Razgovor sa Bracom Babićem, sarajevskim planinarom, o zaštiti prirode i okoliša u Bosni i Hercegovini.
Asaf Bečirović, Magazin START BiH, br. 472, 07.03.2017.
Fotografije: Braco Babić
Nadzornik ste parkova prirode, planinarski i turistički vodič. Šta je park prirode, koliko ih ima u BiH i šta ih krasi?
Park prirode je zaštićeno područje od posebne vrijednosti za očuvanje prirodnih resursa i opstanak biljnog i životinjskog svijeta proglašeno na osnovu Zakona o zaštiti prirode. U Federaciji BiH ovaj zakon je donesen 2003. godine kojim se utvrđuju četiri prostorne kategorije zaštićenih područja: parkovi prirode, nacionalni parkovi, spomenici prirode i zaštićeni pejzaži. Imamo dva Parka prirode Hutovo blato i Blidinje.
Park prirode „Hutovo blato“ je ptičji rezervat bogat močvarnim biljkama koje okružuju Deranjsko jezero gdje tokom godine obitava 240 vrsta ptica čekajući vrijeme migracije prema Sjevernoj i Južnoj Africi. Ovaj rezervat je na popisu važnijih ptičjih staništa u ovom dijelu Evrope kako površinom, tako i raznolikošću.
Park prirode „Blidinje“ zauzima prostor između planina Čvrsnice i Vrana. U centralnom području parka je Blidinjsko jezero – najveće po površini planinsko jezero u BiH. Na Blidinju se snijeg zadržava 6 mjeseci i zbog ovoga je na zapadnim padinama Čvrsnice u području Risovca izgrađen skijaški centar. Zanimljivo je i nekoliko lokaliteta ilirskih gromila i srednjovjekovnih nekropola sa stećcima.
Kakve su Vaše obaveze kao nadzornika parkova prirode?
Moje su obaveze da učestvujem u pripremi na provođenju programa zaštite i održavanja parka, te promociji korištenja prostora u turističke svrhe. Osnovna svrha nadzora jest da se osigura pridržavanje odredbi zakona, uredbi, pravilnika, dozvola, standarda, uslova i mjera. To podrazumijeva poduzimanje određenih radnji da bi se ispravila protuzakonita radnja. Čuvari (rendžeri) koji nadziru zaštićeno područje imaju ovlasti da podnesu prijavu za osobe koji koji se ne pridržavaju uputstava i nanose štetu u zaštićenom prostoru. Naši čuvari za razliku od kolega npr. u Nacionalnim parkovima SAD-a nemaju ovlasti da uhapse i privedu prekršitelja na sud.
Nacionalni parkovi u BiH, koliko njih ima?
Postoje tri Nacionalna parka koji su na turističkoj mapi BiH označeni kao mjesta koja neizostavno vrijedi posjetiti.
NP „Sutjeska” osnovan je 1962. godine. Područje nacionalnog parka obuhvata mjesto Tjentište, dijelove rijeke Sutjeske i planina Maglića (2386 m/nv), Volujaka (2336 m/nv) i Zelengore (2014 m/nv). Zauzima površinu od 17.500 ha. U središtu parka je smješten strogi prirodni rezervat Perućica, površine 1.434 ha. Predstavlja posljednju prašumu u Evropi, u kojoj je strogo zabranjena bilo kakva intervencija čovjeka. NP „Sutjeska“ je najraznovrsniji kompleks ekosistema na prostoru BiH i jedan od najraznovrsnijih na prostorima jugoistočne Evrope. Od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a – Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara.
NP „Kozara“ osnovan je 1967. godine. Područje nacionalnog parka obuhvata memorijalnu zonu i turističke objekte na Mrakovici. Zauzima površinu od 3.907 ha. Memorijalna zona se sastoji od muzeja, memorijalnog spomenika i zida na kome su ugravirana imena nastradalih u Drugom svjetskom ratu.
NP „Una“ osnovan je 2008. godine. Područje nacionalnog parka obuhvata dolinu gornjeg toka rijeke Une, kanjonski dio donjeg toka rijeke Unac, te međuprostor između Une i Unca. Zauzima površinu od 19.800 ha. Područje Nacionalnog parka obiluje bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i kulturno-istorijskih spomenika. Predstavlja najmlađi nacionalni park u BiH.
Penjali ste na mnoge planinske vrhove, kažu da u visinama čovjek spozna sam sebe i pravu mjeru života! Spoznali ste sebe? Šta je prava mjera života?
