / Prisank (2547 m) i Mala Mojstrovka (2332 m) u Julijskim Alpama na sjeverozapadu Slovenije. Vršič sa nadmorskom visinom od 1611 m najniži je neposredni prijelaz iz doline Soče u Savsku dolinu. Povezuje pokrajinu Gorenjsku s dolinom Trente u Slovenskom primorju. Prijelaz je dobio ime po koti Vršič nadmorske visine 1737 m i obilježena je trigonometrijskim stupom u blizini Poštarske kuće (1688 m).
Preko Vršiča vodila je stara cesta koja je proširena i uređena u Prvom svjetskom ratu za potrebe austrougarske vojske na relaciji od Kranjske Gore do Trente. Cestu su izgradili ruski vojni zarobljenici dovedeni sa istočnog fronta i po tome je dobila naziv ”Ruska cesta”. Izgradnja ceste je trajala od 1915. – 1917. godine.
Nakon Prvog svjetskog rata, od 1918. godine, gorski prijelaz Vršič bio je na granici između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata, od 1945. godine, zajedno s Gornjom dolinom Soče sjeverno od Gorice, uključen je u sastav SFR Jugoslavije, a zatim u sastav Republike Slovenije.
”Ruska cesta” je asfaltirana od Kranjske Gore preko Vršiča do Trente i ima ukupno 50 oštrih okuka, 24 na strani Kranjske Gore i 26 na strani Trente. Pokraj svake okuke stoji oznaka na tabli s rednim brojem od 1 do 50.
U zimskom periodu gornji dijelovi ceste neprohodni su zbog obilnih snježnih padavina tijekom većeg dijela zime. Iz tog razloga cesta može biti duže vrijeme zatvorena za saobraćaj motornim vozilima. U ljetnom periodu znatno je pojačan saobraćaj zbog velikog broja turista.
Vršič je odlična polazna tačka za mnoge planinarske ture i uspone na okolne vrhove. U neposrednoj blizini ceste smješteno je nekoliko planinarskih objekata (domovi i kuće).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Ruska cesta i kapelica sa grobnicom

Za vrijeme Prvog svjetskog rata od 1914. – 1918. godine Kranjska Gora je bila važno raskrižje vojnih prijelaza. Talijanskom objavom rata u maju 1915. godine austrijska vojska je čvrsto držala strateški važnu bojišnicu duž rijeke Soče.
Od 1915. – 1916. godine austrijsko vojno zapovjedništvo angažiralo je više od 10.000 ruskih ratnih zarobljenika na izgradnji ceste od Kranjske Gore preko planinskog prijevoja Mojstrovka (Vršič) do Trente.
U martu 1916. godine, lavina s Mojstrovke zatrpala je više od stotinu ruskih zarobljenika i nekoliko austrijskih stražara. Na tragične događaje podsjećaju grobovi ispod Erjavčeve kuće i grobnica uz Rusku kapelu, koju su preživjeli zarobljenici 1917. godine podigli u spomen nastradalih u lavini.
Ruska kapelica i grobnica su povijesni spomenici u zaštićenom području NP “Triglav”. Nalazi se na 1150 m nadmorske visine na sjevernoj strani gorskog prijelaza Vršič, u neposrednoj blizini lokalne ceste br. 206 na relaciji: Kranjska Gora – Trenta, na lijevoj strani nakon okuke br. 8.

Spomenik dr Juliusu Kugyu

Spomenik dr Juliusu Kugyju je smješten u dolini Trente u zaštićenom području NP “Triglav”. Nalazi se na 818 m nadmorske visine na južnoj strani gorskog prijelaza Vršič, u neposrednoj blizini lokalne ceste br. 206 na relaciji: Kranjska Gora – Trenta, na lijevoj strani kod okuke br. 48. Pristup do spomenika je pješačkom stazom, obilježena sa putokaznom tablom.
Dr Julius Kugy (1858. – 1944. god.), slovenski pravnik po zanimanju, pjesnik, alpinist, strastveni ljubitelj planinskog svijeta i prirodnih ljepota Julijskih Alpi. Uz pomoć domaćih planinarskih vodiča pristupio je na mnoge vrhove Julijskih Alpi u ljetnim i zimskim uvjetima. Poznat je po nekoliko prvenstvenih uspona na vrhove: Škrlatica, Montaž, Jalovec i dr.
Njegova posebna strast je bila traganje za skrivenom ružom Scabiose trente, za koju se kasnije ispostavilo da je mistifikacija. Nije je našao. Zato, jer je nema! Ali je našao jedinstveno bogatsvo, zemaljsku ljepotu u planinama sjeverozapadne Slovenije i u sjeveroistočnoj Italiji. Planine Julijske Alpe (tal. Alpi Giulie) dobile su ime po Gaju Juliusu Cezaru, rimskom imperatoru.
Spomenik je podigao Planinarski Savez Slovenije (PZS) povodom jubileja 60-godišnjice osnivanja (1893.-1953. god.). Napravio ga je slovenski kipar, pisac i pjesnik Jakob Savinšek (1922. – 1961. god.). Od svih slovenskih planina koje je obišao i istraživao Kugyju je pri srcu bio vrh Jalovec (2645 m/nv) – simbol u grbu PSS (PZS). Zato je njegov spomenik okrenut u pravcu Jaloveca (na slici lijevo od spomenika).

Planinarenje i planinarski objekti na Vršiču

Gorski prijelaz Vršič je odlična polazna tačka za planinarske ture i uspone na okolne vrhove: Vršić (1737 m), Sovna Glava (1750 m), Prisojnik / Prisank (2547 m), Razor (2601 m), Planja (2453 m), Mala Mojstrovka (2332 m), Velika Mojstrovka (2366 m), Suhi vrh (2109 m), Nad Šitom glava (2087 m), Slatnica (1815 m), Slemenova Špica (1911 m), Prednje Robičje (1941 m) i Jalovec (2645 m/nv).
Na širem području Vršiča su smješteni sljedeći planinarski objekti: Mihov dom (1085 m), Kuća na Gozdu (1226 m), Erjavčeva kuća (1525 m), Tičarjev dom (1620 m) i Poštarska kuća (1688 m).

Planinarski usponi, naziv vrha i satnica hoda (od Erjavčeve kuće)

– Prisojnik / Prisank (2547 m) zapadnim grebenom pored Prednjeg prozora – 4 sata (zahtjevno), južnim padinama – 4 sata (zahtjevno);
– Prisojnik / Prisank (2547 m) via ferrata “Kopiščarjev put” kroz Prednje okno – 4 sata (vrlo zahtjevno);
– Prisojnik / Prisank (2547 m) “Jubilarni put” preko Mlinarice i Zadnjeg okna – 5½ sati (vrlo zahtjevno);
– Mala Mojstrovka (2332 m) preko južnih padina – 2 sata (zahtjevno);
– Mala Mojstrovka (2332 m) via ferrata ”Hanzov put” – 2½ sata (vrlo zahtjevno);
– Razor (2601 m) kroz Mlinaricu – 6-7 sati (vrlo zahtjevno);
– Planja (2453 m) kroz Mlinaricu – 6-7 sati (vrlo zahtjevno);
– Slemenova Špica (1911 m) – 1½ sati (lahko);
– Jalovec (2645 m) ispod Goličice – 5-6 sati (vrlo zahtjevno);
– Napomena: na usponu via ferratom “Kopiščarjev put” i ”Hanzov put” za samoosiguravanje koristiti kacigu i ferrata set.

Pristup automobilom (do Erjavčeve kuće)