Za proteklih četrdeset i više godina planinarenja popeo sam mnoge vrhove, počev od Trebevića do Himalaja. Na usponu razmišljam kako da se popnem na vrh i vratim se bezbjedno u dolinu, posebno ako su otežani uvjeti zbog velike hladnoće, vjetra, magle ili oluje. U tako složenim uvjetima osjetim sve svoje mane i vrline koje uglavnom proizlaze iz toga da li sam se dobro ili loše psihofizički pripremio za napore koji me očekuju na usponu. Iskustvo koje sam stekao na mnogobrojnim usponima od velike mi je koristi da odlučim trebam li rizikovati ili ne svoj život zbog jednog vrha? Vrh će biti i dalje tu, na istom mjestu i treba ponovo doći i popeti se po lijepom vremenu. Time će uživanje biti veće, posebno zbog vidika koji se pružaju tokom uspona.
Pitali su jednom legendarnog svjetskog alpinistu Reinholda Messnera, po mnogima najbolji svih vremena da kaže ko su po njegovoj ocjeni najbolji alpinisti?
Odgovorio je: „Oni koji kući umru u svom krevetu“.
Planinareći, upoznajete prirodu. Jedan moj drug planinar, mi je rekao da ga poznavanje prirode uči da s najvećim poštovanjem i divljenjem misli o Bogu?
Boraveći u planini puno puta sam razmišljao o tome šta je to što nas tjera da se uspinjemo na vrhove s teškim ruksacima na leđima u svim mogućim vremenskim uvjetima. Planinarenje vremenom postane strast bez koje ne možemo živjeti jer se lijepo osjećamo u čistoj i netaknutoj prirodi. Meni je planinarenje stil života i bar jednom u sedmici odem u planinu. I kad se vratim kući osjetim pozitivnu energiju koja mi daje snagu. Nakon izleta i boravka u planini bolje jedemo, spavamo, zadovoljniji smo životom i pored teškoća koji nas svakodnevno zaokupljaju lako ih rješavamo. Dobro je rekao Vaš prijatelj – što se više penjemo bliži smo Bogu, u mnogim religijama vrhovi planina su sveta mjesta, nije to slučajno. Ima neka tajna veza!
Pred kojim ste prizorom zanijemili? O čemu razmišljate kad ispenjete neki vrh?
Prizori koji me iznova oduševe u planini su izlazak sunca u cik zore, jutra umivena rosom, nenadni susret s divokozom ili srndaćem, cvrkut ptica, livade ukrašene raznobojnim cvijećem, zalazak sunca, sjajna mjesečina i svjetlucanje zvijezda na večernjem nebu. Kad se popem na neki vrh osjetim veliko zadovoljstvo samim sobom bez obzira koliko iznosi njegova nadmorska visina. U tom trenutku pomislim kako imam veliku privilegiju nad drugim ljudima koji kod kuće sjede ispred televizije ili za računarom, čitaju novine, ispijaju jednu za drugom kafu.
Uporedite bosanskohercegovačke sa planinama u svijetu… Mogu li se naše planine „urediti“ tako budu poželjne za planinare iz inostranstva?
Mnoge planine koje sam obišao u inostranstvu lijepe su samo na posterima i turističkim prospektima. Po mnogo čemu nemogu se porediti s našim i da nisu prekrivene snijegom i ledom ne bi privukli pogled turista. Naše planine razlikuju se po velikom šumskom bogatstvu, čistim izvorima vode, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. U našim planinama možete vidjeti srndaća i divokozu kako pasu rosnu travu, čuti huk vodopada i brzaka divljih voda u kanjonu, let orla i jastreba na plavom nebeskom svodu, bogatstvo pećina i jama. A tek naši planinski vrhovi s kojih se pružaju nezaboravni pogledi.
Na koje naše planine najčešće vodite planinare, ljubitelje prirode i turiste?
Interes za naše planine sve više raste, posebno kod planinara koji nam u posjetu dolaze iz regije, Evrope i drugih država svijeta. Dobro su informisani o prirodnim ljepotama BiH i našim planinama. Ali prije nego krenemo na izlet prvenstveno se raspituju o minskoj situaciji na planinama. Najradije ih vodim na Maglić, Zelengoru, Treskavicu, Visočicu, Bjelašnicu, Vranicu, Prenj i Čvrsnicu. To su planine koje s ponosom mogu predstaviti zbog njihove raskošne ljepote. Kao vodiču, najveća nagrada mi je kad vidim osmjeh na licu ljudi koje sam vodio u planinu.
Na kojoj ste planinarskoj stazi najviše naučili o sebi?
Ostaće mi u trajnom sjećanju “prvomajski uranak” na Čvrsnici, od prije dvadesetak godina. Naime krenuo sam u društvu dvojice kolega da 1. Maj – Međunarodni praznik rada dočekamo i proslavimo u lovačkoj kolibi pod Medvedima. Pristup do ove kolibe je lovačkom stazom iz doline Dive Grabovice (200 m/nv) i suhim koritom Radave uz strme padine Niševa pole. Krenuli smo dobro utrtom stazom i prošli pokraj lovačke kolibe u Radavi. Nakon izlaska iz šume zaustavili smo se na siparu. Staza je bila zatrpana, potražili smo je ali je nismo uspjeli naći. Imali smo dvije mogućnosti izbora, da se vratimo natrag u dolinu ili nastavimo s usponom uz sipar i stjene Malog Medveda (1466 m/nv). Odlučili smo se za ovu drugu. Od opreme smo imali jedno penjačko uže ali ga nismo upotrijebili na usponu kroz stijenoviti dio, pouzdali smo se u svoju vještinu. Trebalo nam je cijeli dan da dođemo do kolibe. Po dolasku na lokaciju gdje je koliba nekada stajala zatekli smo zgarište. Nismo raspolagali informacijom da je koliba izgorjela. Na povratku sa Čvrsnice u Jablanicu saznali smo od jednog našeg prijatelja planinara da je koliba izgorjela godinu prije našeg dolaska.
Bili smo prinuđeni da bivakiramo pod otvorenim nebom, na snijegu. U gustišu šume, u zavjetrini, napravili smo improvizovano sklonište i tu zanoćli. Naložili smo vatru i topili snijeg kako bi sutradan imali vodu za piće. Noć je bila svježa, a nebo vedro s puno zvijezda, srećom nije puhao vjetar i zahvaljujući takvim uvjetima sačuvali smo tjelesnu toplotu. U ranu zoru izvukli smo se iz naših vreća i pristupili na vrh Velikog Medveda (1627 m/nv) gdje smo dočekali jutarnji izlazak sunca. Pogled na najvišu stijenu u BiH – Veliki Kuk (1822 m/nv) obasjanu suncem, bio je nagrada za naš uloženi trud. Povratak u dolinu Dive Grabovice izveli smo kružnom turom preko Velikog Vilinca i Hajdučkih vrata.
Nekoliko praktičnih savjeta za nekoga ko se tek počeo baviti planinarenjem?
Onaj ko se tek počne baviti planinarenjem, treba prvenstveno da postane član planinarske organizacije gdje će se pridružiti nekom od planinarskih društava u mjestu gdje živi. Planinarska društva organiziraju izlete i ture na kojima će upoznati planine i naučiti mnoge vještine i tehniku hodanja u planini. Od planinarske opreme potrebno je imati: ruksak/naprtnjaču, planinarske cipele, gamašne/gležnjače, čarape – dokoljenice, termo i dray plus veš, hlače, flis – polartek, zaštitnu jaknu, pelerinu za kišu, kapu, rukavice, naočare za sunce, posudu za vodu, čeonu lampu, prvu pomoć (zavoji, upaljač itd…), pribor za ličnu higijenu. Ovo važi za ljetni period, a za planinarenje u zimskom periodu potrebna je dodatna oprema: krplje ili skije, dereze, cepin, štapovi za hodanje, toplija odjeća i obuća. Ukoliko želite da imate kvalitetnu opremu to će vas koštati, danas su planinarski rekviziti jako skupi, zato ih treba dobro čuvati i održavati.
IN MEMORIAM
Asaf Bečirović (1959. – 2019.), dugogodišnji novinar i urednik magazina Start BiH. Skoro dvije decenije radio u dnevnim novinama Oslobođenje u kojima je dva puta proglašen za najboljeg novinara tog lista i u dnevnom listu Faktor. Prije rata, bio je novinar u fabričkom listu Pretis. Tokom agresije, bio je pripadnik Armije BiH. Osim po vedrom duhu, čitaoci i kolege će ga, između ostalog, pamtiti i po reportažama i brojnim kolumnama u kojima je na satiričan način kritikovao fenomene tranzicijskog društva. Preminuo u Sarajevu 2019. godine.
PLANINARENJE sa Bracom Babićem 